template by cromma.com

U slici i stihovima


§§§

§§§

§§§

§§§



Posjetite:
Online izložbu

Pisma za dušu:
"Vilo moja"-klapa Crikvenica

Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.

Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.



DOSAD "OBJAVLJENO" u Bračnim vezama:

O braku:
Kakav naslov da dam ovom tekstu?
Roditelj
Zavjet
Crtica iz dnevnika
Dar
Kako se rješiti sexa?
I sama pomisao je grijeh?
Dušo poševi me, odmah sad!
Fundamenti bračnog suživota
Mnogo zajebana radijacija
Mama, kako se prave djeca?
Bračne veze I.
Bračne veze II.
Bračne veze III.
Bračne veze IV. (Moje ja)
Bračne veze V. (potomstvo)
Druga strana bračnih odnosa
Suživot sa ženom ili gdje žive predmeti
Kako se rješavaju bračni problemi
To cheat or not to cheat
Samo jednom se ljubi
Neke stvari o partneru ipak je potrebno znati prije braka
Madr in lou
Kako sam ga skužila
Kaj ne kužiš?
§§§

Međuljudski odonosi
Gay meets pedofile
Zašto više ne pišeš, BigMamma?
Što svaka žena treba posjedovati...
HOT! Stara cura
Restoran
Što je previše, previše je
Tata
Teoretska pitanja
Kućna pravila
Quo vadis dr. Buković?
Snjeguljica viđena u Hvaru
Mentalno silovanje
Kakvima nas oni vide?
Sve smo mi Bridget?
Izaberi mene
La vita e bella
U raljama velegrada I.
Quo vadis, Croatia?
Two down, how many to go?
Zašto me niste naučili?
Ingordeca
Ne možeš bit' prorok u svom' selu
Za bloga miloga...slavimo sexualnost
Sudaranje ličnosti ili - o čitanju
Strahovi
Bajka
Svaka žena može imati svakog muškarca
PTS ili jednostavno: ZLOSTAVLJAČ
Umeđumrežite se!
Ljubav je naga
And the answer to the big question is: 42!
La vita e bella


§§§

Up close and personal...
Sine moj
Goodbye 40
Razbijeno čelo ili kako sam se ponovo razočarala u ljudski rod
Uputstva za smrt
Ave Trpimire! Kosa je spašena.
Odluka je pala: Prelazim u kritičare. Za početak same sebe
Ja sam mama!
Prva polovica krize
Sjećanje
Narkoman
Volim te
Moj maji muškajac
Dan kad sam skunula ružičaste naočale
Obale moje sunčane
Kako sam se podvojila
Ti nisi samo jedan u nizu, ti si onaj koji ostaje
Savršenstvo s manom
A rekla je ne!
Fališ mi mama
Pape moj
Oda meni
Riznice sjećanja
Ustaj radni narode Crne gore, podne je
Obitelj (sa prekidima iz Portugala)
15 godina života manje
Ja sam naivna...
Mom voljenom
Dan kad je pala nevinost
Snaga je u meni
Onom kojeg volim najviše
Vikend na selu
Kameni osmijeh
Svima onima kojih više nema
Nostalgija ili povratak u budućnost
Dio mene
Zapravo ono što želim može se formulirati i ovako
Na što trebate obratiti pažnju kad ste kod mene u gostima
§§§


Tribute to Murphy

22.09.2009., utorak

Konačno sam dala oduška svojoj kreativnosti, prisilila ukućane na kapitulaciju i nakon x dana obilaženja Bauhausa, Baumaxa i ostalih Bau-dućana, pribavila hrpetinu boja, kistova, alata i ostalih đinđa potrebnih za kreativno ispucavanje.

Nakon bezbroj škuri prozora i vrata, stolića za kavu, vrata od kupionika koja izgledaju tako dobro da si mislim staviti stolicu u hodnik da ih mogu gledati po cijeli dan, konačno smo, nakon cijelog vikedna klečanja, ležanja po podu, bušenja rupa, piljenja i farbanja, preuredili boravak.
Friška, narančasto-roza boja zidova, novi laminat sa lajsnama - sve izgleda tako dobro da se bojim opće ući unutra da ne poremetim ravnotežu.

I onda se desi jedan dan poput ovog.
Kist u ruke, štok od vrata, bijela boja - sagnem se prefarbati dio blizu poda i umalo umrem od boli koja se proteže od gluteusa pa sve do ispod koljena.
Tako mi i treba, pomislih, kad klečim jednom godišnje (ako i toliko :D).
Dovršim vrata, preselim se na prozore - isti postupak samo boja mahagonija i umjesto klečanja - penjanje.
Kirurškom preciznošću mackam po štoku ne bi li izbjegla bilo kakvu mogućnost špricanja zidova i onda zazvoni telefon, a cijela kanta boje od straha pobjegne meni na noge i po zidu (doduše, s vanjske strane prozora. Hvala ti sudbino bar na tome.)

Pozovem potomka da mi dođe asistirati, a on se (naravno) cijelom jednom stranom zalijepi za bijeli štok, nakon čega aterira na novi, uglancani laminat.
Bacam kantu i kistove, skidam rukavice, grabim razrijeđivač i vatu, guram fotelju da dođem do fleke i u guranju izgrebem novi laminat. Dižem fotelju i vidim da je daska pukla s jedne strane (točno znam koje ju je pretilo djete ubilo svojim skakutanjem, onog dana kad mi je poginula i kornjača od ruke tog istog djeteta, roooool).

Pošaljem sve u rodni kraj, pokupim dijete i muža i odvedem ih - u Gramat :D
Tamo izreferiramo mjere našeg novog regala, dobijemo ponudu koja nas i više nego zadovolji i sva sretna izustim "naručujem - režite!", te shvatim da je lova ostala doma na stolu (valjda ju nije neki zalutali galeb koji je od svih prozora u Dubravi odabrao baš moga, zamijenio za srdelu :D)

Po povratku kući, prilikom vađenja friško oprane, bijele robe, shvatim da je u mašinu zalutala majica s crvenim vukom.
Jednim jedinim, jebenim crvenim vukom koji je posrao 10 bijelih (novih!)ručnika koji sad čak nisu ni rozi, nego retardirano proljevasto kremasti.

Rezigrnirano odem montirati lampu na Matijevom novom radnom stolu koji je na svoje mjesto sjeo u milimetar i skužim da je šteker ostao zarobljen iza jedinog zatvora na stolu.
Prilikom spremanja škarica za likovni skužim da sam umjesto normalnih škara kupila one za jednomjesečnog Michelangella, koje umjesto noževa nemaju ništa. Nula. Gola plastika, kud god ih okreneš.

Pomislim, dosta je za danas. Još ću pomesti pa odoh krepat.
Prvo slučajno zametem hrpicu bijele boje i razmažem ju po cijelom hodniku, a onda mi otpadne metla sa štapa i skoro slomi nožni prst (a lijepo sam si jutros rekla: "Majo, zebe za noge, obuci papuče, šlape za plažu spremi u nostalgičnu kutiju").

Ako mislite da je to sve, s užitkom ću vas obavijestiti da sam uz to jutros i procurila, (zavrčem se od bolova cijeli dan, baš me zanima kako će izgledati valovito obojani prozori kad se osuše:D), suprugov najdraži produžni je pobjegao od kuće, zajedno sa mojim skalpelima, stickom (8 gb!), šalicom i Kappa pedericom (bome se taj produžni dobro opskrbio...:D), a da sam ostala bez boje za ostatak prozora shvatih tek maločas.

I onda ti budi pametan.
Pogledala bih neki film al se bojim da mi i kompjuter, zajedno sa svom pripadajućom opremom, zidovima, laminatom i lajsnama ne pobjegne od kuće.

O spavanju da ne govorim, ne dolazi u obzir.
Imamo krevet na kat - scenarij zamislite sami. Ne mora nam opće pasti na glavu, dovoljno je da se potomak popiša :D



- 23:03 - Prokomentiraj (13) - Zagrebi - #

Ja i moja lijeva polutka

14.09.2009., ponedjeljak

Večeras, kao i mnogo puta ranije, prije razdoblja odgovornosti, stresa i panike, sjedam za komp, noge su na prozoru, dim cigarete se razlijeva sobom (Da, shvatili ste. Rađe ću se u konačnici odreći hrane i sexa, nego cigarete. JBG.)

Sve se promijenilo. Odrasla sam.
Ne zajebava mi se više - nemam vremena.
Nema ni smijeha kao prije - nemam vremena.
Postoji šačica meni iznimno dragih ljudi (mnogi i odavde) koje nisam vidjela godinama - nemam vremena.
Odlučila sam zajebati vrijeme, postati mu gazda i naučiti ga da ono radi za mene, a ne obratno.

Dijete je krenulo u školu. Ja sam promijena mnoge stvari u svojoj glavi, na svom tijelu i u svom životu.

No jedna je činjenica uvijek tu. Prisutna stalno i prati me u stopu.
Postoje mnoge riječi koje ju opisuju, a ja koristim dvije; čežnja i nostalgija.

Već neko vrijeme živim s aktivnijom lijevom stranom mozga - onom koja živi u prošlosti (i budućnosti, no o njoj ne razmišljamo puno).
Sjećamo se mirisa, boja, zvukova i osjećaja, uglavnom detalja. I jako nam fale navedeni.
Voljeli bi da Zagreb ima more. I mamu, tatu i brata. I Zlatnu školjku. I "Marinkota". I Rivu i Pjacu. I Mandrač. Bilo bi lijepo kada bi lijevu polutku mogli poslati u Hvar, a desnu ostaviti u Zagrebu. Ali ne možemo, pa smo tužne, ja i moja lijeva...

Tužne smo i jer nas ljudi uglavnom ne razumiju. Jer nas osuđuju i rugaju nam se. Govore nam da smo si same krive i da smo takav krevet same prostrle.
A ne razumiju da volimo oboje.
I Zagreb, sa svojom veličinom, stisnut pod hladnim, bijelim pokrivačem, i Hvar, sa svojim pitoresknim, antičkim bojama i mirisima. Zagreb je naša ljubav, ali Hvar smo mi, naša duša, bit i esencija.
A želje i potrebe nisu megalomanske, dovoljno je samo biti tamo, biti dio prirode, mirisa i boja - biti TAMO.

I koliko god se tješile mišlju da će s vremenom proći (a u tome nam puno pomaže desna polutka, ulaže jadna iznimne napore i znoji se pritom), sve smo svjesnije da je to nemoguće.

A nismo krive što volimo dvojicu. Srcu ne možeš naređivati, ono ne sluša ni lijevu ni desu.
I zato nas, molim vas, nemojte osuđivati. Nemojte nam govoriti da smo same krive. Nismo to tražile i ne sviđa nam se to.
Samo nas zagrlite jer smo jako tužne, ja i moja lijeva polutka.

- 00:07 - Prokomentiraj (6) - Zagrebi - #

< rujan, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Moje rukotvorine
Prvu sam ogrlicu napravila još u školi, rastavivši noninu krunicu. Povezala sam je žicom od umjetnog cvijeća, a kopču sam napravila od stare naušnice. Tada se rodila ljubav između mene i žice, staklenih perli, umjetnog cvijeća, gline i plastelina. Nedavno je završena 100-ta ogrlica, a neke od meni najljepših su tu:
Fotografija: T.M. i M.M.















At Free games @ GameNest you will find tons of free online games thet you can play right in your browser: action games, arcade games, sports games, flash games, puzzles and more! No matter what kind of online games you like to play, we have them all! Disclaimer: Free games @ GameNest site was created for only one reason - to bring web surfers the best and newest free online games . By no means do we claim that any free online games on this web site to be our creation, or take credit for making that games. All the games on this web site are sole property of their creators and designers, we are only helping them sstrongad their excellent work. We also take no responsibility for any content published in any game made available on this web site. Thank you very much for playing free games on Free games @ GameNest!

2004, 2005, 2006 © BigMamma - sva prava pridržana
www.mama-mami.com | www.eglasnik.com | www.cromma.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se