bezuvjetnaljubav

21.02.2008., četvrtak

Put u dubinu!

Evo se budim i na put prije pol noci skoro krecem
palim motore mog cvjeta, startam i na krizanju prema dubini skrecem.
Promatram uz put raznorazne pojave sto me pokusavaju smesti
al nisam se na nista skoncentrirao vec samo vozim, zelim se snjom sto prije sresti.
Osjetim nesto poput vjetra i miris slane vode u zraku
malo je sve neobicno sve je svjetlo i sve vidim iako sam u mraku.
Iz auspuha mog cvjetnog vozila izlazi zuti peludni dim i pada na tlo
i gdje sam se provezao posijao sam novo cvjece, ja obozavam raditi to.
Dodajem gas do daske da bi sto vise cvjeca posadio
osjecam se fantasticno jer dugo tako nesto nisam radio.
No dosta romantike da predjem na stvar, idem kod nje ona me zvala i ceka
rekla je da cu je naci na uscu nekih kosmickih rijeka.
Dosta je to daleko od stvarnosti neke, al nije to za mene vazno
bitno je samo to sto osjetim, kako me privlaci snazno.
Sto sam blize srce kao da mi iskociti hoce, tako jako lupa
usporih jer vidjeh usce rijeka i neko drvo a pod njim klupa.
Stade ja tada da se odmorim od zanosa i ljepote i umijem se u rijeci
kad sam dodirnuo vodu osjetih blagoslov kao da mi daju svi sveci.
Dio mene otpade i jednostavno se istopi i pretvori u vodenu paru
nasmjesim se s olaksanjem i zahvalim na daru.
I dok sam ja sve to radio nisam ni primjetio nju, da me gledala vrijeme cijelo
okrenuo sam se i malo se uplasio kad sam ugledao to lice bijelo.
Lice bijelo kao da se na trenutke preljeva u zlatno zutu boju
Oci su joj bile nebesko plave i u trenu rasplakase srecu moju.
Taj pogled od kojeg sreca od srece place, gdje nema ali ili slicno
pretvorih se u trenu u ljubav i ne vjerovah da sam to ja licno.
Rastopih se skroz i postade dio nje i ona mene u samom trenu malom
ponese me kroz odaje svoje sa bisernim valom.
U toj stotinki sekunde prozivjeh stoljeca svega od pocetka do kraja
od najmanje cestice sve do prekrasnog raja.
Shvatih zasto u biti ljubav se od ljudi nekih krije
jednostavno neko bi je nesvjesno mozda zloupotrebio i pokazati se ne smije.
Shvatih isto tako da srdzba, zavist, ljubomora, pohlepa i osveta
su su stvari kojima ljudi nedaju da im ljubav pridje i stigne ih posveta.
Zato ljudi moji, braco, sestre kako god hocete otvorite ljubavi srca svoja mala
snovi ce vam tada biti stvarnost i znat cete sta hocete, ljubav vam bude ljubav dala.



20.02.2008., srijeda

Moj djed!

Da sam bar znao sto je iza zivota
da nije smrt nego ljepota.
Da sam prije spoznao sta se tu krije
i da lose nista nije.
U takvom neznanju sam zivio prije
sve dok nisam vidio svog djeda mrtvog kako se smije.
Dosao mi je u san prve noci nakon pogreba
da se samnom oprosti kako treba.
Nisam jos ni danas siguran dal je bio java ili san
znam samo da sam o njemu razmisljao svaki dan.
Nakon toga mi je dusa mirnija bila jer sam ga volio
i za njega sam se bogu molio.
Bilo mi je tesko i jako sam plakao i tuzan bio
sve dok mi dosao nije, dok ga nisam usnio.
Objasnio mi je kako mu je ljepo i kako nista ne boli
samo da mu svi nedostajemo jer nas sve voli.
Kapnula mu tada suza niz lice nekako mladje nego prije
poljubi me i pocne krisom da se smije.
Reci baki da ju cekam sa buketom cvjeca
da mi je dobro neka ne pali vise svjeca.
Djed ni mrtav se promjenio nije
prica viceve, smjeska se a suze lije.
I tada kaze djete moje zivi sretno i dugo u miru
polako isceznu poput malog svjetla u nebeskom viru.
Hvala ti djede moj sto si mi dosao u snove moje
da te vidim nasmijanog i da me uzmes u narucje svoje.
Najvise na svjetu sam volio i volim djeda svog
a sad je on gore ceka baku s cvjecem, tamo gdje je Bog!

17.02.2008., nedjelja

Mislim na tebe

U mom srcu ima mala tajna
koju niko nezna samo zvjezda na nebu sjajna.
Svaki put kad pogledam u nebo prema njoj
oko srca me zaboli i tiho izustim joj.
Toj treptavoj maloj zvjezdici sto mjenja boje
povjeravam cesto sve tajne i snove moje.
O ljubavi i patnji, teskocama i uspjesima
sve ona to zna i zapisano negdje ima.
Ponekad sjedim i gledam u nju dugo u noci
znam jednog dana da cu do nje moci doci.
Tad cu skupa sa njom da listam knjigu
plakat cemo zajedno kad vidim moju bivsu brigu.
Sve sto cu imati tada ce biti utjeha mala i sjajna
koju ce mi dati zvjezdica moja bajna.
Tad cemo kad se isplacemo i emocije ostavimo
na put krenuti do Boga da se predstavimo.
Da zamolimo za oprost i milost svetu
za pocinjene grijehe na ovom svjetu.
Zvjezdica ce mi pokazati put i onda da se vrati
cekace neku novu dusu koja dolje pati.
I davati joj svjetlo svoje isto kao nekad meni
neki ce tako pronaci put i izlaz iz mracnih sjeni.
Hvala zvjezdice ja mislim na tebe
i dal si dobro svake noci pitam sebe.
Ako sta treba tu sam spreman na pomoc
samo mi posvjetli kroz prozor tacno u ponoc.


14.02.2008., četvrtak

Stapic kao hvala!

Posto neznam kako bi ti se zahvalio
s postovanjem mirisni stapic sam ti zapalio.
Pa nek se miris po cijelom svjetu sve do tebe siri
i raznese postovanje sto iz moga srca viri.
Da osjetis dodir zahvalnosti sto ja osjetim
da ti se zato sto si mi pomogla, sa ljubavlju osvetim.
Osjetim te u mom srcu kao sestricu svoju
kao da sa tobom djelim sudbinu moju.
Pa kad mi zapne ti si prva tu uz mene
tiha si poput vode i jaka poput stijene.
Dovoljno je nekad da procitam pjesmu tvoju
da opet se vratim u normalu svoju.
I tako opet neznajuci zasto i kuda
obratih se tebi da mi pomognes da mi kazes tuda.
Poslusao i krenuo sam u pravcu tom
i evo me na pravom putu na putu svom.
Hvala Safiricu sto si mi pruzila pomoc i za sve
nekada je dovoljno da covjek cuje iskrene dve.
Pa da ga to potakne i nadu vrati
kako nije sam da shvati!

11.02.2008., ponedjeljak

Problemi

Zivcan sam i ljut, na poslu samo stres
Dodje mi da sve polupam i pobjegnem daleko
da nesto lose ucinim i iskalim bjes.
Ali dal ce me zbog tog voljeti i cjeniti neko?

Nije rjesenje znam pa se suzdrzim
stanem i razmisljam onako crven i ljut.
Hm bolje da sam sebi ljepu rijec pruzim
da smirim muhe i poravnam si put.

Obicno poslije takvih stanja sam umoran i tuzan
pa se spustim na krevet u svojoj sobi punoj mira
pokusam zaboraviti dan koji je naporan bio i ruzan
tiho oslusnem unutarnji glas i dozvolim da mi srce svira.



08.02.2008., petak

E moj pute!

E moj pute trnovit li si i strm jako
sto sam puta u trnje pao i plako.
Al da nisam sto bi naucio o zivotu?
Dal bi shvatio njegovu ljepotu?

Hvala ti moj pute bez putokaza ijednog
sto od ljencine ti ucini me vrijednog.
Shvatih da bez rada na sebi bas nista nema
samo ljubavlju se nesto postize tu ne postoji sema.

I to trnje sto tako jako u srce bode
vodi me samo kroz bol do slobode.
Da se oslobodim mrznje i grijeha
i prihvatim zivot pun srece i smjeha!


06.02.2008., srijeda

Ciscenje!

Ja sam evo poceo sa smetlarenjem da se bavim
odlucio sam da prestanem vazan da se pravim.
Uzeo sam metlu veliku i metem samog sebe
izmescu bas sve da napravim mjesto za tebe.
Sav otpad cu da bacim u zemljani ponor duboko
i sa cistom krpom cu obrisati svoje dusevno oko.
Da te prepoznam kada dodjes
a ne da ni ne shvatim ako kraj mene prodjes.
I tako ciste duse i bistra oka
sa srcem slatkim poput ananas soka.
Rasiricu cakre svoje i dozvoliti da se vrte jako
otvoricu sebe za ljubav i u vjeke vjekova ostati tako.
I ti ces znati i prepoznati mene mada se nikada vidjeli nismo
nije bilo potrebno jer zato postoji bozije pismo.
U tom pismu sve pise tko je tko i zbog cega
zasto netko nema nista a netko ima svega.
Bit cemo jedno i nece biti vise dvojbe izmedju nas
dva glasa postat ce jedan glas.
Ja sam tu procitaj moju pjesmu i poslusaj sebe
mozda ces cuti mene i procitati pjesmu od tebe.

05.02.2008., utorak

Put

I tako dok u mekoj postelji lezim
obicno se zamislim i tada prema nekoj drugoj sferi tezim.
Polako i nesvjesno srce kuca sve tise i tise
odrzava mi tjelo na zivotu i tjera ga da dise.
A misao moja tad brzo kofere spakuje
i divnom putu se raduje.
Izvucem se kriomice iz tjela svog
i poletim lagano do nebeskog svoda tog.
Na tom putu se divim svim bicima sto vidim
a neki i mene pogledaju pa se zastidim.
Na putu tom osjetim lakocu i ljubav me vodi
osjecam se kao ribica u vodi.
Carobne boje duge zrace kroz moje cudno tjelo
promatram sve to i uzivam dok mi prilazi svjetlo bijelo.
Tad mi dusa zatreperi i s svjetlom stopi u jedno
na trenutak osjetim kako je sve u biti jako vrijedno.
Vrijedi zivjeti, voljeti i radovati se
ne gubiti nadu, moliti i ne predati se.
Samo priznati sebe i otvoriti srce i dusu
tad ce i u pustinji svaki dan padati kisa i ugasiti susu.
Susu koja covjeku bolest samo daje
tjera ga u tugu i da se kaje.
Tako vam izgleda moj put iz maste
poput raja ili Bozije baste.

04.02.2008., ponedjeljak

Moje more!

Na obali mora sjedim
u daljinu gledim.
Mislim na svoj zivot i slusam more
mislim da cu ostati tako do zore.

Da i izlazak sunca vidim u jutro rano
da u mene udjes dopustam ti prano.
Da ispunis mi srce sa smislom i ljepotom
duginim bojama svom svojom divotom.

Na obali bi ostao zivot cjeli
promatrajuci liniju koja more i nebo djeli.
I kada bih umro dusa bi mi ostala na obali
svako se jutro umivala gdje su valovi mali.

Volim te more i svaku skoljku tvoju
tvoj miris i sirene ljece dusu moju.
Hvala ti sto postojis i sto se plavis
hvala ti u snovima sto mi se javis!





01.02.2008., petak

Volim mir!

Volim da se odmaknem negdje u daljinu
i uzivam jednostavno tisinu.
Da slusam potok dok zubori
i pticicu, dok volim te drvetu zbori.
I dok drvo svoje grane giba uz njezni vjetric
dok cujem kucanje sto proizvodi djetlic.
Jednostavno volim mir i tisinu puku
kad ptice pjevaju i mirnu morsku luku.
Volim i kamenje i cudnu travu
a najvise kad na livadi vidim kravu.
Mir mi se tada uvlaci u kosti i u cijelo tjelo
nikada se mir narusit ne bi smjelo.
Trebalo bi prirodu pustiti da nas nauci i pokaze
Koja majka svoje djete laze?
Zato otvorimo srca i zaboravimo svoj hir
dopustimo sebi da osjetimo mir.
Polako nek udje u tjela nasa sve do duse
necemo vise biti zedni i nestat ce suse.
Nek nektar mudrosti potece venama nasim
jer volim mir a galame se plasim!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>