bigg

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Oglas 



Broj posjeta
Hit Counters

 Zanimljivo iz arhive
Beč-Bjelovar-Brčko
Ne sagriješi rječju
Sudionici u prometu
Svoga tela gospodar
Psihologija i odgoj
Moda
Lisabon
Lisabon 2
Nogomet
Vječiti bundžije
Malo dijete mala briga
Boris & Bata Reunion
Val reformi...
Dioničarstvo u Hrvata
Opstipacija
Bolna priča o vrelim dodirima
Felga ti sama beži



 24.04.2007., utorak

Nešto kao ideja


Kod nas su prilično popularni humanitarni sportski susreti. Kao ono, nogometna tekma zvijezde protiv bivših reprezentativaca pa onda igraju političari protiv pjevača, u milijunašu poznati skupljaju novac za bolesne... nije važna kombinacija, važan je dobar cilj i oni mališani/bolesni koji na kraju dobiju lovu.

U tom kontekstu mi je pala napamet izvrsna ideja kako bi se moglo zaraditi puno puno novaca za one ljude kojima je pomoć potrebna. Trebalo bi upriličiti sportski susret Ultimate Fight i Pride boraca s našim političarima. Da ne bude Mirko jedini političar kojeg mlate. Tako bi naši sabornici i vladaši obukli šorceve, stavili rukavice i ušli u ring (oktogon) s razdraganim momcima koji su se uvijek do krvi spremni boriti za humane ciljeve.

Čobanković bi mogao oprobati snage s Minotaurom. Mislim da si po kategoriji odgovaraju, a i bio bi to lijep hrvački duel. Samo moraju paziti da u žaru borbe ne zarokću, nikad ne znaš ima li koji pijani lovac u publici. Čovjek pomisli da su u pitanju veprovi pa ih napuni sačmom.

Dr. Ivo bi vjerojatno rado hrabro stao pred šaku Fedoru. Engleski im je na sličnoj razini pa bi brzo našli zajednički jezik. Osim ako Ivin jezik ne bi završio negdje u trećem redu pa bi ga onda općenito malo teže našli i kirurzi zaduženi za njegovo ponovno učvršćenje.

A kao posebnu poslasticu volio bih vidjeti Jadranku Kosor kako u badiću sa hrvatskim grbom nasrće na Gabriela Gonzagu (ljuta zbog poraza koji je njen saborski kolega pretrpio), baca ga u parter i guti ga dokle god ovaj ne izgubi svijest. Kao što je nas neki dan na televiziji gutila sa svojim dobročinstvom koje je prosipala u posjetu onoj obitelji hrvatskog branitelja - Albanca koji nije imao domovnicu. Mada se pomalo bojim da bi to bilo pre surovo za jadnog Gonzagu. Znam, nije on baš krhak ali ne znam bi li nenavikao izdržao ovo mučenje...

Jako dobra ideja. No, neću dalje o tome, idem brzo stvar patentirati. Da mi netko ne pokupi ideju i na tome namlati više para nego na Plesu sa zvijezdama, a humanitarci ostanu kratkih rukava...

- 12:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #

 22.04.2007., nedjelja

Val reformi zahvatio Nebesa


Nedavno sam pročitao vijest kako je Katolička crkva ukinula dječji Limb. Za one neupućene, svi mi koji se (ne svojom voljom) rodimo na ovaj svijet od samog smo početka „okuženi“ istočnim grijehom. To nam je skuhala zajednička pretkinja Eva, koja je Adamu uvalila plod sa drveta spoznaje dobra i zla, kasnije često prikazivan u obliku jabuke. Kao posljedica tog nepromišljenog čina svi smo protjerani iz raja, žene su si zaslužile menzis, a mi muški smo ni krivi ni dužni dobili Adamovu jabučicu. I naravno, taj prokleti istočni grijeh. Ono što je spas iz te cijele priče, as u rukavu, jest sakrament krštenja. Kad se čovjek krsti tada biva oslobođen istočnog grijeha (bez obzira što nekom greškom i krštene žene i dalje imaju menzis) i ne mora ići u pakao. To je izuzetno dobro za sve rođene, ali i za one koji naplaćuju krštenja (u poslu se to zove win-win situacija). Nažalost, cijela priča ima i nekoliko nedostataka (loose ends, reki bi ponovo poslovnjaci).

Jedan od problema su djeca koja su rođena i odmah potom umrla, prije nego su stigla biti krštena. S jedne strane, mali zmazanci ne mogu ići u raj jer su okaljani već spomenutim grijehom, a s druge strane, ipak su to mala dječica koja nisu ništa bitno skrivila, a morala su izdahnuti i prije negu su uopće i shvatila da dišu. I prije nego što su skužila da su već grešna. K tome, neka od njih su imala i naoko bitnije brige, kao što su muhe i lešinari po Africi, tifusi i dizenterije i sve ono što oni imaju da bismo mi imali ADSL. Kako bi se našao neki koliko-toliko svima prihvatljiv kompromis, Crkva je organizirala dječji Limb te u njega proslijedila sve male zloćkaste nekrste, po principu „mislit ćemo kasnije što ćemo s njima“.

E sad, prošlo je već preko dvije tisuće godina otkad dječica odlaze u Limb i tamo je već nastala gužva. Po nekoliko klinaca leži u jednom krevetiću, troše se tone i tone pelena, vriska je neizdrživa, a da ne pričamo da se nikako u nekoj perspektivi ne nazire stvarno rješenje situacije. Djeca će se i dalje rađati okaljana, Eva se neće vratiti da popravi svoju spaćku, samo je pitanje kad će doći do kolapsa cijelog pribježišta. Da ne pričamo o tome da hrpa nezadovoljnih roditelja na Zemlji, a govorimo o platežno snažnim pripadnicima srednje klase, strahovito pati što njihovi prerano umrli mališani ne mogu u Raj. A kad netko pati, niti ruka mu nije pretjerano izdašna u darivanju milodara.

I tako se papa Benedikt XVI, inače poznat po tome da je u godinu dana posvađao sve koje je prošli papa mirio desetljećima i po tome da lupa više gluposti nego Ljubo Ćesić Rojs, odlučio ukinuti dječji Limb i sve mališane poslati u Raj. Ova odluka je izazvala opće oduševljenje. Mališani će dobiti bolje uvijete, moći će skakutati s oblačka na oblačak kao u TV reklamama, još uvijek živi roditelji će s veseljem platiti koju pinku više ne bi li odobrovoljili svetog Antu da se baš njihovom klincu nađe pri ruci kad zatreba, a generalno gledano i image Crkve malo će porasti – jer svatko voli one koji su dobri prema dječici. Dodatno, prostor koji se oslobodio gašenjem Limba moći će se (nakon renoviranja u druge boje, donošenja lanaca i uspostavljanja nekoliko ložišta) iskoristiti za potrebe proširenja Pakla. Napokon će oni koji nikako ne vraćaju Crkvi njenu pošteno stečenu imovinu, oni koji potpiruju slobodu mišljenja i govora te oni koji javno razotkrivaju pedofiliju u redovima Crkve naći svoj dugo traženi prostor. Jedino što seljenje pustih milijardi djece iz jednog prostora u drugi zahtjeva dosta velik logistički napor, no uvjeren sam da će se mudrošću Crkve i uz malu materijalnu pomoć dobrodušnog puka i taj problem riješiti. Osobno mislim da bi trebalo organizirati humanitarnu akciju „Dajte im krila“, s velikim koncertom na Trgu, gdje samo sa dva poziva (3Kn + PDV po komadu, država zadržava PDV) možete osigurati da jedan anđelak dobije krilca.

Nažalost, ovime ipak nisu riješeni svi otvoreni problemi. Naime, postoji i Limb očeva, mjesto kamo su otišli svi oni odrasli koji su se rodili prije Krista i kao takvi nisu niti mogli biti kršteni. Tamo je još gora situacija jerbo se ljudi u ovom Limbu skupljaju milijunima godina, u njemu trule veliki umovi kao što je naširoko poznati Vergilije, tu su nadalje Sokrat i Platon, Pitagora, Diogen, Demosten, Ciceron... teško je i nababrojati. Da ne pričamo o tome da u istom prostoru ćube osobe iz različitih epoha i kulturnih pozadina, tako da se u istom krevetu tiskaju grčki filozof i divljak iz kamenog doba, što nikako nije dobra podloga za kvalitetnu konverzaciju i duboko razumijevanje među ljudima. Na kraju, i današnji Hindusi, Budisti, Šintoisti, Muslimani te Židovi završavaju tamo, budući da uporno odbijaju prihvatiti nama tako jasne istine i lijepo se krstiti. A kako su Kršćani debela manjina na ovome svijetu, možete si samo predočiti krkljanac koji nastaje u tom prostoru. Već su samo Muslimani i Židovi na jednoj hrpi dovoljni da naprave veliko sranje, a di svi drugi. Stoga, ovim putem apeliram na Crkvu da nađe neko pametno rješenje i za ovaj problem.

A kad to bude posloženo možemo se posvetiti i ostalim pitanjima arhitekture onog svijeta. Trebalo bi ubrzati proceduru proglašavanja svetaca kako bi oni koji su danas izuzetno popularni postali sveti u roku od par mjeseci, u vrijeme kad bi to veselilo njihove suvremenike, a ne tek za parsto godina kad svi koji bi ih željeli vidjeti s aureolom budu mrtvi. I platežno nesposobni. Recimo, Ivan Pavao II i Majka Tereza su bili super ljudi, zašto bismo ih proglasili svetima za tristo godina (pazite, tko će biti svetac ne odlučuje Bog nego Crkva) kad to možemo napraviti odmah i k tome ubrati neku pinku? Njima je svejedno, puku dobro, Crkvi dobro. Svi dobivaju. A tko su točno oni najpopularniji, mislim da bi se za to mogao organizirati neki reality show gdje bi ljudi glasali (3Kn + PDV), svaki tjedan bi po jedan potencijalni svetac ispadao i na kraju bismo dobili pobjednika. Koji bi dobio aureolu i MAXTV piključak.

Kad dovršimo sve te reforme i maknemo one preostale srednjevijekovne dogme koje nas Katolike drže u situaciji da živimo u konstantnom grijehu, laži i nezadovoljstvu samo zato što svi upražnjavamo seks prije braka, krademo i razvodimo se k'o ludi – a pred svećenikom hinimo da vjerujemo kako je to grijeh i da ne znamo da on možda radi još gore – preostaje samo da se Crkva pobrine da svi povjeruju kako stara pravila i učenja nikad nisu niti postojala. No, to nije problem i za to se ne bojim dokle god postoje „Mi“, „Glas Koncila“, nedjeljne propovijedi i glupi puk koji je stvarno spreman prihvatiti da je slijepo vjerovanje bez upotrebe mozga najbitniji temelj vjere.

- 11:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se