12

četvrtak

listopad

2017

Mekša od svih jastuka

Kapljice rose iz napo dotrajalih očiju, bude sjećanja na
jedno krhko a snažno, šutljivo a ipak znalački govorljivo
stvorenje. Moja mater, jedna jedina, velika u svojoj sićušnoj
figuri, a mala u isticanju, topla, nježna i mekana.
Danas je sedamnaest godina da je otišla, a vraća se svaki
dan, u mislima ili spomenu, dakle, živi.
Nedostajala si mi u mojoj mladosti, kao i mnogim životnim
izazovima i turbulencijama, ali sama misao da si tu negdje,
da dišeš, bila je utjeha, imam te. Otišla si u uvjerenju da sam
sretnica, a što majci više treba.

Hvala ti što si postojala baš onakva kakva si bila, drukčiju
nikada ne bih poželjela, ti si bila moja majka.

Pratiš me blagim osmijehom i dok spuštam cvijet na ploču,
kao da mi želiš reći: "idi svojim poslom, meni je ovdje s njim
najbolje". Slijedim tvoje upute jedina moja!

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se