< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Velika crna Marija



Prezime: Vjecito prazna
Ime: Kutija boja
Rodjena: Pri zadnjoj odsviranoj noti klavira
U: Snovima o sjecanju
Drzavljanstvo: svjetsko
Rezidenca: zemlja paste, pizze i mafije
Ulica: Praznih Pivskih Boca, 25
Civilni status: slobodna
Zanimanje: naucnik

Free Porn

Nera
Mikke
Pridazdevnjacicki
Eek

nedjelja, 25.11.2007.

i kad pomislis da gore ne moze...

...ponestane ti novac za jedini lijek koji smatras melemom dusi. kad pomislis da gore ne moze, ponestane para za pivu, viski i ine produkte sto ti prave drustvo svake veceri poprimajuci oblik prijatelja koji izbjegavaju nepotrebne komplikacije u zivotu udaljujuci se od osoba koje trebaju pomoc, iako to nikad ne prijedje s njihovih usana; osoba koje zivot zele potrositi na zadovoljstvo i eksploraciju...nije da im zamjeram jer smatram da ne grijese u tome - na kraju, toliko je puno toga za prozivjeti a toliko malo vremena imamo na dispoziciji.

ne boli pretjerano ni cinjenica sto prijatelji nisu uz mene bili kad sam trebala jer mi zapravo nista nije ni nedostajalo. sto mi treba, ljubav? ne, jer bilo kakva vrsta ljubavi je sponzorusa, jer volimo uvijek ono sto trebamo. slijedeci tu misao ne vrijedja me ni ikoja uvreda na razini moje kolicine i nacina konzumacije alkoholnih produkata - dovoljno se pokupiti i otici u sljedeci bar po jos uvreda.

bilo bi nam svima daleko lakse...zapravo, ne znam za druge, no osobno bi mi bilo daleko lakse kad bih vjerovala u sudbinu. kad bih vjerovala u boga. kad bih vjerovala da se sve dogadja kao predodredjeno. kad bih vjerovala bilo bi mi lakse prihvatiti sve lose sto se dogadja, sto nas okruzuje, sto nas prati na svakom uglu. to barem ne bi boljelo kao kad ne vjerujes i kad dodatno ubija cinjenica sto ni za sto od toga razlog ne postoji.

ne mrzim ljubav, ne mrzim sentimentalnost, ne mrzim ni romantiku ni smijeh, sale, slatke rijeci ili ljubaznost...cinjenica je da ih prezirem jer ih ne mogu imati, da ih ne zelim ni pokusati naci i primiti jer znam da ce nakon nekoh vremena nestati. kao da ih nikad nije bilo. prezirem ih jer su mi potrebne.

digla sam ruke od snivanja danju i nadanja u bolje sutra jer prozivljavati emocije s onom istancanom niti za osjecaje i percepciju njih samih samo vise boli. u kurac i hipersenzibilitet, ne moze li se kirurski odstraniti ili nesto takvo?

no, oh, uvijek se nadje koja naivcina koja smatra da cu mu vratiti novac koji posudim za pice.

ne vjerujem da cu se vise vracati.

stoga svima posvecujem po jedno "uzdravlje".

- 15:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.10.2007.

Bonjour.

Apciha!

Prasnjavih li polica. Dobijes dojam da u ovoj sobi nitko nije jedno cijelo tisucljece ista koristio. Nisam imala volje cekati proljece (jer tko zna bih li ga dozivjela), pa se primih proljetnog ciscenja. State of room and state of mind. Pa poslozila i neke stvari u glavi.

Da vidim.

Bila i u gimnaziji. Presla u turisticku. Ne zbog predmeta ili cvrstih g00za u maloumnih djecaka. Principijelan razlog je bila cinjenica sto cim zavrsim srednju trebam titulu za sto prije naci sto bolje placen posao kako bih si sama mogla platiti fakultet, buduci da moji roditelji nisu u mogucnosti pruziti mi takvo sto. Nakon srednje namjeravam na kojekakav fakultet jer mi je krajnji cilj raditi kao profesorica engleskog jezika.

Kad zavrsim ovu godinu (trecu) turisticke, dobivam titulu kakvog turistickog operatera, plus navrsavam 18 godina, tako da vec za ljeto mogu naci posao u hotelu/turistickoj agenciji i zaraditi minimalno 1500€-2000€ na mjesec. Tri ljetna mjeseca, i evo cirka 5000€-6000€. Sljedece ljeto, dakle, namjeravam raditi da skupim novaca da sama iznajmim vlastiti stan, kupim si motor (jer skuter sam razbila) da mogu ici mirno raditi bez da ovisim o autobusima i polako ustedjujem za fakultet i auto.

Naravno, uvijek s nadanjem da ce mi i bar jedna od namjera poci od ruke.

A sto se "drzanja zajedno" tice, jedinu stvar sto cu ja sljedeci put drzat je stapcina kojom cu Nikoli razdjevicavati analni otvor.
Petak ujutro sam malo pretjerala s picem. I zamolila sam druga sudrzavljanina da me odveze kuci jer nisam mogla hodati. Ni u ludilu. Njegov mi caca htio pomoc, al' Nikola nije dao auto. Dabog da ga neko zatuko', pod krivim drvom s maljem umocenim u govno.

E, i da, sljedece godine se tetoviram, jei. Ovo.



A da se priblizimo prezentu, u narednih nekol'ko dana stize nova frizura.

Ima da se mijenjam, jer ovako nec' dozivjet dvajspetu.

Pricosistocnestrane, tebe mnogo volim jer se brines za ovo jadno celjade.

- 14:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.10.2007.

Prije sam se jebala, sad pijem.

Tip se ozenio. Krasno.
Ja najavljujem jos jedno vjencanje. Ono mene i moje Moretti. Guglaj ako neznasstaje.
Necu pisati tako cesto, jer nisam u stanju. I nemam vremena.
Catch me if you find Waldo.

Yeah o yeah you seen me walk
On burning bridges
Yeah o yeah you seen me fall
In love with witches
And you know my brain is held
Inside by stitches
Yet you know I did survive
All of your lovely sieges

And you know that I'll pick up
Every time you call
Just to thank you one more time
Alcohol
And you know that I'll survive
Every time you come
Just to thank you one more time
For everything you've done

Alcohol
Alcohol


And I'm sorry some of us
Given you bad name
yeah o yeah, cause without you
Nothing is the same
Yeah o yeah i miss you so
Every time we break up
Just to hit a higher note
Every time we make up

Who's crawlin' up my spine - alcohol
I've been waiting long long time - alcohol
Now you teach me how to rhyme - alcohol

Just don't stab me in the back with cartisol

Now we reunite - alcohol (ljubavljubavljubav)
And forever be divine - alcohol
Screw a light bulb in my head - alcohol
may that ceremony be happy or sad...

- 17:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 26.09.2007.

Spirit Ditch

Ok. Iseksala sam se. I shvatila da mi ni to ne pruza neku veliku srecu i zadovoljstvo, ako izuzmemo ono fizicko.

Sto znaci...

...back to the drawing board.

Promjenila sam layout, opet, as you can see. I ne znam sto vise da kazem. Osim sto cu ocu otkinuti glavu jer mi je popio pola MOJE pive. Moretti, koju on ni ne podnosi. Jer on pije samo Budweiser. I eventualno ono skuplje, Cesko - jer kvaliteta kosta - cijeg se imena ne sjecam.

Subotu je Notte Bianca u Ceseni. Nova Godina dvaput godisnje. Bit ce koncerata, standova, pive, trave, prijatelja i dobrog raspolozenja. Ako se itko potrudi izvuci mi osmijeh na lice (kad se napusim se ne broji).

Sljedeci put cu, ako mi se bude dalo, postati dva wannabe-tetovaza zmaja koje sam nacrtala iz dosade. Jer mi se svidjaju zmajevi.

- 16:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.09.2007.

Ikskjuz mi.

Zauzeta sam eksploriranjem novih horizonata u susjednom krevetu.

- 17:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.09.2007.

Biti ce ovo krasna godina.

Sto se edukativnih zona zivota mi tice. Odlucih zapiti beskrajne kolicine svakojakih informacija k'o toliko mi srcu dragi Jack Daniels, Baileys, Bacardi, Martini, Guiness, Moretti, Becks, Heineken, Jameson, Sambuca, rakija, burbon, votka, grappa, Limoncello, Brandy i konjak.

Oh, i da, Rickie Lee Jones je mnogokul. Hvala, I. =X

- 22:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 11.09.2007.

Teatralno tuzno

Prije koju godinu sam pocela ici sama u kino. Dopizdilo mi je cekati do jedan ujutro da prikazu kakav hvale vrijedan film. Ma kakve hvale, da je bar decentan. I tako, otisla ja sama i shvatila:

a) da je jednako kao kad si u drustvu, samo sto imas vise grickalica za sebe
b) da te hvata kojekakva Rubensova jeza
c) da pri izlasku brze izadjes
d) da ces se ponovno vratiti

- 12:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.09.2007.

Zasolis li puza (...).

Probuditi se: moze biti pogreska. Ponekad se osjecam kao da sam pogrijesila. Oni koji umiru u snu mogu biti genijalci. Mozda su imali trenutak, fles REM prosvijetljenja i rekli omojbozekojikuracsadrazumijemkakosetoganisamprijesjetio? I onda odapnu. Ode cep. Pregorjela zarulja. Potonuo brod. Krumpirici su gotovi. Game over, gospodjo Pacman. Vatromet. Dim. Rulja se razilazi. Gotove vakance. Smijuci se sve do Narnije, Hogwartsa, Orange Countyja, Krynna, Hotha, Middle Eartha, Oza, Hollywooda i onog mjesta gdje su braca Lionheart otisla.

Tiha sam sada. Sto se desi kad kap samo sto ne prelije casu? Maknes se iz tog usranog grada. Ok. Gdje i koliko dugo? Moras to sam otkriti? Promijeniti se? Bah, instant-promjene su kao prekuhane njokice - k'o govno pod zubima kad ih zvaces.

Znas zasto volim Bukowskija? Zato sto je bio iskren. Ruzan. Lazan. John Merrick u Poetik-verziji. Tuzan. Depresivan. Briljantan. Svinja. Zelio je da ga se ostavi na miru, no trebao je ljubavi na njegov nacin. Presao je na postansko prije nego je postansko bilo postansko - no presao je na postansko na papiru. Ta zadnja recenica ima smisla ako usporis.

Jumanjiji mi u srcu, no u dzepu mi Hellraiserova kocka. I ne znam sto da radim.

Bilo bi krasno upoznati Han Soloa da popijemo nesto zajedno, dok bi on sve semplificirao da se RAZUMIJE. Tada bi imala vise vremena da pijem plava pica servirana u Tupperwareu.

Ljudi previse pricaju. Kad bi bar malo...usporili, eto. ZIPPALI. UMUKNULI. Nekim danima su ti toliko omrzeni mi banalni razgovori poput loptica umocenih u smolu bora. Preumorna da ih pokusam izbjeci. Pustim da me udare i skliznu mi niz lice. "Da, da, da." "Affermative." Klimanje glavom. Opalim te balvanom. Samo zavezite. Secite okolo, igrajte se s djecom, izvedite psa.. al' zavezite. Originalni ste kao autorica ovog bloga koja je zapravo mali bijeli cupavi maltezer. Najruznija ljepota svijeta. Svi zasluzujemo da nas se izgoni kao Frankesteina.

On ce vam reci...

Probuditi se moze biti pogreska.

- 17:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 07.09.2007.

Burn My Shadow

Ne znam sto da napisem. Imam potrebu pisati, no ne mogu pisati a da ne izvjesim sav svoj prljav ves nasred glavnog gradskog trga.

Rijec je o medjuljudskim, prisnim, odnosima - tako da, dok me ne prodje, drzati cu se svoje sobe, svog pisala, svoje gitare i svojih misli.

- 12:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 04.09.2007.

Neke druge jakete...

...no uvijek iste rupe na cipAlama.

Ljeto je, cini se, prohujalo s toliko mi dobro doslim prohladnim vjetrom. Neki novi ljudi su napustili svoje prenapucene plaze i vratili se toplini domova. Sveopca konfuzija na uzarenom cementu ulica gradova uz more je nestala poput komaraca prije kise.

Oh, kad smo vec kod kise, jutros mi je na prozor pokucao neki poznat miris da me probudi i umiri.. miris kise. Ne one ljetne koja prodje za 15 minuta. I koja ne ostavi za sebe drugog traga nego sparinu i vlagu u zraku za prve zrake sunca.

One kise sto najavi jesen.

Onu jesen koja ti potiho radi drustvo svojim otpadanjem lisca s drveca i umiranjem tratincica. Da ne spominjemo, zatim, ono vjecno sivilo iznad glave ti koje okazionalno napravi mjesta za zvijezde nocu, tek da ti udovolji na cas.

Ovo je savrsena prilika za casicu JD-a uz Tomicin Closing Time. Da se s gustom oprostim od ljeta i zazelim dobrodoslicu staroj prijateljici. I prisjetim mog New Jerseyja u jesen..

- 15:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

 

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se