30

subota

rujan

2017

Percepcije

Blago tebi
svi mi kažu kad osmijeh uputim
sretan osmijeh izaziva čuđenje
neraspoloženje
zavist
vidi nju samo se smije

davno sam odlučila patiti bez razglasa
ne dajući ni sebi oduška
smijehom tjeram opačine
nakupine suza
uvjerena u konačnici
blago meni


Snovi i realnost

Zakukuljena u svoj svijet
u svoj san
sanjam ljepotu
realnost me otupljuje
zapljuskuje
bombardira bez bombardera
želim ostati u svom snu
gledati željeno
sreću
zdravlje
perspektivu potomaka
ljubav i mir među ljudima
u snu sve je moguće
nemojte me buditi

29

petak

rujan

2017

Sjećanja iz starog kraja

Malo misto nije bogato događajima, koliko god nas u nekom
razdoblju zapljusne val kulture, valovi obnovljeni tradicijski
priredbi ili po našu, derneka. Zato su se ljudi zabavljali na svoj
način, crpeći iz sebe onu mrvu duha što su mu razne vlasti
pokušale ubiti, od davni dana do danas, neki više, neki manje.

Andrija je bijo majstor od svakog zanata, osobito mu je dobro
išlo lipljenje pločica kad su se tek pločice počele lipit po zidovin
kužina i WC-a. Vlasnik kužine i kupatila oće pogodit s Andrijon
rađu i nikako na zelenu granu, gazda bi tijo po kvadratu, a ovaj
neće nego na dnevnice, ostalo po njegovom. Štaš, nema majstora
ni za likariju, uzmi i pati. Kako je kućevlasnik i slutijo, Andriju nije
krasila brzina, malo radi, pa malo puš pauza, onda gladan, onda
žedan i prođe dan, a posa se ne pomiče. Ako je virovat čoviku,
rađa je trajala misec dana, a brat bratu, nije bilo više od trijest kv.
pločica plus postavljanje školjke, lavandina i kade. Znalo se klika
je majstorska dnevnica, iskesaj, plati i gledaj u pločice. Moran reć
da je to kupatilo služilo jedino kad kogod dođe u goste, rabijo se
vanjski WC, dok dica nisu stasala i ćaću nagonila da kupatilo valja
koristit svaki dan a ne samo kad gosti dođu.

II

Doba brez televizije, tek poneki radio i to kod oni sritnika šta su
uveli struju, ili ako je kogod ima tranzistor na baterije, a baterije
skuplje od tranzistora. Valjalo je nać neku zabavu, muški bi znali
zabućat, zakartat (odatle ona kletva "ćaća ga njegov zakarta"), a
ženske..., kako koja. Bilo je ko i sad onizi šta su se bavile kućon,
dicon, živinon i nije stigla ni odanit, a druga skupina (danas se ne
bi micale s FB-a), je zabavu tražila po tuđin dvorištin. Te su sve
snimale, ko je uša u kuću, kojega je spola, je li čovik kod kuće ili
je žena sama... Marica je bila šalturica, kod nje su dolazile i ženske
i muški, žena znala posa. Ova jedna "s prozora" je snimila kako Jure
svako malo iđe kod Marice štopat gaće. Naravno, dobila je matrijal
i prvon zgodon njezinu čoviku kako mu je žena kurva, pa tako svako
malo, dok Marica jednon nije izašla i žestoko je naprašila. Džaba, ova
razbukala po selu i muž, niki dobričina, ojađen, uvriđen, ali pametan,
smišlja protunapad. Šuškalo se kako ova alapača često okajava grije
kod jednog mladog pratra iz susjedne župe. On odluči kako će je pratit
izdaleka i uvjerit se na licu mista. Tako je i bilo, sredila se gospoja, kad
je kogod pita diće ona kaže da iđe na Šestanovac dokturu, ništo joj livi
bubrig nabubrijo i da šta se to koga tiče, nije ona Marica.

Uputi se ona, ali se uputi i Maričin čovik, pomno prateć svaki korak.
Dočeka! Skrenila ona u jedan šumarak, osvrćuć se okolo sebe da je ne
bi kogod snimijo. Približijo se "žbir", vidi mladog pratra i vrilu gospoju,
približi se i dok su oni bili zabavljeni poslon, zgrabi njezine gaće, strpa
ih u džep i ode kući. Ispriča sve Marici, ova spremi gaće na misto i vreba
priliku. Nije tribalo dugo čekat, susidi brži jezik od pameti pa nije birala
trenutak kad će sasut paljbu na Maricu. Vraća se narod s mise u nedilju,
a ona ugrabila prigodu da opali po Marici, a Marica samo izvuče gaće
ispod traverse i počme mavat šnjiman..., " eeej, deder se vrati, ostavila si
gaće iznad Žeževice, oš ih ponit sad il' ćeš doć po nje?" Nikad više nije
bilo glasa od lajavice, a naročito je Maricu izbjegavala.

Sve se nadam da bi se naša trakavica oko Agrokora mogla rasplest na sličan
način, samo triba doć do "gaća".

27

srijeda

rujan

2017

Dva Milana, Smokvica i ostale zafrzlame

Dva Milana, dva oka naša puta dva nalaze se na "ljekovitoj" turneji.
Ako se uspiju sporazumit, nogama, rukama i našin dičnin
krškin žargonom, nema više bolesne nacije, dovuć će oni
nama likarija za sve naše boljke, a ako uspiju oživit imunološki
zavod, postat ćemo svi imuni, a jedino to nan i triba.

Vidila san oni sendvič šta daju dici tamo u jednoj školi sa skroz
lipon kuhinjskon opremom, to je u najmanju ruku žalovito. Ja bi
predložila, kad se već Smokvica vraća u ruke države, šta dici po
školan ne bi umisto nezdravi sendvića davali smokvice, najbolje
suve zbog radi svoji vridni sastojaka i solidne energetske vridnosti.

Vidin i da ministar za državnu imovinu ima puno pametni ideja na
tu temu. Pravo je tako, šta ne bi upravlja, dava u zakupe, prodava,
pa on je to sve lipo donijo sa sebon kad je dolazijo prema Markovon
trgu, oću reć tržištu. Tako bi se, s obziron da se imena ulica i trgova
minjaju Markov trg triba priimenovat u tržni centar, trgovački ili šta
sličito, jerbo se najveća trgovina odvija baš u tizin prostorin, a i još
na par lokacija di nan sidu najpametnije i najpoštenije glave Lipe naše.

Slušala san i onog pametnog momka Bakića, on je predložijo da naša
država dade mogućnost svakom zainteresiranon građaninu da ode priko
grane u one blentave zemlje di se ljude plaća, liči i školuje, neka malo
odu i vidu kako je živit brez stresa, ono, opušćano. Ja se ne bi s njin
složila, prva ja kad bi nedilju dana živila brez stresa, brez financijski
problema, kad bi mogla sve platit šta triba a još mi ostane za živit..., ja
bi se skršila, pihički i fizički, to nije za nas. Mi smo naučili živit s grčon
u grlu, želucu i ako bi to otkočili..., eto ti nas Bože tebi, veliki bi to šok
bijo. Ajde, ako bi kogod i izdura, kakoš se vratit opet u grčevitu borbu
za golišavi opstanak.

Mala, lipa zemlja, dok san bila mlađa obašla san najveći dijo, ne znaš di
je lišpa, a narod prpa po kontejnerin, ne bi da su kontejneri restorani,
niko našen narodu ne more ugodit. Tili bi lipo živit, ljubomorni na Smokvice,
na jahte i limuzine, umisto da uživaju u dobru svoji odabranika.

Jedino mi muka zbog naši voda, šta je više ima skuplja je, a na puno
mista moraš kupovat da bi se napijo ko čeljade.
A nadala san se da će baren naše vode saprat sve ove šporkice koje
danomice sniman brez kamera i aparata. Ubi mi ovi optimizam.

19

utorak

rujan

2017

Inspiracija plastelin

Nedavno u gradu idem srknut neko piće
u otvorenom kafiću gužva
svi se okrenuli prema suncu
za jednim stolom dama sama
a meni noge pukoše
pristojno pitam "je l' slobodno",
ona meni "da, samo sidite"
sidnem i obuhvatim je pogledom
ma je, to je Stanka
ona iz osnovne škole
lice isto
malo okrznuto vremenom
a tek poduminta, ma sve
mogla bi na pistu
oslobodim znatiželju i u glavu
pitam "je li to Stanka"
ona podiže pogled i stanka...
"je, Stanka, ko pita"
u dahu izgovorim dugu rečenicu s podacima
ona skoči
sitila se one što je stalno trčala i pivala
"dođi da te zagrlim"
prihvatim, izgrlismo se, izljubismo se
a sada priča
škola
udaja
dica
kod nje i rastava
osjetim blagi ubod
znam kakva je bila
a vidi sad
kažem naglas kako je ko metak
a ona meni da je zaslužan plastelin
skoro se zagrcnen pićen
kakav plastelin
ja san ti bila hrpa "plastelina"
a moj bivši vješt modelar
netaknut "plastelin" u rukama meštra
modelira je on godinama po svomu
obmanuta
zaljubljena
slušala
slijedeć njegove pokrete
želje
trajalo je skoro trideset godina
onda sam se počela izmicat
modelirat ću se sama
njemu puka film
nije se to od mene nada
pokrenio parnicu
naša novi "plastelin"
ako nije ništa naučio neće dugo
znaš naše brdske muške
samo kako oni kažu
nije me briga
sama sam
još ne virujen u slobodan pokret
navikavam se
baš smo se napričale
o svemu
a najviše o plastelinu

18

ponedjeljak

rujan

2017

"Singerica"

Dnevne pukotine pakiram u okrilje noći
čekajući novi dan
očekujuć parkiranu "singericu"
koja će zakrpat sve šavove
jutro me trza
otvaram oči
"singerica" se mršti
ne pada joj na pamet krpanje propusta
spotaknuća uz teška dizanja
ona nema takvo poslanje
a ja snena pipkam djelove
je li sve na mjestu
kad utvrdim činjenično stanje
dajem sebi na znanje
kako je pukotine progutala noć
a sada uz jutarnji glanc
slijedim tragove od jučer
da ne bude spotaknuća
i sretna lepršam poznato-nepoznatom danu
nadajuć se produženju
s manjim brojem pukotina


16

subota

rujan

2017

Smijeh iz kolica za dvoje

Zanesena u neke svoje misli
bacam površne poglede prema prolaznicima
malodušnost
meni je najgore
ovo mjesto ne obećava
gdje je izlaz
kada

ugledah par
kolica zakačena jedna za druga
mini vlak
dugo nisam čula takav smijeh
iz srca
oboje
pogledam diskretno
deformirana tijela
treća osoba prati "vlak"
neda da posrnu
njih dvoje sretni
odradili su današnji zadatak
odoše na piće

ostadoh postiđena
u svojoj sebičnoj malodušnosti
osmijeh mi oplemeni lice
hvala vam
vi hrabri ljudi u kolicima za dvoje

11

ponedjeljak

rujan

2017

Krivi su Rimljani, možda i Grkljani

Zašto pada kiša, kako se formiraju oblaci, pita se akademik
s naših prostora, dobacujući kako to još nije utvrđeno... Ostavljam
znanstvenicima znanstvena otkrića kao što je formiranje oblaka i
padanje kiša, a ja ću se osvrnit na vremenske nepogode što zatekoše
nepripremljen svijet. Da bi se ublažila šteta, na tapetu su velika naklapanja
što bi bilo da je bilo, gdje se zakazalo i tko je zakazao.
U mom malom mistu nema baš velike šanse da dođe do poplave jer je
sve u uzbrdicama, nizbrdicama, a vjerojatno je da su velike krške šupljine
pa se voda ne može zadržat. Naravno, to je moje laičko mišljenje, a znam
da do sada nismo poplavili, osim od muke. Naime, muka dolazi od otpadnih
voda koje isplivavaju svakom jačom kišom, a što je priključeno na otpadne
vode jednostavnim rječnikom se zovu govna..., da, dobro ste čuli. Kašnjenjem
priključivanja na kanalizacijski sustav, neki su se sjetili da bi svoje "crne jame"
bilo najpametnije priključiti na otpadne vode i eto smrada, kuge, kolere..., nema
još, no, nikad se ne zna, svakako smrada ima napretek.
Računi uredno stižu: naknada za korištenje voda, naknada za uređenje voda,
neka zagonetna naknada za razvoj, identične stavke se plaćaju računom za vodu
i onim računom uz kućarinu. Nemam ništa protiv, nek se plaćaju, ali održavajte
vode, kanale, šahte i sve ono što "povraća" na prvu jaču kišu.

Šta moje malo misto znači u globalnom svijetu..., muka je kad gradovi poput
Zadra, sutra Splita, Šibenika i ostalih, nakon jačih kiša ispovraćaju čitavu
unutrašnjost, sve ono što se taložilo od Rimljana. Zato zaključujem da su
baš Rimljani krivi za naše nevolje, gradili sustave, otišli, a nama ostavili da se
koprcamo u problemima oko održavanja. Hrvatske vode i ine institucije koje
imaju sličan predznak ne služe valjda da bi sustave održavale, one promatraju,
analiziraju, gostuju u TV emisijama skidajući sa sebe slojeve odgovornosti.

Ako imate kuću, probajte pred kiše ne očistiti oluke, ili nakon nakupljenog lišća...,
ne, to se ne smije dogoditi, očistite, kao što čistite dimnjake, svaku rupu gdje bi
se mogla usidriti neka nepogoda. Radimo to radi sebe i svoje sigurnosti, otklanjamo
unaprijed sve ono što bi moglo napraviti problem. Zašto i na široj razini nije isto, a
beru se dobre plaće od svih nas za "preživljavanje" velikih glava koje cijelu godinu
premotavaju misli o tomu kako očistiti kanale, kako održati vode čistima, ali nikako
s premotavanja prijeći na "pletenje", samo se zapliću, u nebuloze, uvjereni kako
ih nitko neće pozvati na odgovornost, kao uostalom nijedan drugi resor. Ostanimo
pri tomu da su krivi oni što su se drznuli pripremiti teren i ostaviti u naslijeđe održavanje.
Kriv je i Napoleon za svaku rupu na njegovoj cesti, kojeg vraga je radio tu cestu kad je
znao s kim ima posla.

Sad odjednom strka, sletilo se puno glava u kišne gradove, želeći valjda dati do znanja
kako baš oni brinu, taman su ugasili požare evo ih da ispumpaju sve vodne viškove.
Da možda pred ljeto daju u javne radove ljudima posla oko čišćenja onih silnih gomila
otpalih borovih iglica, saniranje gustiša, a za suha vremena ne bi bilo naodmet malo
krenuti prema zapuštenim kanalima, a polja žedna kad trebaju najviše piti.

Jaki smo u proglašavanju nepogoda, kao da ja proglasim svoje zdravstveno stanje lošim
a cijeli život radim sve kontra tom istom zdravlju. Što kad se proglasi i utvrdi nastala šteta?
Gdje ste bili dok je grmilo, a čak je i grmljavina prije kiše.

Ako slučajno vidim nekog Rimljanina, Francuza, Grka, bilo kojega što je potomak onih
što su se nekad davno drznuli prpat po našim dubinama i visinama, štapom ću ih otjerat,
samo su nam nevolje navukli.

Izrazito svijetlo plava

Rode se glavice ćelave
rode se kosmate
crne i one plave
rekli su mi, ako se sjećaju
bila si 'nako,
između,
ni crna
ni plava
ni kosmata
ni ćelava.
Znam, bila sam smeđa
poslije su to zvali brinetasta
a moj izbor je bio plavuša,
ona..., izrazito svijetlo plava
boja odgovarala karakteru
karakter boji lica
boja lica anemiji
anemija znači slabost
slabost zahtjeva zaštitu
"zaštitar" se zalijepio
ne pušta
boju doživio doslovno
previdio temeljnu.
Svi griješimo u procjeni.

05

utorak

rujan

2017

Korištenje potencijala

"Da sam imala mogućnosti koje ti imaš, da sam rođena negdje
gdje bi se moji potencijali prepoznali..., eeee, di bi mi kraj bio",
to je rečenica koja se često čuje od ljudi moje dobi i dalje, a služi
kao alibi za sve životne neuspjehe što god oni značili. Često sam
u razgovoru s mladom generacijom čula kako smo baš mi imali
velike mogućnosti i sve nam je bilo puno lakše, onda se sitim da
je moja generacija na isti način razgovarala (ako je uopće razgovarala)
sa svojim roditeljima, govoreći da su oni bili bezbrižniji. Znači da je
svaka starija imala manje briga i veće mogućnosti što naravno nije
točno. Razlika je u životnim uvjetima koji se razlikuju od generacije
do generacije, razlika od gradskog i seoskog života, u mentalitetu,
ali bit je da svaka sredina, bez obzira na uvjete, iznjedri "velike i male".

Što nas čini različitima u penjaju po životnim skalinama, da li su to nužno
naše materijalne mogućnosti, naše urođene sklonosti prema nečemu, ili
je jednostavno u pitanju korištenje onog dobivenog u "doti" ili pak
zastajkivanje pred svakom preponom i odmahivanje..., "ma, nije to za
mene, lako je njemu, on ima ovoga ili onoga, lako vama, bilo vam je lakše".

Nemamo svi iste predispozicije, iste sposobnosti, materijalne uvjete, no,
ako čovjek uistinu ima pred sobom cilj za nešto, usmjerit će se prema njemu
i shodno mogućnostima, doći do istog na teži ili lakši način. Naravno, sve je
jednostavnije ako isti uz svoj talent i volju ima i potporu bliskih mu osoba,
u protivnom, svako postignuće dvostruko vrijedi.

Bitno je da osoba ne "udara na nemoguće", znati svoje dosege značajna
je stavka i usmjerit se prema tomu.

Ukoliko nismo došli ni blizu onoga što smo u skladu s nošenim potencijalima
mogli, ne žalimo se, ne optužujmo nikoga, sami smo to krivi, ili nismo imali
dovoljno volje, ili smo redajući prioritete zaobišli zidanje nekog svog talenta.
Uostalom, zar je loše znati prioritete, a možda za iskorištavanje potencijala
nikada nije kasno.

03

nedjelja

rujan

2017

Njuškalo

Pripeklo! Žena obnažena tijela zauzela pozu čekanja
sretnog trenutka, što po logici dolazi od nekog njega.
Jedrina na granici pucanja, uzavrela krv izaziva mučninu.
Skače s ležaja, sjeda za računalo i otvara NJUŠKALO.

"Šta ću tražit jadna ti san, auto, frezu, komplet alata...,
da gledam robu i postole nema smisla, to samo ženske
nude...? Odluka je pala, traži polovnu klimu s mogućnošću
ugradnje. Nikad ništa nisam kupovala priko Njuškala pa mi
je procedura nepoznata, tek da se zna da je "klima ugrađena".

Koliko je istine u tomu šta gospođa zbori ne znam, uglavnom san
je viđala doli u Primorju s jednin polovnin gospodinon pod ruku.
Vesela, razdragana, puna života, a na upit ko je "njuška", spremno
odgovara da je prisudila klima. Na zaiteresiranima je da prisude.
Moj zaključak je da su moderne tehnologije čudo, samo ukucaš
željeni pojam i prsten se pojavi na ruci, na izbor nan je.

01

petak

rujan

2017

Rujanske kiše

Vranj kapi, tek se navuče poneki oblačak i zaje ovi jadni,
osušeni narod. Kažu svugdi pada kiša, nema majci nami,
pati narodi brckoplaninski, a kad zaladi pašće snig iz kojega
nas neće isprpat ni HGSS.
Sve po vrtlin šta je obećavalo smo potrtmali da se utaman
voda ne proliva, platiš račun za vodu na koji ti se natakare
niki nameti šta iznosu kliko i sama voda po kubiku, pa ti pij.
Kuhinjski savjet je odlučijo da se prilazi isključivo na vino dok
još ima starog, a na biklu kad dođe novo, ako tice ne pokljovaju
one crne suvice na lozan. Voda ostaje samo za pranje očiju i
nogu, a od vina se svakako popravlja svekoliko zdrastveno stanje
čovika i žene razumi se, sve je to čovik.
Šta se tiče struje, strujit će sve manje i tanje, ne mogu oni tliko
poskupit kliko ja mogu malo trošit, neću ja trošit za tamo nike
opremine, a mene niko ne oprema.

Čula san da je tamo u nikon selu umra čovik i nije ga ima ko zakopat,
mislin od rodbine, dica mu otkazala jerbo rekli da je ćaća bijo čudan.
Skupili se iz mjesne zajednice, otišli ponj u Split i kako čovik ne more
ostat vanka, zakopali ga, dakuće. Sad se meni nameće pitanje oko ote
dice, kažu on bijo čudan, pa ajde da ga je tribalo iskopat pa se odmakli,
nego ga pokapaju i oni bižu, skroz naskroz ludo..., ma neka.

Ovo zadnje šta san napisala nema veze s gornjin, to san se sitila, a i
svašta čeljadetu navre u mozak kad nema kiše, a rujan je, tribala bi past.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se