31

utorak

siječanj

2017

Nastavak jezikasti

Prošla godina me se baš gadno dovezala, istrala me ispameti,
znaš da je Iku Matešina otralo za Split, nije dugovit.
Dovezala znači dohvatila u negativnom kontekstu, a nije dugovit
znači da nije duga vijeka.
Kasan išla jamit kunpire iz trapa, dalo mi se pogledat jednu šta
se propela na take..., uuu, šta se udeglenčila, smisao neprirodnog
držanja, namrčila gubicu, ruž na usnama, a božemiprosti, ne zna
ni kokoši guzicu zarepeljat. E, možda vam je ovo nepoznata radnja,
u davno vrime, kad je kuća bila puna i otimalo se za svaki zalogaj,
djeca bi vrebala kokoši, koje su bile potencijalne nositeljice slasnog
zalogaja. Tko je bio brži, uhvatio bi kokoš i na pravom mjestu, uredno
prstom provjerio je li jaje blizu izlaza. Uporno bi čekao dok koka ne
prokokodače što je bio znak da je plijen njegov.

Viče baba malom unuku: "De mali, obucder debelu guću, puntat će te
tako, vidga šta se zgolica. Guća je debela potkošulja, prikladna za
hladna podneblja, a zgolicavanje tanko oblačenje na zimi.

Ona..., znaš, eno je čini prve petke, a u tuđen siče, pase i čupa...,
molitve sv. Anti su okupljale njegove poklonike svakog prvog petka
u mjesecu, ali je bilo onih što bi po izlasku iz crkve odmah ulazile
u tuđe vrtle i ograde di bi se namirile travom, drvima i napasanjem
svoje stoke. Smisao molitve se gubi, a povijest se ponavlja.

Znate li objašnjenje za "blesimetar"..., e, to vam je aparat kojega
psihijatri drže u ordinaciji i svakomu pacijentu koji uđe mjere stupanj
ludosti. Ja sam mislila da je to onaj nevidljivi ekran u tv studiju gdje
se spikeri "utvrđuju".

Ima jedno selo u blizini karakteristično po čašćavanju, pa kad gost
naleti, domaćin ko iz topa: "Eee kume da si trun prije naintra (naišao),
bilo je..., nabroji koje su sve delicije bile na stolu.

Jeste li znali kako je naš svit imenovao duha nečistog ili nečastivog, a
đavlom se zove..., e, da se ne izgovori njegovo grozno ime, postojale
su inačice, java, njava, nepretelj (neprijatelj), rogonja, strigo, reponja,
ne valja ga kršćena duša đavla usta uzimat.

Mjera uspjeha, kad je pojedinac iz sela uspio van sela. On, ne znaš ti
njega, to ti je đavlija živina.

Bezazlene materine kletve: java te neodnija, grom te neubiće, grlica
te neudavila, grlica je inačica za šarlah ili kod nas škrlatinu.

Kad se kćer uda u grad, mater puna hvale: lipo ti joj je Bog da, vazdan
planduje (odmara u hladovini), niti pušća, niti spraća. Ta dva pojma se
odnose na stoku, puštanje iz tora i s njima na ispašu, a spraćanje je kad
se ista stoka vraća u tor. Majkama je bilo važno da se njihove kćeri ne
moraju mučit poput njih, pa i pod cijenu nedobrog života u gradu, sve je
lašnje od brimena na kostima.

A triba malo i zagangat:

Štikle nosin i lomin nogice
dođi dragi liči mi ranice.

Moj se dragi u avutu voza
a ja jadna u brdu kod koza.

Slijede zanimanja naših starih.


30

ponedjeljak

siječanj

2017

Jezične zafrzlame

Dolazi mi mali litos kako ga je ujla čela za čelo.
"Unda ti nije ništa, ujla čela čelu". On mava rukon
i pokaziva čelo i dobro veliku ubodinu. Nama san
djelovala, protrljala su tri razne trave i ditetu ko da si
rukon odnijo.
Daklen, ako pčela more bit čela i obratno, nadolaze
odma i drugi termiti:
u nas se rekne fala za hvala, a za nedostaje da fali,
po tomun bi bilo normalno da se misto fali rekne hvali,
ili ono kad naša odavlen ženska dođe u grad pa oće
pričat ijekavicon, dikad joj se omakne da kaže umisto
naški lipo, lijepo, ali isto tako umisto fino, fijeno, to van je
onaj bukvasti doživljaj jezika.

Znadete li šta znači kad je rašćiku opatrnijo led, eee, to van
je ono kad je veliki led pa se kupusnjače sparuše, ili ih je
uvatijo led. Zna se dikad reć i da je neko nekoga opatrnijo,
oće reć da je dobijo za uši, ili ima slučajeva kad se oda kroz
goru pa te grana opatrne, puno znakovita rič.

Kažu žene koje barataju ognjišten kako su zaprećale kruv, to
bi značilo da su razgrnile vatru i opuvale ognjište, metnile kruv
i poklopile ugrijanin saćen, zaprećala. Isti izraz se posprdno
rabi i u drugizin aktivnostin, ali ne mogu ja to javno.

Medicinski termiti su posebno zanimljivi i uredno se izokriću:
injekcija je redovito nekcija, a sedimentacija, simentacija, upala
je upola, a prostata se vabi prostakušon, gušterača je gušćarica,
hemeroidi su roidi ili maroidi, onesvjestiti se kaže zanesvistati,
ambulanta je balanta, gimnazija, gimlazija, a fakultet valkutet.

Za prometnu nesriću će se najurednije kazat kako se mali sudarijo
savuton, to kad je fala Bogu sve pošlo ured.
Kod svake vrste opekotine reče se da se spržijo ili oparijo, izvor vruće
nevolje nije važan.

Ako slučajno oćete koga ispravit u krivu izričaju, odma je reakcija tipa,
dašta ću, minjat govor pa da mi reku kako san se pogospodila. Zato
lipo, ako sritnete fijenu ženu ženskog roda s tip top šminkon i vrizuron,
ne dilite komplikacije (komplimente), izbiflat će otputa da se išla malo
podašišat, sakrit izrast, a u noktarice je sredila notke. Noktarica je inače
osoba koja se bavi pedikuron i manikuron. Ovo je samo mali dijo iz bogate
jezikove bašćine moga kraja, biće još.

27

petak

siječanj

2017

Brojeći dimove

Ljudi, šušur, graja
glasovi i cika bosonoge djece
sve vrvi životom
siromašnim
polugladnim
ali životom
nadanjima
od njih pet šest
jedan će biti pop
jedan doktor
ili veterinar
svejedno
jedan drugog će vuć
tako i bi
odlazili vraćajući se povremeno
sjetno gledajući prazne kuće
šteta
prazne a uglačane
sve manje života
samo sjećanja

stojimo tužni
stakle se oči
otišao jedan dobrica iznenada
nije se naživio
a branio je Domovinu stvarno
iz dužnosti i želje
plačem
on mi je rod
blizak
pamtim kad se rodio
bila puna kuća djece
i svih generacija
smijeh siromaški
ali smijeh
nekoliko nas brojimo dimove
koliko je živućih na prostoru
samo jednu ruku smo iskoristili
brojeći
a kamene kuće ko da plaču
ko napuštene ljepotice
a travnate okućnice čekaju
korake
moje
tvoje
korake ostavljača svojih domova

a što možemo
nema povratka na staro
tješi mi nekadašnji susjed
dobro je dok ima nas koji ispraćamo
a kamene kuće žuljevitim rukama zidane
čekaju
ugazim na netaknuti travnjak
krijući suze
nestaje život iz moje kolijevke

26

četvrtak

siječanj

2017

Sjećanje na Susie

Stare fotografije bude i stare uspomene, lijepe i manje lijepe.
Danas sam svoje probudila i sigurno neće usnuti za duže vrijeme.
Gledam visoku mladu damu u kupaćem kostimu, na poleđini piše
juli 1967.

Upoznale smo se dvije godine ranije, dolazila je s roditeljima i mlađom
sestrom Ruth svakog ljeta u naše mjesto, nas dvije smo se odmah
sprijateljile. Pisma smo razmjenjivale, ona je natucala hrvatski a moj
školski francuski nije bio neka razina ali smo se razumijele.
Svako slijedeće pismo dobila bih ispravku svog, tako sam uz nju i
usavršavala jezik i upoznavala živopisni kraj francuskog dijela Švicarske
gdje je živjela.

Zadnji put na ljetovanje je došla '70. godine, a ja sam već bila odselila,
no i dalje smo pisale dok me u jednom pismu nije obavijestila kako se
razboljela. Nije mi bilo potpuno jasno što se događa, a pomalo sam se
i bojala ispitivati što je točno muči.

Negdje za Božić polovinom sedamdesetih, poslala sam čestitku i kratko
pismo no odgovor nisam dobila. Sredinom ljeta, iste godine na moju
adresu stigla je omotnica s rukopisom koji nije bio njen, pisala je Ruth.
Slutila sam da nešto nije u redu i drhtavim rukama otvorila omotnicu.
Unutra je bila njena slika u bolničkom krevetu, a uz sliku pisamce koje
je Ruth pisala, ukratko me obavijestila da je Susie umrla uoči Božića
godinu ranije, točno onda kad sam joj poslala božićnu čestitku.

Imala je samo 27 godina, diplomu profesora filozofije i više godina
staža po bolnicama u kojima se liječila. Mlada žena puna života, sa
širokim iskrenim osmijehom, s tim istim životom izgubila je bitku onda
kad bi ga najintenzivnije živjela.
Dugo nisam mogla prihvatiti odlazak drage prijateljice, kako i inače u
mladosti odlaske teško proživljavamo odlaske bliskih nam ljudi.

Već sam u drugom dijelu šezdesetih, zbog krivog pogleda nakrivi mi
se duša i orose oči, zvoncam zbog gluposti, a imam život. Nije kao
onaj iz snova tinejdžerske dobi, ali je život, koji je za dlaku mogao biti
prekinut, a nije, tu sam.

Sa sjetom se sjećam Susie, što je ona svijetu mogla dati da joj se
posrećilo i preživjela, koliko bi osmijeha podijelila, kolikima bi podarila
dio sebe i svoga znanja? A ja, često poput starog stroja štekćem, dajem
signale koji bi da ih se pripali šibicom izazvali eksploziju, ne oduševljenja.
Po tko zna koji put odlučujem da ću se radovati svakom živućem trenutku
i u njemu svakom živućem stvoru, pokazujući svima kako smo samo vlati
koje najblaži povjetarac može otpuhnuti u ništa.

Pa, ako sam već bespomoćna vlat neka me i otpuhne ali radosnu.

24

utorak

siječanj

2017

Špit

Dođu ti kadikad gosti u kuću, šta si stariji manje i gostiju, ali neću
se žalit još zaluta poneko. Tako, čin čovik ili žena (mene učilo da je
žena žensko a muško je čovik) uđe na vrata, ja odma svrata "špit"
(to je domaće, najpristojnije pitanje gostu želi li nešto popit).
"Neću, sasan, al' ajd daj, šta imaš?" Ja brojin sučin raspolažen, a on
ili ona pita na kraju onu crnu, vruću tekućinu (kavu), štaš, kuvaj i
radi društva, nećeš dat čeljadetu da srče samo, brez obzira šta ti je
to more bit treća do peta i šta se već sunoćava.

Ako kojin slučajon imaš i štagod narizat, automacki odma potlan iđe
i vino, sve ti je to do slučaja. Unda te molja šta je ta osoba došla u tu
uru, nemoj samo da je pozivnica..., kad je, dašta je, čulo se već da je
mala već treći misec akobogda zbabna (trudna). Ne gine ti stoja ako
moreš, a kako je pir u Jercegovini, tamo su plakati di lipo piše kako
50 eura nije isto šta i 100 KM, pa ti u škufertu morež i kocku cukra
ubacit ako imaš obraz.

Odma mi kroz možđane prođe jedan pir od nazad nikoliko godina, di
san bila baš na pravoj jercegovačkoj svadbi ili piru, štamudrago.

Bilo je tute, cca, okolo, baren četristotine duša, a nisu svi bili cilu noć.
Tada san vidila i čudila se, kako prema mladencin gazi jedna povorka
ljudi, koji nisu bili na keterinzima u mlade i mladoženje nego došli tute
u restoran, obavit građansku, oliti svatovsku dužnost, pridavanjem
kuvertiranog dara. Nemoš pitat jesu li mećali po 50 "naši", ili 100 njijovi,
bilo bi neuljudno. Oni kratko mrvu prigrizli i put pod noge, ostali mi odvamo
i one mlađarije i bližnje rodbine (do petogšestog kolina) i ala do jutra.

Kad nan je ovi donijo pozivnicu, zavrtila san film i odma me muka uvatila,
a evo i zašta: Na toj, gori spomenutoj svadbi, koja god se ženska pojavi,
žiri odmira od glave do pete, šta je obukla i di je to šta je obukla kupila.
Mila majko , komentara..., " vidi je, tu je veštu nosila kase ženijo Ante
Garešin, to je kupila u Međugorju..., znaš, di no je sve po dvajs maraka, a
one postole su se nosale prija dvi godine, a vidi joj nokata..., haha".
Jednoj su komentirali frizuru, nešta ko da joj je tica gnjizdo savila, šta li...

Bože mili, ja sama u sebi, kad ji vidiš u crkvi kako su skrušene, a vidi zloće,
obuka je šta je ko moga, nije vridnost čovika u tomu. Džaba mi misli, nemoš
to priskočit nikako, "stručno" oko će te prigledat da si ingleška princeza.

Dođe mi, ili da ne iđen u svate ili da uopće ne nosin veštu, svaka je viđena
bar u pešest svata i ostali fešta. Napravit se blesava, navuć rebatinke, odozgar
štogod širli, pirli, a tako i na noge mogu slobodno kućne papuče. Ma, sučin se
zamaran, ko će mene gledat pored one lipe i šesne mladosti.

Kako bilo, odsad, unaprid i ubuduće, dobro ću pogledat ko mi iđe prema kući,
padne li sumnja na dotičnog da nosi škufertu, ne otvaran. Volin ja narod, volin
kad mi dolazu i kad ih lipo upitan "kume špit", ali ko će napripravit tliko vešta.

20

petak

siječanj

2017

Pade blagosov na bogataše

Završi se i ova ceremonija oko "gurancije" novog prisidnika od
ciloga, ili bar pola svita. Ima ga čovik šta vidit, ima pojavu, godine
i takujin, šta više triba, a povr svega Papa Vrane mu je uputijo
poruku da će se molit da mu Bog prosvitli pamet. Ništa mu drugo
ne triba, ima mladu ženu, dice i unučadi, debejo bank. račun, ova
stolica je jedino šta mu je falilo. Dobila ja i pozivnicu, nego bila samo
na moje ime pa nisan tila, di ću brez svoga čovika u bili svit. Istina,
bilo je to priko veze, imamo jednog prijatelja priko bare koji visoko
kotira u amerikanskin poslovnin krugovin, on je uspijo iskamčit jednu
pozivnicu. Da su bile i dvi isto ne bi išla, ne mogu ništa na noge obut,
sve me stiska, a nije red da prid Bilu kuću dođen u šlapan.
Neću unaprid donosit zaključke, more bit da papina molitva i dopre do
Boga, pa ovi uspije zauzdat vojske koje gaze svukud po svitu, živi bili
pa vidili, mene molja naša domaća stvar.

Mogli ste zaključit da ne virujen niti jednoj pulitičkoj eliti, lažen, možda
onoj prvoj, početnoj, onoj šta je obećala dvista bogati obitelji, to je uspilo,
svetoga mi, nisu slagali, nakotili su se brže nego li je Rvacka očišćena
od mrskog neprijatelja. Nadalje nikomu ništa nisan virovala jerbo svi do
jednoga lažu.

Tute i tamoka, pajave se niki, kako bi posprdno rekli, "narodni tribuni", ili,
kako ih popularno zovu, populisti, to ti je isto, samo igra s ričin. Unda dođe
uglađeni evropski diplomat, i otvori dušu, srizat će on njizi u korenu, neće
oni laprdat po Saboru i sipat narodu prašinu u oči... Neš ti prašine, dvorce
smo mogli saziđat kliko smo se prašine nagucali za ovi dvajsipetšest godina,
još samo malo klaka dodat. Dođe oni momak šta glođe jabuku usrid "svete
kuće", ma provocira, dašta, baš je njemu do naroda i nako pustijo da ga vuku
po podu, šta ima veze, neće gaća zabrljat, čistiji su in podovi nego pijati u
vremešne domaćice šta slabije vidi.

Imala bi ja more bit vire u te tribune šta tribunjaju kad trendovi u svitu i okolo
ne bi išli na ruku bogatašin. Šta bi narod metnimo reć s jednon INON ili HEPON,
ništa, zato lipo daš to bogatašin koji će znat upravit i jednog dana, kad tom istom
narodu dođe do gaća i do kruva pa se uzbunu, oni, pametni i dovitljivi kakvi već
jesu, putovnice u šake i via priko grane. Šta bi se oni, koji su sve napore uložili
da bi došli doklen su došli, plodove svoje snalažljivosti pripušćali tukcin ko šta je
narod. A znadete li vi šta je narod, znadete li šta je peca ili striš šta se uvati na dno
bačve..., e, ta peca van je narod. Zavrtiš bačvon, a ono malo vina šta je ostalo,
pomiša se s pecon, oću reć, peca zamuti vino. Taki smo mi, pecasti, zamutljivi i
privrtljivi, čin kogod vikne s govornice ono šta oćemo čut nama za njin, nema te
sile koja more ustavit. Problem se javlja kad se prikoviše zamuti.., eee, tada na
snagu stupaju putovnice, avijoni a ni blagosov nije viška.

11

srijeda

siječanj

2017

U snigu zajedno

Ne, ne, ne, niko se nije valja u snigu, barem ne ovi o
kojima je rič. Zajedništvo je u sasvim drugim pogledima
i smislovima.
Kako bi naši izvjestitelji kazali: "zima nas je okovala, zima
je napravila čuda neviđena, bura vozi do 200 km na sat...",
a svi zaboravili da je ovo kalendarski stvarno zima.

Mi smo se izgleda rodili nespremni, ili nismo naučili da zima
traje koliko traje, a to šta nekad imamo sriću pa nas zaobiđu
snigovi i ledovi, ne opravdava nespremnost.

Popucale vodovodne civi, smrzle se, nestalo struje zbog jakog
nevrimena, smrzla se rašćika po vrtlin, uništene sve kulture, a mi
svi kulturni, a kao taki, naučili smo lekciju stoti put i mic po mic
primičemo se jedni drugin. U susida nema vode, doće u mene
s bidonin natočit, dašta će, usput sidnemo, razgovaramo, mater i
ćaću lošoj organizaciji vodovodnin i strujnin stručnjacin ko i ostatku
upravljača našin životin. Lipo se podružimo, damo jeziku vitra i svak
svojin pravcon.

Čitan kako u našoj županiji vele naroda otišlo Bogu na istinu, kažu
puna glavna bolnica svakorazni dijagnoza i umire svit, a sve je to
zbog ove zime ljutice. Nešta mi nije jasno, ja išla jutros po snigu
radi nike potvrde u Dom zdravlja, kad ono..., žive duše. Baš san se
zabrinila, ili su svi pomrli ili nikoga ne boli..., ma kakvi, ništa od otoga,
crklo grijanje i neće niko doć drćat i čekat isprid nerozni doktura koji
su se zabundali i sve skakuću na mistu. E sad, zašto njima ne radi
grijanje, biće da županijski kapo neda para, a nema para nema se
grijat, drćite, šta ste vi na karti svita.

Slušan kako će se na području vrgoračke općine gradit aerodrom
ili bar parkiralište za razne letilice. Puno njizi je skeptično, ma di će
tako malo misto zajašit na tako velik projekat. I mene to čudi, ali i
raduje, odma mi na pameti kliko će se ljudi zaposlit, kliko će tute
ljudi prolazit, narod ne bi bijo vanka svita nego derekt u srid svita, baš
bi mi bilo drago da počmu letit avijoni, ali ni slučajno oni šta bumbe
nose. Kako su mi poznati animoziteti uzmorja i zagore, ako bude ta
pista di se spušćaju i oklen uzliću avijoni, biće i vragu posla. Oni dolika
će umrit ostra da bi oni iza brda mogli postat nova turistička meka.
Šta ne bi bila meka, zar in nije dovoljno dugo bilo i prikoviše tvrdo.

Aerodrom baš i nema puno veze sa snigon, buron i ledon, ko ni s brojen
umrli, ali ima sa zajedništvon, a u slučaju ove investicije njega baš ne naziren.
Ko da bi svak volijo da je baš njemu ponuđeno da isprid njegove kuće bude
ta pista, pa neka nema ni sto kvadrata, a je li ponuđeno ikomu brzo ćemo
vidit.

Nami starijin ljudma ostaje jedino srkat toplu juvu i likovite trave, grijat se
uz vatru i povremeno opipat čelo iz predostrožnosti za nedajbože.

Vodovodne civi smo ušuškali pa ako vode nestane nije do nas.

08

nedjelja

siječanj

2017

Pošlo nas

Sve san nade ulagala u ovu Novu godinu, unda san se sitila da
san zanemarila najvažniju stvar..., nas. Godina je nova da novija
ne more ali mi smo stari i sve je staro, samo su nove šporkarije.
Di to ima da usrid zime nestane vode, šta niste lipo ušuškali civi,
satove od vode, zamotajte dekicon i ne plašite se.

Kad struja nije bila vako dobra k'o sad, često je znalo nestat, pa
bi se zezali..., "eno, pala kiša, stopile se žice i odma nema struje.
Nedilju dana nisan noson povirila vanka, šta ću radit vanka kad
mi je u kući lipo, toplo, doduše, svaki dan se potroši čudo drva,
šta me briga, valjda mi vridimo više od drva.

Odma vežen struju sa HEPON, koja je to vridna kuća, a oni bi je
tili prodat da bi kupili INU koja i nije INA a niti ima onu vridnost šta
je imala kasmo je nako elegantno prodali (ne mi, oni), nije Ungar lud.

Ima ko je lud, mi smo i to grupno, koja je to pamet, izabereš ljude da
vode državu i da ti u otoj državi život bude baren izdrživ..., jok, nema,
pati rajo, nismo mi tute da vami bude bolje, imademo mi prioritete,.

Prioriteti iđu daleko do Bruxullesa i Amerike, ne moremo mi radit šta
je nas volja, triba zadovoljit potribe tutora, a da su baren pravi tutori,
ne bi raja bižala priko grane, nego bi izgrađivala svoju lipu zemlju.

Sad mi recite, kako to naša LIPOTICA more krojit vanjsku pulitiku
Amerike, a kod kuće gaće izderane, di to imade u pametnoj zemlji?

Ne mora ona nami kazat kud oda, šta smo mi, zacimentali smo se
u nikom vrimenu di nan nikakve svete vodice i očinaši pomoć neće.

Dragi moji vi gori, nije me briga kako, ali smislite način kako ćete izvuć
zemlju kad ste već dozvolili da se izvuku sve naše pare i bogastvo, u
protivnon, nema garancije da ćete bit dugoviti.

05

četvrtak

siječanj

2017

Dobrom, velikom djetetu

Istrgnut iz vrta ljubavi, otišao je na posljednje putovanje,
kratko je mirisao život. Gledajući ga u prolazu, osmijeh
nikada nije silazio s tog milog lica, ni u bolesti, ni onda
kad je svijest o brzom odlasku visila nad glavom, on je
uvijek imao lijepu riječ. Što znači da je bio omiljen u sredini,
što to znači djeci koja nisu ni svjesna, supruzi, mladoj,
nježnoj biljčici, majci što ispraća svoje dijete?

Tužna sam i bijesna istovremeno s pitanjem zašto?
Koliko ih ima što zazivaju kraj a on ne dolazi, koliko ih je
što bi njihov odlazak bio spas za sve s kojima su u dodiru,
a oni su tu, otežavajući sebi i drugima svoje bivstvo?

Nažalost, nema garancije da će dobrota biti nagrađena,
niti da će zlo biti kažnjeno, prelamanje je redovito preko
nejakih leđa.

Znam, pričat će se danima koliko ga je ljudi došlo ispratit,
neću biti među njima, ne mogu to podnijeti, poslala sam
jačeg. Bio bi mi to istovremeno podsjetnik na obiteljski
gubitak, ponovno otvaranje rana. Ovako, iz prikrajka, pustim
suzama da slobodno teku, žaleći i pitajuć se, zašto?

Ako ima neki drugi svijet, ako si, tako se kaže, među anđelima,
ne napuštaj svoje anđele, budi im tihi vojnik i čuvar svega onog
vrijednog što bi im dao da si tu.

Odmori se, u tvom novom domu nema više patnje ni pitanja.

04

srijeda

siječanj

2017

Izazvana

Ako dite ne plače mater miruje ili trči okolo obavit koji
značajan poslić, dokle se maleno ne oglasi.
Smatraš li da ti nešto pripada, ne žugaj, ne očekuj, TRAŽI.
Do svoje treće dobi, ako sam nešto naučila to je; nema tih
roditelja, muževa, žena, dice, DRŽAVE koja te neće iscrpljivat
sve dokle to dozvoljavaš, pitanje je izdržljivosti, htijenja i nehtijenja.
Nema smisla sidit, plakat, trpit nečije nepodopštine, odupri se
ako si faca. Još virujem da ima dovoljno pameti bar za neposluh.
Izazvana rafalnom paljbom s TV ekrana, srićom, "pancirka" je još
u komadu.
Vijesti u Novoj godini doživljavam kao test izdržljivosti, a vi?

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se