subota, 30.08.2014.
METABOLIZAM
|
METABOLIZAM Jednostavno u životu je objektivno realno, logično stvarno, razumljivo jasno, slobodno znanje, zato što je materija jedno fizičko svojstvo sklada prostora i vremena, svijetlosti sunca u sjaju na vodi. Živi organizam tijela ne može bez metabolizma. Problem je punjenje istog i metaboliziranje fluida, zbog čega se gubi prirodna brzina koja stvarno vrijeme pretvara u subjektivno, sebično, ovisno ponašanje u odnosu na sebe u percepciji. Razmisli što bi se dogodilo ako u sunčanom danu sjaj na vodi postane stakleno ogledalo? Upravo se slično dešava u tijelu iznutra ako ga puniš sadržajima koji ugrožavaju metabolizam i postaješ duša kojoj je uloga da te okameni u sjaj dijamanta. Što će ti dijamant bez živog tijela? Zbog loših navika oduševljenja, lickanja pred ogledalom, postaješ subjektivan a tijelo misliš da je tvoja maska i da ti ono smeta ili koristi za ostvarivanje svojih ludih ideja i želja, koje ne bi smeo drugima reći. Najgore od svega su teorije i pretpostavke bez jasnih definicija materije, na koje se oslanjaš slijepo. One su tako osmišljene da im vjeruješ i ovisiš od njih, bez obzira što napuštaš prirodnu percepciju. U životu je potreban sklad, jedino moguć preko individualnog vremena kroz prostor tijela. Mnogi žele promijeniti prostor prirode što je potpuna ludost. Konstanta vremena je stvarno što logično razumiješ i jasno znaš. Ona se odnosi na zdravo vitalno tijelo, čistu krvnu sliku i limfu. Metafizika je samo psihologija slobodnog mišljenja subjektivne osobe. Kad netko ima sjajne oči i raširene zjenice, znaj da je dehidrirao, skamenjuje se dušom, to ne vodi dobrom, mora biti bolestan i navikavati se na smrt kojoj se nada. Takva osoba sve radi pogrešno, navodno su joj drugi krivi za takvo ponašanje. A sve počinje u djetinjstvu jer majke nemaju prirodno znanje i umjesto prirodnog odgoja, djecu podučavaju suprotno od objektivne realnosti. Ti vidiš kuda vodi ponašanje nasilnih ljudi? Zgrade su sve od stakla, svuda te prate ogledala i ti od njih mjesečariš, umišljaš glamur raja, oduševljen si, ali i ubrzo umoran od svega i najradije bi pobjegao negdje, no ni sam ne znaš gdje je to mjesto. Naravno to mjesto je vlastito tijelo i čista krvna slika kad popiješ destiliranu vodu. Znanost tebe manipulira tako što svuda piše da je sve relativno, da je vrijeme prolazno, što stvarno nije točno. Prolazan si sa svojim tijelom o kome ne vodiš računa, a vrijeme je konstanta izvornog zračenja čiste svijetlosti sunca. Provedi samo tri dana i umjesto punjenja mrtvom hranom pij destiliranu vodu, pa ćeš se sam uvjeriti u ovo što pišem. Priroda u kojoj si bezuvjetno tijelom je stvarnost, ali je svaka pojava za sebe stvarna. Zbog toga nemaš potrebu misliti objektivno realnu materiju. Od tebe se traži da se oslobodiš subjekta i sve prepustiš inspiraciji razuma. Točnije sve jasne slike opažanja nesebično predaj razumu, neka sve stanice dožive tu radost, jer tada ni ti nećeš strahovati od tame duše iznutra, niti ćeš misliti psihom. Vrijeme je stvarno kada ga imaš, no ti ga stvarno nemaš, jer si posvećen nebitnim stvarima. Kako se usuglasiti sa vremenom, prostorom, sobom? Jednostavno kreni suprotnim smjerom u odnosu na loše navike. Uči od života dok je dan, od zore do sutona. Noć koristi za odmor i spavanje, tako nikada nećeš halucinirati o većem raju od prirode. Nedužno tijelo nemoj puniti bez veze. Ako si gladan popij destiliranu vodu. Možda si pametan i svjestan čovjek, kulturan i normalan, međutim sam znaš nisi dovoljno jasan sebi, nemaš čist karakter ponašanja, često ti fali ovo i ono, ne raduješ se svakom trenutku koji tebi ništa ne znači, jer te muči vrijeme starenja. E vidiš sam si kriv, nemoj puniti tijelo i starenje ćeš zaustaviti. Prirodan metabolizam se odvija kada je tijelo potpuno prazno i samo duboko dišeš na nos. Potvrda toga je eliksir zdravlja u ustima. Gutaš ga i raduješ se bez razloga, jer si potpuno ostvaren u životu. Percepcijom znaš sve nisu ti potrebne knjige, crkva, i sve ono što te lažno usrećuje. Život nije nikakva sreća, nego odgovornost u odnosu na prirodni sjaj u crno bijeloj kombinaciji bez boja kojima ne znaš kraj. Od tebe ovisi da li ćeš pristati na sklad s vremenom u odnosu na realan dan. Ako se u tome uskladiš, spašen si od subjektivne psihe i nećeš više biti mentalna osoba. Jednostavan ne možeš biti ako nisi stvarno u toj ulozi. Subjektivan si zbog taštine i moralnog društva, začinjeno vjerom u tajnu, što znači da sve to na tebe subverzivno nasilno djeluje. Prihvaćaš takvu manipulaciju jer si i sam glumac a tijelo koristiš za masku. Mnoge tajne imaš i to prema bližnjima u obitelji i prijateljima. Prema ostalima si perverzno kulturan, a ni oni nisu bolji. Nemaš povjerenje u sebe, nemaš doživljaj, osjećaš nagonski. Moć percepcije za tebe je negativna energija koju proizvodiš punjenjem tijela i naravno emocionalno reagiraš. Univerzalno materiji bahatost ne smeta, ali individualno si osjetljiv više od nervnih vlakana. Polako vapniš i umjesto prirodnim živcima služiš se psihom i tako se uklapaš u svakodnevnicu psihića oko sebe, u nikoga nemaš povjerenja. Umjesto druženja s ljudima radije bi se igrao sa psom, mačkom, gušterom, kornjačom, bilo čime samo da nije kulturan čovjek, jer je to idiot koji jedino smeta ovom čovječanstvu, jer se ničemu ne raduje, fali mu ljubav, ne zna materiju, umišlja raj, uči strane jezike, čita knjige koje ne razumije, meditira, sve pretvara u duh, kao da ništa objektivno realno nije. Razmisli većina se pita gdje je izvor, a nitko još nije krenuo prema njemu kroz sebe. Logično i stvarno izvor samo može biti ideja i točka. Zato nitko ne želi tu realnost, jer to nije obećani raj. Svatko za sebe ima ideje koje ubijaju, no nema veze ionako nitko ne zna NIŠTA, a ono je ipak stvarno neutralno promatranje svega. |
