petak, 07.11.2008.

ONO VRIME

Probudile me suze u ocima a, znam
cilu noc zbog tebe sam plakala.
I kad sam ih otvorila,praznocu oko
sebe u sebi osjetila.
Gledam i razmisljam
Kud i sta sada !!
Vratit se na ovo vrime,gdje sam nekada
stala, ali kako se vratit jer znas i
zaboravila sam,ono vrime di sebe, ni za
sebe nisam znala.
Ono vrime u kojoj radoste,sta je zivjet,
ljubav, mir, imati nekog uz sebe,nekog
na koga se oslinit, nisam poznavala.
Vratit se sa bolom,zivjet sa njim,jedino
to mogu uz tebe, uz tvoju dobrotu,ljubav
onaj mir.
Uz ovo sve mozda uspijem ali, obecet
ne mogu ni sam sebi !!