31.03.2006., petak
THE ROLLING STONES
Početci
Na samom početku bi trebalo reći kako su dobili ime. Nazvali su se po jednoj pjesmi Muddyja Watersa - "Rollin' Stone". Prva postava Stonesa se upoznala ranih 60-tih po londonskim klubovima gdje su nastupali sa svojim grupama. Točnije, Mick Jagger i Keith Richards su prijatelji od djetinjstva.
"Imao sam 18 godina kada sam u brzom vlaku, koji je jurio iz Londona za Dartford sreo svog starog školskog prijatelja Keith Richardsa s električnom gitarom u ruci, a ja sam imao par rock'n' blues ploča u ruci. Bio je to početak revolucije..." (Jagger)
Tada su se dogovorili kako bi mogli osnovati svoju grupu u kojoj će Mick pjevati, a Keith svirati gitaru. Tako je i bilo. Trećeg člana svog banda su našli u strašno nadarenom Brianu Jonesu (vidi: Priča o Brianu), u Earling Blues Clubu. U to vrijeme su se zvali "Brian Jones and Mick Jagger The Rollin' Stones" da bi tek nešto kasnije, nakon što su se kompletirali ostalo 'samo' Rolling Stones. U grupi su još bili privremeni bubnjar Tony Chapman, basista Dick Taylor i vječita 'rezerva' Ian Stewart.
Brian, Mick i Keith su se dali u potragu za bubnjarem i basistom. Pronalaze sjajnog jazz bubnjara Charliea Wattsa koji je već do tada svirao s poznatim grupama. No, Charlie nije odmah prihvatio poziv nego je rekao kako će još razmisliti o napuštanju grupe. Pored toga, problem prijelaza u Stonese mu je bio i taj što je bio zaposlen i nije mu se napuštao posao. Ali su ga ipak nagovorili. Tada su kupili kuću u Londonu u kojoj su živjeli Mick, Keith i Brian od listopada 1962. do rujna 1963. Kako nisu mogli pronaći 'pravog' basistu dali su oglas na koji im je se javilo malo muzičara među kojima je bio i onaj pravi: Bill Wyman.
"1962. godine nitko nije želio grupu koja je izgledala poput nas i koja je svirala ono što smo mi željeli svirati, jer vodeći ljudi show-businessa nisu mogli shvatiti da bi je itko slušao." (Jagger)
Ovaj Jaggerov citat uvelike govori o stanju na londonskoj rock sceni tih godina i o tome koji će put do vrha oni odabrati. Od njih su 60-tih godina željeli napraviti suštu suprotnost Beatlesima koji su tada bili na samom vrhu i koji su im bili najveći rivali. I koliko god su liverpoolske 'bube' bile čiste, ljupke, uglađene i fine toliko su Stonesi trebali biti agresivni, nasilni, neuredni, prepotentni, neposlušni - ukratko "Sramota Engleske!", "Anđeli zla!" - kako su ih u to doba po tisku nazivali. Jednostavno rečeno BUNTOVNICI!
Nakon svog prvog nastupa na televiziji u emisiji Thank Your Lucky Stars koji je protekao u njihovom stilu cijeli engleski tisak je pisao kako je "SRAMOTNO I NEDOPUSTIVO DA TAKVIM TIPOVIMA DAJU PROSTOR NA TELEVIZIJI". Ali prema zamisli njihovog managera Andrewa Oldhama, to su bile očekivane i željene reakcije javnosti jer je on tako želio skrenuti pozornost na njih i njihovo izbijanje na rock'n'roll scenu. Seks, novac, nepristojnost, nasilje, neredi bile su riječi koje su se najčešće izgovarale uz njihovo ime.
Poslije se ispostavilo to da su oni bili rođeni za takav život i to što su oni živjeli takvim provokativnim životima te što im je to pružalo zadovoljstvo.
"Svi misle da su lijepi i zgodni - čak i oni sa iskrivljenim nosevima izbuljenim očima. Kada su Stonesi započinjali nismo mislili da smo zgodni - mislili smo da smo PROKLETO DOBRI." (Jagger)
"Oni su sa hvalisavim prkosom raskrstili sa postojećom 'srednjom strujom' popularne glazbe, okrenuvši se za 180 stupnjeva od vladajućih trendova. Tada su svoju prirodnu, primarnu drskost kanalizirali najprije u jednu od manje poznatih pjesama Chuck Berryja da bi je upotrijebili protiv frustracija i dosade tadašnjeg vremena. Danas, COME ON može biti samo raritet, ali u ono je doba pjesma poslužila svojoj svrsi." (Dio teksta sa kompilacijske ploče Rolled gold)
"Rolling Stones su više od grupe - oni su put kroz život. Put kroz život koji je zaplijenio maštu teenagera i koji je od njih stvorio jednu od najtraženijih grupa. Za Stonese i njihove prste koji imaju puls za osnovu uspješnog koncerta, a uz to i javne promocije zvuka, i to zvuka koji su dali sa svojim prvim albumom, ranjivim, temeljno uzbudljivim pristupom rythm'n'bluesu koji je pomiješan s njihovih pet istinski eksplozivnih karaktera dao njihova tri hita i E.P. koji je ostao na ljestvici 15 tjedana. Osam mjeseci otkako su se Stonesi ukrcali na njihovu turneju, nisu imali niti kredom označenu glavnu kartu svojih uspjeha, ali porušeni su svi rekordi u dužini i širini turneje u zemlji. Imaju pet super-talenata koji će uspješno putovati daleko preko Kraljevine u koncertnoj muzici. U ovom albumu ima 12 dobrih razloga zašto." (Tekst koji je napisao Andrew Loog Oldham i koji se nalazi na omotu njihovog prvog albuma.)
Diskografija
Već je ranije spomenuto da su Stonesi ušli u svijet glazbe obrađujući rock'n'blues klasike i izdavajući ih na singlicama. Sve je počelo 07. lipnja 1963. godine kada su izdali svoj prvi singl, obradu Chuck Berryjeve COME ON, a na B strani je bila Willie Dixonova I WANT TO BE LOVED. Uspjeh ove singlice ih je ohrabrio i nastavili su snimati. U listopadu iste godine izdaju drugu singl ploču na čijoj A strani je pjesma koju su im napisali Lennon i McCartney. Pjesma se zove I WANNA BE YOUR MAN. Na B strani je pjesma STONED. Slijedi razdoblje koje je bogato snimljenim pjesmama. Iz mnoštva materijala svakako treba izdvojiti singl koji ih je po prvi put postavio na vrhove ljestvica s tim da nije bila obrada neke pjesme nego su je potpisali Jagger i Richards. Naravno, to je THE LAST TIME (1965). Zatim, pjesma po kojoj ih svi znaju, velika rock himna SATISFACTION (1965). Keith kaže kako se u ponoć probudio u jednoj hotelskoj sobi s rifovima te pjesme u glavi. Odmah ju je napisao da bi kasnije od nje napravio svjetski hit. PAINT IT BLACK (1966) je pjesma koju su stvorili u psihodeličnom razdoblju svoje karijere. U pjesmi se ističe Brian Jones na sitaru koji pjesmi daje specifično prepoznatljiv zvuk. Sljedeća pjesma koju bi trebalo izdvojiti je LET'S SPEND THE NIGHT TOGETHER (1966) koja je bila cenzurirana i zabranjena na nekim TV i radio stanicama zbog njenih potajnih aluzija. Jagger je u TV emisiji Ed Sullivan show otpjevao "Let's spend some time together". (?!) Tih godina su zaglavili i u zatvoru, naravno zbog droge i 'nedoličnog ponašanja'. Odmah po izlasku iz zatvora (Mick i Keith, a Brian je prebačen u bolnicu) snimaju pjesmu WE LOVE YOU (1967) gdje im back vokale pjevaju Lennon i McCartney. U pjesmi se ističe simboličan snažan zvuk zatvaranja (zatvorskih) vrata. Singl JUMPIN' JACK FLASH iz 1968. predstavlja nekakav vrhunac njihove 'pure rock' muzike. Singl koji je stao rame uz rame SATISFACTION-u. Trebalo bi izdvojiti još tri pjesme koje su izuzetne same na svoj način. Prva je SYMPATHY FOR THE DEVIL (1968) koja je podigla prašinu u javnosti zbog svog provokativnog teksta i zbog povezanosti sa koncertom ALTAMONT (06.09.1969.) koji je trebao biti besplatni koncert koji su Stonesi zamislili kao poklon kalifornijskim obožavateljima. Umjesto toga Stonesi im 'poklanjaju' mrtvog obožavatelja koga su za vrijeme izvođenja te pjesme izboli Hell's Angelsi, koji su bili službeno osiguranje na koncertu. To ubojstvo je snimljeno kamerom i nalazi se na filmu 'Gimme Shelter'. Nakon tog nemilog događaja Stonesi punih 6 godina ne izvode tu pjesmu na svojim koncertima. Druga pjesma bi bila veličanstvena ANGIE (1973). Po mnogina najbolja laganica svih vremena. Pjesmu je Jagger napisao tadašnjoj Bowievoj ženi koja mu je zapela za oko, a možda i više. Treća je MISS YOU iz 1978. godine. Fascinira njena jednostavnost i melodičnost.
Godine koje slijede
Tu bi negdje bio kraj njihovog "hitoidnog" razdoblja i tada su mnogi nagađali da bi se Stonesi mogli raspasti. No, tada slijedi drugi dio karijere koji bi se mogao opisati kao komercijalan. Slavu i ugled Stonesi čuvaju veličanstvenim i nezaboravnim koncertima, ali ne i albumima. Redaju se godina za godinom, a uz to i album za albumom. Izmjenjuju se mnogi pravci u muzici koji utječu na izgled albuma, ali se kroz svaki provlači nit rock'n'bluesa s kojim su započeli karijeru. Tako se mogu primjetiti utjecaji folka, countrija, popa, pa i dancea. Možda ih je to i održalo u rock životu, ili ih je privlačio novac. Ili, kako to jednom reče Jagger to što su ih napuštali gitaristi. Prvo ih je u lipnju 1969. godine napustio Brian Jones, na čije mjesto dolazi Mick Taylor koji prvi put svira sa Stoneima na besplatnom koncertu u Hyde parku koji su Stonesi održali u čast preminulom Jonesu. Taylor ih napušta 1975. pred snimanje albuma "Black and Blue" i pred svjetsku turneju tijekom koje će svirati i u Zagrebu. Kao privremenog gitaristu uzimaju Ron Wooda koji nedugo zatim postaje standardnim članom Stonesa. Pred snimanje albuma Voodoo Lounge (1994) napušta ih jezgra Stonesa, čovjek iz ritam sekcije, basist Bill Wyman. Izgovor za iznenadan odlazak iz grupe bio je da mu je dosta turneja i velikih koncerta, te da ostatak života želi provesti nešto mirnije. Na njegovo mjesto dolazi tamnoputi Darryl Jones koji ipak ne uspijeva ući u prvu postavu sastava tako da Stonesi više nisu peteročlani nego četveročlani band. Stonesima smrt 1984. godine uzima Iana Stewarta koji se spominje na početku ove priče. Smatra se jednim od osnivača grupe, ali nikada nije bio 'njihov'. Svirao je skoro na svim njihovim albumima u studiju. Često je išao s njima i na turneje kao prateći muzičar. Može se reći da je bio 6. Stones.
Iz mnoštva manje uspješnih albuma 80-tih, može se izdvojiti album STEEL WHEELS iz 1989. godine koji je njihov najbolji album nakon EXILE ON MAIN STREET iz 1972. godine. Solidan uspjeh je postigao i singl HIGHWIRE koji je izašao na jako dobrom live albumu FLASHPOINT (1991). Album VOODOO LOUNGE nosi singl LOVE IS STRONG koji je natprosječan u odnosu na cjelokupan album.
Epilog
U ovom završnom poglavlju dajem vam citat iz velikog New Musical Expressa u kojem je slikovito opisan 'rad' Rolling Stones stroja što će biti dovoljno za završetak ove šetnje kroz kratku povijest banda:
"Dok su Bill Wyman i Charlie Watts stvarali temeljan, izmučen prateći ritam, Brian Jones i Keith Richards su sa svojim loše naštimanim gitarama napadali 'brisani prostor' ostavljajući Jaggeru istureno mjesto da izvikuje tekst na svoj najusiljeniji i grub način."
Početci
Na samom početku bi trebalo reći kako su dobili ime. Nazvali su se po jednoj pjesmi Muddyja Watersa - "Rollin' Stone". Prva postava Stonesa se upoznala ranih 60-tih po londonskim klubovima gdje su nastupali sa svojim grupama. Točnije, Mick Jagger i Keith Richards su prijatelji od djetinjstva.
"Imao sam 18 godina kada sam u brzom vlaku, koji je jurio iz Londona za Dartford sreo svog starog školskog prijatelja Keith Richardsa s električnom gitarom u ruci, a ja sam imao par rock'n' blues ploča u ruci. Bio je to početak revolucije..." (Jagger)
Tada su se dogovorili kako bi mogli osnovati svoju grupu u kojoj će Mick pjevati, a Keith svirati gitaru. Tako je i bilo. Trećeg člana svog banda su našli u strašno nadarenom Brianu Jonesu (vidi: Priča o Brianu), u Earling Blues Clubu. U to vrijeme su se zvali "Brian Jones and Mick Jagger The Rollin' Stones" da bi tek nešto kasnije, nakon što su se kompletirali ostalo 'samo' Rolling Stones. U grupi su još bili privremeni bubnjar Tony Chapman, basista Dick Taylor i vječita 'rezerva' Ian Stewart.
Brian, Mick i Keith su se dali u potragu za bubnjarem i basistom. Pronalaze sjajnog jazz bubnjara Charliea Wattsa koji je već do tada svirao s poznatim grupama. No, Charlie nije odmah prihvatio poziv nego je rekao kako će još razmisliti o napuštanju grupe. Pored toga, problem prijelaza u Stonese mu je bio i taj što je bio zaposlen i nije mu se napuštao posao. Ali su ga ipak nagovorili. Tada su kupili kuću u Londonu u kojoj su živjeli Mick, Keith i Brian od listopada 1962. do rujna 1963. Kako nisu mogli pronaći 'pravog' basistu dali su oglas na koji im je se javilo malo muzičara među kojima je bio i onaj pravi: Bill Wyman.
"Mislim da su me Stonesi primili u grupu jer sam tada imao najbolju opremu." (Wyman)
I tako je svaki kamen došao na svoje mjesto.
Kako se kamenje zakotrljalo?
"1962. godine nitko nije želio grupu koja je izgledala poput nas i koja je svirala ono što smo mi željeli svirati, jer vodeći ljudi show-businessa nisu mogli shvatiti da bi je itko slušao." (Jagger)
Ovaj Jaggerov citat uvelike govori o stanju na londonskoj rock sceni tih godina i o tome koji će put do vrha oni odabrati. Od njih su 60-tih godina željeli napraviti suštu suprotnost Beatlesima koji su tada bili na samom vrhu i koji su im bili najveći rivali. I koliko god su liverpoolske 'bube' bile čiste, ljupke, uglađene i fine toliko su Stonesi trebali biti agresivni, nasilni, neuredni, prepotentni, neposlušni - ukratko "Sramota Engleske!", "Anđeli zla!" - kako su ih u to doba po tisku nazivali. Jednostavno rečeno BUNTOVNICI!
Nakon svog prvog nastupa na televiziji u emisiji Thank Your Lucky Stars koji je protekao u njihovom stilu cijeli engleski tisak je pisao kako je "SRAMOTNO I NEDOPUSTIVO DA TAKVIM TIPOVIMA DAJU PROSTOR NA TELEVIZIJI". Ali prema zamisli njihovog managera Andrewa Oldhama, to su bile očekivane i željene reakcije javnosti jer je on tako želio skrenuti pozornost na njih i njihovo izbijanje na rock'n'roll scenu. Seks, novac, nepristojnost, nasilje, neredi bile su riječi koje su se najčešće izgovarale uz njihovo ime.
Poslije se ispostavilo to da su oni bili rođeni za takav život i to što su oni živjeli takvim provokativnim životima te što im je to pružalo zadovoljstvo.
"Svi misle da su lijepi i zgodni - čak i oni sa iskrivljenim nosevima izbuljenim očima. Kada su Stonesi započinjali nismo mislili da smo zgodni - mislili smo da smo PROKLETO DOBRI." (Jagger)
"Oni su sa hvalisavim prkosom raskrstili sa postojećom 'srednjom strujom' popularne glazbe, okrenuvši se za 180 stupnjeva od vladajućih trendova. Tada su svoju prirodnu, primarnu drskost kanalizirali najprije u jednu od manje poznatih pjesama Chuck Berryja da bi je upotrijebili protiv frustracija i dosade tadašnjeg vremena. Danas, COME ON može biti samo raritet, ali u ono je doba pjesma poslužila svojoj svrsi." (Dio teksta sa kompilacijske ploče Rolled gold)
"Rolling Stones su više od grupe - oni su put kroz život. Put kroz život koji je zaplijenio maštu teenagera i koji je od njih stvorio jednu od najtraženijih grupa. Za Stonese i njihove prste koji imaju puls za osnovu uspješnog koncerta, a uz to i javne promocije zvuka, i to zvuka koji su dali sa svojim prvim albumom, ranjivim, temeljno uzbudljivim pristupom rythm'n'bluesu koji je pomiješan s njihovih pet istinski eksplozivnih karaktera dao njihova tri hita i E.P. koji je ostao na ljestvici 15 tjedana. Osam mjeseci otkako su se Stonesi ukrcali na njihovu turneju, nisu imali niti kredom označenu glavnu kartu svojih uspjeha, ali porušeni su svi rekordi u dužini i širini turneje u zemlji. Imaju pet super-talenata koji će uspješno putovati daleko preko Kraljevine u koncertnoj muzici. U ovom albumu ima 12 dobrih razloga zašto." (Tekst koji je napisao Andrew Loog Oldham i koji se nalazi na omotu njihovog prvog albuma.)
Diskografija
Već je ranije spomenuto da su Stonesi ušli u svijet glazbe obrađujući rock'n'blues klasike i izdavajući ih na singlicama. Sve je počelo 07. lipnja 1963. godine kada su izdali svoj prvi singl, obradu Chuck Berryjeve COME ON, a na B strani je bila Willie Dixonova I WANT TO BE LOVED. Uspjeh ove singlice ih je ohrabrio i nastavili su snimati. U listopadu iste godine izdaju drugu singl ploču na čijoj A strani je pjesma koju su im napisali Lennon i McCartney. Pjesma se zove I WANNA BE YOUR MAN. Na B strani je pjesma STONED. Slijedi razdoblje koje je bogato snimljenim pjesmama. Iz mnoštva materijala svakako treba izdvojiti singl koji ih je po prvi put postavio na vrhove ljestvica s tim da nije bila obrada neke pjesme nego su je potpisali Jagger i Richards. Naravno, to je THE LAST TIME (1965). Zatim, pjesma po kojoj ih svi znaju, velika rock himna SATISFACTION (1965). Keith kaže kako se u ponoć probudio u jednoj hotelskoj sobi s rifovima te pjesme u glavi. Odmah ju je napisao da bi kasnije od nje napravio svjetski hit. PAINT IT BLACK (1966) je pjesma koju su stvorili u psihodeličnom razdoblju svoje karijere. U pjesmi se ističe Brian Jones na sitaru koji pjesmi daje specifično prepoznatljiv zvuk. Sljedeća pjesma koju bi trebalo izdvojiti je LET'S SPEND THE NIGHT TOGETHER (1966) koja je bila cenzurirana i zabranjena na nekim TV i radio stanicama zbog njenih potajnih aluzija. Jagger je u TV emisiji Ed Sullivan show otpjevao "Let's spend some time together". (?!) Tih godina su zaglavili i u zatvoru, naravno zbog droge i 'nedoličnog ponašanja'. Odmah po izlasku iz zatvora (Mick i Keith, a Brian je prebačen u bolnicu) snimaju pjesmu WE LOVE YOU (1967) gdje im back vokale pjevaju Lennon i McCartney. U pjesmi se ističe simboličan snažan zvuk zatvaranja (zatvorskih) vrata. Singl JUMPIN' JACK FLASH iz 1968. predstavlja nekakav vrhunac njihove 'pure rock' muzike. Singl koji je stao rame uz rame SATISFACTION-u. Trebalo bi izdvojiti još tri pjesme koje su izuzetne same na svoj način. Prva je SYMPATHY FOR THE DEVIL (1968) koja je podigla prašinu u javnosti zbog svog provokativnog teksta i zbog povezanosti sa koncertom ALTAMONT (06.09.1969.) koji je trebao biti besplatni koncert koji su Stonesi zamislili kao poklon kalifornijskim obožavateljima. Umjesto toga Stonesi im 'poklanjaju' mrtvog obožavatelja koga su za vrijeme izvođenja te pjesme izboli Hell's Angelsi, koji su bili službeno osiguranje na koncertu. To ubojstvo je snimljeno kamerom i nalazi se na filmu 'Gimme Shelter'. Nakon tog nemilog događaja Stonesi punih 6 godina ne izvode tu pjesmu na svojim koncertima. Druga pjesma bi bila veličanstvena ANGIE (1973). Po mnogina najbolja laganica svih vremena. Pjesmu je Jagger napisao tadašnjoj Bowievoj ženi koja mu je zapela za oko, a možda i više. Treća je MISS YOU iz 1978. godine. Fascinira njena jednostavnost i melodičnost.
Godine koje slijede
Tu bi negdje bio kraj njihovog "hitoidnog" razdoblja i tada su mnogi nagađali da bi se Stonesi mogli raspasti. No, tada slijedi drugi dio karijere koji bi se mogao opisati kao komercijalan. Slavu i ugled Stonesi čuvaju veličanstvenim i nezaboravnim koncertima, ali ne i albumima. Redaju se godina za godinom, a uz to i album za albumom. Izmjenjuju se mnogi pravci u muzici koji utječu na izgled albuma, ali se kroz svaki provlači nit rock'n'bluesa s kojim su započeli karijeru. Tako se mogu primjetiti utjecaji folka, countrija, popa, pa i dancea. Možda ih je to i održalo u rock životu, ili ih je privlačio novac. Ili, kako to jednom reče Jagger to što su ih napuštali gitaristi. Prvo ih je u lipnju 1969. godine napustio Brian Jones, na čije mjesto dolazi Mick Taylor koji prvi put svira sa Stoneima na besplatnom koncertu u Hyde parku koji su Stonesi održali u čast preminulom Jonesu. Taylor ih napušta 1975. pred snimanje albuma "Black and Blue" i pred svjetsku turneju tijekom koje će svirati i u Zagrebu. Kao privremenog gitaristu uzimaju Ron Wooda koji nedugo zatim postaje standardnim članom Stonesa. Pred snimanje albuma Voodoo Lounge (1994) napušta ih jezgra Stonesa, čovjek iz ritam sekcije, basist Bill Wyman. Izgovor za iznenadan odlazak iz grupe bio je da mu je dosta turneja i velikih koncerta, te da ostatak života želi provesti nešto mirnije. Na njegovo mjesto dolazi tamnoputi Darryl Jones koji ipak ne uspijeva ući u prvu postavu sastava tako da Stonesi više nisu peteročlani nego četveročlani band. Stonesima smrt 1984. godine uzima Iana Stewarta koji se spominje na početku ove priče. Smatra se jednim od osnivača grupe, ali nikada nije bio 'njihov'. Svirao je skoro na svim njihovim albumima u studiju. Često je išao s njima i na turneje kao prateći muzičar. Može se reći da je bio 6. Stones.
Iz mnoštva manje uspješnih albuma 80-tih, može se izdvojiti album STEEL WHEELS iz 1989. godine koji je njihov najbolji album nakon EXILE ON MAIN STREET iz 1972. godine. Solidan uspjeh je postigao i singl HIGHWIRE koji je izašao na jako dobrom live albumu FLASHPOINT (1991). Album VOODOO LOUNGE nosi singl LOVE IS STRONG koji je natprosječan u odnosu na cjelokupan album.
Epilog
U ovom završnom poglavlju dajem vam citat iz velikog New Musical Expressa u kojem je slikovito opisan 'rad' Rolling Stones stroja što će biti dovoljno za završetak ove šetnje kroz kratku povijest banda:
"Dok su Bill Wyman i Charlie Watts stvarali temeljan, izmučen prateći ritam, Brian Jones i Keith Richards su sa svojim loše naštimanim gitarama napadali 'brisani prostor' ostavljajući Jaggeru istureno mjesto da izvikuje tekst na svoj najusiljeniji i grub način."
|
- 21:21 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
