bezuvjetnaljubav
26.01.2009., ponedjeljak
Moja ljubav!
|
Tiho lezim i slusam svoje srce kako kuca sve iznad mene se otvara, kao da nebo na pola puca. Puka tisina vlada i potpuno je mrak tek u daljini zvijezdica mala sjaji i daje mi znak. Tad se dogovorim s tijelom mojim nek odmori malo Idem napravit ono do cega mi je oduvijek stalo. Poletih tada slobodan u visinu k zvijezdici mojoj da uzivam u ljubimici svojoj. I kada uletih u svijetlost tu sjajnu rastopih se od ljubavi i spoznah svih tajni tajnu. Tajnu sto samo Svjetlost moze covjeku dati tajnu koja brise tugu i neda nikome da pati. O ljubavi rijec je bila trebalo ju je samo bilo naci jer se dobro skrila. Duboko,visoko u svakome ona zivi i ceka kad ce je probuditi netko iz daleka. Pa ako treba i sa zemlje na nebo da se ide cak treba ici iako put taj nije lak. Al na kraju puta tog slijedi sjaj i ljubav sama tad sve postaje samo ljubav i nestaje tama. Ljubav je jedna sjajna zvijezdica na nebu vjecno ce sjati za mene kad god osjetim potrebu. I ja cu za nju uvijek biti tu i budan bdjeti za nju se boriti i uvijek k njoj htjeti! Voljeti cu i dalje do bola preko svih planina sve do morskog mola. Samo nikad ni sekundu necu stati niti mrznji da pobijedi dati! |