Jedan sasvim (ne)običan biblijski blog

10.02.2010., srijeda

Poligamija: pravilo ili privilegij?

Baš čitam u National Geographicu (http://ngm.nationalgeographic.com/2010/02/polygamists/anderson-text) o poligamiji u američkoj mormonskoj sekti, a i sjećam se nekoliko zanimljivih priloga na CNN-u o istoj temi.

Ono što mislim da je bitno razlučiti kod ovakvih slučajeva, kada se religijsko vjerovanje razlikuje od pravne prakse države u kojoj vjernici takvih sekti žive, jest je li ono što njihova religija zagovara pravilo vjere ili privilegij?

Sjećam se kada sam kao mladi kršćanin ušao u otvoreni sukob sa šefom hotela gdje sam bio na srednjoškolskoj praksi u vezi rada nedjeljom. Ljetna praksa trajala je mjesec dana, i ja sam čvrsto ostao pri svome da čak ni tih mjesec dana neću raditi nedjeljom kako bih mogao ići u crkvu.
Naravno, šef se dobrano naljutio, vikao na mene i potjerao me kući, da bi me - vjerojatno šokiran time što se nisam pokorio nego uzeo prnje i krenuo doma - pozvao da se vratim.
U mome umu tada je pobjedonosno odjekivao stih: "Zar nam se ne treba većma pokoravati Bogu nego ljudima?!" koji su apostoli izrekli židovskim vlastima koje su im branile propovijedati Radosnu vijest o Kristu.

Međutim, je li to zbilja bilo nužno? Mnogo prvih kršćana od prvoga do trećeg stoljeća bili su robovi, koji nisu mogli birati hoće li raditi nedjeljom ili neće. Štoviše, crkve su tada bile fleksibilne i sastajale se onda kada se većina ljudi mogla sakupiti. Premda Biblija ohrabruje i opominje kršćane da ne izbjegavaju "vlastita sastanka", ona nigdje ne zabranjuje rad nedjeljom, subotom ili bilo kojim drugim danom, te ohrabruje i opominje robove/radnike/građane da budu poslušni svojim gospodarima/šefovima/vlastima.

Uz malo više mudrosti i politike, mogao sam se dogovoriti da radim nedjeljom popodne, ili svaku drugu nedjelju - i ostaviti puno bolje svjedočanstvo kod toga čovjeka.

Pomalo je smiješno to što gore spomenuti poligamisti zapravo moraju živjeti u vanbračnoj zajednici sa svim ostalim ženama osim s onom prvom - što Biblija jasno zabranjuje - kako bi udovoljili svojim sebičnim željama. Čak i ako bi Biblija dozvoljavala takvo što - a ne dozvoljava - to bi i dalje bio samo privilegij a ne pravilo vjere.

Kao kršćani, moramo razlikovati ono što Biblija od nas traži kao pravilo (npr. da naviještamo Radosnu vijest o Kristu, da iskazujemo ljubav prema bližnjima, da se okupljamo na zajedništvo i proučavanje Biblije) i ono što Biblija kaže da je privilegij u kojem možemo uživati ako je to zakonski dozvoljeno tamo gdje živimo.

Kršćaninu nikada nije dozvoljeno uzeti tuđi život. No, od njega se traži da bude spreman položiti svoj život ako ga vlast osudi zbog izvršavanja Kristovih zapovijedi. Ipak, nije mu dozvoljeno nezakonito se suprotstavljati vlastima kako bi dobio ono što smatra da mu pripada kao privilegij (recimo, da ne radi nego da se odmara određeni dan u tjednu).

Razlikovanje ovo dvoje može nas sačuvati mnogih problema u današnjem svijetu - i pomoći nam uvidjeti što je zbilja bitno!
- 21:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Jersey Boys ticket
Astros tickets Packers tickets