< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Velika crna Marija



Prezime: Vjecito prazna
Ime: Kutija boja
Rodjena: Pri zadnjoj odsviranoj noti klavira
U: Snovima o sjecanju
Drzavljanstvo: svjetsko
Rezidenca: zemlja paste, pizze i mafije
Ulica: Praznih Pivskih Boca, 25
Civilni status: slobodna
Zanimanje: naucnik

Free Porn

Nera
Mikke
Pridazdevnjacicki
Eek

nedjelja, 25.11.2007.

i kad pomislis da gore ne moze...

...ponestane ti novac za jedini lijek koji smatras melemom dusi. kad pomislis da gore ne moze, ponestane para za pivu, viski i ine produkte sto ti prave drustvo svake veceri poprimajuci oblik prijatelja koji izbjegavaju nepotrebne komplikacije u zivotu udaljujuci se od osoba koje trebaju pomoc, iako to nikad ne prijedje s njihovih usana; osoba koje zivot zele potrositi na zadovoljstvo i eksploraciju...nije da im zamjeram jer smatram da ne grijese u tome - na kraju, toliko je puno toga za prozivjeti a toliko malo vremena imamo na dispoziciji.

ne boli pretjerano ni cinjenica sto prijatelji nisu uz mene bili kad sam trebala jer mi zapravo nista nije ni nedostajalo. sto mi treba, ljubav? ne, jer bilo kakva vrsta ljubavi je sponzorusa, jer volimo uvijek ono sto trebamo. slijedeci tu misao ne vrijedja me ni ikoja uvreda na razini moje kolicine i nacina konzumacije alkoholnih produkata - dovoljno se pokupiti i otici u sljedeci bar po jos uvreda.

bilo bi nam svima daleko lakse...zapravo, ne znam za druge, no osobno bi mi bilo daleko lakse kad bih vjerovala u sudbinu. kad bih vjerovala u boga. kad bih vjerovala da se sve dogadja kao predodredjeno. kad bih vjerovala bilo bi mi lakse prihvatiti sve lose sto se dogadja, sto nas okruzuje, sto nas prati na svakom uglu. to barem ne bi boljelo kao kad ne vjerujes i kad dodatno ubija cinjenica sto ni za sto od toga razlog ne postoji.

ne mrzim ljubav, ne mrzim sentimentalnost, ne mrzim ni romantiku ni smijeh, sale, slatke rijeci ili ljubaznost...cinjenica je da ih prezirem jer ih ne mogu imati, da ih ne zelim ni pokusati naci i primiti jer znam da ce nakon nekoh vremena nestati. kao da ih nikad nije bilo. prezirem ih jer su mi potrebne.

digla sam ruke od snivanja danju i nadanja u bolje sutra jer prozivljavati emocije s onom istancanom niti za osjecaje i percepciju njih samih samo vise boli. u kurac i hipersenzibilitet, ne moze li se kirurski odstraniti ili nesto takvo?

no, oh, uvijek se nadje koja naivcina koja smatra da cu mu vratiti novac koji posudim za pice.

ne vjerujem da cu se vise vracati.

stoga svima posvecujem po jedno "uzdravlje".

- 15:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

 

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se