Bilo je teško gledati noćašnju borbu Mirka Filipovića i vidjeti kako ponovo nije u stanju shvatiti jednu univerzalnu istinu, primjenjivu u sportu, ali i u poslu... u stvari u svim situacijama u životu čovjeka gdje se odmjeravaju snage. Biti danas najbolji nije isto što biti najbolji i za tri godine. Svijet ne stoji, sve oko tebe napreduje. Svi su brži, jači, pametniji... Današnji najbolji sutra će biti tek prosječan. Zato, kad si na vrhu odluči: ili se pomiri da moraš biti još bolji, učiti kao da si tek počeo, ili objesi rukavice o klin i prestani se takmičiti. Budi legenda.
Nije sramota reći "dosta mi je" i raditi nešto gdje ne moraš nužno biti najbolji da bi te cijenili i voljeli.
Mislim da je Mirkov najveći neprijatelj njegov ego, on mu blokira oba puta. Zbog njega ne može biti ponizan i krenuti učiti ispočetka, kao što zbog njega ne može ni odustati i biti običan. Dobro, ovo drugo je vjerojatno i zbog novca...
|
