Vrijeme opraštanja...
Kada dođe vrijeme da se oprostimo od osobe koja odlazi iz svojeg prebivališta na planeti Zemlji, na koji način da to napravimo a da nas ne muči grižnja savjesti da li smo učinili dovoljno? Kada ljudi umru, kako da se oprostimo od njih? Kako da si objasnimo da je ovo tijelo ipak samo vozilo koje nas služi dok smo tu i da naša duša zapravo odlazi na mirnija mjesta? Da li uistinu odlazimo na neko drugo mjesto, ima li smisla klanjati se religijskim božanstvima ili je dovoljno vjerovati da nas prate Anđeli bez obzira na religiju kojoj pripadamo ili ne pripadamo?
Ispratila sam meni dragu osobu na, nadam se, bolje mjesto negdje u bespućima univerzuma, poželjevši joj mir... i mir je dovoljan kad se napatiš na ovoj glupoj kažnjeničkoj planeti... Mirno neka joj je tamo gdje je otišla, ja se nadam da se neću morati vraćati nazad na Zemlju jednom kada odem odavde zato jer sam nekome nešto ostla dužna... Daj Bože...
30.01.2007. | 11:47
0 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
Moj prvi službeni put :) s mojim tutačem
Jupi!!!! Kroz nekoliko dana putujem u Osijek, na svoj prvi službeni put kojeg obavljam sa svojim novim tutačem 
Obavijestio me šef da imam neko interno školovanje mojih dragih djelatnika firme za aplikaciju koja nam izlazi na tržište za par dana, a ja sam je djelomično razvijala 
Držte fige i bježte mi s ceste sve do Osijeka! 
Pusa svima 
23.01.2007. | 11:28
1 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
Muke po liječnicima... dio prvi
Većina vas koji me čitate ovdje ili me znate privatno, znate da imam ogromnih problema sa zdravljem, odnosno svojom žući i cistom na jetri. Čeka me operacija vađenja žući i to ne samo kamenaca nego sve ide van. No ima tu pozitivnih stvari, kao što je na primjer to što sam prestala pušiti i moram biti na strogoj dijeti koju ne poštujem, pa tako neću, vjerojatno, ni smršaviti. No dobro, operacija mi ne gine i to u veljači.
No priča je zanimljiva po jednoj stvari a to je zagrebačka hitna služba u Vinogradskoj bolnici. I da nisam ovakva kakva jesam nekoga bi gore objesila za j**a i dala ga u novine. Dakle, čekanje u hitnoj službi bolnice svodi se na najmanje 5 i 1/2 sati čekanja na obavljanje pregleda. Prvo te zovu u sobu, tam ti uzmu krv, pitaju kaj si jeo, što ti je uopće (da znaš što ti je ne bi bio na hitnoj, valjda?!?!), da li imaš stolicu (kakicu) bez obzira što ti je. Da si došao s polomljenom rukom netko bi te već pitao da li si jutros imao stolicu... zanimljivo nadasve. Ok, uzeli mi polusatnu dijagnozu što sam jela i zašto me boli i di me boli i tko me boli i konačno me poslali da se popiškim i dam urin. E da se malo vratim na sobu gdje sam ležala i čekala da se neki doktor vrati s mojim krvnim nalazima i napravi mi EKG. Dakle, soba nije ofarbana dobrih 10 godina, najmanje, te smrdi po ustaljenom zraku, jodu i alkoholu. Zidovi su pošpricani sa koječim, vidljivi su tragovi krvi i joda čak i na plafonu pa sve skupa djeluje malo morbidno, barem za moj ukus. Šteta nisam imala mobitel sa sobom da to poslikam, vidjeli bi na kaj to liči, ali druga puta nikud bez njega. Poslikam kad idem na kontrolu ovaj tjedan. 
Sve u svemu, prošla sam sve pretrage u rekordnom roku od 5 sati i 38 minuta, što je sasvim zadovoljavajući rok s obzirom u kakvoj banana državi živimo. I sve su mi pregledali osim guze, to im ne bi ni dala. 
Pišem dalje nakon slijedečeg pregleda, nadam se ne rektuma!
Pozdraf,
23.01.2007. | 09:39
2 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
Neki od razloga zašto se, vjerojatno, ipak neću nikad udavati...
Potaknuta nekim dragim blogericama koje su se raspisale o udavačama i neudavanjima svojim i sebi sličnima, odlučila sam si staviti na papir iliti monitor svoje glupave razloge za ostati cura. Evo da ih pobrojih kojih se sjetim, pisat ću u nastavcima:
1. ne mislim da je život u dvoje slađi, čak sam se na svojoj koži uvjerila da sasvim sigurno nije
2. u svakoj vezi postoji 2 ljudi. ako se jedan trudi, a drugi ne, veza ide u kurac htjeli vi to ili ne. veza je entitet za sebe, treba je hraniti, njegovati, maziti i paziti s obadvije strane, jer će se inače veza kao takva hraniti vašim sranjima, frustracijama, svađama i nedoumicama
3. ne zatvarajte oči pred prvim problemom na koji naiđete. o svemu morate pričati s drugom stranom, jer veza nije jednosmjerna ulica i stvari se NIKADA ne rješavaju same od sebe
4. 6 godina veze bilo mi je nešto kao iskustvo braka i neću si to više nikada napraviti. časna pionirska!
5. volim svoj mali prostor u kojem živim i nema baš mjesta za dvoje ljudi osim ako se ne stisnu. prema tome tko je za stiskanje, nek se javi mailom 
6. jezičina s kojom ljudi ne mogu izaći na kraj neće mi dozvoliti da zadržim bilo kakvog muškarca uz sebe
7. prezime ni ja neću mijenjati, nikada, jer je posljednje u mojoj lozi
eto... nikad od mene prave žene
18.01.2007. | 09:36
4 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
MOLITVA ZA FRUSTRIRANE NA POSLU :)
Daj mi smirenosti da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti,
hrabrosti da promijenim stvari koje ne mogu prihvatiti
i mudrosti da sakrijem tijela onih koje sam danas
morao ubiti jer su me raspizdili.
Također, pomozi mi da pazim čije ću prste danas gaziti
jer oni mogu biti povezani s guzicama koje ću sutra
možda morati ljubiti.
Pomozi mi da uvijek dajem 100% na poslu:
12% ponedjeljkom
23% utorkom
40% srijedom
20% četvrtkom
5% petkom
Kad imam stvarno loš dan
i kad mi se čini da me svi samo žele raspizditi,
pomozi mi da ne zaboravim da su
potrebna čak 42 mišića da se namrštim,
a samo 4 da im pokažem srednji prst
Amen!!!!
18.01.2007. | 07:50
0 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
Stigao je!!!
Moj novi limeni ljubimac!
Kad već nemam mačku ili muško kraj sebe, neka mi ga automobila da me voza uokolo da me noge ne bole bezveze Upozorenje za sve zagrepčane, ovog vikenda nestanite iz grada jer ja izlazim na ulicu voziti se malo! 
U slijedećem postu čekaju vas dogodovštine friške vozačice koja je vozila dizelaša a sad vozi glupog benzinca i ne zna s njim krenuti s parkirališta. Pusa svima... sutra pišem ak me ne stisnu moji na poslu
17.01.2007. | 20:21
1 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
ISUSE što sam ljuta, a on još ima muda biti drzak...
posljednja poruka onom tko je čak nije ni zaslužio, ali me povrijedio i ovo je samo dio mog ljutog odaziva... ajme što sam ljuta!!!! 
pa poprilično si hrabro i drsko predočio svoje stajalište na ono što si zasrao u odnosu prema meni. hrabro jer i dalje ne kužiš da si ti zasrao stvar i da se ne znaš čak ni ispričati za to što si me ostavio ko psa u onu subotu, a drsko jer si lopticu prebacio na mene, kao zadnji peder. eto nije ti to trebalo, ali ionako nije ni važno, jer da si imalo razmislio o tome što češ napisati a ja pročitati na tvom blogu, i da imaš imalo savjesti ili barem muda, ne bi to israo što si israo... hvala ti na loptici, ali ja sam mirna sama sa sobom, jer sam se barem potrudila, a ne ko ti... i napisat cu ti jos jedan poduži mail ako će mi se dati jer izgleda gubim vrijeme s tobom od prvog dana, gdje češ čuti sve ono što ti nikada ni jedna nije rekla, niti će ti ikada ijedna reči, osim mene. sada mi se ne da, nisi vrijedan truda, pljunuo si na mene i ne znam što bi ja sad trebala dalje misliti o tebi. svaka čast ali si ispao zadnja svinja što ni u najgorem snu ne bi pomislila da ćeš ikada ispasti. a da si bio barem nešto više od prolaznika dozvolila bih ti da se prosereš... no nisi i jebi ga... plivaj dalje... ionak nikad nešto više od tebe... šteta... 
15.01.2007. | 19:54
6 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
O da, gotova sam...
Danas tako lijepo dišem 
dobila sam kredit za auto, vidjela majku nakon nekog vremena, dobila natrag jednu vrlo dragu knjigu, riješila se nekog tereta na prsima koji me je mučio u zadnje vrijeme, i ljubila se s nekim dragim
I od sutra vam ponovo pišem pričice JUPI!!!!
Čitamo se narode 
11.01.2007. | 19:40
7 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
OK, gdje smo sada?
OK, netko je ovdje lud, samo ne znam tko...
Ispričat ću vam jednu priču jer trebam neutralne promatrače koji će mi objektivno reći što da ja sad radim. Uvod u ovu priču počiva tamo negdje u arhivi, stoga oni koji će ovo čitati neka potraže ranije priče o ovoj osobi.
Na Tri kralja tradicionalno se ide k mojim roditeljima, odnosno jednom od njih, jer se slavi imendan i rodbina se skuplja u nemalim, čak i opasnim količinama, a ovaj put sa sobom sam vodila i njega. Moja je obitelj vrlo energična, glasna, vesela, ali i nježna no ipak na kraju priče, glasna. Jebi ga takvi smo, puno nas je (ko kineza) i svatko se bori da ga se čuje kad priča, jednostavno takvi smo, kao i većina vaših obitelji, zar ne? Prije nego smo išli rekoh mu da smo glasni i da smo eto tako malo drugačiji, veli on ok i kaže da ide sa mnom. Uf, baš sam si mislila kako to da ide, jer on ne voli ljude i buku i to, no uostalom nije ni trebao ići ako mu se nije išlo, jel da? 
Dojadilo njemu vrlo brzo to naše bučno izražavanje osjećaja u jednom trenutku i veli on da smo ok, ali da smo glasni, vaki-naki i rekoh ja idemo doma. Ok, krenusmo doma u roku od 3 minute, ostavih tamo ljude od kojih neke nisam vidjela godinama, bez da sam prigovorila ili nešto slično. Mislim si ja dobro, sa mnom si u gostima, poštivat ću tvoju želju i idemo nazad za Zagreb. U međuvremenu meni je pozlilo i nisam se osjećaja dobro. Jučer sam doznala da je upala gušterače i žući, ali kako to nije ništa strašno očito, krenusmo dalje u obilazak. Došli smo k mojim frendovima, a ja sam već opako bila blijeda sa odvratnom mučninom . Od 5 do 8 sati sam uredno ispovraćala sastojke posljednjih 20 obroka od zadnjih 10 dana, osjećala se ko trudnica u 3 tjednu trudnoće plus to što sam imala odvratnu bol u desnom dijelu trbuha. Od 5 do 8 on nije prestajao jesti i piti sa mojim prijateljima uopće ne mareći što je sa mnom. U 8 sati sam rekla da moram u krevet, da ne mogu više, da me trese groznica itd. I tada on meni kaže mrtav hladan: „Ja ću ostati, ne ide mi se nikuda.“ ????? WTF??? O čemu on to priča??? Došao je SA mnom, kod MOJIH prijatelja i neće MENE voziti doma, već će on lijepo ostati piti tamo s ljudima koje doslovno vidi drugi puta u životu. Ma ne vjerujem da mi se to dogodilo… Ostadoh bez teksta, a mene je s mojih 34 JAKO teško ostaviti bez teksta. I tako je moja frendica mene lijepo vozila doma, a on je ostao.
Priča bi bila ok, i ja ne bi pala u nesvijest da ovdje stvar završava. Ali dragi moji, ne! Ne samo da me nije vozio doma, nego se čak štoviše od subote ni ne javlja, ni ne pita kako sam, ni jesam li živa uopće, možda sam u bolnici završila (nije važno), možda sam dobro, a možda su svi skupa u šumi!!! Ma nabijem ja sve te muškarce (nisam rekla sve vas muškarce, ima vas koje jako jako volim ) koji misle da se podrazumijeva da mi mislimo da vi mislite da smo mi mislile da vi mislite na nas! Nabijem ja tu vašu foru na nešto, jer NIKO NE ČITA MISLI!!! Jebote zar vam sve treba nacrtati na papir da skužite da MORATE pitati da li je neko u redu ili nije, da MORATE pitati da li je nešto boli ili ne, da li joj nešto treba ili ne!!! MOLIM VAS shvatite da nam treba tako malo i dajte nam to malo, MOLIM VAS, SVE REDOM! I nije ovo feminističko-nadrkani post, ovo je poziv za upomoć, jer ne znam što da ja sad s njim dalje radim??? Ako se uopće javi…
10.01.2007. | 20:15
5 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
Odustajem od sranja...
Dakle narode, vrijeme je da se stara koka vrati u staro perje
Od ovog trenutka trudit ću se pisati malo bezobraznije i oštrije postove, što ionako meni kao plavuši i priliči. Netko je nedavno izvršio ogromnu invaziju gluposti na mene, stoga sam odlučila s obzirom da sam pukla od sranja i da to nisam zapravo ja, sladunjava, nježna, obzirna, odjebati sve ono što me jebe u glavu a nisam dozvolila da mi se radi... Ma fuck all, jerbo to nisam ipak ja
Prestala sam pušiti, otresla sa sebe viška ekipe koja nije zaslužila moju pažnju, kupih auto konačno, i sad sam ponovno na vrhu svijeta i ko mi kaj može! 
Hoćem dečka ali odavno mi to nije prioritet niti će mi ikada biti!!!! Obećajem sama sebi za Novu! valjda se još pikaju novogodišnje želje
10.01.2007. | 16:40
0 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
Bolest me shrvala...
Dugo me nije bilo narode, boleština me shrvala... Nakon višednevnih pijanki i prežderavanja, bilo je vrijeme da se moji unutrašnji organi pobune na toliko smeća koje sam unijela u sebe. Bolje sam i idemo dalje, sutra počnema pisati dalje...
Pozdrav svima
10.01.2007. | 16:23
0 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
Priča o jednom odnosu...
Recimo da se muškarcu koji se zove Roger sviđa žena po imenu Ela. On je pozove u kino; ona prihvati i oboje se dobro provedu.
Nekoliko dana kasnije on je pozove na večeru; ona prihvati i opet im bude lijepo.
Nastave se redovno viđati i nakon nekog vremena i on i ona prestanu izlaziti s drugim osobama.
I onda, jednu večer dok se voze u autu Eli nešto padne na pamet, i bez puno razmišljanja ona glasno kaže: “ Znaš li da se viđamo već šest mjeseci?
Nakon toga u autu nastupi tišina.
Eli se tišina učinila vrlo dugom.
Razmišljala je: Možda mu smeta sto sam to rekla? Možda ga nas odnos ograničava; možda misli da mu želim nametnuti neke obaveze koje ne želi ili nije siguran da ih želi.
A Roger pomisli: Boze. Šest mjeseci.
A Ela dalje misli: Ali nisam ni ja sigurna da želim takav odnos. Ponekad mi se čini da mi treba malo vise prostora, malo vise vremena da razmislim da li želim da nastavimo ovako .... pa kuda mi to idemo? Hoćemo li se samo nastaviti viđati na ovom nivou bliskosti? Idemo li prema braku? Djeci? Zajedništvu do kraja života? Jesam li spremna za to? Da li ga ja uopće poznajem?
A Roger misli: To znaci ... da vidim .... počeli smo izlaziti u travnju .... to je bilo bas kad mi je auto bio na servisu ... ooops - moram promijeniti ulje!
A Ela misli: Uznemiren je. Vidim mu to na licu. Možda sam sve pogrešno shvatila. Možda on od ovog odnosa želi vise, vise bliskosti, možda je on osjetio - jos prije nego sam ja to osjetila - da ja imam neke rezerve. Sigurno je to. Zato ne želi ništa reci o svojim osjećajima. Boji se da ce biti odbačen.
A Roger misli: Moram provjeriti i kuplung. Bas me briga sto onaj idiot mehaničar govori da je sve u redu - osjećam da nešto zapinje. A bolje im je da ovaj put za to ne krive niske temperature. Koje niske temperature? A platio sam tom nesposobnom lopovu zadnji put 600 dolara.
A Ela misli: Ljut je. A ne mogu mu ni zamjeriti. I ja bih bila ljuta na njegovom mjestu. Tako me muci krivnja sto ga mučim, ali ja tu ne mogu ništa. Jednostavno jos nisam sigurna.
A Roger misli: Vjerojatno ce reci da je istekla garancija ..... Idioti.
A Ela misli: Možda sam ja preveliki idealist. Čekam viteza na bijelom konju, iako sjedim kraj savršeno dobre osobe, osobe s kojom mi je dobro, osobe do koje mi je stalo, osobe kojoj je izgleda stvarno stalo do mene, osobe kojoj je sada teško zbog mojih sebičnih, nezrelih fantazija.
A Roger misli: Garancija? Oni žele garanciju?! Dat ću im ja garanciju! Uzeti ću garanciju i ...
“ Rogere”, kaže Ela glasno
“Molim?” kaže Roger iznenađeno.
“ Molim te nemoj mučiti samog sebe tako”, kaže ona dok joj se oči pune suzama. Možda nisam trebala ...
“O Boze, osjećam se tako”... (Počinje jecati)
“ Sta ti je?” pita Roger.
“Prava sam budala”, jeca ona dalje. “Znam da nema viteza. Znam to. To je glupost. A nema ni konja.”
“Nema konja?” pita zbunjeno Roger.
“Sad sigurno misliš da sam prava budala”, kaže Ela.
“Ne”, kaze Roger, sretan da konačno zna pravi odgovor. “Radi se samo o tome .... da .... mi treba malo vise vremena”, kaže Ela.
(nastaje pauza od 15 sekundi za vrijeme koje Roger misli i sto brze može pokušava pronaći dobar i siguran odgovor. Konačno smisli nešto za sto misli da odgovara situaciji).
“ Da”, kaže on.
(Ela, duboko dirnuta, dodirne njegovu ruku).
“Oh Rogere, da li zaista osjećaš tako?” pita.
“Kako?” pita Roger.
“Pa ... o vremenu”, kaze Ela.
“O”, kaze Roger. “Da”.
(Ela se okrene prema njemu i zagleda mu se duboko u oči, a on postaje vrlo nervozan zbog toga sto bi ona mogla sljedeće reci, pogotovo ako to bude uključivalo konja. Konačno ona progovori.)
“Hvala, Roger”, kaze.
“Hvala tebi”, kaže Roger.
Onda je on odveze kuci, i ona legne u krevet i place do zore. Roger dođe u svoj stan, otvori vrećicu čipsa, upali TV i odmah se udubi u teniski meč dva Ceha za koja nikad nije ni čuo. Neki tanki glas u glavi govori mu da se u autu dogodilo nešto zaista važno, ali on je siguran da nikad ne bi mogao razumjeti sto i da je najbolje ne misliti na to. Sljedećeg dana Ela nazove svoju najbolju prijateljicu, možda i dvije, i one o tome razgovaraju 6 sati. Analiziraju do u detalje sve sto je ona rekla i sve sto je on rekao; do beskraja istražuju svaku riječ, izraz i gestu kako bi otkrile nijanse u značenju i razmatraju svaku moguću varijantu. Nastavljaju o tome razgovarati danima, tjednima, mjesecima - nikad ne dolazeći ni do kakvog zaključka, ali im ni u jednom trenutku nije dosadno. U međuvremenu Roger, igrajući tenis sa zajedničkim prijateljem, zastane neposredno prije serviranja i upita: “Normane, je li Ela ikad imala konja?”
04.01.2007. | 14:48
2 puta ste izrekli komentar | na vrh stranice | #
