13

utorak

veljača

2018

Valentina treće dobi

Dala sam svečano obećanje kako ću sutra spremiti ručak
za nas dvoje, ono, da bude praznik za oči i osjetila. Sad mi
kćer na odlasku kaže: "Eeej, znan ja da si ti žena u godinan
ali nemoj sutra spremat štagod neprimjereno jer je ČISTA SRIDA".
Eto na, tako su mi neki zamirili da sam "nekolegijalna" što prid Korizmu
govorin o 'rani, šta je vami ljudi, nisan se ja jučer rodila, ko da ne znan
da je sada vrime čišćenja organizma od teške zimske 'rane, to za one
šta su prikardašili u prošlom periodu. Po tomu, ja bi slobodno mogla
ić na delikatesne proizvode, a za sve postove san prišla godine, ali
držat ću se reda i prilazin na morske plodove, točnije, oborita riba.

To oborita mi znakovita i baš mi odgovara imenom, podsjeća me na
vrime unazad pedeset godina kad san bila oborena s nogu, pogledon
jednog nadobudnog momčića koji mi dok ovo pišen guli jabuku i kuva
"očaj" jer je valjda skonta da sam mu i ovak'a virozna bolja nego nikakva,
a i ko će sad tražit novu. Nije da se hvalim, ali sigurno ovaku ne bi ni
svićon naša, zato me pazi da šta prije ozdravin, lekcije iz kuvanja i čišćenja
nije savlada a teško da oće.

Povodon sutrašnjeg praznika zaljubljeni i Čiste sride javljan se u ime svi
Valentina treće dobi koje se tako osjećaju a da ih ne grize savjest šta su i
u svojoj dobi zaljubljene.
Kad je 'rana u pitanju, zaobilaženje masnog mi je u opisu posla, ne povezujen
'ranu s vjerskin osjećajin, nekako više polažen na ono, čini dobro di možeš i
koliko možeš a šta si proguta Bogu ništa ne znači. Bez obzira na takvo gledanje
ovin mojin dalekovidnin očima, svejedno ću se držati jelovnika moji' predaka i
sutra sigurno na mom stolu neće biti janjetine, svinjetine, pernati živina i ničega
šta bi moje susjede moglo sablaznit. Eto, gledan kako me drugi doživljavaju,
opet dolazin do onoga kako san licemjerna, meni ne znači šta jeden, ali neću
da susjedi to znaju..., eeee, moja Valentina, ista si ko i mnogi kojima zamiraš.

Da razjasnin ono o zaljubljenosti..., mladima na znanje da to nema veze s onin
iz mladosti, to su druge dimenzije. Evo mi se mota oko glave, stalno nešto
priupitiva da me pometa, najrađe bi ga poslala vanka, a kad izađe onda žugetan
kako ga nikad nema kad mi triba. A to "triba"..., to van je jače od klecanja kolina
i onog lupanja srca koje nema veze sa srčanim oštećenjima, to van je osjećaj
koji nikada nećete s'vatit dok, ako van se posrići sami ne dođete do pedeset
zajednički godina. "Potriba u nevolji", to je moja pok. mater govorila i ja nisan
tada dobro "guglala" šta to znači, sada znan i neću van crtat, nacrtat će van se.

Žalin li možda za onin treptajima, klecanjima, rumenin obrščićima, drhturenjen...,
ne znan, neka ostane ovako, samo da nema pogoršanja. Šta bi da je i on sad
zalega pa mi nema 'ko skuvat "očaj", gulit jabuku, šta bi da san sama a moran
sama grijat noge u krevetu..., bilo bi loše.
Ne kupujemo darove za ove praznike, godišnjice, mjesečnice..., šta će nan to,
jedan vjenac domaćeg češnjaka mami osmijeh, lipo ga vidit, a miris je "uniseksni",
glavicu on, glavicu ja, sve biži od nas, osin nažalost virusa, mene obožavaju,
morat ću pojačat dozu. Šta van ima lipše nego kad se približite na metar a ono
gospodin češnjak u svoj svojoj opojnoj moći izvlači iz vas uspomene na nekad
slavljena Valentinova, a vama toplo oko srca jer oboje ste živi.

Uživajte u svakom zajedničkom danu i činite da svaki dan bude sreća onumu
s kim život dilite.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se