bezuvjetnaljubav

29.12.2007., subota

Tratincica mala

I tako dok snjeska sam pravio
i djecu svoju s glupostima gnjavio
Naljutila se djeca i skocise na mene iznenada
ja uto se srusih i ugledah nesto ispod snjeznog hlada.
Cvjetic mali savio se od hladnoce i zime
i djeca ga vidjeli te upitase za ime.
Rekoh Tratincica mala je to djecice
krevet od male vile Cvjeticice.
Tu pod snjegom ona na cvjetu spava
kad se u proljece probudi da je ne boli glava.
A gdje ti je sada ta vila tata opet lazes
ako postoji zasto je ne pokazes.
Pogledajte malo bolje i otvorite dusu svoju
na to ce kcerkica mozda je otisla da pronadje familiju svoju.
A sin i igracku za proljece koju.
Mi smo familija njena
a ona je nasa sjena.
Sto zivi u dvoru nasem i na vas pazi
dok se igrate ona vas njezno mazi.
Svaki korak vas je pod njenom kontrolom svetom
i kad proljece dodje nagradjuje vas cvjetom.
I djeca otrcase sretna da mami pricu kazu
a mama me tiho upita tata zasto djeca opet lazu?
Ja joj recem jer istina je prava
vilin jastuk jeste Tratincica mala!



27.12.2007., četvrtak

Ja ko ja!

U tihoj noci sjedim sam uz buku tisine i razmisljam kao i uvijek o zivotu.
Tko li sam? Sto li sam?
Gdje da nadjem raj tu nebesku ljepotu.
Uvani je jako hladno i zima se doselila u moj kraj
preljepo je sve tako bijelo, podsjeca na raj.
Pa kad osjetim taj hladni zrak dok me grubo mazi po licu mom
cesto se pitam Boze dali je tu moj dom.
I onda osjetim tugu koja me lagano obuzme
jer doci ce jednom smrt i sve ce da mi oduzme.
Otici ce i razmisljanja moja u tihoj noci
tko ce razmisljati iza ponoci.
Tko li sam i sto li sam dal cu ikad spoznati
gdje mi je dom dal cu saznati.
Oh osjecam se tako tuzan i sam u ovoj noci
cekajuci nesto zivot ce mi proci.
Razmisljajuci o zivotu on ce mi pobijeci ispred samog nosa
sve sto ce mi ostat ce biti sijeda kosa.
Pa onda u staracki dom
gdje cu dalje razmisljati o zivotu svom!


26.12.2007., srijeda

Docek nove godine!

Koliko jos doceka nove godine treba da prodje
pa da mom zivotu kraj dodje.
Koliko jos vrucih ljeta
koliko ljepih i tuznih sjeta.
Tesko je kroz zivot ici
imam osjecaj da mi kraj nikada nece stici.
A gle on je u svakom trenu tu kraj mene
i prijatelj mi je poput moje sjene.
Svjesnoscu tom o svakog trena mogucem kraju
prepustam se velikom zmaju.
Zmaju koji se zove ljubav i zlo
zmaju koji zna da smisao zivota je to.
I on mi sad pokazuje sta ce biti u nekoj noci
i da zlo pobjediti nece moci.
Vec da ljubav ce vjecno da postoji i voli
i ona ce dati meni ono za sta se moli.
Dat ce mi svake godine novog zmaja
tj. nadu,vjeru, pokazati put do raja!
I tada mojoj sreci nece biti kraja!

Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se