25

subota

studeni

2017

Gospodar zvijezda

Astronomija..., ne, moje znanje iz tog područja je krhko i to
priznajem, znam samo da sam nekomu bila zvijezda što god
to značilo. Kad je nastupilo prizemljenje (srećom ne i uzemljenje),
taj pojam se možda u mislima promijenio u nešto četveronožno
što opet moje uho nije čulo.
Zvijezde zasjaju na raznim "nebovima", poslovnim, modnim, političkim,
svi se žele doimati zvjezdano, nesvjesni kako su samo trenutan bljesak.

Naučila sam jednu teoriju o zvjezdama i ta mi se čini najrealnijom.

Gospodin nožni palac ili palci, ali ja govorim o jednom, stanovnik je
svake cipele, čizme i papuče a ponekad nastupa samostalno. Za
razliku od ostale subraće skupljene u često tijesnu obuću, on je prvi
na udaru, možda najčešće. Ako blago strši traži se broj većih cipela,
ako je neugledno zdepast pati zbog tjesnoće tih istih cipela. Teško se
snalazi u svojoj ulozi, stoga mu odgovara prostrana kućna papuča,
tu je svoj na svom, nema stezanja, nema upiranja ni upinjanja.
Onda kreneš u akciju kao ispodkvalificirani cjepač drva, a drvo ne sluša,
udari baš..., znate, po palcu. Baciš cjepački rekvizit zvani sjekira, blago
izbeštimaš, suze sreće ti namah navrnu na oči, a pred očima cijeli svemir,
sve zvijezde po kategorijama, nema iznimke. Odjednom sva godinama
zatirana romantika ti bljesne i sreća ti je na dohvatu, zvijezde su tu, uhvati.

Hodaš ljeti u sandalama ili japankama, uhvatiš brz, optimističan gaz, kad ono
baš ispred tebe se parkirao oštar kamen i palac ravno udara. Slijedi isti zvjezdani
scenarij, malo gori od prethodnog zbog nezaštićenosti njegove ekselencije, suza
je više, a sva skrivena zviježđa su tu. Tako je palac mimo svoje volje zagospodario
zvijezdama smatrajući kako je dobro prošao. U mislima je što se događa kad
zvijezde ili zvjezdani blješčići zagospodare usijanim glavama..., tu lijeka nema

Sljedeći mjesec >>