bezuvjetnaljubav

20.12.2009., nedjelja

Avatari

U dalekom i ujedno tako bliskom svijetu
postoji bice naliko cvijetu.
Nebesko plave je boje od ljudi se krije
da se njima pokaze zudi ali ne smije.
Ljudi sto ga vide ne smiju ni da kazu
jer ih ovi drugi u ludnicu trpaju i kazu da lazu.
Pa tako dolazi carstvo vila i ljudi koji imaju dusu
sjajnu kakva dusa u biti treba biti
a ne kao sto mi smo uzroci da drugi trebaju suze liti.
Polako sasvim lagano se primice carstvo bozanstva i nade
to ce carstvo novi narastaj iskrenosti i ljubavi bezuvjetne da nam dade.
Svi oni koji se ne zele ostaviti zlobe i mutnih stvari ce da ginu
polagano uz sansu da se izvuku i skrate sami sebi muku.
Svi uvjeti za bolji svijet su samo ljubav i ljubav i ljubav cista
otvorena srca pruzimo ljubav i svijet ce da se blista.
Tada ce i oni koji nisu Avatari spojiti se sa majkom jedinom od cjelog roda
i svi cemo biti kao sto i jesmo jedna cjelina bez drzava i naroda.
Biti cemo ljudi kao sto bi trebali biti
i nece majka nasa vise suze liti.
Izvini zivotna prano sto te iznevjerismo tako dobrano.
Daj nam sansu da shvatimo sto je zivot stvarni
a ne da tapkamo na jednom mjestu tako nemarni!


13.06.2009., subota

Sta bi bilo kad bi bilo!

I dok spavam mislim samo na tebe
zelim te imati pokraj sebe.
Da te njezno mazim i ljubim
iz tog slatkog transa da se nikada ne budim.
Zelio bi da te po grudima diram i da te mirisem
da na te spustim glavu i s tobom skupa disem.
Njezno bih ti saputao kako te volim
dok bi te masirao po ledjima golim.
Mirisala bi na lotusov cvijet
i nama bi pripadao cijeli cvijet.
Tada bih te pokrio njezno i ostavio
da se malo odmoris, da ne kazes kako sam te zlostavio.
Vratio bi se s osvjezenjem nekim za tebe
da ga fino pripremim dao bih sve od sebe.
I onda bi zatrazio da me poljubis za kaznu
sto sam te ostavio onako maznu.
Eh da tako bi to izgledalo kada bi bilo ko sto nije
a ovako bez ljubavi venem i tesko mi je!

11.04.2009., subota

Poslusaj vjetar!

Lijepo je setati se dok vjetric miluje obraze
slusati sve njegove price kako imao je pobjede i poraze.
Price o ljubavima izgubljenima i onima sretnima
o ljudima i zivotinjama pa i o mravima vrijednima.
Sve vam to vjetar zna i prica cjelo vrijeme tiho i necujno
ponekad malo glasnije kad je vrijeme olujno.
Zato kad se setas ponekad zastani i zamisli da si vjetar
pokusaj s njim u zagrljaju proletjeti koji metar.
Divno je to kad osjetis slobodu i snagu bez pocetka i kraja
izgleda kao da ponekad potjece iz raja.
Poslusaj vjetar i u zivotu ce ti biti lakse kao nekim cudom
jer on nam tiho sapce cuda, koja mozemo cuti s trudom.
Poslusaj vjetar i idi u zivot svoj
ne boj se nicega jer on ce biti cuvar tvoj.
Samo ga tiho poslusaj i osjeti njeznost sto ti pruza
i osusit ce ti svaki trag od suza.

26.01.2009., ponedjeljak

Moja ljubav!

Tiho lezim i slusam svoje srce kako kuca
sve iznad mene se otvara, kao da nebo na pola puca.
Puka tisina vlada i potpuno je mrak
tek u daljini zvijezdica mala sjaji i daje mi znak.
Tad se dogovorim s tijelom mojim nek odmori malo
Idem napravit ono do cega mi je oduvijek stalo.
Poletih tada slobodan u visinu k zvijezdici mojoj
da uzivam u ljubimici svojoj.
I kada uletih u svijetlost tu sjajnu
rastopih se od ljubavi i spoznah svih tajni tajnu.
Tajnu sto samo Svjetlost moze covjeku dati
tajnu koja brise tugu i neda nikome da pati.
O ljubavi rijec je bila
trebalo ju je samo bilo naci jer se dobro skrila.
Duboko,visoko u svakome ona zivi i ceka
kad ce je probuditi netko iz daleka.
Pa ako treba i sa zemlje na nebo da se ide cak
treba ici iako put taj nije lak.
Al na kraju puta tog slijedi sjaj i ljubav sama
tad sve postaje samo ljubav i nestaje tama.
Ljubav je jedna sjajna zvijezdica na nebu
vjecno ce sjati za mene kad god osjetim potrebu.
I ja cu za nju uvijek biti tu i budan bdjeti
za nju se boriti i uvijek k njoj htjeti!
Voljeti cu i dalje do bola
preko svih planina sve do morskog mola.
Samo nikad ni sekundu necu stati
niti mrznji da pobijedi dati!

20.01.2009., utorak

Tiha patnja!

Od pocetka ovog zivota se pitam
ima li smisla da se i dalje kroz zivote skitam?
Da trazim ljubav i hvatam rukama obicnu sjenu
nadajuci se da cu te sresti bar u trenu.
Znam da te volim i zbog tebe zivim u nadi
molim te mi dodji da me prodju ti jadi.
Boze zaboravi pravila karme i uzroke i posljedice
jer ja tako jako zelim da joj vidim bar lice.
Da mi energija ozivi u srcu i dusi
da mi se izgradi opet sve u trenu, sto se u tako dugo rusi.
Pa se zajedno ona i ja zagrlimo i stopimo u jedno
da shvatim kako pacenje kroz zivote bilo je vrijedno.
Volim te ma tko god ti i gdje god bila sada
ja imam ljubav za tebe i cuvam se od svjetskih jada.
Nedam da me iskoriste i u roba laznih ljubavi pretvore bludnici
zivim cisto u vjernosti tebi u ovoj zemaljskoj ludnici.
Ne bojim se samo tebi reci volim te
srce mi za tebe kuca, javi mi se molim te!



02.11.2008., nedjelja

Ona!

Ona je bila tu kada sam je trebao najvise
ona mi je sve znacila tada, a dugo je nema vise.
Ona mi je svako vece u mislima saputala laku noc
nikada nisam vjerovao da to moze ikada proc.
Njene usne kada sam ljubio njezno i strasno
uvijek sam dolazio kuci kasno.
Tada sam sretan spavao na oblaku mekom
kao da sam u transu nekom.
Ona je mirisala kao proljece sto cvate
ali moji to nisu mogli da shvate.
Pogrijesih ja i ostavih ljubav zivota svog
koju tada poslao mi sam bog.
Zbog ega i gluposti ciste
uvalih se u mulj iz vode bistre.
Pa poslije kao svinjce u blatu se valjao
da sam pametan bio neb se danas kajao.
A roditelji sto sudbinu djeci kroje
trebalo bi boga da se boje.
Jer nema snahe za njih prave
danas sam s drugom a oni jos uvijek dave.
I ostade ja bez ljubavi iskrene
volio sam nju i ona je mene.
Uvijek ce mi biti kao sveta ikona
Samo ONA!

01.10.2008., srijeda

Paucina!

Bijase to skorih dana
na srcu mi se napravi nova rana.
Idoh tada pjesice kroz sumarak mali
nije bilo nicega da mi uzitak kvari.
Udah, izdah noga pred nogu i to bijase sve
dok pade odnekud sjeta jedna; izustih tiho; o ne.
Misli glupe me napale jedna po jedna
nijedna od njih, tog trenutka ne bijase vrijedna.
Zapletoh se u paucinu od misli glupih
od bivsih cura do auta skupih.
Pokvarih sam sebi setnju i zivot sneni
tad se jos sjetih da moram kuci k zeni, ajoj meni!
Izgubi se tisina sto je imadoh u milini
odjednom i auti se zacuse u daljini.
Pa naidje i avion od nekud
odmah sam postao ko lud
a sto cu tu sam gdje jesam nemam kud!

23.09.2008., utorak

Moja prva ljubav (i zadnja)!

O iskrice ljubavna gdje si?
da se mozda ugasila nisi?
Zasto mi je srce sve vise i vise prazno
postalo je grubo i nije vise mazno.
Odbrojavam vrijeme i gledam kako starim sve vise
srce mi sve sporije i sporije dise.
Poceo sam vec da venem i da se susim
placem svakog dana i u suzama se gusim.
Ni trenutka jednog da ljubav osjetim
samo se desi zastoj srca kad se podsjetim.
Da volio sam jednu sekundu u kojoj su proletila ljeta
sad mi jos ostaje samo sjeta.
Svako ljeto na nju me podsjeti jako
na trenutke srece u kojima sam od tuge plako.
Zasto je zivot tako htio pa nas razdvojio bez milosti
da sam skoro umro od zalosti.
I jos uvijek za njom tragam svuda
obisao ciganke i vjerovao u cuda.
Ali nema mi nade umrijecu od tuge
sto nikada naci necu te oci boje duge.

18.08.2008., ponedjeljak

Pritisak!

Zivim zivo zivot ziveci
u srcu srecu i ljubav trazeci.
Brzo se krecem kao da me netko tjera
uvijek idem krivim putem i skrecem sa smjera.
Sretan sam!, da jesam u biti
samo tu se radi o maloj niti.
O niti koja mi cesto srce presjece na djela dva
jedno je stvarnost a drugo zelja ta.
Zelja sto ubija sa svojom snagom
i stvarnost sto me mazi s putanjom blagom.
Tesko je zivjeti s dva srca u dusi
jedno se utapa dok drugo susi.
U Sredinu hocu da sve spojim
al mi ne ide jer previse se bojim.
A i ne mogu
preostaje mi samo da se molim Bogu!
Boze ja se tebi molim
otvori mi srce i dopusti mi da VOLIM.

24.07.2008., četvrtak

..................!

Jedem a nisam gladan
spavam a nisam umoran
Svakog dana sam jadan
i zivot mi je sumoran.

Pokusavam promjeniti se malo
pozitivno misliti i zivjeti ljepo.
Al neide do nicega mi nije stalo
ulazim u ponor sve dublje sljepo.

Tad sretnem u ponoru nesto
andjeo se je zvalo.
Priskoci mi jako vjesto
i rece hajd uspori malo.

Tad shvatih da kroz zivot sami
treba sporije ici
I vjerovati cvrsto ko djete mami
inace necemo nigdje stici.

09.07.2008., srijeda

Nocna ptica!

Izasao sam na malo na terasu da uhvatim zraka
sjetih se potom kako sam se nekada bojao mraka.
Sama pomisao na noc me je plasila jako
cesto sam se po noci budio i od straha plako.
A vidi sad ko kakva nocna ptica svi u krevet a ja van
polako sam si zamjenio noc i dan.
Po noci imam svoj neki mir jer svi spavaju i sute
niti me ko sta pita niti me ljute.
Po noci me napadaju osjecaji ljubavi kad se topim
kad duboko udahnem i oci sklopim.
Tad prema nebu dignem glavu i otvorim oci
i ugledam moju zvijezdu kako mi snagu u tijelo toci.
Snagu obasjanu bijelim velom od lotosovih latica
tad mi se dusa otkine od tijela i poleti slobodna kao ptica.
Kroz galaksije proletim sve do ljubavi same
osjecam se tad tako sigurno kao djete u krilu od mame.
I ne traje dugo taj osjecaj savrsenstva i mira
obicno me poslije kao neki vjetric budi i po obrazu dira.
Tad se prenem iz tog transa i evo me opet dolje
shrva me tuga jer shvatim jos sam ziv, al ostaje nada bice bolje.

23.06.2008., ponedjeljak

Eh da!

Lezim i zvijezde na nebu brojim
ne razmisljam nista jer misli se bojim.
Onako u nekom polu-snu samo s osjecajem tuge
jer vidio sam ljude danas sretne kako ljube jedni druge.
Dvoje su bili u parku na klupi, drugi na mostu od rijeke
oci su im se sjajile kao od droge neke.
Sretni su izgledali i romanticni u zanosu ljubavi te
pa sam se pitao dal voli netko i mene?
Ako me i voli a gdje je ili mozda gdje sam ja sada
mozda ona na mene isto ceka, dal je stara il je mlada?
Neznam vise i tako lezeci, gledajuci nebo i zvijezde male
shvatih da mi njezni dodiri fale.
Necija ruka da me njezno primi samo
pa jedno drugome ljubav da damo.


05.05.2008., ponedjeljak

Dodir ruke!

Cijeli dan sam kao na iglama bos da stojim
stalno gledam na sat i stotinke brojim.
Zelja mi je da sto brze prodje
i neko bolje sutra bez bolova i muke da dodje.
Usao sam u veliku tvrdjavu sa puno krovova
da posjetim voljenu i da vidim dal su je moderni vracari oslobodili korova.
Udjoh u sobu sa hiljadu lijana i cudnim stvarima nekim
i vidjeh dragu kako lezi u svjetovima dalekim.
Kako mi samo proradise suze moje i srce mi umalo stade
od tuge sam se poceo tresti nisam mogao podnijeti te jade.
Prisao sam krevetu na kom je lezala u komi
primih je za ruku kad zacuh kako se u srcu mome nesto lomi.
Taj dio sto se odlomi ode mi u ruku pa k njoj
da joj skrati muku.
Tad pokaza ona znakove zivota a ja se uplasih jako
sagnuh glavu da ne vidi kako sam plako.
Moj ego ne bi sebi oprostio
kada bi ja sebe izdao i da ju volim joj priznao.
Nisam vjerovao da osjetit ce uopce ruku moju kad je primih njezno
kako me voli da spoznam bijase neizbjezno.
Samo ljubav moze nekoga iz polumrtvog sna da vrati
i u nakom stanju smjesak da podari iako jako pati.
Tad opet sklopi oci i polako zaspi jer umor je svlada lako
tad sam opet podigao glavu i uprkos egu plako.



06.04.2008., nedjelja

Umor!

I polako se spremam u krevet dok mi srce umorno kuca
odbrojava samo sebi vrijeme i ponekad zastuca.
Preskoci pa opet krene dalje
trudi se da izdrzi prepreke koje zivot ovaj salje.
Tesko je kada u mladosti srce prebrzo kuca trazeci srecu
previse sam zelio i prebrzo isao bojeci se da je naci necu.
A sada me umor evo svladao neki bez smisla
kriza me uhvatila zivotna i uz zid stisla.
Neda mi ni makac a tijelo mi klone i lagano vene
cekajuci u hladnoci neke ruzne sjene.
Eh da me andjel neki bar za ruku primi i povede
pokaze mi bolju stranu zivota i izvuce iz umisljene bjede.
S mislima tim sad evo krecem u krevet svoj u zagrljaj
a ti mi Boze snage za sutra daj.

20.03.2008., četvrtak

Molitva

Veceras se molim za sve dobre ljude na svijetu
da krenu putem istine kao pcela cvijetu.
Molim se i za siromasne i one ljude gladne
za sve djedove i bake jadne.
Svima kojima treba nek prime dasak snage
saljem im blagoslov od srca i duse blage.
Molim ti se Boze podari slabima milost
pruzi im ruku spasa da predju zivotni most.
Da osjete toplinu tvoju sto dajes milostivo
da se predaju tebi i ne rade vise neoprostivo.
Molim te Boze nek svi nadju puta
jer vecina ljudi jos uvijek luta.
Veceras se molim Boze tebi dusom svom
pomozi ljudima i svijetu tom.


14.03.2008., petak

Mirisna misao!

Noc bijase, i tisina puka samo
kad tiho sapnu neki glas glas;hej ti dodji vamo!?
Tko el ja? upitah se nesiguran u sebe
polagano krenuh u nadi da cu sresti tebe.
Gdje si ne vidim te, hajde se javi?
tesko se snalazim jer tama me gnjavi.
U mraku nitko ne vidi! pokusaj sa srcem nesto!
Tad stadoh i otvorih srce svoje kao nikada vjesto.
A iz srca izleti mali leptir svjetlucavih krila
shvatih iz prve da ti si to bila.
Ti da koju ja volim i sanjam svake noci
sto cijeli zivot cekam kad ces doci.
Osjetih i miris svojih misli
i kako smo se u zagrljaj stisli.
A i iz zagrljaja tog se stopismo
nesvjesno se sve desilo da ni znali nismo.
Ti si uvijek sa mnom bila
u mom si se srcu od rodjenja krila.
I sad si mi dosla kao misao mala
i nadu mi vratila i miris zivotu dala.
I tak zivim sa mirisnom misli o tebi sada
tesko je al postoji nada!





13.03.2008., četvrtak

Za laku noc!

Toj drugoj dusi sto negdje na mene misli
kako smo se mozda u zagrljaj stisli.
I slusamo dok u prozor kuckaju kapljice kise
i tako postojimo samo i nista vise.
Sta u biti vise i treba
kad se voli iskreno i do neba.
Obadvoje znamo da je to to sto se trazi
pripadamo jedno drugom kao pjesak plazi.
I ne postoji nista i nitko vise
tko bi mogao da tu ljubav brise.
Jer takva ljubav od Boga je dana nama
sad jos samo da je nadjem da ne bude sama.
A sta cu jadan nego cekat i vjerovati slijepo
da ce doci vrijeme neko lijepo.
Kad cemo se spojiti mi u jedno
tad znati cu da cekanje je bilo vrijedno.
A do tada cu pisati pjesme tuzne i ruzne
u starosti cu znati da su mi bile spas i bile nuzne.
Laku noc ljubavi moja ma gdje god bila
volio bi biti s tobom u gnijezdu
sto je nasa ljubav svila!tuzan

05.03.2008., srijeda

Mala suza!

Kod mene u oku zivi jedna suza mala
na rubu ocnog kapka stoji i nezna dal bi pala.
Gleda i razmislja sta da radi, dal da kane?
iznutra joj jadi vicu padaj necekaj bolje dane.
Taman htjede da se suzica vrati
kad se okrenu i da nije sama shvati.
Vec tu cijela kolona suza ceka sve jedna veca od druge
nijedna nije radosnica vec su sve tu zbog tuge.
I nista nema izbora vise
vec je i gazda spreman s maramicom da je brise.
Tako polako kanu mala suza niz lice moje
zbog svega sto me muci a znam da karma to je.
Pomaze dosta kad mi mala suza kane
olaksa mi dusu i sapere mi rane.
Pa tako svaki puta kada me opet nesto stisne
moje lice od kise suza ponovo kisne.
Nije to problem za mene i dusu moju
navikli smo na sudbinu svoju.
I na malu suzu svakoga dana
vidljivu il nevidljivu, antibiotik je mojih rana.

21.02.2008., četvrtak

Put u dubinu!

Evo se budim i na put prije pol noci skoro krecem
palim motore mog cvjeta, startam i na krizanju prema dubini skrecem.
Promatram uz put raznorazne pojave sto me pokusavaju smesti
al nisam se na nista skoncentrirao vec samo vozim, zelim se snjom sto prije sresti.
Osjetim nesto poput vjetra i miris slane vode u zraku
malo je sve neobicno sve je svjetlo i sve vidim iako sam u mraku.
Iz auspuha mog cvjetnog vozila izlazi zuti peludni dim i pada na tlo
i gdje sam se provezao posijao sam novo cvjece, ja obozavam raditi to.
Dodajem gas do daske da bi sto vise cvjeca posadio
osjecam se fantasticno jer dugo tako nesto nisam radio.
No dosta romantike da predjem na stvar, idem kod nje ona me zvala i ceka
rekla je da cu je naci na uscu nekih kosmickih rijeka.
Dosta je to daleko od stvarnosti neke, al nije to za mene vazno
bitno je samo to sto osjetim, kako me privlaci snazno.
Sto sam blize srce kao da mi iskociti hoce, tako jako lupa
usporih jer vidjeh usce rijeka i neko drvo a pod njim klupa.
Stade ja tada da se odmorim od zanosa i ljepote i umijem se u rijeci
kad sam dodirnuo vodu osjetih blagoslov kao da mi daju svi sveci.
Dio mene otpade i jednostavno se istopi i pretvori u vodenu paru
nasmjesim se s olaksanjem i zahvalim na daru.
I dok sam ja sve to radio nisam ni primjetio nju, da me gledala vrijeme cijelo
okrenuo sam se i malo se uplasio kad sam ugledao to lice bijelo.
Lice bijelo kao da se na trenutke preljeva u zlatno zutu boju
Oci su joj bile nebesko plave i u trenu rasplakase srecu moju.
Taj pogled od kojeg sreca od srece place, gdje nema ali ili slicno
pretvorih se u trenu u ljubav i ne vjerovah da sam to ja licno.
Rastopih se skroz i postade dio nje i ona mene u samom trenu malom
ponese me kroz odaje svoje sa bisernim valom.
U toj stotinki sekunde prozivjeh stoljeca svega od pocetka do kraja
od najmanje cestice sve do prekrasnog raja.
Shvatih zasto u biti ljubav se od ljudi nekih krije
jednostavno neko bi je nesvjesno mozda zloupotrebio i pokazati se ne smije.
Shvatih isto tako da srdzba, zavist, ljubomora, pohlepa i osveta
su su stvari kojima ljudi nedaju da im ljubav pridje i stigne ih posveta.
Zato ljudi moji, braco, sestre kako god hocete otvorite ljubavi srca svoja mala
snovi ce vam tada biti stvarnost i znat cete sta hocete, ljubav vam bude ljubav dala.



20.02.2008., srijeda

Moj djed!

Da sam bar znao sto je iza zivota
da nije smrt nego ljepota.
Da sam prije spoznao sta se tu krije
i da lose nista nije.
U takvom neznanju sam zivio prije
sve dok nisam vidio svog djeda mrtvog kako se smije.
Dosao mi je u san prve noci nakon pogreba
da se samnom oprosti kako treba.
Nisam jos ni danas siguran dal je bio java ili san
znam samo da sam o njemu razmisljao svaki dan.
Nakon toga mi je dusa mirnija bila jer sam ga volio
i za njega sam se bogu molio.
Bilo mi je tesko i jako sam plakao i tuzan bio
sve dok mi dosao nije, dok ga nisam usnio.
Objasnio mi je kako mu je ljepo i kako nista ne boli
samo da mu svi nedostajemo jer nas sve voli.
Kapnula mu tada suza niz lice nekako mladje nego prije
poljubi me i pocne krisom da se smije.
Reci baki da ju cekam sa buketom cvjeca
da mi je dobro neka ne pali vise svjeca.
Djed ni mrtav se promjenio nije
prica viceve, smjeska se a suze lije.
I tada kaze djete moje zivi sretno i dugo u miru
polako isceznu poput malog svjetla u nebeskom viru.
Hvala ti djede moj sto si mi dosao u snove moje
da te vidim nasmijanog i da me uzmes u narucje svoje.
Najvise na svjetu sam volio i volim djeda svog
a sad je on gore ceka baku s cvjecem, tamo gdje je Bog!

17.02.2008., nedjelja

Mislim na tebe

U mom srcu ima mala tajna
koju niko nezna samo zvjezda na nebu sjajna.
Svaki put kad pogledam u nebo prema njoj
oko srca me zaboli i tiho izustim joj.
Toj treptavoj maloj zvjezdici sto mjenja boje
povjeravam cesto sve tajne i snove moje.
O ljubavi i patnji, teskocama i uspjesima
sve ona to zna i zapisano negdje ima.
Ponekad sjedim i gledam u nju dugo u noci
znam jednog dana da cu do nje moci doci.
Tad cu skupa sa njom da listam knjigu
plakat cemo zajedno kad vidim moju bivsu brigu.
Sve sto cu imati tada ce biti utjeha mala i sjajna
koju ce mi dati zvjezdica moja bajna.
Tad cemo kad se isplacemo i emocije ostavimo
na put krenuti do Boga da se predstavimo.
Da zamolimo za oprost i milost svetu
za pocinjene grijehe na ovom svjetu.
Zvjezdica ce mi pokazati put i onda da se vrati
cekace neku novu dusu koja dolje pati.
I davati joj svjetlo svoje isto kao nekad meni
neki ce tako pronaci put i izlaz iz mracnih sjeni.
Hvala zvjezdice ja mislim na tebe
i dal si dobro svake noci pitam sebe.
Ako sta treba tu sam spreman na pomoc
samo mi posvjetli kroz prozor tacno u ponoc.


14.02.2008., četvrtak

Stapic kao hvala!

Posto neznam kako bi ti se zahvalio
s postovanjem mirisni stapic sam ti zapalio.
Pa nek se miris po cijelom svjetu sve do tebe siri
i raznese postovanje sto iz moga srca viri.
Da osjetis dodir zahvalnosti sto ja osjetim
da ti se zato sto si mi pomogla, sa ljubavlju osvetim.
Osjetim te u mom srcu kao sestricu svoju
kao da sa tobom djelim sudbinu moju.
Pa kad mi zapne ti si prva tu uz mene
tiha si poput vode i jaka poput stijene.
Dovoljno je nekad da procitam pjesmu tvoju
da opet se vratim u normalu svoju.
I tako opet neznajuci zasto i kuda
obratih se tebi da mi pomognes da mi kazes tuda.
Poslusao i krenuo sam u pravcu tom
i evo me na pravom putu na putu svom.
Hvala Safiricu sto si mi pruzila pomoc i za sve
nekada je dovoljno da covjek cuje iskrene dve.
Pa da ga to potakne i nadu vrati
kako nije sam da shvati!

11.02.2008., ponedjeljak

Problemi

Zivcan sam i ljut, na poslu samo stres
Dodje mi da sve polupam i pobjegnem daleko
da nesto lose ucinim i iskalim bjes.
Ali dal ce me zbog tog voljeti i cjeniti neko?

Nije rjesenje znam pa se suzdrzim
stanem i razmisljam onako crven i ljut.
Hm bolje da sam sebi ljepu rijec pruzim
da smirim muhe i poravnam si put.

Obicno poslije takvih stanja sam umoran i tuzan
pa se spustim na krevet u svojoj sobi punoj mira
pokusam zaboraviti dan koji je naporan bio i ruzan
tiho oslusnem unutarnji glas i dozvolim da mi srce svira.



08.02.2008., petak

E moj pute!

E moj pute trnovit li si i strm jako
sto sam puta u trnje pao i plako.
Al da nisam sto bi naucio o zivotu?
Dal bi shvatio njegovu ljepotu?

Hvala ti moj pute bez putokaza ijednog
sto od ljencine ti ucini me vrijednog.
Shvatih da bez rada na sebi bas nista nema
samo ljubavlju se nesto postize tu ne postoji sema.

I to trnje sto tako jako u srce bode
vodi me samo kroz bol do slobode.
Da se oslobodim mrznje i grijeha
i prihvatim zivot pun srece i smjeha!


06.02.2008., srijeda

Ciscenje!

Ja sam evo poceo sa smetlarenjem da se bavim
odlucio sam da prestanem vazan da se pravim.
Uzeo sam metlu veliku i metem samog sebe
izmescu bas sve da napravim mjesto za tebe.
Sav otpad cu da bacim u zemljani ponor duboko
i sa cistom krpom cu obrisati svoje dusevno oko.
Da te prepoznam kada dodjes
a ne da ni ne shvatim ako kraj mene prodjes.
I tako ciste duse i bistra oka
sa srcem slatkim poput ananas soka.
Rasiricu cakre svoje i dozvoliti da se vrte jako
otvoricu sebe za ljubav i u vjeke vjekova ostati tako.
I ti ces znati i prepoznati mene mada se nikada vidjeli nismo
nije bilo potrebno jer zato postoji bozije pismo.
U tom pismu sve pise tko je tko i zbog cega
zasto netko nema nista a netko ima svega.
Bit cemo jedno i nece biti vise dvojbe izmedju nas
dva glasa postat ce jedan glas.
Ja sam tu procitaj moju pjesmu i poslusaj sebe
mozda ces cuti mene i procitati pjesmu od tebe.

05.02.2008., utorak

Put

I tako dok u mekoj postelji lezim
obicno se zamislim i tada prema nekoj drugoj sferi tezim.
Polako i nesvjesno srce kuca sve tise i tise
odrzava mi tjelo na zivotu i tjera ga da dise.
A misao moja tad brzo kofere spakuje
i divnom putu se raduje.
Izvucem se kriomice iz tjela svog
i poletim lagano do nebeskog svoda tog.
Na tom putu se divim svim bicima sto vidim
a neki i mene pogledaju pa se zastidim.
Na putu tom osjetim lakocu i ljubav me vodi
osjecam se kao ribica u vodi.
Carobne boje duge zrace kroz moje cudno tjelo
promatram sve to i uzivam dok mi prilazi svjetlo bijelo.
Tad mi dusa zatreperi i s svjetlom stopi u jedno
na trenutak osjetim kako je sve u biti jako vrijedno.
Vrijedi zivjeti, voljeti i radovati se
ne gubiti nadu, moliti i ne predati se.
Samo priznati sebe i otvoriti srce i dusu
tad ce i u pustinji svaki dan padati kisa i ugasiti susu.
Susu koja covjeku bolest samo daje
tjera ga u tugu i da se kaje.
Tako vam izgleda moj put iz maste
poput raja ili Bozije baste.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se