All types of music

  ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
U ovom blogu ću pisati muzici.
Koja ti je od ovih rock grupi najbolja?
Guns n roses
Queen
Bon Jovi
Europe
Kiss
Free polls from Pollhost.com



Evo postovi bloga
Aerosmith
Pink Floyd
Povijest metala
Bee Gees
The beach boys
The beatles
The rolling stones
Bob Marley
HIM
U2
ACDC
Red Hot Chilly pepers
Nirvana
Helloween
Dimmu Borgir
Guns n roses
Bon Jovi
Europe
Queen
Kiss
Misfits



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us


Pogledajte ove blogove
Dude
Dude2
Zela
Drlje
Nino the batman
Ljuky
Moj drugi blog
Evo broj posjetitelja
Free Web Counter

hit Counter


Kakav vam je blog?
Loš
Dobar
Odličan
Free polls from Pollhost.com


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

31.03.2006., petak

THE BEACH BOYS

Grupa se sastojala od Briana Wilsona, njegove braće Carla i Dennisa, njihovog rođaka Mikea Lovea i školskog prijatelja Alana Jardinea, a osnovana je u Hawthorne, Kalifornija 1961. Prve inspiracje stizale su od oca braće Wilson, Murrya i vokalnih grupa kao The Four Freshmen. Na početku grupa se predstavljala kao The Pendletones, nakon što su Pendleton vunene majice bile popularne. Iako su surferski motivi bili jako zastupljeni u prvim pjesmama, jedini pravi surfer bio je Dennis. On je predložio braći da proslave njegov hobi i mjesto djelovanja, Južna Kalifornija.
Na početku Murry Wilson je bio njihov menedžer i vodio karijeru pjevanja sa Capitol Records. 1964. Brian Wilson otpustio je njegova oca nakon svađe u studiju. Nakon smrti Murrya Wilsona, Brian nije bio na pogrebu.
Njihove prve pjesme temeljile su se na život mladih u Kaliforniji (npr. ˝All Summer Long˝, ˝Fun, Fun, Fun˝), automobile (˝Little Deuce Coupe˝) i surfanje (˝Surfin' USA˝, ˝Surfin' Safri˝ itd.). Oni su postali najpoznatija američka pop grupa, ali i svjetska sve do 1964. kada su se pojavili The Beatles koji su im postali največi rivali.
Kao i The Beatles, The Beach Boys su razvili svoju glazbu u 60-ima, a ona se temeljila na proucentima kao Burt Bacharach i Phil Spector. Oni su producirali hit ˝California Girls˝ 1965. Takav uspjeh doživjeli su glazbenici poput The Beatles, The Rolling Stones, The Byrds i James Brown. No teret da stvore mit američke slobode ležao je ipk na Beach Boysima.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Tijekom 1964. Brian je počeo dobivati napadaje i odustao je od turneja s grupom da bi se posvetio pisanju pjesama i produkciji. Tada je Bruce Johnston postao stalni član grupe.
Brianova stručnost u studiju i njegova sofisticirana glazbena djela dala su plod 1966., to je bio album Pet Sounds. Singlovi kao ˝Wouldn't It Be Nice˝ i ˝God Only Knows˝ (koje su po prvi put pokazale Carla kao glavnig vokalista) pokazuju Brianov talent kao skladatelj i producent. Govori se da je pjesma ˝God Only Knows˝ prva američka pop pjesma koja je imala riječ ˝God˝ (eng. za Bog). ˝˝Caroline, No˝, također uzeta iz Pet Sounds je izdana kao solo Briana Wilsona, jedini solo Briana Wilsona u ranim godinama u Capitol Records.
Taj album je bio svjetski poznat i Paul McCartney je rekao da mu je to najdraži album svih vremena i da je dao važan utjecaj na album Beatlesa pod imenom Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band. Iako je dobio vrlo pozitivne kritike Capitol Records dao mu je slabe ocjene i to je utjecalo na njegov rang (samo # 10). Njegov pad utjecao je duboo na Briana.
U kasnim 70-im Dennis je također počeo patiti od droge i alkohola, i tako su neki koncerti bili obilježeni s pijanošću i drogiranošću nekih članova. Grupa je bila prisiljena ispričati se javnosti nakon katastrofalnog koncerta u Sydneyu 1979. gdje su većina članova bili pijani. Iako često pijan, Dennis je ostvario svoj prvi solo projekt Pacific Ocean Blue, i tako lansirati novi projekt Bamboo.
Za blagdan 4. srpnja 1980. The Beach Boys su održali koncert National Mallu u Washingtonu pred mnoštvom. Tradicija se nastavila još dvije godine no 1983. Ministar unutarnjih poslova James Watt im je zabranio koncerte u Mallu jer je rock imao ˝negativan˝ utjecaj. No 1985. Nancy Reagan, žena Ronalda Reagana im se ispričala i ponovo su se vratili u Mall. Zadnji put kad su The Beach Boys nastupili u Mallu bilo je 2005.
Dennisovi problemi počeli su se razvijati u ranim 80-ima, a 1983. je poginuo utopivši se u pijanom stanju pokušavajući sakupiti stravi baćene s broda.
Nakon tragične smrti Dennisa Wilsona The Beach Boys su nastavili dalje i uspjeli su napraviti # 1 hit 1988. pod imenom ˝Kokomo˝ koji je postao najbolji best-seller.
Tragedija je obitelj Wilson zadesila i 1998. kada je Carl Wilson preminuo od raka pluća. Iako Johnston i Love nastupaju pod imenom ˝The Beach Boys˝, nitko iz stare grupe nije s njima.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 21:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

THE BEATLES

The Beatles su bili Britanski rock sastav aktivan tokom šezdesetih godina. Smatra se da su Beatlesi najpoznatiji muzičari dvadesetog stoljeća i najpopularniji sastav popularne muzike svih vremena. Članovi Beatlesa su bili John Lennon (vokal, ritam gitara, i pisac stihova), Paul McCartney (bas, vokal i pisac stihova), George Harrison (gitara i vokal), i Ringo Starr (bubnjar). 1970. godine Beatlesi su izjavili da više neće raditi zajedno, zavšavajući sjajnu karijeru tokom koje su ukupno prodali milijardu ploča i kaseta širom svijeta.
Lennon sreće McCartneya pred kraj pedesetih godina i nagovora ga da mu se pridruži u Lennonovoj grupi The Quarrymen u julu 1957. Nakon prilično beznačajnih tri godine, grupa dobiva ime The Beatles, i sastoji se je od Lennona, McCartneya, Harrisona, i bubnjara Pete Besta. U augustu 1962. godine, Ringo Starr zamjenjuje Pete Besta.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Beatlesi završavaju svoj prvi album, "Please Please Me" 11. februara 1963. Drugi singl sa tog albuma, istog imena kao i album, postaje veliki hit. Brojne druge pjesme, poput "Love me Do", "P.S. I Love You", "I Want To Hold Your Hand", "She Loves You", "Can't Buy me Love", i "And I Love Her", također postaju vrlo popularne. 1964. godine, Beatlesi snimaju svoj prvi Američki album i sviraju na TV emisiji poznatog Ed Sullivana. 73 miliona Amerikanaca gledaju tu epizodu. Te godine Beatlesi čak snimaju i film, "Noć nakon teškog dana" ("A Hard Day's Night"). Senzacija i fenomen Beatlesa dobiva naziv "Beatlemanija".
Nakon vrhunca Beatlemanije, 29. augusta 1966. godine Beatlesi održavaju svoj zadnji koncert u San Franciscu. Od tada nastoje da prave bolje albume i eksperimentiraju sa njihovom muzikom. Naravno, droga tad već postaje veliki uticaj na njihovu muziku (Naročito razna iskustva sa LSD-om). Zajedno sa grupima poput Doorsa, Beatlesi započinju psihadelični pokret u rock muzici. Albumi poput "Revolver" i "Rubber Soul" su odlični primjeri psihodeličnih utjecaja na muziku Beatlesa. Muzika Beatlesa nastavlja biti vrlo popularna ali sada također ima umjetničko poštovanje.
2. juna 1967. godine, Beatlesi objavljuju album koji mnogi smatraju za jednog od najboljih i najvažnijih svih vremena: "Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band". "Sgt. Peppers" uskoro postaje najpopularniji album svih vremena. U historiji rocka, "Sgt. Peppers" je važan zbog toga što je bio prvi popularni rock koncept album, i time otpočeo klasični rock pokret.
Menadžer Beatlesa, Brian Epstein, umire 27. avgusta 1967. godine. Epstein je do tada upravljao svaki aspekt njihove karijere, i posljedice njegove smrte su bile značajne. No, kasniji albumi Beatlesa ne opadaju u popularnosti. Pjesma "Hey Jude" postaje najpopularnija Beatles pjesma svih vremena. Ipak, na albumima poput "The Beatles" (Poznatiji kao "bijeli album"), i "Magical Mystery Tour", očigledno je da članovi Bitlsa počinju da slijede svoje sopstvene interese.
The Beatles snimaju svoj posljedni album, "Abbey Road", u julu 1969. godine. Beatlesi se zvanično rastaju 1970. godine. Kasnije te godine, razne ranije pjesme su bile objavljene kao dio novog albuma, "Let it Be". Svi članovi Beatlesa zatim počinju vlastite karijere. John Lennon je imao najuspješnije albume, ali McCartny, Harrison, i Starr su također imali zapažene albume. Ljubitelji Beatlesa širom svijeta su očekivali da će se članovi Beatlesa možda ponovo okupiti i održati jednu posljednju svjetsku turneju. Nažalost, ubistvo Lenona 8. decembra 1980. godine prekida te nade.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 21:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

THE ROLLING STONES

Početci
Na samom početku bi trebalo reći kako su dobili ime. Nazvali su se po jednoj pjesmi Muddyja Watersa - "Rollin' Stone". Prva postava Stonesa se upoznala ranih 60-tih po londonskim klubovima gdje su nastupali sa svojim grupama. Točnije, Mick Jagger i Keith Richards su prijatelji od djetinjstva.
"Imao sam 18 godina kada sam u brzom vlaku, koji je jurio iz Londona za Dartford sreo svog starog školskog prijatelja Keith Richardsa s električnom gitarom u ruci, a ja sam imao par rock'n' blues ploča u ruci. Bio je to početak revolucije..." (Jagger)
Tada su se dogovorili kako bi mogli osnovati svoju grupu u kojoj će Mick pjevati, a Keith svirati gitaru. Tako je i bilo. Trećeg člana svog banda su našli u strašno nadarenom Brianu Jonesu (vidi: Priča o Brianu), u Earling Blues Clubu. U to vrijeme su se zvali "Brian Jones and Mick Jagger The Rollin' Stones" da bi tek nešto kasnije, nakon što su se kompletirali ostalo 'samo' Rolling Stones. U grupi su još bili privremeni bubnjar Tony Chapman, basista Dick Taylor i vječita 'rezerva' Ian Stewart.
Brian, Mick i Keith su se dali u potragu za bubnjarem i basistom. Pronalaze sjajnog jazz bubnjara Charliea Wattsa koji je već do tada svirao s poznatim grupama. No, Charlie nije odmah prihvatio poziv nego je rekao kako će još razmisliti o napuštanju grupe. Pored toga, problem prijelaza u Stonese mu je bio i taj što je bio zaposlen i nije mu se napuštao posao. Ali su ga ipak nagovorili. Tada su kupili kuću u Londonu u kojoj su živjeli Mick, Keith i Brian od listopada 1962. do rujna 1963. Kako nisu mogli pronaći 'pravog' basistu dali su oglas na koji im je se javilo malo muzičara među kojima je bio i onaj pravi: Bill Wyman.
"1962. godine nitko nije želio grupu koja je izgledala poput nas i koja je svirala ono što smo mi željeli svirati, jer vodeći ljudi show-businessa nisu mogli shvatiti da bi je itko slušao." (Jagger)
Ovaj Jaggerov citat uvelike govori o stanju na londonskoj rock sceni tih godina i o tome koji će put do vrha oni odabrati. Od njih su 60-tih godina željeli napraviti suštu suprotnost Beatlesima koji su tada bili na samom vrhu i koji su im bili najveći rivali. I koliko god su liverpoolske 'bube' bile čiste, ljupke, uglađene i fine toliko su Stonesi trebali biti agresivni, nasilni, neuredni, prepotentni, neposlušni - ukratko "Sramota Engleske!", "Anđeli zla!" - kako su ih u to doba po tisku nazivali. Jednostavno rečeno BUNTOVNICI!
Nakon svog prvog nastupa na televiziji u emisiji Thank Your Lucky Stars koji je protekao u njihovom stilu cijeli engleski tisak je pisao kako je "SRAMOTNO I NEDOPUSTIVO DA TAKVIM TIPOVIMA DAJU PROSTOR NA TELEVIZIJI". Ali prema zamisli njihovog managera Andrewa Oldhama, to su bile očekivane i željene reakcije javnosti jer je on tako želio skrenuti pozornost na njih i njihovo izbijanje na rock'n'roll scenu. Seks, novac, nepristojnost, nasilje, neredi bile su riječi koje su se najčešće izgovarale uz njihovo ime.
Poslije se ispostavilo to da su oni bili rođeni za takav život i to što su oni živjeli takvim provokativnim životima te što im je to pružalo zadovoljstvo.
"Svi misle da su lijepi i zgodni - čak i oni sa iskrivljenim nosevima izbuljenim očima. Kada su Stonesi započinjali nismo mislili da smo zgodni - mislili smo da smo PROKLETO DOBRI." (Jagger)
"Oni su sa hvalisavim prkosom raskrstili sa postojećom 'srednjom strujom' popularne glazbe, okrenuvši se za 180 stupnjeva od vladajućih trendova. Tada su svoju prirodnu, primarnu drskost kanalizirali najprije u jednu od manje poznatih pjesama Chuck Berryja da bi je upotrijebili protiv frustracija i dosade tadašnjeg vremena. Danas, COME ON može biti samo raritet, ali u ono je doba pjesma poslužila svojoj svrsi." (Dio teksta sa kompilacijske ploče Rolled gold)
"Rolling Stones su više od grupe - oni su put kroz život. Put kroz život koji je zaplijenio maštu teenagera i koji je od njih stvorio jednu od najtraženijih grupa. Za Stonese i njihove prste koji imaju puls za osnovu uspješnog koncerta, a uz to i javne promocije zvuka, i to zvuka koji su dali sa svojim prvim albumom, ranjivim, temeljno uzbudljivim pristupom rythm'n'bluesu koji je pomiješan s njihovih pet istinski eksplozivnih karaktera dao njihova tri hita i E.P. koji je ostao na ljestvici 15 tjedana. Osam mjeseci otkako su se Stonesi ukrcali na njihovu turneju, nisu imali niti kredom označenu glavnu kartu svojih uspjeha, ali porušeni su svi rekordi u dužini i širini turneje u zemlji. Imaju pet super-talenata koji će uspješno putovati daleko preko Kraljevine u koncertnoj muzici. U ovom albumu ima 12 dobrih razloga zašto." (Tekst koji je napisao Andrew Loog Oldham i koji se nalazi na omotu njihovog prvog albuma.)

Diskografija
Već je ranije spomenuto da su Stonesi ušli u svijet glazbe obrađujući rock'n'blues klasike i izdavajući ih na singlicama. Sve je počelo 07. lipnja 1963. godine kada su izdali svoj prvi singl, obradu Chuck Berryjeve COME ON, a na B strani je bila Willie Dixonova I WANT TO BE LOVED. Uspjeh ove singlice ih je ohrabrio i nastavili su snimati. U listopadu iste godine izdaju drugu singl ploču na čijoj A strani je pjesma koju su im napisali Lennon i McCartney. Pjesma se zove I WANNA BE YOUR MAN. Na B strani je pjesma STONED. Slijedi razdoblje koje je bogato snimljenim pjesmama. Iz mnoštva materijala svakako treba izdvojiti singl koji ih je po prvi put postavio na vrhove ljestvica s tim da nije bila obrada neke pjesme nego su je potpisali Jagger i Richards. Naravno, to je THE LAST TIME (1965). Zatim, pjesma po kojoj ih svi znaju, velika rock himna SATISFACTION (1965). Keith kaže kako se u ponoć probudio u jednoj hotelskoj sobi s rifovima te pjesme u glavi. Odmah ju je napisao da bi kasnije od nje napravio svjetski hit. PAINT IT BLACK (1966) je pjesma koju su stvorili u psihodeličnom razdoblju svoje karijere. U pjesmi se ističe Brian Jones na sitaru koji pjesmi daje specifično prepoznatljiv zvuk. Sljedeća pjesma koju bi trebalo izdvojiti je LET'S SPEND THE NIGHT TOGETHER (1966) koja je bila cenzurirana i zabranjena na nekim TV i radio stanicama zbog njenih potajnih aluzija. Jagger je u TV emisiji Ed Sullivan show otpjevao "Let's spend some time together". (?!) Tih godina su zaglavili i u zatvoru, naravno zbog droge i 'nedoličnog ponašanja'. Odmah po izlasku iz zatvora (Mick i Keith, a Brian je prebačen u bolnicu) snimaju pjesmu WE LOVE YOU (1967) gdje im back vokale pjevaju Lennon i McCartney. U pjesmi se ističe simboličan snažan zvuk zatvaranja (zatvorskih) vrata. Singl JUMPIN' JACK FLASH iz 1968. predstavlja nekakav vrhunac njihove 'pure rock' muzike. Singl koji je stao rame uz rame SATISFACTION-u. Trebalo bi izdvojiti još tri pjesme koje su izuzetne same na svoj način. Prva je SYMPATHY FOR THE DEVIL (1968) koja je podigla prašinu u javnosti zbog svog provokativnog teksta i zbog povezanosti sa koncertom ALTAMONT (06.09.1969.) koji je trebao biti besplatni koncert koji su Stonesi zamislili kao poklon kalifornijskim obožavateljima. Umjesto toga Stonesi im 'poklanjaju' mrtvog obožavatelja koga su za vrijeme izvođenja te pjesme izboli Hell's Angelsi, koji su bili službeno osiguranje na koncertu. To ubojstvo je snimljeno kamerom i nalazi se na filmu 'Gimme Shelter'. Nakon tog nemilog događaja Stonesi punih 6 godina ne izvode tu pjesmu na svojim koncertima. Druga pjesma bi bila veličanstvena ANGIE (1973). Po mnogina najbolja laganica svih vremena. Pjesmu je Jagger napisao tadašnjoj Bowievoj ženi koja mu je zapela za oko, a možda i više. Treća je MISS YOU iz 1978. godine. Fascinira njena jednostavnost i melodičnost.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Godine koje slijede
Tu bi negdje bio kraj njihovog "hitoidnog" razdoblja i tada su mnogi nagađali da bi se Stonesi mogli raspasti. No, tada slijedi drugi dio karijere koji bi se mogao opisati kao komercijalan. Slavu i ugled Stonesi čuvaju veličanstvenim i nezaboravnim koncertima, ali ne i albumima. Redaju se godina za godinom, a uz to i album za albumom. Izmjenjuju se mnogi pravci u muzici koji utječu na izgled albuma, ali se kroz svaki provlači nit rock'n'bluesa s kojim su započeli karijeru. Tako se mogu primjetiti utjecaji folka, countrija, popa, pa i dancea. Možda ih je to i održalo u rock životu, ili ih je privlačio novac. Ili, kako to jednom reče Jagger to što su ih napuštali gitaristi. Prvo ih je u lipnju 1969. godine napustio Brian Jones, na čije mjesto dolazi Mick Taylor koji prvi put svira sa Stoneima na besplatnom koncertu u Hyde parku koji su Stonesi održali u čast preminulom Jonesu. Taylor ih napušta 1975. pred snimanje albuma "Black and Blue" i pred svjetsku turneju tijekom koje će svirati i u Zagrebu. Kao privremenog gitaristu uzimaju Ron Wooda koji nedugo zatim postaje standardnim članom Stonesa. Pred snimanje albuma Voodoo Lounge (1994) napušta ih jezgra Stonesa, čovjek iz ritam sekcije, basist Bill Wyman. Izgovor za iznenadan odlazak iz grupe bio je da mu je dosta turneja i velikih koncerta, te da ostatak života želi provesti nešto mirnije. Na njegovo mjesto dolazi tamnoputi Darryl Jones koji ipak ne uspijeva ući u prvu postavu sastava tako da Stonesi više nisu peteročlani nego četveročlani band. Stonesima smrt 1984. godine uzima Iana Stewarta koji se spominje na početku ove priče. Smatra se jednim od osnivača grupe, ali nikada nije bio 'njihov'. Svirao je skoro na svim njihovim albumima u studiju. Često je išao s njima i na turneje kao prateći muzičar. Može se reći da je bio 6. Stones.
Iz mnoštva manje uspješnih albuma 80-tih, može se izdvojiti album STEEL WHEELS iz 1989. godine koji je njihov najbolji album nakon EXILE ON MAIN STREET iz 1972. godine. Solidan uspjeh je postigao i singl HIGHWIRE koji je izašao na jako dobrom live albumu FLASHPOINT (1991). Album VOODOO LOUNGE nosi singl LOVE IS STRONG koji je natprosječan u odnosu na cjelokupan album.

Epilog
U ovom završnom poglavlju dajem vam citat iz velikog New Musical Expressa u kojem je slikovito opisan 'rad' Rolling Stones stroja što će biti dovoljno za završetak ove šetnje kroz kratku povijest banda:
"Dok su Bill Wyman i Charlie Watts stvarali temeljan, izmučen prateći ritam, Brian Jones i Keith Richards su sa svojim loše naštimanim gitarama napadali 'brisani prostor' ostavljajući Jaggeru istureno mjesto da izvikuje tekst na svoj najusiljeniji i grub način."
Početci
Na samom početku bi trebalo reći kako su dobili ime. Nazvali su se po jednoj pjesmi Muddyja Watersa - "Rollin' Stone". Prva postava Stonesa se upoznala ranih 60-tih po londonskim klubovima gdje su nastupali sa svojim grupama. Točnije, Mick Jagger i Keith Richards su prijatelji od djetinjstva.
"Imao sam 18 godina kada sam u brzom vlaku, koji je jurio iz Londona za Dartford sreo svog starog školskog prijatelja Keith Richardsa s električnom gitarom u ruci, a ja sam imao par rock'n' blues ploča u ruci. Bio je to početak revolucije..." (Jagger)
Tada su se dogovorili kako bi mogli osnovati svoju grupu u kojoj će Mick pjevati, a Keith svirati gitaru. Tako je i bilo. Trećeg člana svog banda su našli u strašno nadarenom Brianu Jonesu (vidi: Priča o Brianu), u Earling Blues Clubu. U to vrijeme su se zvali "Brian Jones and Mick Jagger The Rollin' Stones" da bi tek nešto kasnije, nakon što su se kompletirali ostalo 'samo' Rolling Stones. U grupi su još bili privremeni bubnjar Tony Chapman, basista Dick Taylor i vječita 'rezerva' Ian Stewart.
Brian, Mick i Keith su se dali u potragu za bubnjarem i basistom. Pronalaze sjajnog jazz bubnjara Charliea Wattsa koji je već do tada svirao s poznatim grupama. No, Charlie nije odmah prihvatio poziv nego je rekao kako će još razmisliti o napuštanju grupe. Pored toga, problem prijelaza u Stonese mu je bio i taj što je bio zaposlen i nije mu se napuštao posao. Ali su ga ipak nagovorili. Tada su kupili kuću u Londonu u kojoj su živjeli Mick, Keith i Brian od listopada 1962. do rujna 1963. Kako nisu mogli pronaći 'pravog' basistu dali su oglas na koji im je se javilo malo muzičara među kojima je bio i onaj pravi: Bill Wyman.
"Mislim da su me Stonesi primili u grupu jer sam tada imao najbolju opremu." (Wyman)
I tako je svaki kamen došao na svoje mjesto.
Kako se kamenje zakotrljalo?
"1962. godine nitko nije želio grupu koja je izgledala poput nas i koja je svirala ono što smo mi željeli svirati, jer vodeći ljudi show-businessa nisu mogli shvatiti da bi je itko slušao." (Jagger)
Ovaj Jaggerov citat uvelike govori o stanju na londonskoj rock sceni tih godina i o tome koji će put do vrha oni odabrati. Od njih su 60-tih godina željeli napraviti suštu suprotnost Beatlesima koji su tada bili na samom vrhu i koji su im bili najveći rivali. I koliko god su liverpoolske 'bube' bile čiste, ljupke, uglađene i fine toliko su Stonesi trebali biti agresivni, nasilni, neuredni, prepotentni, neposlušni - ukratko "Sramota Engleske!", "Anđeli zla!" - kako su ih u to doba po tisku nazivali. Jednostavno rečeno BUNTOVNICI!
Nakon svog prvog nastupa na televiziji u emisiji Thank Your Lucky Stars koji je protekao u njihovom stilu cijeli engleski tisak je pisao kako je "SRAMOTNO I NEDOPUSTIVO DA TAKVIM TIPOVIMA DAJU PROSTOR NA TELEVIZIJI". Ali prema zamisli njihovog managera Andrewa Oldhama, to su bile očekivane i željene reakcije javnosti jer je on tako želio skrenuti pozornost na njih i njihovo izbijanje na rock'n'roll scenu. Seks, novac, nepristojnost, nasilje, neredi bile su riječi koje su se najčešće izgovarale uz njihovo ime.
Poslije se ispostavilo to da su oni bili rođeni za takav život i to što su oni živjeli takvim provokativnim životima te što im je to pružalo zadovoljstvo.
"Svi misle da su lijepi i zgodni - čak i oni sa iskrivljenim nosevima izbuljenim očima. Kada su Stonesi započinjali nismo mislili da smo zgodni - mislili smo da smo PROKLETO DOBRI." (Jagger)
"Oni su sa hvalisavim prkosom raskrstili sa postojećom 'srednjom strujom' popularne glazbe, okrenuvši se za 180 stupnjeva od vladajućih trendova. Tada su svoju prirodnu, primarnu drskost kanalizirali najprije u jednu od manje poznatih pjesama Chuck Berryja da bi je upotrijebili protiv frustracija i dosade tadašnjeg vremena. Danas, COME ON može biti samo raritet, ali u ono je doba pjesma poslužila svojoj svrsi." (Dio teksta sa kompilacijske ploče Rolled gold)
"Rolling Stones su više od grupe - oni su put kroz život. Put kroz život koji je zaplijenio maštu teenagera i koji je od njih stvorio jednu od najtraženijih grupa. Za Stonese i njihove prste koji imaju puls za osnovu uspješnog koncerta, a uz to i javne promocije zvuka, i to zvuka koji su dali sa svojim prvim albumom, ranjivim, temeljno uzbudljivim pristupom rythm'n'bluesu koji je pomiješan s njihovih pet istinski eksplozivnih karaktera dao njihova tri hita i E.P. koji je ostao na ljestvici 15 tjedana. Osam mjeseci otkako su se Stonesi ukrcali na njihovu turneju, nisu imali niti kredom označenu glavnu kartu svojih uspjeha, ali porušeni su svi rekordi u dužini i širini turneje u zemlji. Imaju pet super-talenata koji će uspješno putovati daleko preko Kraljevine u koncertnoj muzici. U ovom albumu ima 12 dobrih razloga zašto." (Tekst koji je napisao Andrew Loog Oldham i koji se nalazi na omotu njihovog prvog albuma.)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Diskografija
Već je ranije spomenuto da su Stonesi ušli u svijet glazbe obrađujući rock'n'blues klasike i izdavajući ih na singlicama. Sve je počelo 07. lipnja 1963. godine kada su izdali svoj prvi singl, obradu Chuck Berryjeve COME ON, a na B strani je bila Willie Dixonova I WANT TO BE LOVED. Uspjeh ove singlice ih je ohrabrio i nastavili su snimati. U listopadu iste godine izdaju drugu singl ploču na čijoj A strani je pjesma koju su im napisali Lennon i McCartney. Pjesma se zove I WANNA BE YOUR MAN. Na B strani je pjesma STONED. Slijedi razdoblje koje je bogato snimljenim pjesmama. Iz mnoštva materijala svakako treba izdvojiti singl koji ih je po prvi put postavio na vrhove ljestvica s tim da nije bila obrada neke pjesme nego su je potpisali Jagger i Richards. Naravno, to je THE LAST TIME (1965). Zatim, pjesma po kojoj ih svi znaju, velika rock himna SATISFACTION (1965). Keith kaže kako se u ponoć probudio u jednoj hotelskoj sobi s rifovima te pjesme u glavi. Odmah ju je napisao da bi kasnije od nje napravio svjetski hit. PAINT IT BLACK (1966) je pjesma koju su stvorili u psihodeličnom razdoblju svoje karijere. U pjesmi se ističe Brian Jones na sitaru koji pjesmi daje specifično prepoznatljiv zvuk. Sljedeća pjesma koju bi trebalo izdvojiti je LET'S SPEND THE NIGHT TOGETHER (1966) koja je bila cenzurirana i zabranjena na nekim TV i radio stanicama zbog njenih potajnih aluzija. Jagger je u TV emisiji Ed Sullivan show otpjevao "Let's spend some time together". (?!) Tih godina su zaglavili i u zatvoru, naravno zbog droge i 'nedoličnog ponašanja'. Odmah po izlasku iz zatvora (Mick i Keith, a Brian je prebačen u bolnicu) snimaju pjesmu WE LOVE YOU (1967) gdje im back vokale pjevaju Lennon i McCartney. U pjesmi se ističe simboličan snažan zvuk zatvaranja (zatvorskih) vrata. Singl JUMPIN' JACK FLASH iz 1968. predstavlja nekakav vrhunac njihove 'pure rock' muzike. Singl koji je stao rame uz rame SATISFACTION-u. Trebalo bi izdvojiti još tri pjesme koje su izuzetne same na svoj način. Prva je SYMPATHY FOR THE DEVIL (1968) koja je podigla prašinu u javnosti zbog svog provokativnog teksta i zbog povezanosti sa koncertom ALTAMONT (06.09.1969.) koji je trebao biti besplatni koncert koji su Stonesi zamislili kao poklon kalifornijskim obožavateljima. Umjesto toga Stonesi im 'poklanjaju' mrtvog obožavatelja koga su za vrijeme izvođenja te pjesme izboli Hell's Angelsi, koji su bili službeno osiguranje na koncertu. To ubojstvo je snimljeno kamerom i nalazi se na filmu 'Gimme Shelter'. Nakon tog nemilog događaja Stonesi punih 6 godina ne izvode tu pjesmu na svojim koncertima. Druga pjesma bi bila veličanstvena ANGIE (1973). Po mnogina najbolja laganica svih vremena. Pjesmu je Jagger napisao tadašnjoj Bowievoj ženi koja mu je zapela za oko, a možda i više. Treća je MISS YOU iz 1978. godine. Fascinira njena jednostavnost i melodičnost.

Godine koje slijede
Tu bi negdje bio kraj njihovog "hitoidnog" razdoblja i tada su mnogi nagađali da bi se Stonesi mogli raspasti. No, tada slijedi drugi dio karijere koji bi se mogao opisati kao komercijalan. Slavu i ugled Stonesi čuvaju veličanstvenim i nezaboravnim koncertima, ali ne i albumima. Redaju se godina za godinom, a uz to i album za albumom. Izmjenjuju se mnogi pravci u muzici koji utječu na izgled albuma, ali se kroz svaki provlači nit rock'n'bluesa s kojim su započeli karijeru. Tako se mogu primjetiti utjecaji folka, countrija, popa, pa i dancea. Možda ih je to i održalo u rock životu, ili ih je privlačio novac. Ili, kako to jednom reče Jagger to što su ih napuštali gitaristi. Prvo ih je u lipnju 1969. godine napustio Brian Jones, na čije mjesto dolazi Mick Taylor koji prvi put svira sa Stoneima na besplatnom koncertu u Hyde parku koji su Stonesi održali u čast preminulom Jonesu. Taylor ih napušta 1975. pred snimanje albuma "Black and Blue" i pred svjetsku turneju tijekom koje će svirati i u Zagrebu. Kao privremenog gitaristu uzimaju Ron Wooda koji nedugo zatim postaje standardnim članom Stonesa. Pred snimanje albuma Voodoo Lounge (1994) napušta ih jezgra Stonesa, čovjek iz ritam sekcije, basist Bill Wyman. Izgovor za iznenadan odlazak iz grupe bio je da mu je dosta turneja i velikih koncerta, te da ostatak života želi provesti nešto mirnije. Na njegovo mjesto dolazi tamnoputi Darryl Jones koji ipak ne uspijeva ući u prvu postavu sastava tako da Stonesi više nisu peteročlani nego četveročlani band. Stonesima smrt 1984. godine uzima Iana Stewarta koji se spominje na početku ove priče. Smatra se jednim od osnivača grupe, ali nikada nije bio 'njihov'. Svirao je skoro na svim njihovim albumima u studiju. Često je išao s njima i na turneje kao prateći muzičar. Može se reći da je bio 6. Stones.
Iz mnoštva manje uspješnih albuma 80-tih, može se izdvojiti album STEEL WHEELS iz 1989. godine koji je njihov najbolji album nakon EXILE ON MAIN STREET iz 1972. godine. Solidan uspjeh je postigao i singl HIGHWIRE koji je izašao na jako dobrom live albumu FLASHPOINT (1991). Album VOODOO LOUNGE nosi singl LOVE IS STRONG koji je natprosječan u odnosu na cjelokupan album.

Epilog
U ovom završnom poglavlju dajem vam citat iz velikog New Musical Expressa u kojem je slikovito opisan 'rad' Rolling Stones stroja što će biti dovoljno za završetak ove šetnje kroz kratku povijest banda:
"Dok su Bill Wyman i Charlie Watts stvarali temeljan, izmučen prateći ritam, Brian Jones i Keith Richards su sa svojim loše naštimanim gitarama napadali 'brisani prostor' ostavljajući Jaggeru istureno mjesto da izvikuje tekst na svoj najusiljeniji i grub način."
- 21:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BOB MARLEY-KRALJ

Robert Nesta Marley rođen je 6. veljače 1945. u kući njegovog djeda na Jamajci. Uskoro nakon što je rođen, njegov je otac napustio njegovu majku, iako je financijski nastavio uzdržavati obitelj i povremeno se vraćao da posjeti svoga sina. Bilo je to sredinom '50-ih, kada je naći posao na Jamajci bilo vrlo teško, pa su Bob i njegova majka napustili svoj dom u St. Ann i uputili se u Trenchtown (Zapadni Kingston) kako bi pronašli sreću u velikom gradu.
U Trenctownu, provodio je mnogo vremena sa svojim dobrim prijateljem Nevill Livingstoneom, kojeg su obično zvali nadimkom Bunny. U velikom gradu također je bio više izložen glazbi koju je volio, a koja je uključivala Fats Domina i Ray Charlesa. Bob i Bunny zajedno su pohađali satove glazbe koje je držao poznati jamajkanski pjevač Joe Higgs. Na tim su satovima upoznali Peter Macintosha i uskoro postali dobri prijatelji. U meduvremenu se jamajkanska glazba razvijala i postajala vrlo popularna širom Kariba zahvaljujući invenciji Ska glazbe.
Kada je Bobu bilo 16 godina, počeo je slijediti svoj san da postane glazbenik. Glazba je većini mladih s Jamajke bila jedina mogućnost za bijeg iz surove realnosti. Jedan od tih mladih ljudi bio je i Jimmy Cliff koji je sa svojih 14 godina već imao snimljena dva hita. Nakon što je upoznao Boba, Jimmy ga je upoznao s Leslie Kong, lokalnom glazbenom producenticom. Bob je poslušao Jimmyjev savjet i otišao na audiciju kod Leslie Kong. Bobov glazbeni talent došao je do punog sjaja i počeo je snimati u studiju svoj prvi single "Judge Not". Nažalost, niti "Judge Not" niti njegov single iz 1962., "One More Cup Of Coffee", nisu bili baš uspješni.
Bob je uskoro prekinuo suradnju s Leslie, nakon što nije primio nikakvu plaću. Slijedeće su godine Bob, Bunny i još nekoliko prijatelja formirali The Wailing Wailers. Početak nije baš bio sjajan, jer su nakon nekoliko studijskih proba dva člana, Cherry i Junior Braithwait, napustili bend. Unatoč tome, bend je nastavio s radom i bio je predstavljen Clemet Doddu, producentu Coxsone izdavačke kompanije. U toj su kompaniji The Wailing Wialers snimili svoju prvu pjesmu "Simmer Down", koja je postigla priličan uspjeh na Jamajci.
The Wailing Wailers, koji su se sada sastojali od Bob Marleyja, Peter Tosha i Bunnyja, postali su prilično popularan lokalan bend. Njihova se publika rapidno povećavala i snimili su još nekoliko pjesama za Coxsone etiketu, koje su uključivale "It Hurts To Be Alone" i "Rule The Roadie". Bob je uskoro preuzeo ulogu vođe benda i tekstopisca.
Život Boba Marleyja postao je vedriji kada se 10. veljače 1966. oženio za Ritu Anderson. Slijedećeg dana, nakon vjenčanja, Bob je otišao u SAD posjetiti majku koja je živjela u Delaweru. Za vrijeme boravka u SAD-u, radio je kako bi mogao financirati svoju glazbu, ali se uskoro vratio kući. Nakon Marleyjeva povratka, glazba The Wailing Wailersa evolvirala je od Skaa u Rock Steady. Ova se evolucija sukobljavala sa zahtjevom Coxsone etikete za Ska bendom. Zbog toga su novi Wailing Wailersi napustili Coxsone i preimenovali se u The Wailers.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Umjesto da traže novu izdavačku etiketu, The Wailers su odlučili osnovati vlastitu koju su nazvali Wail 'N' Soul. Taj se događaj poklopio s rođenjem Marleyeva prvog sina kojeg su nazvali Cedalla. Nekoliko singlova, kao što su "Bend Down Low" i "Mellow Mood" izdali su za svoju etiketu prije nego se ugasila te iste godine. Propadanje njihove vlastite etikete imalo je snažan učinak na bend i uspjeli su se vratiti na svoj stari put tek kada su upoznali Lee Perryja. Uz pomoć Perrya, The Wailers su stvorili sjajne pjesme kao što su "Duppy Conquerer", "Soul Rebel", "400 Years" i "Small Axe".
1970. godine The Wailersi su se proširili za dva člana - Aston Barreta i njegovog brata Carletona. The Wailersi su u to vrijeme bili prilično popularni širom Kariba, ali još uvijek nepoznati u ostatku svijeta. Ova im je popularnost omogućila da osnuju drugu, uspješniju etiketu, koju su nazvali Tuff Gong, prema nadimku Marleyja. Upoznavši Johnny Nasha, Marley je otputovao s njim u Švedsku, a zatim u London, gdje je snimio "Reggae On Broadway", kojeg je izdala etiketa CBS. Nakon toga je ostatak The Wailersa doputovao u London kako bi pomogli promociju singla, ali su ubrzo shvatili da su ostali bez financijskih sredstava. Bez ikakvih drigih preostalih mogućnosti, Bob je otišao vlasniku etikete Island Records, Chris Blackwellu, nadajući se mogućem ugovoru. Blackwell je već bio čuo za The Wailerse i odmah je s njima potpisao ugovor. Kao predujam dao im je osam tisuća funti kako bi se mogli vratiti doma i snimiti svoj prvi album za Island etiketu. Ovo je bio vrlo važan ugovor, jer je prvi puta jedan reggae bend imao pristup najboljim uvjetima snimanja.
Album koji su izdali zvao se "Catch A Fire", kritičari su ga vrlo dobro prihvatili i bio je jedan od prvih reggae albuma. Prije The Wailersa, reggae se prodavao samo u obliku singlova ili na kompilacijskim albumima. U proljeće 1973. The Wailersi su se vratili u London kako bi odradili tromjesečnu turneju po Velikoj Britaniji. Po završetku turneje vratili su se na Jamajku, gdje je Bunny odlučio prestati ići na turneje. Zamijenio ga je Joe Higgs. The Wailersi su, zajedno s Higgsom, otputovali u SAD gdje su trebali svirati kao predgrupa na 17 koncerata, u to vrijeme, najpoznatije američke crnačke grupe Sly And The Family Stone, ali su otpušteni nakon četiri nastupa jer su postali popularniji od grupe prije koje su svirali, a publika je skandirala "Wail-ers" još dugo nakon što bi Sly And The Family Stone počeli sa svojim koncertom. Također su nekoliko puta svirali i prije Bruce Springsteena.
Nakon što su ih Sly And The Family Stone otpustili, našli su se The Wailersi još jednom bez novaca, ovaj puta u Las Vegasu. Nekako su se dočepali San Francisca gdje su održali live koncert za radio stanicu KSAN-FM, a cijelo je to iskustvo uzrokovalo rast njihove popularnosti u Južnoj Americi. Krajem 1973. izdali su dugo očekivan nastavak albuma "Catch A Fire", kojeg su nazvali "Burnin". Na ovom se albumu nalaze mnogi klasici The Wailersa, kao što su "I Shot The Sheriff" i "Get Up, Stand Up". Popularnost The Wailersa u Južnoj Americi još više je porasla kada je Eric Clapton snimio remake pjesme "I Shot The Sheriff", koji je postao broj jedan na američkoj ljestvici singlova.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
1975. izašao je treći album The Wailersa, "Natty Dread", na kojem se nalaze iznimne pjesme kao "Talking Blues", "No Woman No Cry" i "Revolution". Loša je stvar bilo to što je dvije trećine orginalne postave The Wailersa, Peter Tosh i Bunny Wailer, napustilo bend kako bi se posvetili solo karijeri. To je uzrokovalo ponovnu promjenu imena sastava, ovoga puta u Bob Marley And The Wailers. Odlazak dva člana benda stvorio je rupu u vokalnoj sekciji, koju su popunile Rita Marley, Judy Mowatts i Marcia Grittiths. Tog je ljeta bend počeo novu turneju po Europi.
Dva koncerta održana su u Lyceum Ballroomu, oba su snimljena i izdana kao live album, na kojem se nalazi nezaboravna live verzija "No Woman No Cry", koja je postala svjetski hit. Grupa je doživjela dodatne promjene dolaskom u bend Al Andersona i Bernard Harveyja, koje su kasnije zamijenili Junior Marvin i Tyrone Downie. Poslijednji put kada su The Wailers svirali zajedno u orginalnoj postavi bilo je na koncertu Stevie Wondera za jamajkanski Institut za slijepe osobe.
Bob Marley And The Wailers nastavili su s izdavanjem nevjerojatnog albuma "Rasta Man Vibration" 1976. godine. To je potaklo svojevrsnu reggae-maniju u Sjedinjenim državama, a časopis Rolling Stone ih je imenovao grupom godine. Na albumu se nalazi snažna pjesma "War" čiji su stihovi preuzeti iz govora kojeg je održao car Haile Selassie. Bob Marley je odlučio održati besplatan koncert u Parku narodnih heroja, u Kingstonu, 5. prosinca 1976. Ideja koju je koncert podupirao bila je mirovna poruka protiv ratova koji su se vodili u getu Trenchtowna u to vrijeme. Tragedija se dogodila dva dana prije samog koncerta, kada je naoružana osoba upala u stan Marleyjevih i pucala na Boba, Ritu i dvoje drugih prijatelja. Nasreću nitko nije stradao. Unatoč ovome događaju, Bob Marley je nastavio s prvobitnim planom i održao nezaboravan koncert pod imenom "Smile Jamaica", dva dana kasnije.
Nakon koncerta bend je otputovao u Veliku Britaniju, gdje su 1977. snimili album "Exodus", vjerojatno njihov najbolji album općenito. Ubrzo je postao album broj jedan u mnogim zemljama, između ostalog u Njemačkoj i Engleskoj. Također je bio jedan od najboljih albuma te godine. Za vrijeme europske turneje, bend je održao nekoliko nastupa u londonškom Rainbow Theatre. U svibnju Bobu je dijagnosticiran rak. Bilo je vjerojatno da bi se širenje raka moglo spriječiti tako da se Bobu amputira nožni palac, ali je on to odbio. Takav bi postupak bio protiv njegove rastafarijanske vjere. Ovim vijestima ostatak je "Exodus" turneje otkazan.
Ipak, bolest nije spriječila Boba Marleyja da nastavi sa snimanjem glazbe, pa je 1978. izdan album "Kaya", koji je imao puno zreliji zvuk nego prijašnji albumi. Boba su optužili da se prodao, jer su mnoge pjesme bile posvećene ljubavi ili ganji (marihuani). Rastafarijanci su, naime, vjerovali da će ih pušenje svete biljke približiti Jahu (Bogu). U travnju 1978. Bob se vratio na Jamajku kako bi održao "One Love" mirovni koncert, kojeg je posjetio i jamajkanski predsjednik Michael Manley te vođa opozicije Edward Seaga. Bob ih je doveo na pozornicu i čak natjerao da se rukuju. 15. lipnja dodijeljena mu je medalja za mir u trećem svijetu, koju su mu dodijelili Ujedinjen Narodi. Posjetio je prvi puta Afriku otputovavši u Keniju i Etijopiju. Na tome je putu započeo rad na pjesmi "Zimbabwe". Za to je vrijeme bend je izdao drugi live album "Babylon By Bus", koji je snimljen u Parizu. Album koji ga je slijedio bio je "Survival" 1978. Na cijelom je albumu očita prisutnost motiva preživljavanja crnaca.
Sedamdesete su se sada već bližile kraju, a Bob Marley And The Wailers bili su jedan od najpopularnijih bendova. 1980. prvi su puta nastupali u Africi, u gradu Gabon. Vlada Zimbabwea pozvala je cijeli bend da gostuje na ceremoniji u čast neovisnosti njihove zemlje u travnju. Bob je kasnije izjavio da je taj poziv bila za njega najveća čast u životu.
Bob Marley je nastavio sa snimanjima i 1980. izdan je album "Uprising". Sve se činilo blistavim - bend je planirao američku turneju sa Stevie Wonderom te zime. Bobovo zdravlje se pogoršavalo, ali je ipak dobio dozvolu od doktora da ide na turneju. Turneja je počela u Bostonu, a slijedio je New York. Za vrijeme njujorškog nastupa Bob je izgledao vrlo loše i skoro se srušio. Slijedećeg jutra, 21. rujna, trčeći kroz Central Park, Bob se srušio i prevezen je u bolnicu. Tamo mu je otkriven tumor na mozgu i doktori su mu predviđali još mjesec dana života. Rita Marley je inzistirala da se turneja otkaže no Bob je želio nastaviti. Odsvirao je nezaboravan koncert u Pittsburghu, ali je bio prebolestan da nastavi, pa je turneja napokon otkazana. To je bio njegov poslijednji nastup. Liječenje mu je malo produžilo život no ono neizbježno ipak se spremalo.
Prevezen je u bolnicu u Miamiju gdje je kršten Berhane Selassie u etijopskoj ortodoksnoj crkvi, 4. studenoga. U posljednjem pokušaju da spasi svoj život, podvrgao se kontroverznom liječenju u Njemačkoj. Za vrijeme boraka u Njemačkoj proslavio je svoj 36. i posljednji rođendan. Liječenje, nažalost, nije uspjelo. Bob je želio umrijeti kod kuće, ali nije doživio da ga prevezu natrag na Jamajku. Umro je 11. svibnja 1981. u bolnici u Miamiju.
Tisuće ljudi prisustvovalo je njegovom sprovodu 21. svibnja, između ostalih predsjednik Jamajke te vođa opozicije. Bob Marley nalazi se danas u mauzoleju u svom rodnom mjestu. Nakon smrti dodjeljen mu je orden Jamajke za njegove zasluge. Bob Marley znao je svoju sudbinu - kao vizionar, predvidio je i ovo, a njegove će riječi ostati zauvijek besmrtne u pjesmama u kojima je napisao:

"One bright morning when my work is over I will fly away home."
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 21:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

HIM

Formirani 1995 u Finskoj pod vodstvom frontmana Ville Hermani Vallo-a izdali su do sada četiri albuma. Nastavili su put "Sisters of Mercy" i "Mission" te prvim albumom "Greatest love songs Vol. 666" (1996) učvrstili kultni status u regiji (obrada "Wicked games" Chris Isaak-a), sljedeći "Razorblade romance" (2000) iskoristili su za veliku europsku turneju i uspjeh nije izostao.
Deep shadows & brilliant highlights (2002) i Love metal (2003) natjerali su I američke izdavače na reizdanje svih albuma preko bare.
Prelazak na novu etiketu odlučili su iskoristiti za promjene u kreativnom smislu, stoga je Dark light album na kojem su radili dugo i studiozno, pokušavajući se otresti image-a teenagerske pop atrakcije. Angažirali su iskusnog producenta Tim Palmer-a (U2/The Cure) koji je klasičnim pasažima (violina, čelo, piano) karakterističnu ghotic atmoseru preselio u drugi plan te istakao markantni vokal Vallo-a.
Image Hosted by ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
- 13:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.03.2006., četvrtak

U2

U2 je osnovan daleke 1976. godine u Dublinu. Točnije, onoga dana kada su se na poziv za osnivanje benda na oglasnoj ploči Mount Temple Comprehensive School bubnjara Larry Mullen Jr.-a, javila četvorica zanesenjaka. Krenimo redom - jedan nije znao uopće svirati, naravno, bio je to Paul Hewson (danas poznatiji kao Bono), o čemu dovoljno govori njegova izjava: "I desperately wanted to play guitar...and I do play guitar ,desperately. ". Ostala trojica bili su : Dik Evans ( The Edgeov brat - kasnije odustao), Dave Evans (The Edge - gitara ) i basist Adam Clayton-velika faca u početku, no kasnije se ispostavilo da ni on baš nije bio na "ti" sa sviranjem.
Grupa je najprije nosila ime "Feedback" da bi bilo promijenjeno u "The Hype" te na kraju u "U2", usprkos Claytonu koji je inzistirao na imenu "XTC"(da...već tad je bio čudak!).
Prve pare (L500) dečki su zaradili 1978. na nekom lokalnom natjecanju u Limericku, nakon čega su uspostavili suradnju sa Paulom McGuinessom ( menadžer im je i dan danas-do tada je to bio Clayton). U rujnu 1979. izdaju prvi maxi-singl "U2:3" sa 3 pjesme: Stories For Boys, Out Of Control i Boy/Girl.
1980. godine U2 je potpisao ugovor sa kućom Island Records, nakon čega slijedi izdavanje prvog albuma "BOY", nedugo zatim (1981.) izdaju drugi album "OCTOBER"- nešto lakši i ozbiljniji album gdje se prvi put jasnije naziru neki stavovi koje grupa kasnije zastupa (kršćanstvo, socijalna pravda, mir...).
"WAR" je album koji je izašao 1983. godine i izbacio U2 kao velike zvijezde. Tematika albuma je dakako-rat (sukob u sj.Irskoj,hladni rat). Nakon izdavanja, slijedi turneja po Europi i Americi tokom koje je snimljen live album "UNDER A BLOOD RED SKY".
Slijedeći album bio je "UNFORGETTABLE FIRE", na kojem su pjesme malo kompleksnije i ne baš pogodne za live izvođenje. No, kao pravi profesionalci U2 su pjesme vrlo dobro prilagodili izvođenju na stageu te su čak 1985. izdali mini album sa 2 live pjesme i 2 nove pjesme - "WIDE AWAKE IN AMERICA".
1987. godina donosi možda i najbolji U2-ov album - "THE JOSHUA TREE" koji postaje najuspješniji album grupe do tada-postao je No1. u 22 zemlje diljem svijeta. Uspješnom albumu je slijedila i uspješna turneja tokom koje je redatelj Phil Joanou snimao film koji se sastojao od sekvenci koncerata i razgovora s članovima benda, njihovim dojmovima o Americi...Film je nazvan kao i album nastao tokom turneje "RATTLE AND HUM".
Image Hosted by ImageShack.us
Krajem 1989. grupa je održala seriju koncerata u Dublinu, nakon kojih su mnogi predviđali raspad grupe (Bono je izjavio da je "..vrijeme da se ode i sve ponovno odsanja...").
No, 1991. godine U2 u Berlinu(Hansa Studios) dovršavaju legendarni album "ACHTUNG BABY" koji je po mnogima značio veliki preokret zbog vrlo izraženog mixanja pjesama i brojnih efekata. Nakon albuma slijedi do tada neviđeni spektakl , ZOOTV Tour! Korišteni su brojni efekti -ogromni video zidovi, pozornica je bila dotad neviđenih dimenzija a iznad nje su se sudarala i raspadala dva Trabanta (simboli tada propadajućeg istočnog bloka). U svojim govorima kao Mr.McPhisto, Bono se cinično i kritički osvrnuo na tadašnje probleme.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 18:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ACDC

Divlja rika snažnih akorda AC/DC-a postala je jedan od najutjecajnijih hard rock zvukova sedamdesetih godina. S obzirom na Bon Scottovo legendarno drapanje glasnica, grupa je tijekom sljedeća dva desetljeća stekla bezbrojne fanove. AC/DC osnovao je 1973. u Australiji gitarist Malcom Young nakon raspada svog prijašnjeg benda "The Velvet Underground". S Agnusom, svojim mlađim bratom, kao gitaristom, bend je nastupao uglavnom po lokalnim klubovima. Budući da je Agnus tada imao samo 15 godina, sestra im je predložila da on nastupa u svojoj školskoj uniformi, a upravo je to kasnije postalo njihov zaštitni znak. U toj fazi bend je izdao single "Can I Sit Next to You" bivšim članom Easybeatsa Harryem Vandom i najstarijim bratom Georgeom Youngom kao producentom. Sljedeće se godine bend preselio u Melbourne gdje su im se pridružili bubnjar Phil Rudd i Mark Evans. Nakon što je tadašnji pjevač Dave Evans odbio javno nastupati, novi je vokalist postao dotadašnji vozač benda Bon Scott, koji je prije toga bio bubnjar australskih pop skupina "Fraternity" i "The Valentines". No, Scott je imao problema sa zakonom, naime optužen je za nekoliko manjih kaznenih djela i odbijen od strane australske vojske zbog "društvene neprilagođenosti", pa je tako na neki način učvrstio image AC/DC-a kao skupine neukroćenih i brutalnih dečki. Tijekom svoje karijere često su poticali nasilje i okrutnost začinjene vragolastim smislom za humor. Grupa je izdala dva albuma: "High Voltage" i "TNT", 1974. i 1975. u Australiji. Materijal s oba albuma izišao je 1976. pod zajedničkim nazivom "High Voltage" i tu počinje njihov plasman na tržište USA-a i UK-a te promotivne turneje u obje zemlje. Već krajem iste godine plasiran je i novi album pod nazivom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap". Ubrzo je iz grupe otišao i dotadašnji basist na čije je mjesto došao Cliff Williams.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
U jesen 1977. pušten je u prodaju i album "Let There Be Rock", njihov prvi pravi proboj na američko tržište. Izlaskom sljedećeg albuma "Powerage" 1978., broj njihovih obožavatelja još se više povećao zahvaljujući brojnim dinamičnim live nastupima, no veliki prodor na svjetsku glazbenu scenu ostvarili su tek sljedeće godine kada se "Highway To Hell" uspeo do 17. mjesta na američke i 8. mjesta britanske ljestvice, čime je ujedno postao i prvi album AC/DC-a prodan u milijunskoj nakladi. Kao što to obično biva, nakon velikog uspjeha dolazi tragedija - 1980 godine Bona Scotta je umro od trovanja alkoholom. Scottovo je mjesto zauzeo Brian Johnson, a već sljedećeg mjeseca grupa je snimila "Back in Black" koji je postao njihov najprofitabilniji album prodan u više od deset milijuna primjeraka samo u SAD-u. Narednih nekoliko godina, bili su jedna od najvažnijih rock grupa na svijetu, posebice s hitom "For Those About to Rock We Salute You" koji je zauzeo vodeća mjesta svih ljestvica u SAD-u. 1982. Rudd napušta bend, no ubrzo ga zamjenjuje Simon Wright. Nakon "Flick of the Switch", iz 1983., bend je imao nekoliko godina glazbene stagnacije, sve do 1990. kada su objavili album "The Razor's Edge" ˝koji je pratio hit "Thunderstruck". Iako više nisu bili u punoj snazi kao 70-ih i ranih 80-ih, još su 90-ih zadržali status izvođača koji privlače najveći broj posjetitelja na internacionalnim koncertima. Na jesen 1995. izdan je i njihov 16. album "Ballbraker" s Rickom rubinom kao producentom. Upravo je taj album dobio neke od najboljih kritika upućenih AC/DC-ovcima tijekom čitave karijere. Nezaustavljivi AC/DC izdao je svoj zadnji album 2000. pod nazivom "Stiff Upper Lip".
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 16:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

RED HOT CHILLY PEPERS

Red Hot Chili Peppers su jedna od grupa najprepoznatljivijeg zvuka, koja objedinjuje najraznovrsnije glazbene stilove – rock, funk, punk, rap – a postoje već dvadeset i jednu godinu. Grupa je mijenjala nekoliko postava, a od samog početka članovi grupe su Michael Balzary, poznatiji kao Flea, na bas gitari te pjevač Anthony Kiedis, autor ove zanimljive i provokativne knjige, koja govori o njegovom odrastanju s ocem - krijumčarom i preprodavačem droga na razuzdanoj holivudskoj sceni sedamdesetih godina, o njegovim ljubavima te o prvim počecima RHCP-a i njihovom putu prema uspjehu, na kojem su izgubili originalnog gitaristu Hillela Slovaka, koji je umro od predoziranja heroinom, što je nekoliko puta zamalo stajalo života i samog Kiedisa. Isti problemi pratili su i Johna Frusciantea, po mnogima najboljeg živućeg rock gitarista današnjice, koji je s Peppersima snimio četiri albuma (Mother’s Milk, Blood Sugar Sex Magik, Californication, By the Way), a Kiedis se na mnogim mjestima u knjizi prisjeća njihovih zajedničkih pustolovina i kreativnih trenutaka. Knjiga obiluje pričama s turneja, susretima s drugim poznatim osobama te mnogim zanimljivim detaljima iz svijeta glazbene industrije, ispričanim iz prve ruke. Također, bitna strana Kiedisove priče jest njegovo odvikavanje od droge, koje je trajalo praktički koliko postoji i sama grupa, da bi, nakon konačnog otriježnjenja, napisao svoju intimnu ispovijest "Ožiljci", koja je u Americi objavljena u jesen 2004, povodom dvadesete godišnjice postojanja grupe Red Hot Chili Peppers. Kiedis je polovicu svog života proveo u grupi, koja je tako postala dio njegove svakodnevice, a njeni ostali članovi njegovi najbliži prijatelji. Kako RHCP još uvijek sviraju i, zapravo, još uvijek idu uzlaznom putanjom na ljestvici svoje planetarne popularnosti, IBS predstavlja ovu izuzetnu knjigu kao šokantno svjedočanstvo o najpopularnijem živućem bendu na svijetu, koji i kod nas drži istovjetan status. Kiedisu je u pripremi knjige za izdavanje pomogao novinar i pisac Larry Sloman, koji je, između drugih brojnih radova o američkoj rock sceni, napisao i knjigu o Bobu Dylanu. Predstavljanje autobiografije Anthonyja Kiedisa, pjevača Red Hot Chili Peppersa, podržala je diskografska kuća Dancing Bear, koja će u svojim CD-shopovima zajedno s IBS-om ponuditi knjigu "Ožiljci" u kompletu s CD-om Red Hot Chili Peppersa "Greatest Hits" po izuzetno pristupačnoj cijeni. Time IBS i Dancing Bear predstavljaju nov način putem kojeg publika može doći do svoje omiljene knjige "Ožiljci" i CD-a "Greatest Hits" Red Hot Chili Peppersa.
Free Image Hosting at www.ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us
- 15:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.03.2006., srijeda

NIRVANA

Nije potrebno govoriti ni posebno napominjati koliki je Nirvana bila veliki bend devedesetih i koliki je značaj ostavila do dana današnjeg. Nije potrebno ni predstavljati, jer je Nirvana institucija i poznata svim dobnim grupacijama jednako kao i Elvis, The Beatles ili The Rolling Stones. Nije potrebno ni spominjati imena članova benda budući da svi pamte tko je bio Kurt Cobain. Ali ovo izdanje? Zaista je nepotrebno.
Nedugo nakon izdavanja trostrukog CD-a "With The Lights Out" koji je sadžavao 61 pjesmu, većinom raritete i demo snimke, izdavači su odlučili da bi možda mogli još nešto zaraditi štampanjem po njima najinteresantijeg materijala na poseban CD i nazvati ga "The Best Of The Box".
Nakon 1994. i smrti Kurta Cobaina, a tako i Nirvane, izdano je toliko bespotrebnih kompilacija njihovih kako poznatih, tako i nepoznatih stvari. Nirvana je uvijek bila dobar izvor zarade, jer čak i danas, dvanaest godina nakon prestanka postojanja, i dalje bilježe porast fanova.
Jedne od interesantijih stvari na izdanju su u svakom slučaju "Spank Thru" iz 1985. godine kada je Cobainov bend još nazivao Fecal Matter, te je do box-seta bila neobjavljena. Također je vrlo interesantna snimka općepoznate "Come As You Are" iz vremena prije snimanja njihovog najkomercijalnijeg albuma "Nevermind". Bitno je i napomenuti da su gore i dvije zadnje stvari koje je Cobain snimio - "Do Re Mi" i "You Know You're Right".
Cijelo izdanje je lijepo obogaćeno debelim bookletom koji daje bitne informacije o svakoj pjesmi, pregršt fotografija članova benda i starih flajera.
Kurt Donald Cobain bio je sretno, inteligentno i kreativno dijete koje je raslo u brižnoj aberdeenskoj obitelji, okruženo brojnom rodbinom, nježno i razmaženo kao što većina djece u tim godinama i jest. Crtanje i nabijanje po bubnjevima s likom Mickeyja Mousea bili su mu omiljena zabava. Djetinjstvo je za Kurta završilo poprilično rano: u devetoj godini njegova života razvod njegovih roditelja najavit će početak traumatičnog razdoblja, obilježenog podvojenim osjećajima prema majci i ocu, koji će rezultirati potpunom promjenom Kurtove osobnosti: iz mirnog i povučenog dječaka pretvara se u Kurdta, buntovnika koji zlostavlja slabije od sebe, odbija ići u školu i uzima Ritalin jer pati od ADHD-a - poremećaja hiperaktivnosti zbog manjka pažnje. Nepostojanje stabilne obiteljske zajednice stvorit će bazu Cobainovih trauma i nesigurnosti koje će ga pratiti ostatak života, a stres koji je proživljavao zbog razvoda roditelja aktivirat će bolest želudca koja će kasnije rezultirati, kako je on sam tvrdio, ovisnošću heroinom.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
U šesnaestoj godini Kurt odlazi u Seattle na svoj prvi koncert: bio je to koncert grupe Quarterfish, iako je Kurt kasnije tvrdio da je prvi koncert na kojem je bio koncert Black Flag. Tu laž, kao i mnoge druge koje je Cobain lansirao u intervjuima, autor pristojno naziva 'emocionalnom istinom' iako je riječ o 'uradcima' dostojnim jednog patološkog lažljivca. Nekoliko mjeseci kasnije u njegovom se životu pojavljuju Melvins, a on postaje jedan od 'Priljepaka', pogrdno nazvane skupine fanova spomenute grupe. U tom razdoblju Kurt će doživjeti i svoje prvo seksualno iskustvo i to s retardiranom djevojkom. U sedamnaestoj godini postaje beskućnik i tada nastaje mit o njegovom životu ispod mosta u ulici Young Street, koji je također jedna od njegovih 'emocionalnih istina'.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 21:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #

HELLOWEEN

Helloween su započeli s radom u prvoj polovici osamdesetih, do danas je prošlo više od dvadeset godina.Ako se mene pita, razlog je tome želja za nastavkom, za stvaranjem još muzike, i to tako da se ne izgubi kreativnost, da se bude jedinstven i također da se pokaže da smo još uvijek sposobni nešto postići. Dosta je teško objasniti, to naprosto dolazi iznutra, ta želja za stvaranjem nečeg različitog, specifičnog. Nakon jedanaest, dvanaest, trinaest albuma pravi je izazov napraviti nešto dobro i sa svakim albumom pokušati prestići njegovog prethodnika. Ali, unatoč tome, uvijek je tu ono nešto što te tjera naprijed.Novi album "Keeper Of The Seven Keys" zove se "The Legacy". Prva dva "Keepera" izašli su jedan za drugim u vrlo kratkom razdoblju i postoje neke stvari koje jesu stvarna ostavština Helloweena za starije generacije.Kada je službeno objavljeno ime ovog albuma i najavljen povratak korijenima i sagi o ključevima, bio sam strašno skeptičan. Jer "Keeper Of The Seven Keys Part I & II" ne samo da su najbolji Helloweenovi albumi, obrasci kojima se gotovo 100% kasnijih power bendova prilagođavalo, nego su i remek djela kompletne heavy metal scene. A podatak da Helloween 17 godina nije izdao pravi, veliki album.Iskreno, čini mi se da je "The Time Of The Oath" najbolji album post-Kiskeovog razdoblja. No, nijedan od tih, ali niti preostalih, izdanih od 1988. godine naovamo, nije potvrdio ugled benda stečenog u prvoj fazi djelovanja. Dodatni strah da se opet neće ništa posebnog desiti, izazvao je prosječni singl "Mrs. God".
Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
Inače, priča o Helloweenu započinje 1978., još kada su Kai Hansen (vokali/gitare) i Piet Sielck (vokali/gitare) svirali u bendu Gentry u Hamburgu. '81. bend mijenja ime u Second Hell, a tada su u njemu bili još Markus Grosskopf na basu i Ingo Schwichtenberg na bubnjevima. Nakon što Sielck napušta bend kako bi postao producent, on ponovo mijenja ime u Iron Fist. Godine 1982., Michael Weikath, gitarist lokalnog benda Powerfool, pokušava privući Kaia u svoj bend, međutim na kraju se on sam priključuje Iron Fistu.
- 21:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

DIMMU BORGIR

Iako vjerujem da je izuzetno poznat, podsjetit ću da je Dimmu Borgir norveški black metal bend, čiji počeci sežu u rane '90-e. U to je vrijeme bio samo jedan u nizu bendova tog metal subžanra, koji su nicali k'o gljive poslije kiše. Tijekom godina DB je postajao sve značajniji, između ostalog i iz razloga jer je svaki njihov album donosio nove elemente, koji su probijali okvire klasičnog black metala.
Tako je DB uspio izgraditi svoj, prepoznatljivi stil, koji im je svakim novim albumom donosio veću bazu fanova. Stoga se usuđujem reći da danas, petnaestak godina nakon početaka, Dimmu Borgir suvereno vlada black metal scenom.
Snimanje albuma s Tagtrenom samo po sebi, bez dodatnih objašnjenja, znači da ćete imati vrhunsku produkciju, pa je to i slučaj ovdje, i to je najvažnija, neki su skloni reći i presudna razlika između originala i ovog izdanja. Tekstovi su na norveškom, tu također nema bitnih izmjena, a ono što će posebno zanimati fanove je podatak da se na novoj verziji nalaze dvije pjesme koje nisu bile objavljene na originalu - "Sorgens Kammer-Del II" i "Avmaktslave", dok je u pjesmi "Antikrist" došlo do manje promjene lyricsa. Kako to vjerojatno ne bi bio dovoljno dobar mamac za njegovu nabavku, novi "Stormblast" nudi i posebnu poslasticu.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Naime, uz CD, sastavni dio albuma je DVD, na kojem se nalazi kompletan video zapis s prošlogodišnjeg "Ozzfesta", na kojem je Dimmu Borgiru pripala izuzetna čast; on je bio prvi black metal bend koji je nastupio na tom superrenomiranom festivalu. Na nastupu im se kao session bubnjar pridružio Tony Laureano, obzirom da ih je nešto ranije napustio Nick Barker (ex-Cradle Of Filth, ex-Old Man's Child). Upravo je taj DVD prava vrijednost kompletnog materijala, jer prikazuje DB u pravom svjetlu, kao moćan koncertni bend, a i ponudio je u, istina kratkoj set listi, nekoliko najznačajnih pjesama cjelokupne povijesti.
- 19:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

GUNS`N ROSES

Top 20 rifova svih vremena:

1. Sweet Child O' Mine - Guns N' Roses
2. Smells Like Teen Spirit - Nirvana
3. Whole Lotta Love - Led Zeppelin
4. Smoke On The Water - Deep Purple
5. Enter Sandman - Metallica
6. Layla - Derek & The Dominoes/Eric Clapton
7. Master Of Puppets - Metallica
8. Back In Black - AC/DC
9. Voodoo Chile (Slight Return) - Jimi Hendrix
10. Paranoid - Black Sabbath
11. Crazy Train - Ozzy Osbourne
12. All Right Now - Free
13. Plug In Baby - Muse
14. Black Dog - Led Zeppelin
15. Ain't Talkin' 'Bout Love - Van Halen
16. Walk This Way - Aerosmith w Run DMC
17. Sunshine Of Your Love - Cream
18. No-One Knows - Queens Of The Stone Age
19. Paradise City - Guns N' Roses
20. Killing In The Name - Rage Against The Machine
Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
Cijela priča oko legendarnog benda Guns N' Roses je počela 1985. godine u Los Angelesu kada je William Bailey (tj. Axl Rose - vokal) formirao rock bend kojeg su činili Jeffrey Isbell (tj. Izzy Stradlin - gitara), Tracii Guns (gitara), Rob Gardner (bubnjevi) i Duff McKagan (bas gitara). Axlova je želja bila osnovati najbolji bend na svijetu, što mu nije baš odmah pošlo za rukom…Naime, nedugo nakon osnivanja prvotne postave Guns N' Rosesa, Tracii Guns i Rob Gardner su napustili bend jer se sviralo neuvježbano i to pod razno raznim imenima. Tracii je nedugo nakon odlaska formirao vlastiti bend pod nazivom LA Guns, a Gardner pronalazi zamjenu u jednom od bezbroj bendova u LA pod imenom Road Crew. Na njihovo mjesto dolaze Saul "Slash" Hudson na gitari i Steven Adler na bubnjevima. Od tada se smatra da su Gunsi zapravo počeli svirati, te da je od tada formiran bend Guns N' Roses.
Polako, ali sigurno se Guns N' Roses pomicao prema vrhu najboljih, ali je još uvijek konačni uspjeh jako daleko. Krajem srpnja 1987. godine izlazi "Appetite For Destruction"
Godine 1988. Gunsi izdaju novi album pod nazivom "G N' R Lies" sa 4 pjesme odsvirane na akustičnim gitarama ("Patience", "Used To Love Her", "You're Crazy", "One In A Million"). Na albumu su se pojavile uvrede, posebno u pjesmi "One In A Million" na osnovu crnaca, homoseksualaca, imigranata i sl.


- 15:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

BON JOVI

Bon Jovi se smatraju jednom od rijetkih grupa koja je preživjela eru pop-metala '80-tih godina. Nakon glazbenog stila Def Lepparda uspješno su se približili rock senzibilitetu škole Brucea Springsteena, i postali melodični rock bend koji jednako privlači teenagere i kućanice.
Bon Jovi su pametno birali profesionalne tekstopisce i glazbenike s kojima su stvarali svoje pjesme, posebno rock balade, koje su ih držale u komercijalnom vrhu čitavo desetljeće. U svojim su videospotovima uvjek gurali u prvi plan frontmana Jon Bon Jovia i njegovo fotogenično lice, a sve zajedno omogućilo je njihovim albumima 'Slippery When Wet' iz 1986. i 'New Jersey' iz '88. da dođu direktno na vrh američke top liste i prodaju se u desecima mulijuna kopija diljem svijeta.
Početkom '90-tih Bon Jovi su već bili superzvijezde, a njihov album 'Blaze of Glory' osvojio je nominacije za Grammy i Oscar, za pjesmu iz filma 'Young Guns II'. Njihovi sljedeći album 'Keeping the Faith' (1992.) i 'These Days' (1995.) bili su novi hitovi, a Jon Bon Jovi početkom 1997. godine kratko odlazi u solo vode i objavljuje album 'Destination Anywhere', tek maleni glazbeni odmak od njegove grupe. Paralelno sa samostalnim materijalom Jon je počeo graditi i svoju više manje uspješnu glumačku karijeru.
Do 2000. godine grupu Bon Jovi istisnuli su sa scene novi rock bendovi, no oni iste godine objavljuju singl 'It's My Life' koji odmah postaje svjetski super hit i vraća ih u sam glazbeni vrh mainstrem rocka. Album 'Crush' i još uvijek mladenački izgled njihovog frontmana obnovio je njihovu elitnu poziciju na glazbenoj sceni, a 2002. donosi i njihov novi album 'Bounce' s prvim hit singlom 'Everyday'.
Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us
- 15:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

EUROPE

Dugo su čekali da izdaju novi studijski album, čak trinaest godina, znači tamo davne 1991. izdali su posljednji "Prisoners In Paradise", mnogi su mislili da im i je to zadnji u karijeri, ali eto Europljani se odlučili vratiti. Možda u tome i leži baš tajna ovih noviteta u zvuku. Dok su prije svirali stvari poput velikog hita "The Final Countdown" ili "Carrie" i "Rock The Night", koje su zvučale mekše, ali ovim albumom me sad više podsjećaju na pravi heavy metal, na koji su se svi slični njima tako furali '80-tih, a većina ih nisu bili ni blizu metala uključujući i njih same.urope nema neku čvrstoću u sviranju koja krasi bendove tipa Iron Maiden, ali što se tiče novog zvuka rekao bi da se furaju na grunge bendove poput Stone Temple Pilots, Alice In Chains ili Velvet Revolver,...dakle opet ništa originalno od njih. Nadam se da dečki sviraju iz gušta, jer neće ostati zapamćeni niti po ovome albumu, na kojem se osim što je sound doveden u red, ništa drugo ne ističe i ne primječuje, pokušavaju isfurati novi stil žestoke rock glazbe, pa se u pjevanju tako osjeća malo i Linkin Parka.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Naveo bi pjesme: "Start From The Dark", "Flames", "Hero", "Wake Up Call" i "Reason" koje na prvi tren imaju 'ono nešto', ali ne za duge staze nego samo za kratki flert. Kao i prije, kuži se da dečki imaju smisla za svirku, ali isto tako prave ideje nemaju, pokušavaju isfurati nešto što nije njihovo. Možda je to razlog zašto nikada nisu
- 14:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

KISS

Kiss je poznat kao bend koji najviše daje u živo; i zaista, njihove pomalo slatkaste pjesme postaju goropadna čudovišta kada ih čujete u koncertnoj izvedbi. Zbog toga, nije čudno što su među najpoznatijim albumima grupe upravo tri live ploče - "Alive" I, II i III. Nakon relativno loših kritika za posljednje studijske radove Kissa, "Carnival Of Souls" (neopravdano) i "Psycho Circus" (opravdano), nije čudo da su Kissovci povukli potez koji ne može promašiti i snimili novi, četvrti "Alive". Međutim, bend ovog puta nije želio napraviti samo još jedan koncertni CD - upustili su se u eksperiment i pokušali prilagoditi svoje hitove simfonijskom aranžmanu, a na albumu ih prati Simfonijski orkestar iz Melbournea. Upustili su se u eksperiment i - uprskali. Poznato je da Kiss svira vrlo jednostavan i glasan hard rock, a takva glazbena forma, jasno, ne ostavlja mnogo prostora za orkestracije. Još kada tome pridodamo da bend nije odstupao od temeljnih konstrukcija pjesama, tj. nije se mnogo prilagođavao orkestru, jasno je da rezultat ne može biti dobar. U stvari, masivan orkestar čitavo vrijeme samo stvara pozadinsku atmosferu, dok bend svira svoje hitove točno onako kako bi ih svirao i bez orkestra. Album je podijeljen na dva dijela; prvih šest pjesama izvedeno je u standardnom obliku, bez dodatnih muzičara, a ostatak prvog CD-a, kao i cijeli CD 2 uz Kiss nastupa i orkestar. Tih prvih šest pjesama pokazuje koliko Kiss dobro funkcionira kao live bend ograničen na glasne riffove i pjevne refrene. A onda na scenu stupa orkestar i stvari postaju pomalo čudne. Na laganim pjesmama kao što su "Beth", "Forever" ili "Sure Know Something", projekt još nekako drži vodu, međutim kada bend prijeđe na žešći dio repertoara - "Detroit Rock City", "Shout It Out Loud" ili "Rock And Roll All Nite", orkestar se polako gubi, nadglasan i ugušen tvrdim aranžmanima, pa ta cijela vojska muzičara služi tek kao pozadinska atmosfera za napaljeni Kiss. Pored toga, na laganim pjesmama sa prvog CD-a, uz bend svira smanjena verzija orkestra, poznata kao Melburnški Simfonijski Ansambl, i to donekle zaista funkcionira... Problem je, u glavnom, na CD-u 2. Već od uvodnih tonova mega-hita "Detroit Rock City" jasno je kuda stvari idu. Orkestar je, istina, efektan, stvara jaku atmosferu, ali s druge strane, Kiss se kruto drži izvornih aranžmana pjesama, i cijela simfonijska mašinerija ostaje svedena na povremene bljeskove, koji pokazuju koliko je sve moglo biti dobro, ali nije, samo zato što, za razliku od npr. Deep Purple ("In Concert With London Symphony Orchestra"), Kiss nije bio spreman dati orkestru dovoljno prostora. Međutim, Kiss nema svog Jona Lorda koji bi napisao moćne aranžmane i križao rock sa klasikom na prirodan i istinski moćan način.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
No, vratimo se mi radije u stvarnost i otputujmo vremenskim strojem četrdesetak, ili nešto manje godina unazad. Trenutno se nalazimo u New Yorku, druga je polovica šezdesetih godina 20. stoljeća, i zajedno smo s Amerom Paulom Stanleyem i Izraelcem Geneom Simmonsom, koji se iz rodnog Izraela kao devetogodišnjak doselio u New York 1958. godine. Ubrzo nakon međusobnog upoznavanja, s određenim muzičkim iskustvom uglavnom stečenim u široj javnosti nepoznatim bendovima, njih dvojica 1968. godine osnivaju grupu Wicked Lester, s kojom bezuspješno pokušavaju ući u glazbenu orbitu. Čak su i snimili jedan cijeli album, no on nije uspio biti objavljen. Nakon nekoliko godina uzaludnog traganja za muzičkim identitetom, oni raspuštaju bend, i 1973. godine odluče započeti ponovno, te pozivaju u pomoć bubnjara Petera Crissa i gitaristu Ace Frehleyja i kreću u avanturu lude vožnje muzičkim toboganom, niti ne sluteći da su upravo tada otvorili jednu od najvećih stranica cjelokupne, ne samo glazbene, već povijesti čovječanstva.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Paul Stanley daje grupi ime, Ace Frehley osmišljava logo, i ludnica je mogla početi. Želeći stvoriti dotad neviđenu glazbenu atrakciju, četvorica momaka s njujorških ulica nabacuju make – up, i pod maskama uzimaju alter ego, izražavajući time svoju drugu osobnost i skrivene želje. Tako Paul postaje 'Star Lover', Gene 'Demon Lizard', Ace 'Space Man', a Peter 'Cat Man'. U uvodnom dijelu karijere mnogi su ih izbjegavali slušati, a naročito gledati, etiketirajući ih kao 'opasan bend, nazivavši ih i 'monstrumima rocka'.
U tom početnom periodu, nisu baš imali prevelikog uspjeha, premda su 'opasni' bili samo po izgledu, obzirom da su pjevali o realnim stvarima poput ljubavi, slobodoumnosti, traženja istine ili ostvarivanja najskrivenijih snova. Prvi pravi koncert Kissovci održavaju krajem 1973. godine u New Yorku, u Academy Of Music, i to kao predgrupa Blue Oyster Cultu. Usput rečeno, samo dvije godine kasnije, na koncertu u Nassau Colisseumu, ova su dva benda zamijenili uloge, tada je Kiss bio glavni.
- 14:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

QUEEN

Grupa Queen, legendarna rock grupa koju je sve do 1992. godine predvodio karizmatični frontman Freddie Mercury, jedna je od najcjenjenijih i nezamjenjivih glazbenih bogatstva svijeta, čijim nestankom je nestala čitava jedna kultura, jedna glazbena era čiju će veličinu tek spoznati buduće glazbene generacije. Odlaskom Freddiea Mercurya opstanak grupe Queen bio je nemoguć, a njegova smrt uskratila je brojnim generacijama užitak u njegovoj glazbenoj moći i superiornosti. Iako je Freddie nezamjenjiv, grupa Queen je 12 godina nakon njegove smrti sasvim slučajno pronašla njegovu zamjenu, Paula Rogersa, ali ne s ciljem da ponovno pokrene grupu Queen, nego samo da još jedan posljednji puta krene na oproštajnu turneju od svojih fanova i svih štovatelja njihove glazbe. O toj turneji za Otvoreni radio govore Bryan May, Roger Taylor i novi pjevač Paul Rogers. Gitarista i vođa današnje postave grupe Queen Bryan May objašnjava koji su bili motivi za kretanje na turneju prvi puta bez Freddiea Mercurya.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Novi pjevač koji s originalnim članovima grupe Queen kreće na veliku turneju je Paul Rogers, bivši pjevač grupa Free i Big Country. Paul Rogers se ne zavarava mogućnošću da bi on mogao zamjeniti Freddiea Marcurya.Grupa Queen krenula je na veliku svjetsku turneju s novim pjevačem, Paulom Rogersom koji je do sada glazbeni zanat izučio u grupama Free i Bad Company. Rogers ne namjerava na mjestu frontmana zamjeniti pokojnog Freddiea Mercurya, već će jednostavno izvoditi pjesme grupe Queen na svoj vlastiti način i u tome je upravo njegova velika prednost. Evo kojim se pjesmama na samom kraju Paul Rogers najviše raduje.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 14:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.03.2006., utorak

POČETAK MOG BLOGA

Već više puta sam pisao blogove i uvik su bili dosadni i glupi.Nikako nisan moga nać neku dobru temu.Evo sad san je naša i pisat ću o rock i metal muzici.Nadan se da će vam se svidit.
- 19:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #