15

subota

travanj

2017

Uz čestitku

Nakon napornih dana, svojom krivnjom, konačno sam sila.
Sama, tišina, tek koje auto čujem kad prođe cestom u blizini.
Šta sad, uglancala, jučerašnji bakalar već odavno probavljen,
pripremila tamo tisto za savijače da za sutra budu još blago
mlakušne, opiturala desetak jaja na prirodnoj bazi, par cvitova
u vazi. To je to, vanjski dojam, sitno ljudsko zadovoljstvo, koje
djeluje i na raspoloženje kućne čeljadi, ukratko, hrana.

Svake godine piturajen punu kofu jaja, danas nisan tila, a evo
i zašto. Puna mi glava ovi crni vijesti na relaciji Amerika-S. Koreja,
gledan na vijestima u 5 NOVA TV kako su se Korejanci "obukli",
di ono rukne tu trava više ne reste, a kamoli jaja. Šta bi ja onda
pravila trošak i umarala se okolo jaja kad se jednin nuklearnim
projektilon sve to pritvori u kajganu i to pečenu koju neće biti
moguće ni poist, morat ćemo se sakrit bar ispod stola. Di su se
našli za Uskrs utrkivat s oton puston municijon, zar nisu mogli
pričekat zimu da uštede ljudima grijanje, čula san da ti projektili
rigaju vatru, toliko znade bit vruće da izgleda centralno grijanje
svugdi, u kućan i okolo kuća. S druge strane, ja sve mislin da će
nas mimoić u luku, možda i strili, neće oni nas krećat jer smo već
u užganom pojasu, gori na sve strane, daj na brzinu namakni ono
osnovno za tri dana života na zemlji, posli nas svakako čeka uzlet
ili ponor. Neki će za uskrslin Kriston u Carstvo nebesko, a oni drugi
u ono drugo, šta se onda triba brigat okolo jaja. Ima ono čemu se
ne more uteć, čemu se ne moreš izmaknit, ostaje strpljivo čekat.

Doklen čekamo, vidin da se sve sile koriste kako bi se neki izvukli
i time još dublje uvukli uvjeravajući nas u svrsishodnost postupaka,
iako i ćorav vidi da nas spas čeka jedino pod ledinon i ko viruje, na
onom svitu iznad svega.

Promišljamo li zaista da nakon svih muka ovozemaljskih (nas koji smo
na neki način u mukama bilo koje vrste), tamo negdje, čekaju raširene
ruke našeg Spasitelja? Često se pitam, ako mi se posreći pa odem u
tom smjeru, da li će me ON pripoznat, ovako obični poput mene ima
gomila, mogu li biti sigurna da će ON baš uprit prston ume i reć: "dođi,
ti jesi bila sumnjičava ali ipak ne tako loša, uostalom i moj Toma je bio
sumnjičav i eno ga tamo, vidiš...?"

Uz namjeru da vam svima koji zalutate u ovi moj mali svit čestitam USKRS
moram vas upitati da li je vaš doživljaj Uskrsa samo malo bogatiji uskršnji
stol, ili se preispitujete što je to zapravo, jer ako je stvarno ono što se trudim
misliti da je, čemu onda svi ovi neredi koje sam gore nabrojila? Zašto baš
na stolovima "odabranih" cakula luksuz u priboru i jelu, a oni marginalizirani
tek mrvice skupljaju, a prvi se jako kunu u Uskrslog, dok ovi drugi šute?
Baš san dite kojemu ništa nije jasno ili previše duman, a dok san tako, zapletena
u misli, tamo neki samozvani gospodari svita uzimaju "igračke" birajući tek smjer,
lokaciju di će se odigrat konačna utakmica.

Okanite se teški misli, uživajte u plodovima svoji truda, pokušajte se uvjeriti da
se dobro dobrim vraća, ako ne tu di smo sad, ono barem negdi tamo odaklen
nema povratnika. Vjerujući lakše se živi, a sumnja je ljudska. SRETAN USKRS!

07

petak

travanj

2017

Nastavak, najdomoljubnija gesta stoljeća

Kako dan odmiče situacija se zahuktava da bi se na kraju smirila,
zahvaljujući najdomoljubnijoj gesti, najdomoljuba, slučajno porijeklom
iz mog kraja. Pa neka mi netko kaže da moji zemljaci zajedno sa mnom
nismo domoljubi i veliki u svakom pogledu. Istina, ja sam propustila
prava mjesta gdje se moglo do vrha preskačući stepenice, ali to mi
nije nitko kriv, lijenost, samo je lijenost u pitanju.

Sada tek mala usporedna istinita pričica iz onih crnih vremena kada se
stajalo na rep ratnim profiterima, a često i onima koji su svoje imovine
sticali radom i trudom. U svakom slučaju, svi oni koji su imali više od
onoga što je vlast držala da je više, "uredno" se nacionaliziralo, a bivši
vlasnici su završavali na sve načine, ovisi koliko je koji bio domišljat.
Moja pok. tetka i njezin isto pok,. muž, čim je 2. svj. završio, pokupiše
svu ušteđevinu koju su stekli u Americi, vratili se u slobodnu zemlju i
u jednom gradiću na obali kupiše trokatnicu. Uživali su u njoj cca godinu
dana, vlast uzela sve do onoga što je smatrala da je njima dovoljno.
Useljeni borci iz zaleđa, a stanarina je bila taman za kilo pure u to gladno
poslijeratno vrijeme. Tetka je istjerivala pravdu i umrla je "nepravedna".
Da napomenem, oni kao povratnici iz zemlje Trumanovih jaja nisu glavom
platili niti bili optuženi za ratno profiterstvo, mogli su imovinu dokazat.

Jedan slučaj je vezan za prijeratnog i ratnog trgovca, trgovca u svim
vladama i vlastima. On je "znao" raditi, ni prije ni poslije ni on niti itko od
njegovih nisu bili sirotinja, daleko od toga, ali dođe i to vrijeme nacionalizacije
i odgovornosti za djela i nedjela. Pametan kakav je već bio, sve što je vrijedilo
stavio je na tvrdo, a po svom kuriru poslao ključeve od trgovine uz ceduljicu
na kojoj je napisao: "Eto vam ključevi, uzmite sve, narod da, narod uzeo nazad".
Vlasti su uzele što je bilo pod ključem, a njegovu poruku su shvatili kao lojalnost
prema sebi. Što mislite tko je imao više razloga za zadovoljstvo?
To je bio pravi domoljub, prijatelj novog sustava koji ga nije dirao, a ni on nije
dirao u "osinjak" kako bi znao reći. "Radi, kradi, u osinjak ne diraj".

Ova višetjedna trakavica koja je završila kako je završila potakla me na ovo
prisjećanje. Još kad najdomoljub među domoljubima koji se stalno kunu u
ljubav prema domovini, priča priču o svom mukotrpnom početku i radu od jutra
do prekosutra, suze mi teku nezaustavljivo.
"Draga moja državo, evo vama moje carstvo pa se vi koprcajte s robom i dugovima,
meni je toga na vrh glave, samo mi ne dirajte moju carsku palaču i ne pitajte me
gdje sam zakopao ono što mi za nuždu treba, meni i mojoj djeci, za ne daj Bože".

Ova situacija mi pomalo sliči kad ćaća i mater ostavljaju djeci kuću pod hipotekom
uz napomenu, "eto, mi smo se mučili, radili, uzmite i podijelite", nije baš prikladna
usporedba, jer su u carstvo utkani mnogi životi i egzistencije, a samo je ćaća
"pokupio skorup".

"Malo pivam, malo sviram i polako..."

Moj doživljaj aktualnih zbivanja bi se mogao stavit u okvir ove
pjesme, naravno, uz malu izmjenu teksta. Prateći usput strašne
potrese u gospodarstvu i politici zaključujem samo da mi tlak
skače i to nemilo, a krojači se ponašaju u skladu pjesme u naslovu.

Što se do sada dogodilo manjamuktašima i ovršiteljima svoje
domovine (naše tu nema), ništa, papala maca. A kakva je situacija
u poljoprivredi..., posađeni krompiri a kiša na kapaljku, moći ćemo
igrat na frnje s njima. Glavna kazna za optužene je guljunje krompira,
kako će gulit kad je loša godina i onda se pojavljuje drugi problem.
Čovjek u kaznionici, bačen u prostor bez radnog materijala jednostavno
doživi puknuće, čitali ste šta se dogodilo onom malom šta je presudio
ćaći i materi, nestalo mu materijala za održavanje i puka ko balon.

Kako stvari stoje postat ćemo najpuknutija nacija i nikakvi projektili nam
neće moći ništa. Oni po zatvorima pucaju zbog nedostatka aktivnosti i
rekreativnosti, a mi ostali pucamo jer se njihovo pucanje koristi u medijske
svrhe, t.j. u upucavanje radnog i neradnog naroda. Onaj mali dio šuti i
čeka povoljan trenutak da se domogne puta pod nogama i u tople krajeve,
samo se bojim da novopečeni tajkuni ne naiđu na tajfune na toj žarko
željenoj lokaciji. Nikad se ne zna što vreba iza zida ili oceana, eto im ga.

Brojeći dane ostaje nam malo pivat, malo svirat, a na čelu već imamo pravog
3u1 dirigenta, ako nas dotle ne opali tlak ili neka druga živina.
Nemojte previše koketirat sa svojim računima, oni to rade puno bolje.

05

srijeda

travanj

2017

Asime spasi me!

Evo da bi te i spasila ali šutiš, nisi se oglasijo od oni dana kad
se počelo govorit da ćeš na inkanat. Sve šta bi mogla je dat
ti ovu berbu jagoda, opet mislin, šta je par tona jagoda u odnosu
na silne dubijoze, reka bi naš Joze. Jagoda po jagoda, mandarina
po mandarina, sve kad bi se odrekli, a odrekli smo se jer ni ono
od lani nismo naplatili, kako ćemo kad ti pomoći ne tražiš. Sve
mi to smrdi, uskomeša se cili Sabor, sve nešto trabunjaju, traže
rješenja za tvoj spas a ti n da pustiš glas. Koga ti držiš za jaja
ili ko tebe drži, ili je to obostrana jajčana bitka? Nisan pametna,
jer da jesan, ja bi bila ti, a ti bi bijo ja, a nije tako. Moje je slušat
svaki dan nove budalašćine, dašta su, kad ništa suvislo ne ču, a
niko me ne goni da slušan, mogu lipo istalirat čepiće i pravit se
gluva, ili šta ja znan, priuzet jednu posrnilu tvrtku, imobilizirat je
i vratit u korak...

Sićan se pok. Kamenskog, evo sada i Borova ko i puno nji, je li
na Saboru bilo frtutme okolo toga, njanci mrve, tek kad bi se koji
"populist" javijo i bijo javno potabunjan po glavi, niko ni riči, a sve
je to državno, u čemu je kvaka?

Ovo je privatno, jedan vlasnik u sridi i okolo njega krakovi ko u
obotnice, sve živi u iston dvorcu s različitin ulazima i izlazima.
Zagrabijo si više nego te tokalo, pa sad kad si se zaplejo, izvoli,
otplići se. Ne daj Bože zla, da mi zatriba za bolest ili..., prvo šta
bi napravila, prodala bi vikendicu, brod, stan u Zagrebu, namirila
vjerovnike, jer kako će mi nadalje virovat ako in ne vratin dug, ili
da dan slučaj na Sabor pa da oni donesu zakon za moj spas,
pod šifron: "Asime spasi me". Aha, probajte pa ćete vidit kako će
vas narodno poslanici spasit, eno već trče.

Drugo su dobavljači..., sve nepismeni, dašta, davali robu brez plaćanja,
na dugi rok, ma di to ima, a kad se jedan iz branše dositijo tražit
svoje, otkazivat isporuke roba, drvlje i kamenje po njemu. Sve je to
sličit kalibar, samo ovi svoje neda, pa se ti moj glavni koprcaj.
Bojin se da na kraju ne bude "S đavlon došlo, s njin i ošlo", samo
šta će đava povuć za sebon puno toga u paketu, sve zbog toga šta
oni šta su plaćeni ne radu svoj posa. Da su stvari na svom mistu, do
sada bi se sve naplatilo iz mase najbogataša ma di god se bogastvo
nalazilo, ko je kriv neka odgovara, ko ne zna neka da onomu ko zna.
Kako to da se ne spominju isplaćene dividende, otkud dividende dok
se obveze ne plate. Čudno, sve se zna a svi šute, a ono šta govore
bolje bi bilo da šute.

Predlažen da zastupnici odu na "zasluženi odmor", svakako mlate brez
veze, a dotlen neka nan stranac razmrsi ako se da razmrsit iako ni sam
ne viruje da će uspit. Reda radi, glavni bi triba izać i reć dvi riči, ovako
od cile nacije pravi budaletine.

03

ponedjeljak

travanj

2017

S dvije točke

Ti vidiš trešnjin cvijet
ja gledam nametnike što ga glođu
Ti uživaš nad klijalištem
ja sam sabirni centar neuspjeha
Ti slušaš glazbu smirenja
ja bježim od decibela
Ti uživaš u svakom zalogaju
ja gutam neprobavljivost
Ti pjevušiš nad omotnicom iz sandučića
ja vidim policajca s lisičinama
Ti ubacuješ u treću brzinu na putu odmora
ja sam u rikvercu i kezi mi se provalija

Tvoje iluzije o sretnom završetku padaju
pred mojim seciranjem ljepote što se nazire

Sutra već ti ćeš biti ja
ja ću biti ti
u potrazi za zajedničkom točkom



01

subota

travanj

2017

Očekivanja

Ona: Sanjala sam princa na bilom konju, probudilo me prodorno iaiaia!

On: Sanja san bilu labudicu kako leprša prema meni, probudilo me kokodakanje.

Ona: Sanjala sam jakog, muževnog gospodina čija će me ruka vodit do kraja života, vrlo
brzo sam shvatila da ja njega moram nosit..., pijanog.

On: Sanjao sam brižnu i nježnu ženicu koja će me čekati raširenih ruku, s ručkom
na čistom bijelom stolnjaku, s cvjetnim aranžmanom na sredini, dočekala me
raščupana, zadimljena ženturača, koja od kuhanja zna jedino pročitat recept.

Ona: Sanjala sam muškarca koji će dobro zarađivati i moj život učiniti bezbrižnim,
dobila sam linčinu kojemu je radno misto kafić ili kladionica.

On: Sanjao sam ženu koja će svaki novčić pet puta propustiti kroz šake prije nego
ga potroši, a dobio san majstoricu peglanja..., kartica.

Oboje uglas: Sanjali smo, dobili smo...

29

srijeda

ožujak

2017

U okviru dva sata

U sobi obveznih medicinskih tretmana
priča
žene u dugim brakovima pričaju o razvodima
o životima bez kompromisa
o mladim generacijama koje unaprijed kažu
tko si ti da te podnosim
tebe i tvoje bačene čarape
tebe i ostavljen podignut poklopac na školjci
ako se uopće udostojiš podignuti ga

Mi smo bile mlade kažem
manje tolerantne nego danas
vrijeme nas mekša
a majčini skuti nisu čekali na bijesne kćeri
nešto se moralo i prigrist
i mladi će vremenom postati mekši...
ako se ne razvedu dotad kaže jedna

Prelazimo na drugu fazu..., aktualnosti...
pitam se što rade oni gore pored nas
prošle smo sve nagomilane probleme za dva sata
i našle adekvatna rješenja što nije mala stvar
al' nismo snimile
nismo stavile na fejs
nismo poslale u saborsku proceduru

Poljoprivreda o kojoj baš i nije korektno pričati
barem ne dok traju tretmani
treba nam odmor
no ipak
odvaži se jedna kako je zaštita voćki uzela maha
kad biste samo znale ne bi okusile
ni slučajno one sočne voćke
ne slijede se uputstva
samo prskaj...
odlučim da ću jesti samo banane iz mog vrta
može i ostalo raslinje
ništa što mi se smiješi sa štandova

Na putu kući saznam o bolesti sumještanina
malo stariji od mene
mlad čovjek a načet
puževim korakom nastavim putanju prema kući
dočeka me topla kava
izrezano voće iz pričuve
naša proizvodnja

Poštanski sandučić prazan
očekujem neka rješenja za satisfakciju
ni danas ništa
a trebali su
njima se ne žuri
čekaju da puknem ko žica na gitari
možda i prosviram...
koga i komu, da li baš...


27

ponedjeljak

ožujak

2017

Pobijanje znanstvenih teorija

"Vidi, vidi, imaš povišen kolesterol, LDL, povišena razina šećera, povišen
tlak", tako otprilike izgleda reakcija obiteljskog liječnika kad osobama nakon
pedesete vidi nalaz krvi. "Uzmi ove ljekove" zatim slijede upute o zdravoj
hrani i zdravom životu. U prvom trenutku čovjek se zamisli i odluči kako će
slijediti sve liječničke upute, što znači; uzimati one silne bobe koje imaju
i nuzpojave nimalo vesele, izbacit će iz prehrane sve slano, masno, slatko...

Onda slučajno okrene na TV-i program gdje se upravo prikazuje dokumentarac
koji pobija sve ono što smo do sada držali za istinu slijepo slijedeći istu. Što
uzrokuje naše zdravstvene tegobe? Ja bih rekla da to nije hrana koja se uzima
raznoliko i umjereno, da to nisu ni pića (vina, rakije, piva) dragi napitak kao
što je kava, čak ni cigareta ako se ne prelazi granica, a nju valjda možemo sami
sebi odrediti.

Što su jeli naši stari? Prije dolaska struje, meso je bilo moguće sačuvati jedino
sušenjem, svježe se jelo rijetko zbog nemogućnosti čuvanja. Jaja, mast, maslac,
sve vrste grahorica, sve zeleno što je raslo, a korištenje maslinovog ulja je bilo
ograničeno u krajevima poput moga, maslina je bila rijetko stablo, tek zadnjih
dvadesetak godina se prilazi sadnji i eventualnoj obnovi kojeg zaostalog stabla.
Riba je bila endemska vrsta, nema mora, nema rijeke, nema ribe, osim ako se
ode u Primorje mijenjati krompir za ulje i ribu, koja opet, može trajati jedan dan.

Koliko mi je poznato, ljudi su doživljavali duboku starost, neki, oni manje sretni
su umirali mladi, ne poznajem slučaj da je to bilo od povišenih razina koleserola,
umirali su od raznih bolesti, najčešće upala, ili epidemijskih vrsta. Tko je ostao
naživio se, bez obzira na sve nedaće koje su vrebale iz svakog kantuna.

Ovi timovi znanstvenika sada žele dokazati da je većina "bolesti" umjetno proizvedeno,
čineći uslugu farmaceutskoj industriji i industrijama "zdrave hrane" poput margarina.
Mogu zaključiti da su to samo marketinški trikovi, stalno lupanje o tomu kako je i
solna kiselina ljekovita narod će povjerovati. Treba sve čitati između redaka, ne
uzimati za istinu sve što nam se servira i što je najbitnije..., slušati svoje tijelo, ono
je najmjerodavnije, u svakom trenutku nam šalje signale kad smo pretjerali.

Mišljenja sam (to je laičko dakako), da treba jesti svu hranu umjereno, vodeći računa
što se s čim sljubljuje, čaša vina poslije ručka je jako dobra tko podnosi, naravno.
Kad vidim ovu moju čeljad kako s guštom zaliju ručak crnim ili bijelim, ovisi o ručku,
meni muka, mogu samo gledati. Svoj organizam ne treba silovati, silovatelja ima i
mimo naših stolova, taj "posao"ostavimo njima, ne preskakati signale koje nam tijelo
odašilje i živjet ćemo do smrti. Još kad bi bilo pameti isključiti sredstva informiranja,
izbjegavati stresove..., vijek bi nam bio slonovski (mislim da slonovi dugo žive).

Jedi umjereno, pij umjereno, ljubi predano, a radi dok te umor ne svlada, živjet ćeš
ugodno, ako ne staneš na pješački.


19

nedjelja

ožujak

2017

Rogovi na vrići

Grackoj čeljadi ovi naslov baš ne znači puno, možda i ništa, a oni
šta imaju ruralno podrtlo su rogovi na vrići poznati, pa da objasnin:
Svi znamo šta je vrića, a znamo kako izgleda prazna a kako puna.
Kad je vrića puna lako se primijeti da na dnu postoje dva kraja šta
izgledaju ko dva mala roščića. To ne bi ništa značilo da se narod
nije dositijo i povuka paralelu između tizi rogova i nesuglasica među
ljudman. Kad se neslaganje razvije ono, da bi protivnici kose čupali
jedni drugima kaže se da se slažu ko rogovi u vrići.

Razmišljam nešta o odnosima među ovon našon, nazovimo, ljuckon
vrston, letan po novinan, manje u zadnje po blogovin, ali di god maknen
stresen se od jada, niko nikoga ne uvaživa, niko se s nikin ne slaže, svi
su se grupirali na live desne, bile, crne, crvene, plave, nema boje koje
nema. Dobro, neka to, grupiraj se di oćeš, al' šta ne pustiš mene da po
slobodnon izboru mogu bit šta oću ako nikoga ne grizen.
Jedan problem ja vidin svojin očima i ne pada mi na pamet da ga gledan
tuđin, iman svoje oči i svoje oćale, gleda ću šta oću i kako oću, volja me
i štroloć (ukrivo).

Ima puno antifašista, ima i fašista, bar tako piše, ima virnika, nevirnika,
agnostika..., ali ima i ona vrsta šta bi je nazvala svašistima. Na svomu, ne
baš kratkon putu, u prošlon sustavu i danas puno san ih srila. Neće se oni
tako imentovat, neće jer su oni najispravniji, oni su stalno na pravom mistu
u pravo vrime i kako kažu, ne minjaju se oni nego vlast. More bit da je tako
gledanje ispravno, čemu kontra struja, vjetrenjača i rogova, triba bit na crti
ili šta bi prija rekli na liniji. More bit da ja nisan u pravu, moguće da se čovik
razvija na svom putu i baš onako kako to trenutna vlast očekuje, po onoj:
"kud vlast tute i ja". Tako su nastali svašisti, oni su vazda glavni, oni vazda
ispravni, znadu di se triba prišaltat.

Neka i nji, uvik ih je bilo i biće dok bude država i vlada, mene molja samo
šta lipo ne kažu, eto, ja san taki, neću protivu vlasti pa makar ostatku naroda
kakili po glavan, a kaku, redon, koja god smjena dođe nova nan govanca po
glavan padaju. Unda se pojavu oni šta to ne mogu pritrpit pa se bunu, a ako
se bunu, svašisti šize jer je njiman lipo, oni su na crti, a "pobunjenici" odma
dobiju imena: neprijatelji, mrzitelji, bože sačuvaj, svakako ih vabe, a nikako
pogodit u sridu i priznat da se oni bunu zato šta in je dogorilo a ne šta su
tamo niki izrodi. Čovik bi triba radit i živit od otoga, a ako to ne more unda
nešto smrdi, triba čistit šta smrdi.

Stalno san pod upitnikon komu je stalo da smo mi rogovi u vrići, ja mislin
da su to najcrnji neprijatelji svima nami, vođeni onom: "zavadi pa vladaj".
Aaa, neš, neš, niko mene neće zavadit s onin ko misli drugovačije a valja
se u iston blatu ko i ja, a o "dizajnerima" naše lipote življenja bi mogla
razmislit. Bar sada, u ovo korizmeno vrime, razmislimo da smo samo
sitna čestica koju se časkom može otpunit i čemu netrpeljivost, posebno
što nas se većina deklarira virnicima, Kristovin slidbenicima, a njemu baš
i nije milo da smo mi ko rogovi u vrići.

17

petak

ožujak

2017

Dade me Bog misleću

Zaredali se sprovodi, onako, miks, da je pravednosti neki su mogli
još metre drva iscipat, a ima i onizi šta su svoja iscipali, nek odmore.
Našle smo se na ispraćaju jednom dedi u Jercegovini, a ona čoviče...,
pešnje se obisile, oči na po koplja, nos zacrvenijo..., nije mi jesno.
Neš se na sprovodu cirlikat, al' kontan, čovik je star, nije joj ni rod, šta
žališ jadna, ne zovi vraga.

Prodrman je diskretno..., "ej, šta je tebi, žalosnija si od ćeriju pok. Rajke,
daj se malo priberi, nemoj sad oplakivat svoju svojtu, Rajku ćemo ispratit
i digdi sist popit kavu paš mi reć koji ti je...."

Otra ona suze šudarićon i malo se odmakne kad je pratar počejo govorit
hvalospjeve pokojniku, mislin da je malo pritra, svi mi znademo Rajku.
Više je ubeštima nego po sela, volijo je "voćke" tako da se puton često
ljulja, a veći dijo rađe je pripušća svojoj nježnijoj polovici, eno gledan i ona
crče rimajuć. Bože me slobodi, je li čeljadetu stvarno dođu na pomet lipe
stvari otputa pa ne more izdurat il ima tute i malo vanjskog dojma, nek svit
vidi tugu moju. Dobro, nisan ja sudac, neman pravo mirit tuđu tugu, dosta
mi je i mene.

Zaprpali su Rajku, pratar mu je uputijo zadnji "pokoj vičnji", i mi pomalo svaki
svojin puton.

Moja poznanica me uze pod ruku, odemo u jedan kafić, nije mi baš po miri, al
računan, sist mi je di bilo. Ona je kapo od volana, pa kad joj utuži sidit dižemo
se i pravac starom životu.

"Sad ti meni reci šta te uvatilo da si onako žalosna bila, ko ti je padnijo na pomet?"

"Znaš šta, meni ti vako ujti svaki put kad dođen komu na sprovod, pritiskaju me misli.
Počmen od moji koji su umrli, pa unda mislin šta bi da se nedajbože štagod mlađin
dogodi, pa šta se ima još popravit, šta san činila loše, šta san mogla bolje..., ma šta
ću ti govorit, dade me Bog misleću i gotovo. Ja ti uvečer kad iđen leć, pribiren cili dan
i svako čeljade koje san srila u putu, kako san ja danas prošla, kako san se onoj maloj
Strikinoj izbeljila kad je okrenila kosti, a ubrk san joj se cirila umiljato. Nisan ti ja baš
cviće kako se tebi čini, znaden bit vrlon pogana i to me baš pritiska. Zbog ti svoji grija
puno mislin, pa umisto da okrenen stranu ja jopet isto, sve ponavljan, ne moren sotin
više živit. Zato mi sprovodi taman dobro dođu, isplačen se, ne tliko zbog pokojnika
kliko radi moje nutrašnjosti. Govorila ja i pratru na ispovidi a on samo manijo rukon, kaže
da je to sve ljucki, važno je uočit grij i pokajat se. Ma nemoj mi ništa govorit, koja mi
korist šta se pokajen kad jopet iđen istin tragon, lošo mi se piše viruj mi." Opet zaplaka!

Dala je i meni malo mislit, ima njezina ispovid smisla, ima toga more bit i u mene, al
neću sada teretit dušu, moran o ručku radit.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se