bezuvjetnaljubav
05.02.2008., utorak
Put
I tako dok u mekoj postelji lezim obicno se zamislim i tada prema nekoj drugoj sferi tezim. Polako i nesvjesno srce kuca sve tise i tise odrzava mi tjelo na zivotu i tjera ga da dise. A misao moja tad brzo kofere spakuje i divnom putu se raduje. Izvucem se kriomice iz tjela svog i poletim lagano do nebeskog svoda tog. Na tom putu se divim svim bicima sto vidim a neki i mene pogledaju pa se zastidim. Na putu tom osjetim lakocu i ljubav me vodi osjecam se kao ribica u vodi. Carobne boje duge zrace kroz moje cudno tjelo promatram sve to i uzivam dok mi prilazi svjetlo bijelo. Tad mi dusa zatreperi i s svjetlom stopi u jedno na trenutak osjetim kako je sve u biti jako vrijedno. Vrijedi zivjeti, voljeti i radovati se ne gubiti nadu, moliti i ne predati se. Samo priznati sebe i otvoriti srce i dusu tad ce i u pustinji svaki dan padati kisa i ugasiti susu. Susu koja covjeku bolest samo daje tjera ga u tugu i da se kaje. Tako vam izgleda moj put iz maste poput raja ili Bozije baste. |