utorak, 31.01.2017.

BEZUVJETNA LJUBAV

Bezuvjetno ljubav

Svaka cjelina stvarno realno sama od sebe je kao jedno u informatičkom smislu za neutralnog promatrača i ta veza je bezuvjetno ljubav.
Tako se vremenska pojava samo održava bezobličnim životom.

Koliko dugo?

Dok se ne raspadne ako je mrtva priroda ili dok se može oživljavati.

Svašta je napisano o bezuvjetnoj ljubavi, jer čovjek sve to čini sentimentalno i namjerno iz duše zbog interesa.
- 18:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŽIVOT

Život,
stvarno
inteligentno
savršeno
slobodno
moćno
bezoblično
nulto
svjetlo
100 %
nenametljiv
centar
jedno
vakuum.


Za elemente i materijale prirodnih pojava, sa silom gravitacije u vremenu, vodonik (vodik) neutralna veza za njihovo samoodržanje u individualnoj cjelini.

Život svuda prostorom centar.

Kad govoriš o životu, ne možeš reći je ili nije NIŠTA, zbog informatičke bezobličnosti.
- 17:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.01.2017.

BOŽJA VOLJA


Logika pravi naziv za psihu čovjeka.

Bog je čovjek jer direktno upravlja voljom. Svakog trenutka može odustati od logike (psihe) želja i ulogu vodiča prepustiti osobi, jer isključivo ljudski voli život. Ne kaže se džabe bogočovjek.
Kulturno, pametno, svjesno, normalno, vjerski, moralno, taštinom, teoretski, čovjek logično krade sve što um planira.
Sada znaš zašto čovjek bježi od čisto, pravde i realnog stanja (stine).

U smjehu, oduševljenju, mišljenju, logično čovjek pokušava pod maskom ukrasti prostor i vrijeme, što nikako nije moguće. Umjesto toga ovisi materijalno i sebično se brani silom.
Bez logike tajne nema.
Sve je realno u elementarnoj prirodi, no ipak vjeruješ u čudo zbog logike (psihe). Liječnik nije otkrio Ameriku ako izjavi svaka bolest je psiho-somatska.

Ima li logike da se gospodin bog kao parazitska duša?
- 16:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 06.01.2017.

ŽIVOT IZVOR

Svijet pojavno kao šarena kugla prostornim vremenom.
Strogi centar te kugle stvarno apsolutno 100 % savršeno svjetlo vakuum vodika život slobodno vječno bezuvjetno.

To promatraču služi kao informatički izvor za sva periferna dešavanja, za sve promjene stanja, sile zračenja, gravitaciju kroz suprotnost svijetlosti dana i noći.

Prema tome nema tajne, nema misterije, jedno je u pitanju, svuda u svakom trenutku svakome i svemu.

U svakom slučaju terminologija dovodi promatrača u fatalnu logiku i on se u njoj izgubi. Tako ne zna kuda dalje i služi se umom nerealnim slikama kao u snu.

Na drugoj strani realno je potpuno jasno i razumljivo, ali samo u živo, a ne subjektivno i mentalno preko nečega.

Čovjek kao dvojnik tijelu vodi nečistu igru, služi se krađom vremena, materijalno ovisi i sebično brani sve negativno osmišljeno i urađeno.

Onda piše teoriju, zakone, formira obitelj pomoću braka, nametne taštinu, vjeru u ne realnu materiju, govori jezikom a to su samo laži u odnosu na stvarno stanje nutrine tijela, ako to nazovemo individualni univerzum cjeline.

Priča ide dalje što svaki čovjek za sebe nešto grabi, a da bi to bolje izveo, mora zamutiti stvar, maskirati se, ograditi, nametnuti silu.
Za sve to njemu treba energija, a nju ne nalazi u organizmu nego guta sa strane.

Na kraju nedužno tijelo postaje spriječeno da se samo oživljava, nego u tjeskobi rada organa, sluzavoj krvi brže stari. Sve to čovjeku bude nesigurno i bolno, osjeća čudne emocije, a to dolazi od neaktivnih živaca, fali im kisik iz čiste krvi.

Uznemirenje srca, isključen mozak, znači da se nešto dešava što nije prirodno, nego nekakvom psihom što se definirati ne može, što se ne može dovesti u ravan libele, što se ne može odrediti početak niti kraj, kao što je lako izvodljivo u krugu bez obzira na smjerove i promjene stanja.

Djecu nitko ne uči što je život stvarno i oživljavanje tijela realno. Što je centar i periferija, što su apsolutne suprotnosti, što je nula u informacijama, što je savršeno svjetlo u odnosu na varljivu svijetlost, što je jasno u odnosu na nejasno, što je znanje u odnosu na inteligenciju, što je vodik u odnosu na elemente, što je prostor u odnosu na vrijeme, što je laž u odnosu na istinu, što je trenutak u odnosu na točku, što je najkrupnije u odnosu na najsitnije, što je jedno u odnosu na sve.

Dijete u igri treba održati koncentraciju i brzinu, da ne misli nego da zna svaki sljedeći potez. To nije moguće taštinom, vjerom, moralom, kulturom, neaktivno ili logično. Uvijek fali realno jer se njime svatko dovodi u centar nule gdje je sasvim jasno i slobodno neutralno.

U odnosu na život, kao na inteligentni izvor iz centra, sve je nebitno i onda nemoj misliti logično, nego se prepusti najkraćem vremenu što nudi realno stanje.

Odbaci sve napisano i služi se glasom istine, jer je to upravo sada moguće jasno i razumljivo svakome bez obzira kojim se jezikom služi ili odakle dolazi.

Kada je život u pitanju, ne miješaj to sa socijalnim preživljavanjem.

Životu ne treba ništa, a socijalno treba svašta i razlikuj ne potrebu od potreba.

Ako svaki element lako analiziraš i svaki materijal dobiven miješanjem, odbaci više elemente, jer

strah - realno nije,
pohlepa - realno nije,
neiskrenost - realno nije,
mržnja ljubav nije,
ponos na nešto od ranije sada ni slučajno nije i nemoj žaliti za tim.

Kako god se postaviš znaš gdje je nos a gdje zadnjica i nemoj misliti.

Ne ometaj osjetila dok aktivno prenose sve dimenzije promjene realnog stanja.

Ne otvaraj usta bez veze jer će ući zrak i ponašati se kao duh u organizmu. Ne gutaj mrtvo i krupno jer ćeš produžiti probavu i postati nasilan zbog toga.
- 08:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se