bezuvjetnaljubav
21.02.2008., četvrtak
Put u dubinu!
Evo se budim i na put prije pol noci skoro krecem palim motore mog cvjeta, startam i na krizanju prema dubini skrecem. Promatram uz put raznorazne pojave sto me pokusavaju smesti al nisam se na nista skoncentrirao vec samo vozim, zelim se snjom sto prije sresti. Osjetim nesto poput vjetra i miris slane vode u zraku malo je sve neobicno sve je svjetlo i sve vidim iako sam u mraku. Iz auspuha mog cvjetnog vozila izlazi zuti peludni dim i pada na tlo i gdje sam se provezao posijao sam novo cvjece, ja obozavam raditi to. Dodajem gas do daske da bi sto vise cvjeca posadio osjecam se fantasticno jer dugo tako nesto nisam radio. No dosta romantike da predjem na stvar, idem kod nje ona me zvala i ceka rekla je da cu je naci na uscu nekih kosmickih rijeka. Dosta je to daleko od stvarnosti neke, al nije to za mene vazno bitno je samo to sto osjetim, kako me privlaci snazno. Sto sam blize srce kao da mi iskociti hoce, tako jako lupa usporih jer vidjeh usce rijeka i neko drvo a pod njim klupa. Stade ja tada da se odmorim od zanosa i ljepote i umijem se u rijeci kad sam dodirnuo vodu osjetih blagoslov kao da mi daju svi sveci. Dio mene otpade i jednostavno se istopi i pretvori u vodenu paru nasmjesim se s olaksanjem i zahvalim na daru. I dok sam ja sve to radio nisam ni primjetio nju, da me gledala vrijeme cijelo okrenuo sam se i malo se uplasio kad sam ugledao to lice bijelo. Lice bijelo kao da se na trenutke preljeva u zlatno zutu boju Oci su joj bile nebesko plave i u trenu rasplakase srecu moju. Taj pogled od kojeg sreca od srece place, gdje nema ali ili slicno pretvorih se u trenu u ljubav i ne vjerovah da sam to ja licno. Rastopih se skroz i postade dio nje i ona mene u samom trenu malom ponese me kroz odaje svoje sa bisernim valom. U toj stotinki sekunde prozivjeh stoljeca svega od pocetka do kraja od najmanje cestice sve do prekrasnog raja. Shvatih zasto u biti ljubav se od ljudi nekih krije jednostavno neko bi je nesvjesno mozda zloupotrebio i pokazati se ne smije. Shvatih isto tako da srdzba, zavist, ljubomora, pohlepa i osveta su su stvari kojima ljudi nedaju da im ljubav pridje i stigne ih posveta. Zato ljudi moji, braco, sestre kako god hocete otvorite ljubavi srca svoja mala snovi ce vam tada biti stvarnost i znat cete sta hocete, ljubav vam bude ljubav dala. |
20.02.2008., srijeda
Moj djed!
Da sam bar znao sto je iza zivota da nije smrt nego ljepota. Da sam prije spoznao sta se tu krije i da lose nista nije. U takvom neznanju sam zivio prije sve dok nisam vidio svog djeda mrtvog kako se smije. Dosao mi je u san prve noci nakon pogreba da se samnom oprosti kako treba. Nisam jos ni danas siguran dal je bio java ili san znam samo da sam o njemu razmisljao svaki dan. Nakon toga mi je dusa mirnija bila jer sam ga volio i za njega sam se bogu molio. Bilo mi je tesko i jako sam plakao i tuzan bio sve dok mi dosao nije, dok ga nisam usnio. Objasnio mi je kako mu je ljepo i kako nista ne boli samo da mu svi nedostajemo jer nas sve voli. Kapnula mu tada suza niz lice nekako mladje nego prije poljubi me i pocne krisom da se smije. Reci baki da ju cekam sa buketom cvjeca da mi je dobro neka ne pali vise svjeca. Djed ni mrtav se promjenio nije prica viceve, smjeska se a suze lije. I tada kaze djete moje zivi sretno i dugo u miru polako isceznu poput malog svjetla u nebeskom viru. Hvala ti djede moj sto si mi dosao u snove moje da te vidim nasmijanog i da me uzmes u narucje svoje. Najvise na svjetu sam volio i volim djeda svog a sad je on gore ceka baku s cvjecem, tamo gdje je Bog! |
17.02.2008., nedjelja
Mislim na tebe
U mom srcu ima mala tajna koju niko nezna samo zvjezda na nebu sjajna. Svaki put kad pogledam u nebo prema njoj oko srca me zaboli i tiho izustim joj. Toj treptavoj maloj zvjezdici sto mjenja boje povjeravam cesto sve tajne i snove moje. O ljubavi i patnji, teskocama i uspjesima sve ona to zna i zapisano negdje ima. Ponekad sjedim i gledam u nju dugo u noci znam jednog dana da cu do nje moci doci. Tad cu skupa sa njom da listam knjigu plakat cemo zajedno kad vidim moju bivsu brigu. Sve sto cu imati tada ce biti utjeha mala i sjajna koju ce mi dati zvjezdica moja bajna. Tad cemo kad se isplacemo i emocije ostavimo na put krenuti do Boga da se predstavimo. Da zamolimo za oprost i milost svetu za pocinjene grijehe na ovom svjetu. Zvjezdica ce mi pokazati put i onda da se vrati cekace neku novu dusu koja dolje pati. I davati joj svjetlo svoje isto kao nekad meni neki ce tako pronaci put i izlaz iz mracnih sjeni. Hvala zvjezdice ja mislim na tebe i dal si dobro svake noci pitam sebe. Ako sta treba tu sam spreman na pomoc samo mi posvjetli kroz prozor tacno u ponoc. |
14.02.2008., četvrtak
Stapic kao hvala!
Posto neznam kako bi ti se zahvalio s postovanjem mirisni stapic sam ti zapalio. Pa nek se miris po cijelom svjetu sve do tebe siri i raznese postovanje sto iz moga srca viri. Da osjetis dodir zahvalnosti sto ja osjetim da ti se zato sto si mi pomogla, sa ljubavlju osvetim. Osjetim te u mom srcu kao sestricu svoju kao da sa tobom djelim sudbinu moju. Pa kad mi zapne ti si prva tu uz mene tiha si poput vode i jaka poput stijene. Dovoljno je nekad da procitam pjesmu tvoju da opet se vratim u normalu svoju. I tako opet neznajuci zasto i kuda obratih se tebi da mi pomognes da mi kazes tuda. Poslusao i krenuo sam u pravcu tom i evo me na pravom putu na putu svom. Hvala Safiricu sto si mi pruzila pomoc i za sve nekada je dovoljno da covjek cuje iskrene dve. Pa da ga to potakne i nadu vrati kako nije sam da shvati! |
11.02.2008., ponedjeljak
Problemi
Zivcan sam i ljut, na poslu samo stres Dodje mi da sve polupam i pobjegnem daleko da nesto lose ucinim i iskalim bjes. Ali dal ce me zbog tog voljeti i cjeniti neko? Nije rjesenje znam pa se suzdrzim stanem i razmisljam onako crven i ljut. Hm bolje da sam sebi ljepu rijec pruzim da smirim muhe i poravnam si put. Obicno poslije takvih stanja sam umoran i tuzan pa se spustim na krevet u svojoj sobi punoj mira pokusam zaboraviti dan koji je naporan bio i ruzan tiho oslusnem unutarnji glas i dozvolim da mi srce svira. |
08.02.2008., petak
E moj pute!
E moj pute trnovit li si i strm jako sto sam puta u trnje pao i plako. Al da nisam sto bi naucio o zivotu? Dal bi shvatio njegovu ljepotu? Hvala ti moj pute bez putokaza ijednog sto od ljencine ti ucini me vrijednog. Shvatih da bez rada na sebi bas nista nema samo ljubavlju se nesto postize tu ne postoji sema. I to trnje sto tako jako u srce bode vodi me samo kroz bol do slobode. Da se oslobodim mrznje i grijeha i prihvatim zivot pun srece i smjeha! |
06.02.2008., srijeda
Ciscenje!
Ja sam evo poceo sa smetlarenjem da se bavim odlucio sam da prestanem vazan da se pravim. Uzeo sam metlu veliku i metem samog sebe izmescu bas sve da napravim mjesto za tebe. Sav otpad cu da bacim u zemljani ponor duboko i sa cistom krpom cu obrisati svoje dusevno oko. Da te prepoznam kada dodjes a ne da ni ne shvatim ako kraj mene prodjes. I tako ciste duse i bistra oka sa srcem slatkim poput ananas soka. Rasiricu cakre svoje i dozvoliti da se vrte jako otvoricu sebe za ljubav i u vjeke vjekova ostati tako. I ti ces znati i prepoznati mene mada se nikada vidjeli nismo nije bilo potrebno jer zato postoji bozije pismo. U tom pismu sve pise tko je tko i zbog cega zasto netko nema nista a netko ima svega. Bit cemo jedno i nece biti vise dvojbe izmedju nas dva glasa postat ce jedan glas. Ja sam tu procitaj moju pjesmu i poslusaj sebe mozda ces cuti mene i procitati pjesmu od tebe. |
05.02.2008., utorak
Put
I tako dok u mekoj postelji lezim obicno se zamislim i tada prema nekoj drugoj sferi tezim. Polako i nesvjesno srce kuca sve tise i tise odrzava mi tjelo na zivotu i tjera ga da dise. A misao moja tad brzo kofere spakuje i divnom putu se raduje. Izvucem se kriomice iz tjela svog i poletim lagano do nebeskog svoda tog. Na tom putu se divim svim bicima sto vidim a neki i mene pogledaju pa se zastidim. Na putu tom osjetim lakocu i ljubav me vodi osjecam se kao ribica u vodi. Carobne boje duge zrace kroz moje cudno tjelo promatram sve to i uzivam dok mi prilazi svjetlo bijelo. Tad mi dusa zatreperi i s svjetlom stopi u jedno na trenutak osjetim kako je sve u biti jako vrijedno. Vrijedi zivjeti, voljeti i radovati se ne gubiti nadu, moliti i ne predati se. Samo priznati sebe i otvoriti srce i dusu tad ce i u pustinji svaki dan padati kisa i ugasiti susu. Susu koja covjeku bolest samo daje tjera ga u tugu i da se kaje. Tako vam izgleda moj put iz maste poput raja ili Bozije baste. |
04.02.2008., ponedjeljak
Moje more!
Na obali mora sjedim u daljinu gledim. Mislim na svoj zivot i slusam more mislim da cu ostati tako do zore. Da i izlazak sunca vidim u jutro rano da u mene udjes dopustam ti prano. Da ispunis mi srce sa smislom i ljepotom duginim bojama svom svojom divotom. Na obali bi ostao zivot cjeli promatrajuci liniju koja more i nebo djeli. I kada bih umro dusa bi mi ostala na obali svako se jutro umivala gdje su valovi mali. Volim te more i svaku skoljku tvoju tvoj miris i sirene ljece dusu moju. Hvala ti sto postojis i sto se plavis hvala ti u snovima sto mi se javis! |
01.02.2008., petak
Volim mir!
Volim da se odmaknem negdje u daljinu i uzivam jednostavno tisinu. Da slusam potok dok zubori i pticicu, dok volim te drvetu zbori. I dok drvo svoje grane giba uz njezni vjetric dok cujem kucanje sto proizvodi djetlic. Jednostavno volim mir i tisinu puku kad ptice pjevaju i mirnu morsku luku. Volim i kamenje i cudnu travu a najvise kad na livadi vidim kravu. Mir mi se tada uvlaci u kosti i u cijelo tjelo nikada se mir narusit ne bi smjelo. Trebalo bi prirodu pustiti da nas nauci i pokaze Koja majka svoje djete laze? Zato otvorimo srca i zaboravimo svoj hir dopustimo sebi da osjetimo mir. Polako nek udje u tjela nasa sve do duse necemo vise biti zedni i nestat ce suse. Nek nektar mudrosti potece venama nasim jer volim mir a galame se plasim! |