29

srijeda

ožujak

2017

U okviru dva sata

U sobi obveznih medicinskih tretmana
priča
žene u dugim brakovima pričaju o razvodima
o životima bez kompromisa
o mladim generacijama koje unaprijed kažu
tko si ti da te podnosim
tebe i tvoje bačene čarape
tebe i ostavljen podignut poklopac na školjci
ako se uopće udostojiš podignuti ga

Mi smo bile mlade kažem
manje tolerantne nego danas
vrijeme nas mekša
a majčini skuti nisu čekali na bijesne kćeri
nešto se moralo i prigrist
i mladi će vremenom postati mekši...
ako se ne razvedu dotad kaže jedna

Prelazimo na drugu fazu..., aktualnosti...
pitam se što rade oni gore pored nas
prošle smo sve nagomilane probleme za dva sata
i našle adekvatna rješenja što nije mala stvar
al' nismo snimile
nismo stavile na fejs
nismo poslale u saborsku proceduru

Poljoprivreda o kojoj baš i nije korektno pričati
barem ne dok traju tretmani
treba nam odmor
no ipak
odvaži se jedna kako je zaštita voćki uzela maha
kad biste samo znale ne bi okusile
ni slučajno one sočne voćke
ne slijede se uputstva
samo prskaj...
odlučim da ću jesti samo banane iz mog vrta
može i ostalo raslinje
ništa što mi se smiješi sa štandova

Na putu kući saznam o bolesti sumještanina
malo stariji od mene
mlad čovjek a načet
puževim korakom nastavim putanju prema kući
dočeka me topla kava
izrezano voće iz pričuve
naša proizvodnja

Poštanski sandučić prazan
očekujem neka rješenja za satisfakciju
ni danas ništa
a trebali su
njima se ne žuri
čekaju da puknem ko žica na gitari
možda i prosviram...
koga i komu, da li baš...


27

ponedjeljak

ožujak

2017

Pobijanje znanstvenih teorija

"Vidi, vidi, imaš povišen kolesterol, LDL, povišena razina šećera, povišen
tlak", tako otprilike izgleda reakcija obiteljskog liječnika kad osobama nakon
pedesete vidi nalaz krvi. "Uzmi ove ljekove" zatim slijede upute o zdravoj
hrani i zdravom životu. U prvom trenutku čovjek se zamisli i odluči kako će
slijediti sve liječničke upute, što znači; uzimati one silne bobe koje imaju
i nuzpojave nimalo vesele, izbacit će iz prehrane sve slano, masno, slatko...

Onda slučajno okrene na TV-i program gdje se upravo prikazuje dokumentarac
koji pobija sve ono što smo do sada držali za istinu slijepo slijedeći istu. Što
uzrokuje naše zdravstvene tegobe? Ja bih rekla da to nije hrana koja se uzima
raznoliko i umjereno, da to nisu ni pića (vina, rakije, piva) dragi napitak kao
što je kava, čak ni cigareta ako se ne prelazi granica, a nju valjda možemo sami
sebi odrediti.

Što su jeli naši stari? Prije dolaska struje, meso je bilo moguće sačuvati jedino
sušenjem, svježe se jelo rijetko zbog nemogućnosti čuvanja. Jaja, mast, maslac,
sve vrste grahorica, sve zeleno što je raslo, a korištenje maslinovog ulja je bilo
ograničeno u krajevima poput moga, maslina je bila rijetko stablo, tek zadnjih
dvadesetak godina se prilazi sadnji i eventualnoj obnovi kojeg zaostalog stabla.
Riba je bila endemska vrsta, nema mora, nema rijeke, nema ribe, osim ako se
ode u Primorje mijenjati krompir za ulje i ribu, koja opet, može trajati jedan dan.

Koliko mi je poznato, ljudi su doživljavali duboku starost, neki, oni manje sretni
su umirali mladi, ne poznajem slučaj da je to bilo od povišenih razina koleserola,
umirali su od raznih bolesti, najčešće upala, ili epidemijskih vrsta. Tko je ostao
naživio se, bez obzira na sve nedaće koje su vrebale iz svakog kantuna.

Ovi timovi znanstvenika sada žele dokazati da je većina "bolesti" umjetno proizvedeno,
čineći uslugu farmaceutskoj industriji i industrijama "zdrave hrane" poput margarina.
Mogu zaključiti da su to samo marketinški trikovi, stalno lupanje o tomu kako je i
solna kiselina ljekovita narod će povjerovati. Treba sve čitati između redaka, ne
uzimati za istinu sve što nam se servira i što je najbitnije..., slušati svoje tijelo, ono
je najmjerodavnije, u svakom trenutku nam šalje signale kad smo pretjerali.

Mišljenja sam (to je laičko dakako), da treba jesti svu hranu umjereno, vodeći računa
što se s čim sljubljuje, čaša vina poslije ručka je jako dobra tko podnosi, naravno.
Kad vidim ovu moju čeljad kako s guštom zaliju ručak crnim ili bijelim, ovisi o ručku,
meni muka, mogu samo gledati. Svoj organizam ne treba silovati, silovatelja ima i
mimo naših stolova, taj "posao"ostavimo njima, ne preskakati signale koje nam tijelo
odašilje i živjet ćemo do smrti. Još kad bi bilo pameti isključiti sredstva informiranja,
izbjegavati stresove..., vijek bi nam bio slonovski (mislim da slonovi dugo žive).

Jedi umjereno, pij umjereno, ljubi predano, a radi dok te umor ne svlada, živjet ćeš
ugodno, ako ne staneš na pješački.


19

nedjelja

ožujak

2017

Rogovi na vrići

Grackoj čeljadi ovi naslov baš ne znači puno, možda i ništa, a oni
šta imaju ruralno podrtlo su rogovi na vrići poznati, pa da objasnin:
Svi znamo šta je vrića, a znamo kako izgleda prazna a kako puna.
Kad je vrića puna lako se primijeti da na dnu postoje dva kraja šta
izgledaju ko dva mala roščića. To ne bi ništa značilo da se narod
nije dositijo i povuka paralelu između tizi rogova i nesuglasica među
ljudman. Kad se neslaganje razvije ono, da bi protivnici kose čupali
jedni drugima kaže se da se slažu ko rogovi u vrići.

Razmišljam nešta o odnosima među ovon našon, nazovimo, ljuckon
vrston, letan po novinan, manje u zadnje po blogovin, ali di god maknen
stresen se od jada, niko nikoga ne uvaživa, niko se s nikin ne slaže, svi
su se grupirali na live desne, bile, crne, crvene, plave, nema boje koje
nema. Dobro, neka to, grupiraj se di oćeš, al' šta ne pustiš mene da po
slobodnon izboru mogu bit šta oću ako nikoga ne grizen.
Jedan problem ja vidin svojin očima i ne pada mi na pamet da ga gledan
tuđin, iman svoje oči i svoje oćale, gleda ću šta oću i kako oću, volja me
i štroloć (ukrivo).

Ima puno antifašista, ima i fašista, bar tako piše, ima virnika, nevirnika,
agnostika..., ali ima i ona vrsta šta bi je nazvala svašistima. Na svomu, ne
baš kratkon putu, u prošlon sustavu i danas puno san ih srila. Neće se oni
tako imentovat, neće jer su oni najispravniji, oni su stalno na pravom mistu
u pravo vrime i kako kažu, ne minjaju se oni nego vlast. More bit da je tako
gledanje ispravno, čemu kontra struja, vjetrenjača i rogova, triba bit na crti
ili šta bi prija rekli na liniji. More bit da ja nisan u pravu, moguće da se čovik
razvija na svom putu i baš onako kako to trenutna vlast očekuje, po onoj:
"kud vlast tute i ja". Tako su nastali svašisti, oni su vazda glavni, oni vazda
ispravni, znadu di se triba prišaltat.

Neka i nji, uvik ih je bilo i biće dok bude država i vlada, mene molja samo
šta lipo ne kažu, eto, ja san taki, neću protivu vlasti pa makar ostatku naroda
kakili po glavan, a kaku, redon, koja god smjena dođe nova nan govanca po
glavan padaju. Unda se pojavu oni šta to ne mogu pritrpit pa se bunu, a ako
se bunu, svašisti šize jer je njiman lipo, oni su na crti, a "pobunjenici" odma
dobiju imena: neprijatelji, mrzitelji, bože sačuvaj, svakako ih vabe, a nikako
pogodit u sridu i priznat da se oni bunu zato šta in je dogorilo a ne šta su
tamo niki izrodi. Čovik bi triba radit i živit od otoga, a ako to ne more unda
nešto smrdi, triba čistit šta smrdi.

Stalno san pod upitnikon komu je stalo da smo mi rogovi u vrići, ja mislin
da su to najcrnji neprijatelji svima nami, vođeni onom: "zavadi pa vladaj".
Aaa, neš, neš, niko mene neće zavadit s onin ko misli drugovačije a valja
se u iston blatu ko i ja, a o "dizajnerima" naše lipote življenja bi mogla
razmislit. Bar sada, u ovo korizmeno vrime, razmislimo da smo samo
sitna čestica koju se časkom može otpunit i čemu netrpeljivost, posebno
što nas se većina deklarira virnicima, Kristovin slidbenicima, a njemu baš
i nije milo da smo mi ko rogovi u vrići.

17

petak

ožujak

2017

Dade me Bog misleću

Zaredali se sprovodi, onako, miks, da je pravednosti neki su mogli
još metre drva iscipat, a ima i onizi šta su svoja iscipali, nek odmore.
Našle smo se na ispraćaju jednom dedi u Jercegovini, a ona čoviče...,
pešnje se obisile, oči na po koplja, nos zacrvenijo..., nije mi jesno.
Neš se na sprovodu cirlikat, al' kontan, čovik je star, nije joj ni rod, šta
žališ jadna, ne zovi vraga.

Prodrman je diskretno..., "ej, šta je tebi, žalosnija si od ćeriju pok. Rajke,
daj se malo priberi, nemoj sad oplakivat svoju svojtu, Rajku ćemo ispratit
i digdi sist popit kavu paš mi reć koji ti je...."

Otra ona suze šudarićon i malo se odmakne kad je pratar počejo govorit
hvalospjeve pokojniku, mislin da je malo pritra, svi mi znademo Rajku.
Više je ubeštima nego po sela, volijo je "voćke" tako da se puton često
ljulja, a veći dijo rađe je pripušća svojoj nježnijoj polovici, eno gledan i ona
crče rimajuć. Bože me slobodi, je li čeljadetu stvarno dođu na pomet lipe
stvari otputa pa ne more izdurat il ima tute i malo vanjskog dojma, nek svit
vidi tugu moju. Dobro, nisan ja sudac, neman pravo mirit tuđu tugu, dosta
mi je i mene.

Zaprpali su Rajku, pratar mu je uputijo zadnji "pokoj vičnji", i mi pomalo svaki
svojin puton.

Moja poznanica me uze pod ruku, odemo u jedan kafić, nije mi baš po miri, al
računan, sist mi je di bilo. Ona je kapo od volana, pa kad joj utuži sidit dižemo
se i pravac starom životu.

"Sad ti meni reci šta te uvatilo da si onako žalosna bila, ko ti je padnijo na pomet?"

"Znaš šta, meni ti vako ujti svaki put kad dođen komu na sprovod, pritiskaju me misli.
Počmen od moji koji su umrli, pa unda mislin šta bi da se nedajbože štagod mlađin
dogodi, pa šta se ima još popravit, šta san činila loše, šta san mogla bolje..., ma šta
ću ti govorit, dade me Bog misleću i gotovo. Ja ti uvečer kad iđen leć, pribiren cili dan
i svako čeljade koje san srila u putu, kako san ja danas prošla, kako san se onoj maloj
Strikinoj izbeljila kad je okrenila kosti, a ubrk san joj se cirila umiljato. Nisan ti ja baš
cviće kako se tebi čini, znaden bit vrlon pogana i to me baš pritiska. Zbog ti svoji grija
puno mislin, pa umisto da okrenen stranu ja jopet isto, sve ponavljan, ne moren sotin
više živit. Zato mi sprovodi taman dobro dođu, isplačen se, ne tliko zbog pokojnika
kliko radi moje nutrašnjosti. Govorila ja i pratru na ispovidi a on samo manijo rukon, kaže
da je to sve ljucki, važno je uočit grij i pokajat se. Ma nemoj mi ništa govorit, koja mi
korist šta se pokajen kad jopet iđen istin tragon, lošo mi se piše viruj mi." Opet zaplaka!

Dala je i meni malo mislit, ima njezina ispovid smisla, ima toga more bit i u mene, al
neću sada teretit dušu, moran o ručku radit.

14

utorak

ožujak

2017

Isplivati

Sanjam more
ljeskanje na povjetarcu
vidim raskošnu haljinu
bogato plisiranu
poželim je obući
prepustit se da me ovije
da me odnese
daleko u bezbrigu

ima li mora što ispire brige
što miče misli mračne
ima li haljine što skriva tuge
nakupljene na tijesni deponij
borilišta nemoći i htijenja

sanjam more
plivam
plivam
boreći se s olujom
prkoseći strujama
sama na pučini






12

nedjelja

ožujak

2017

Rekli su naši građani

"Alo, alo, jel' to Sabor, ovde Ante iz Metkovića?
"Izvolite Ante, šta ste trebali?"
"Kako bi ja moga u Sabor, šta mi triba od papira?"

"Čovječe, jeste li vi normalni, kak...?"
"Nisan, nisan, a šta mi još triba?"

Ministrica vanjskih poslova EU Federica Mogherini je
navodno izjavila: "Kad porastem bit ću Carla del Ponte".

Eto, pored svih jada i parafiskalnih nameta naš narod
još uvijek nije izgubio duh.

07

utorak

ožujak

2017

Napušena proslava

Povodom Dana žena dobila sam puno poziva i odlučila otputovati
na par dana, šteta bi bilo propustiti priliku, tko zna kad ću opet.

Danas sam uredno potpisala putni nalog, dobila akontaciju, svoj
potpis stavila na onoliko mjesta koliko mi je bilo podastrto. Nema
tu ništa sporno, izabrana sam da s grupom žena krenem duž obale,
sutra ranom zorom, a put će vjerojatno trajati više dana. Bit će to
korisno putovanje, a kako je i ženski praznik, spajamo ugodno i
korisno.

Naša uloga je ukrcat se na brod koji je opskrbljen mrežama i na svom
putu nastojati što više uloviti "plivajuće trave". Mi smo vrlo svjesne
članice ženske populacije i od nas se očekuje da ulov bude velik, jer
svi dobro znamo kako trava ima važnu ulogu u životu stanovnika. Da
nema trave, mnogi bi umno ciknuli, onako, pripali, potegne par dimova
i cjelodnevni, a nekad i cjelogodišnji jad ode u dim. Zbog toga sam ovu
ulogu prihvatila bez promišljanja, pravi je trenutak da napravim nešto
korisno već kad su me žene delegirale.

Preletjela sam po vijestima dana i čudom se ne čudim koliko krađa,
prijevara, raznih smicalica na svim nivoima ima. To se više ne može
durat, zato jedva čekam novo svanuće, ukrcaj i utrku za paketima
dragocjene travice. Već kad ćemo "loviti", ne bi bilo u redu da se malo
ne okrznemo o travu, gdje ste vidjeli ribara da ne baci na gradela ili
mesara koji ne posegne za dobrim komadom mesa, zašto bismo mi
bile iznimka.

Unaprijed se radujem sutrašnjoj proslavi, bit će to prava fešta od trave,
ili napušena proslava. O eventualnim posljedicama popušitisa možda u
skoroj budućnosti bude govora.

Sada želim svim svojim supatnicama, ženama, domaćicama, umirovljenicama,
mladim djevojkama u školi, oko škole, završenih škola, čekačica na svoje
prvo radno mjesto, onoj koloni obespravljenih, tlačenih, neplaćenih, onima
koje su nekako našle svoje mjesto pod ovom za nas, još uvijek tijesnom kapom
nebeskom, od srca želim SRETAN DAN ŽENA i sve dane koji slijede.

Ne dajte se zavarati karanfilom ili ružom, brzo to uvene a mi ostajemo na
uglavnom istoj stanici. Nemojte da vam jedino trava bude lijekom vašoj
drugotnoj ulozi u kući, oko kuće i društvu uopće.

04

subota

ožujak

2017

Jedan konj više

Zakoni se minjaju iz dana u dan, ponekad su dobri pa se
ne primijenjuju, oni lošiji sliču ementaleru, tako teško na
zelenu granu.
Pažnju mi je privuka novi zakon iz sigurnosti u prometu a
glasi: "Od sada, unaprid i ubuduće, u prometnin dozvolan
vozača BMW-ja biće upisan još jedan konj".

Nisan sigurna oće li to vozači ositit na takujinu povećanjem
nameta ili će se borit za rasledavanje toga konja viška.

01

srijeda

ožujak

2017

Mužjaci, ženke i obratno

Jučer smo za stolom imali "znanstvenu" raspravu o tičijin vrstan.
Počeli smo s repcin, kosovin, a završili s gavranin i vranan. Bilo
je tute naklapanja, ko je komu šta, ko je muž, ko žena i kako se
zovu. Svi nazočiti imadu štagod od škola, šta će reć da smo svi
učili poznavanje prirode i kasnije bijologiju. Svejedno, nismo se
mopgli dogovorit kako se zove žena od gavrana..., nije valjda
gavranka ili gavranica, također je ostalo viseće pitanje kako se
zove čovik muško od vrane, je li možda vranac..., ma ne, vranac
je konj..., kako onda?
Bilo bi mi drago da mi kogod odgovori.

Pročitala san tamo na jednoj stranici u rubriki "crna kronika", kako
je jedna mlada žena dala mlađe dite na posvajanje jer joj nije donilo
dovoljan broj linkova. E, pa sad, to mi nikad ne bi bijo razlog..., ludo.

U istoj rubriki san pročitala kako se u jednon mistu dalmatinske zagore
četveročlana obitelj utopila u teći sarmi i kako su u potragu za njima
zaronile četri podmornice domaće proizvodnje. Da je logično, nije, da
je moguće meni ne djeluje, opet kontan koće znat, ima svašta u svitu.

A vi svatite kako vas volja!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se