tihi...
21.02.2007., srijeda
al ,više je više vas
|
Prijateli prošetali kroz baščicu moju komentar su ostavili ostavili,vidim neki čak i suzu svoju vidim suza i vama je pala ta kapljica mala snage meni dala snage dala a bogami i volje neću da se predam mora biti bolje suzom svojom u baščici natopili cvijeće prijatelji ne daju i baščica ova uvenuti nikad nikad ona neće rane neki zadadoše rane koje bole al ,više je više vas mrzit što ne znaju koji samo vole hvala vama prijatelji pravi što u sreći,što u tuzi nikad nismo sami hvala vama što ste dolazili komentarom ; suzicom meni snagu dali a baščicu bogme pravo uljepšali…  ... |
01.02.2007., četvrtak
Eh ta čestitka…
|
Čestitka kao čestitka,nosi sa sobom,lijepe riječi,lijepe poruke lijepe želje….. Formatom , izgledom različite,sadržajem približne,svaka sa sobom nosi lijepe riječi, poruke, želje,svaka draga.... Obraduje svaka,obraduje svaka od njih,svaka nosi u sebi nešto posebno,drago. Daje nadu za bolje sutra,daje volju za životom,nosi sa sobom poruku ,nisi sam ,mislim na tebe.. Drage su ,ujedno i lijepe,svaka u sebi ima nešto ,nešto što nema ona druga.. …..drage su…… Izdvajam jednu,koja na svoj način ima dosta različitosti od ostalih,osim lijepih riječi donijela je sa sobom,nešto najvažnije u tom vremenu…. Za mene…… najdraža-najljepša-najtužnija…,.da upravo tako,zvuči malo čudno,al istinito Čudno; čudno upravo zato,što najdraže-najljepše,može ponekad da nosi epitet i najtužnije Istinito; život je htio tako,da baš na meni dokaže da je to moguće… obzirom na okolnosti i vrijeme kada je pisana - poslana,ne treba da čudi,zašto baš za mene slovi kao….. najdraža-najljepša-najtužnija….. Ljubomorno je čuvam,u nekim trenutcima ponovo i pročitam.,evo hoću,hoću da je podijelim sa vama,baš u ove dane……imam razlog za to: ------------------------------------------ Voljeni tata.. Vrijeme je ,kažu, naš najveći problem.Izmiče nam neprestano:odnosi u jučer sve što je bilo danas,a donosi iz sutra uvijek bezbroj briga i nove neizvjesnosti. Mnogi kažu da je nemoguće igrati igru s vremenom.Ja ,tata,ne mislim tako.Zahvaljujući mojoj ljubavi prema tebi, ne samo da mogu igrati igru sa njim,nego ga mogu i pobijediti.Pobijedit ču ga i na tvoj 41 .rođendan: Biću s tobom Poželjet ću ti dug i sretan život pun harmonije i ljubavi. Poželjet ću ti mir i dobro Eto, vidiš,vrijeme nas stalno pokušava razdvajati,ali mi uvijek nađemo načina da budemo zajedno. Jer mi smo ,tata,jači od vremena.. Želim da to zapamtiš Tvoja ----------------------------------------- Pisana jednom ručicom,ručicom koju još vidim kako lagano maše uz riječi, tata nemoj plakati, nije ovo kraj našoj sreći…. Ne ,nemam namjeru niti potrebu da objašnjavam..reći ću samo;ta mala ručica koja je tada lagano mahala,onog trena kada je,ne svojom voljom napuštala svoj grad ,svoj dom ,svoje roditelje napisa prije 13 godina…….. najdražu-najljepšu-najtužniju čestitku koju sam dobio,bila je ujedno i prvi trag i vijest ..živa sam čuvam je,zauzima posebno mjesto,slova kao uklesan na mramoru..čitka, lijepa…....... a lagani zvuci melodije koja se čula(,kada se čestitka otvori),davala je posebnu težinu riječima,uklesana je u jednom dijelu glave,rezervirano, samo za nju… Eh ta čestitka…..bio je to moment ,kada sam istovremeno bio,najsretniji ujedno i najtužniji u svom životu najsretniji …..donijela je i vijest….živa sam najtužniji..ostavljam tebi poštovana osobo ,koja si odvojila malo vremena da ovo pročitaš,zašto baš takav ?.. hvala na čitanju …pozdrav…. |