subota, 07.05.2011.
JESENJI PRAZNICI
Djelo otkupljenja prilikom Mesijinog prvog dolaska, koje četiri proljetna praznika opisuju, predstavlja povijest. Ljudi se mogu vraćati na te događaje i analizirati povijesne činjenice. Tri jesenja praznika se još nisu ispunila. Oni predviđaju, sa apsolutnom sigurnošću, događaje koji će se desiti. Kao što su se četiri proljetna praznika ispunila doslovno i pravilnim redosljedom u vezi sa Mesijinim prvim dolaskom, tri jesenja praznika će se
isto tako ispuniti doslovno i pravilnim redosljedom u vezi sa Njegovim drugim dolaskom.
Praznik Truba
Praznik Truba je prvi jesenji praznik. On se od strane Hebreja naziva “Roš hašana”. Roš hašana doslovno znači “početak godine” i promatra se kao početak civilne godine (u odnosu na religijsku godinu koja počinje neposredno prije Pashe) prema službenom hebrejskom kalendaru. Međutim, ovo značenje se nigdje ne spominje u Bibliji. Ideja da se Praznik Truba poveže sa hebrejskom Novom godinom nastala je u drugom stoljeću naše ere (ubrzo nakon razorenja Hrama) i više od 1.500 godina nakon njegovog nastanka u vrijeme Mojsija. Praznik Truba je tako važan za Hebreje, da zajedno sa praznikom Jom kipur (“Dan očišćenja”) čini ono što judaizam naziva “najsvetiji dani”. Vrijeme između posljednjeg proljetnog praznika (Sedmice) i prvog jesenjeg praznika (Trube) predstavlja vrijeme u kojem mi danas živimo. U biblijskim religioznim ritualima, korištene su dvije vrste truba. Jedna je bila duga i široka, i bila je načinjena od srebra (4. Mojsijeva 10,2). Druga je bila načinjena od ovnujskog roga i nazivana je, od strane Hebreja, šofar. To je bio drugi instrument koji je korišten u službi prilikom Praznika Truba. Zvuk trube u starom Izraelu imao je dvije osnovne funkcije. Prva je bila da poziva na svečane skupove; to jest, trube su trubile kada su sinovi Izraelovi pozivani u Božje prisustvo (4. Mojsijeva 10,9; Sudci 6; Jeremija 4,19-21). Jošua je trubio u trubu prilikom zauzimanja Jerihona (Jošua 6,20). Gideon je puhao u trubu prilikom bitke sa Midjancima (Sudci 7,18). Nehemija je naredio da trube trebaju trubiti ako budu napadnuti, dok su gradili porušene zidove Jeruzalemu (Nehemija 4,18). Proroci u Izraelu su više puta govorili o budućem danu kada će Bog direktno intervenirati u ljudskoj povijesti. Oni su nazivali taj dan kao “Dan Gospodnji” (Izaija 13,6-13; Ezekiel 13,3-8; 30,2-3; Joel 1,15; 3,14-16; Amos 5,18-20; Sofonija 1,14 - 2,3; Zaharija 14,1-4; Malahija 4,5-6). Dvije glavne stvari su povezane sa Danom Gospodnjim. Prva je oslobođenje pravednih. Druga je sud nad zlima. Prilikom svog dolaska, Mesija će uzeti svoje k sebi, a zatim će suditi svojim neprijateljima. Trubljenje truba predstavlja znak ovih dvaju događaja. U poznatom tekstu iz 1. Solunjanima 4. poglavlja, Bog će doći sa zvukom trube da pozove svoje k sebi; a onda, kao što se vidi u 5. poglavlju, doći će Dan Gospodnji, kada će Njegov gnjev biti izliven na zle. Najprostije rečeno, Praznik Truba - prvi od tri jesenja praznika - opisuje dolazak Mesije da spasi svoj narod i sudi zlima. Neki se ne slažu sa ovim što je ovdje iznjeto i kažu da su ovi praznici dati samo tjelesnom Izraelu, a ne Crkvi, i da zato Praznik Truba ne može imati navedeno značenje. Kao odgovor na tu primjedbu, izvršit ćemo analizu koja će nam dati dodatne informacije o ovoj temi:
1. Praznik Pashe bio je dat Izraelu, ali opisuje Mesijinu smrt na Golgoti za grijehe svijeta. Jasno, njegovo značenje prevazilazi sam Izrael.
2. Praznik Beskvasnih kruhova bio je dat Izraelu, ali opisuje činjenicu da će Mesija biti bez grijeha i da Njegovo tijelo neće istrunuti u grobu. Ponovo je u pitanju osnovno učenje Crkve.
3. Praznik Prvina bio je dat Izraelu. Međutim, on opisuje Gospodnje trijumfalno uskrsnuće. Ono je važno jer je Njegov život garancija da će oni koji stanu na Njegovu stranu također biti živi.
4. Praznik Sedmica (Pentakost) bio je dat Izraelu, ali opisuje nastanak Crkve kroz Novi Zavjet. Religiozni ljudi i od strane Hebreja i od strane ne-Hebreja postaju jedno u Kristu.
5. Zavjet sa Abramom (1. Mojsijeva 12,1-3) bio je zavjet učinjen sa ocem hebrejskog naroda, ali on je izvor svih blagoslova koje Crkva posjeduje.
6. Zavjet sa Davidom (2. Samuelova 7,8-16) bio je zavjet učinjen sa carem Izraela, ali predstavlja osnovu Mesijinog povratka kao Sina Davidovog i Lava iz plemena Judina da preuzme svoj zakonit prijesto kao Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima.
7. Novi zavjet je bio učinjen sa Izraelom (Jeremija 1,31; Matej 26,28), ali je Crkva ušla u taj zavjet koji se odnosi na spasenje.
8. Božji zakon je bio uspostavljen sa elementima zakona vezanim za biblijsku Pashu i Hebreje, ali predstavlja temelj Crkve.
9. Poziv da se svijet upozna sa radosnom viješću bio je dat jedanaestorici Hebreja (Matej 28,16-20), ali je obično poznat kao “Veliki zadatak Crkve”.
10. Crkva je “nazidana na temelju apostola i proroka, gde je kamen ugaoni Isus” (Efežanima 2,20). Apostoli su bili Hebreji, proroci su bili Hebreji, i Spasitelj je bio Hebrej. Neki pokušavaju da ovo posebno naglase, kao potvrdu svom stavu o razdvojenosti Izrala i Crkve, što Biblija nigde ne odobrava. Izrael i Crkva su bliski entiteti. Crkva nije Izrael, a Izrael je dio Crkve. Postoje obećanja koja su data i jednima i drugima. Potpuno je jasno, međutim, da postoji dodirna veza između Izraela i Crkve. Svaki blagoslov koji dobiva Crkva dolazi od zavjeta i obećanja koje je Bog učinio sa Izraelom. Dakle, nije ništa strano ili neobično da Praznik Truba, koji je Bog dao Izraelu, opisuje spasenje Crkve neposredno prije nego što Bog izlije svoj gnjev na Dan Gospodnji.
Možda da pođemo još jedan korak dalje. Praznik Truba se odvija prvog dana biblijskog mjeseca Tišrija. On započinje sa mladim Mjesecom, kada je on vidljiv samo u obliku tankog srpa. Međutim, oblaci mogu zakloniti Mjesec i svjedoci mladog mjeseca bili su zavisni od prethodnih dana. Pažljivost je bila važan dio ovog praznika. Rabini su kasnije dodali i drugi dan ovom prazniku da bi bili sigurni da ga nisu ispustili. Ova potreba za pažljivošću i pripremljenošću u vezi sa Praznikom Truba predstavlja svrhu onoga što se nalazi u Novom zavetu vezano za Mesijin povratak.
“Stražarite dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš” (Matej 24,42).
“Tako dakle da ne spavamo kao i ostali, nego da pazimo i da budemo trijezni” (2. Solunjanima 5,6).
“Čekajući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Krista” (Titu 2,13).
“Tako će se i Krist, pošto je jednom prinjet na žrtvu da ponese grijehe mnogih, drugi put javiti ne zbog grijeha - na spasenje onima koji ga očekuju” (Hebrejima 9,28).
“Čekajući i želeći da bude skorije dolazak Božijega dana, kojega će se radi nebesa spaliti i raskopati, i stihije od vatre rastopiti. Ali čekamo po obećanju Njegovom novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi. Zato ljubazni, čekajući ovo pobrinite se da vas On nađe čiste i prave u miru” (2. Petrova 3,12-14).
Dan očišćenja
Dok se Praznik Truba odvijao prvog dana biblijskog mjeseca Tišrija, na mladi Mjesec, Dan očišćenja se odvijao devet dana kasnije, desetog dana u mjesecu. Deset dana od Praznika Truba do Dana očišćenja poznati su kao “dani strahopoštovanja”. Prema hebrejskoj tradiciji, tri knjige su otvorene na nebu na Praznik Truba. Jedna je Knjiga života za pravedne. Druga je Knjiga života za nepravedne. Treća je Knjiga života za one između. Ako je čovjek bio pravedan, na Praznik Truba njegovo ime je bilo zapisivano u Knjigu života za pravedne. Ako je čovjek bio nepravedan, njegovo ime je bilo zapisivano u Knjigu Života za nepravedne, i on neće preživjeti godinu. Ako se čovjek nalazio između, suđenje je odlagano od Praznika Truba do Dana očišćenja. Tokom tog perioda vremena on je imao priliku da se pokaje prije nego što se knjiga zatvori i njegova sudbina zapečati. Na Praznik Truba započet će proces oslobođenja Božjeg naroda, a Božji gnjev će se izliti na zemlju. Izlijevanje Božjeg gnjeva će se odigrati tokom relativno kratkog perioda vremena. Prilikom Njegovog fizičkog povratka na zemlju, mnogi Hebreji koji prežive Božje očišćenje zemlje bit će spašeni. Prorok Zaharija opisuje taj događaj na sljedeći način:
“I u taj dan tražit ću da istrijebim sve narode koji dođu na Jeruzalem. I izlit ću na dom Davidov i na stanovnike Jeruzalemske duh milosti i molitava, i pogledat će na Mene kojega probodoše; i plakat će za njim kao za jedincem, i tužit će za njim kao za prvijencem” (Zaharija 12,9-10).
I Pavao, u kontekstu vjerujućeg ostatka među Izraelom na kraju vremena, piše: “Jer vam, braćo, neću zatajiti tajne ove (da ne budete ponositi), da sljepilo Izraelu pade u dio dokle ne uđe neznabožaca koliko treba. I tako će se spasiti sav Izrael, kao što je napisano: ‘Doći će od Siona Izbavitelj i Odvratit će bezbožnost od Jakova’.” (Rimljanima 11,25-26)
Ali to neće biti samo Izraelov Dan očišćenja. Između mnogih nacija na svijetu, mnogi pojedinci neće imati žig zvijerin (Otkrivenje 11,16; 14,9). I kada se Isus Krist bude vratio na zemlju, mnogi će se pokajati za svoje grijehe prije nego što se Knjiga života zauvijek zatvori. Gospod je imao na umu i ove ljude u svom poznatom govoru. On je rekao:
“A kad dođe Sin čovečiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa Njime, onda će sjesti na prijestolju slave svoje. I sabrat će se pred Njim svi narodi, i razlučit će ih između sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca. I postavit će ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve. Tada će reći car onima što stoje s desne strane: ‘Hodite blagosloveni Oca mojega, primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta’.” (Matej 25,31-34)
To je ono mnoštvo od svih naroda, zajedno sa onima od sinova Jakovljevih, koji će ući u Mesijino Carstvo.
Praznik Sjenica
Petnaestog dana mjeseca Tišrija započinje sedmodnevni Praznik Sjenica. To je sedmi i posljednji praznik. On se obično odvija u listopadu (prema suvremenom kalendaru). Hebreji su tada pravili male kolibe ili šatore od pruća kao uspomenu na privremene kuće koje su podizali njihovi praoci tokom putovanja nakon izlaska iz Egipta. Uzorci jesenjih usijeva bili su okačeni na svakom porodičnom šatoru kao priznanje Božjoj vjernosti u brizi za Njegov narod. Svaki dan Praznika Sjenica bio je ispunjen važnom svečanošću. Svakog dana, najviši svećenik u Izraelu (prvosvećenik), u velikoj pratnji svećenika i desetina tisuća učesnika, išao je od Hrama da bi se kratko zaustavio kod Banje Siloamske. Krčag je bio napunjen vodom, i povorka je nastavila drugim putem prema Hramu. I tu, usred ceremonije, prvosvećenik je izlio vodu iz krčaga na oltar. U Izraelu, kiše obično prestaju u ožujku, i onda nema kiše skoro sedam mjeseci. Ako Bog ne osigura “ranu” kišu u listopadu i studenom, onda neće biti proljetnih usjeva, i glad će biti na pragu. Ova ceremonija je imala namjeru da prizove Božje blagoslove za naciju, tako što bi On osigurao životodavnu vodu. To je povezano sa Praznikom Sjenica tako da Evanđelje po Ivanu bilježi ovaj važan događaj. Ivan je napisao:
“A u poslednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći: 'Tko je žedan neka dođe k meni i pije. Koji u me vjeruje, kao što Pismo reče, iz njegova tijela poteći će rijeke žive vode” (Ivan 7,37-38).
Sin Božji kaže, na najjasniji mogući način, da je On sam izvor života i blagoslova - da On može zadovoljiti svaku potrebu ljudskog srca. Praznik Sjenica riječito govori o Mesijinom Carstvu - novom početku bez tragova od posljedica grijeha. Tog dana, zemlja će dobiti svoje novo ruho, sve životinje će biti pitome, armije više neće marširati, svaki čovjek će biti na svome i pravda će postati realnost na zemlji.
Četrnaest stoljeća prije rođenja Mesije, sedam praznika je prorečeno, kao tip važnih događaja iz Kristovog života vezanih za otkupljenje. Četiri proljetna praznika su povezana sa Njegovim prvim dolaskom: Njegova smrt je opisana u Pashi; da će biti bez grijeha i da Njegovo tijelo neće istrunuti u grobu opisano je Praznikom Beskvasnih
kruhova; Njegovo uskrsnuće je ilustrirano Praznikom Prvina; uspostavljanje Novog zavjeta predstavljeno je Praznikom Sedmica. Tri jesenja praznika opisuju događaje vezane za Njegov drugi dolazak. Praznik Truba opisuje početak izbavljenja Božjeg naroda. Dan očišćenja ukazuje na veliko mnoštvo naroda, Hebreja i ne-Hebreja, koji će biti spašeni prilikom Njegovog dolaska i primiti zasluge na osnovu Njegove smrti. Praznik Sjenica govori o danu kada će sam Mesija stanovati sa ljudima, obrisati svaku suzu sa njihovog lica i započeti “zlatno doba” o kojem ljudi razmišljaju od pamtivijeka. Jedino Bog koji je sveznajuć može proreći ove fascinantne događaje. Mnogi odbacuju Njegovo postojanje; ponosni ljudi odbijaju da prihvate Njegovu životodavnu moć. Vrijeme ističe - zvuk trube će se uskoro čuti širom svijeta da objavi Njegov dolazak.
- 13:19 -
