bezuvjetnaljubav

05.02.2008., utorak

Put

I tako dok u mekoj postelji lezim
obicno se zamislim i tada prema nekoj drugoj sferi tezim.
Polako i nesvjesno srce kuca sve tise i tise
odrzava mi tjelo na zivotu i tjera ga da dise.
A misao moja tad brzo kofere spakuje
i divnom putu se raduje.
Izvucem se kriomice iz tjela svog
i poletim lagano do nebeskog svoda tog.
Na tom putu se divim svim bicima sto vidim
a neki i mene pogledaju pa se zastidim.
Na putu tom osjetim lakocu i ljubav me vodi
osjecam se kao ribica u vodi.
Carobne boje duge zrace kroz moje cudno tjelo
promatram sve to i uzivam dok mi prilazi svjetlo bijelo.
Tad mi dusa zatreperi i s svjetlom stopi u jedno
na trenutak osjetim kako je sve u biti jako vrijedno.
Vrijedi zivjeti, voljeti i radovati se
ne gubiti nadu, moliti i ne predati se.
Samo priznati sebe i otvoriti srce i dusu
tad ce i u pustinji svaki dan padati kisa i ugasiti susu.
Susu koja covjeku bolest samo daje
tjera ga u tugu i da se kaje.
Tako vam izgleda moj put iz maste
poput raja ili Bozije baste.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se