četvrtak, 20.11.2008.
Ne zelim nikoga da vidim
Tribalo je vrimenada bi je razumili pokusala dat kap nade toj zeni koja je volju za zivot gubila.Nasmijana svaku vecer joj prilazila,viceve da bi je nasmijala pricala,svu snagu dala.Pokusala pricati o Bogu,ali nisam uspila,ta zena u njega nije virovala,nerozna,ljuta njene rijeci,sve kao da se u njoj trga kad bi Boga spomenila, pomisao bi me navela !Ah sunce nije podnosila, kao da ga je mrzila.Ali na sve osjetilo se ipak neka strah u nojoj,da to je strah bila starosti i bolesti.Kad sam sve kockice skupila te veceri sam joj rekla.Gospodo Passage vi gubite volju za zivot,nesmite tako,zivite tu pored mene, ako vam bude sta tribalo bit cu tu.I vise nisam dozvolila ni bozic,novu godinu,sve velike dane kao majcin dan, rodendan da osjeti samocu.I na to, tu vecer otvorim razgovor,znam kako ce mo nas dvi.Ja ustajem rano to vi znate,neka nam budu rolete znak, pogleda me i naslija se ona,sta si sad nasla PicunetAko su zatvorene znaci niste dobro, ako su napola otvorene neka bude znak da me tribate,I ako su otorene znaci sve je ok ! I rece joj na to ,pa vi niste stari da da tako mislite.Pokusala sam je rijecima osigurat da svati da nije sama. I ako su se cesto rijeci ponavljale,kad moj pas krepa i ja cu za njim,bilo me starah ti rijeci.U vrime koje je prolazilo kad si mi me pocela zvat moja ceri,tu sam zelila svatit da sam uspila i da sam ti znacila !To popodne si me nazvala, pas mi nije dobro tuznim glasom si mi rekla bijo je veterinar,ali nezna sta mu je.Eto me za par minuta odgovori joj,uzmen moju Anais i pozurim. Sacekala me na prozoru kao i uvjek da mi kljuc baci. Elodi je lezala u svojm kutu Anais joj prilazi,ali ona neda blizu sebe,promislim ee nema vise sale.Par pitanja postavim ,dali jide pas,ne odgovori mi.Pokusam joj reci da ce sve bit u redu.Ali njeno uplakano lice vec gledam, doce sutra veterinar i uzes ce pasa da boje ga prigleda.
Nastavlja
- 20:37 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.11.2008.
Ne zelim nikoga da vidim !!
Izasla sam te veceri,polako tama se spustala.I sretnem tebe,u istom pravcu si koracala.Pozdravile smo se,a tu dva koraka nas djelila.Nepoznata jedna drugoj,pa da tek sam tu doselila !U istom pravcu smo koracale, da bi nase bestijice prosetale.Da moja Anais i tvoja Elodi ta dva mala pasica,na jednu ruku su nas priblizila.Pisem ovo zasto,neznam mozda jer jos nisam razumila i pitam se dali cu ikada moci razumiti !Zimi, liti setnje nase bile su neizbljezlijive,pa i nase bestijice sat su znale.Iz dana u dan postala si netko za mene,kroz nase setnje price,smijeh pa i tuge !Bilo je veceri kad smo razmatrale nebo,pokusavale opisati njegovu ljepotu,a neznajuci da ono za tebe ne prestavlja nista.Pricale smo tu i tamo polako svasta.Ponekad si izgledala cudno i dosta ljuta,okrutna.Osjecaj gadan sam imala,kao da za zivot te nije briga.Kroz moj osjecaj pravo sam imala.I te veceri ti mi rece Picunet ja danas usne nisam otvorila,ni dobar dan nikome rekla.Pogledam je iznenadena,pa zar vi gospodo Passege nemate nikoga ?Njena glava je klonulai i nastavi,imam cer koju 20 godina nisam vidila, pa i unuka kako izgleda nema pojima.Ja imam samo ovo sta vidis isprid sebe,a to je moj pas,i nastavi pricat u rijeciima njenim osjeti se mrznja,ljutnja !Samo da na mojoj smrti cer mi ne dobije moj stan.Tisina je nastala,pitam se sta ona to meni prica,nezapita ni zasti,ni kako samo pogleda njeno tuzno i ujedno ljuto lice.I vratim se doma pitanjuci se dalji je to moguce.Borila sam se pokusat svatit,bez pitanja.Ali u razmisljanju svatila sma ipak da zeli pricat o tome,kroz setnju slusala sma je.Picunet od milja to si mi ime dala znam,i nastavi :kad moj pas krepa i ja cu za njim,na te rici sam svatila da stvarno kroz zivot nema nikoga.Nasmijal sam se na te tvoje rijeci, oprosti nisam mogla razumit pa ni danas,gospodo Passage pa to je samo zivotijna recem joj !Zivotinja koja je za tebe znacila sve,ali ja kako razumit.Dok korak po korak smo isli kao svaku vece prica mi znam sta tribam napravit,kad moj pas krepa,vec mu je 11 god,imam medicinu popit uz malo vrimena ni mene nece bit.Gledam je iznenadena,zbunjena u tim minutima izgubljena sam se osjetila,recem u sebi o Boze sta ja to slusam !
Nastavlja se:>
- 19:24 -
petak, 07.11.2008.
ONO VRIME
Probudile me suze u ocima a, znam
cilu noc zbog tebe sam plakala.
I kad sam ih otvorila,praznocu oko
sebe u sebi osjetila.
Gledam i razmisljam
Kud i sta sada !!
Vratit se na ovo vrime,gdje sam nekada
stala, ali kako se vratit jer znas i
zaboravila sam,ono vrime di sebe, ni za
sebe nisam znala.
Ono vrime u kojoj radoste,sta je zivjet,
ljubav, mir, imati nekog uz sebe,nekog
na koga se oslinit, nisam poznavala.
Vratit se sa bolom,zivjet sa njim,jedino
to mogu uz tebe, uz tvoju dobrotu,ljubav
onaj mir.
Uz ovo sve mozda uspijem ali, obecet
ne mogu ni sam sebi !!
- 20:02 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
srijeda, 05.11.2008.
Ne ljuti se
Znas da odlazim, i neljuti
se ljubavi, dok u crnoj noci
korake svoje brojim.
Ne ljuti se ljubavi, sta bez
pozdrava ja odlazim, bez
one rijeci zbogom,jer ti je
nisi smijo cuti.A ti ostani tu,
gdje za mene nema mjesta,
na toj livadi,gdje moza tvoja
je sreca.Jer u meni,pored mene
crna noc se sprema.
Ne ljuti se ljubavi moja,sta bez
tebe odlazim,tamo negdje
u nepoznatom gradu,zalutat cu.
Tamo mozda netko osmjeh mi pruzi
onaj,koji sam morala kriti.Osmjeh
nepoznati,koji za mene puno ce znacit.
Toj nepoznatoj osobi tamo negdi
u prolazu toplu rijec cu ostavit, ta rijec
od srca, ali ipak nepoznato,sakriveno
a nista nece znaciti.
Tamo negdje, pozdrav cu pisati,jos
jednom nepoznatoj osobi sa osmjehom
a, tuga u meni ce se kriti.I nepoznata
osoba vjeruj mi ona nece to primjetit.
A ti ostani tu, ne trazi tugu jer otisla je
otisla je sa menom.
Ostani tu,osmjeh moje ugasijo se kao
plamen koji je gorijo,i svati da za mene
tu nema mjesta.
I ne ljuti se sta oslazim bez rijeci tiho
osmjeh, toplu rijec tamo negdje
ostavit cu, u nepoznatom gradu gdje
lutat cu,i znam cudno ce me prolazinci
gledati,ali osmjeh i toplom rijeci
ja cu ih pozdravit.
- 21:29 -
utorak, 04.11.2008.
Dosla je, jednu zelju imala
dali ce upjeti nije se ni pitala
tu mrznju, onu slomit je tila
za uspjeti samo njene rijeci
uporjebila.
Razmatrala je te suze u ocima
tu njegdje, izmedu svita sakrivena
kroz tu radoste,rijeci da nisam dosa
sve bi pokvarijo.
Nebo oblaci su sakrili, ali
ona je znala kome se obratit.I pita se
cemu ta mrznja braco moja mila
pa zar ne vidite da smo svi crna zemlja.
Samo pogledajte ovo nebo koje samo
da ne proplace, zasto i ne pitate se.
Vecer tiha se nastavila, rukom za ruku
ona vas je pratila,uz casu koju ste nazdravili.
Kako ce usplat nije se pitala!
Vani je izasla nebo tamno pogladala
hvala ti majko, tiho u sebi prosaptala !
- 20:01 -
ponedjeljak, 03.11.2008.
Izgubljena
Dok tiho noc se spusta
izgubljena, uplakana
da ti recem laku noc
ljubavi,da ti recem
ne zaboravi,rijec
je mozda tako mala!
A noc se sprema
i tisina uz nju.Ne pitaj
kud odlazim,na koja
vrata cu pokucat,jer
nebo crno me vodi
i pita se, di si ti moja
ljubavi sada.I tiho
tako tiho ja sa noci
odlazim sama,i znas
vodim nekog sa sobom
a to je tuga, koja prica
o nama,jer samo ona
zna,i tisina ovog crnog neba
za nas!!
- 22:43 -
Liste
List po list vjetar ispod
stopa nosi, i ne pita
kud ga odnosi put,dugi
negdje zapisani.
Vratit se po stopama
list po list okricat.
Knjiga,iznenada
vec procitana,rijec vec duze
vrimena napisana.
Lutajuci,a neznajuci onda
istina danasnja pisana.
List prepun boja, vjetar odnosi.
Izgubljen luta,kao misli,
nekada pisane,sa rukom
koja je drhtala, sa suzam u
ocima, sa bolom u prsima,
rijec volim te
onda se pisala
sakrivena, zacarana,ostala na stranici
dvista dvadeset jedan !!
- 21:27 -
PROVA
rastanak je bijo tezak
- 21:20 -
