18

nedjelja

lipanj

2017

Nema kiše

Nema kiše
zemlja raspukla
bukte požari
usjevi pognuli glave...
zašto?
Zbog verbalnih delikata,
međustranačkih konflikata,
nabujalog ateizma,
papirnatog teizma,
idealizma,
zbog posljedica antagonizama,
deklarativnih fažizama,
antifašizama...
suđenja za minorna lajava djela
oslobađanja za "premasna" nedjela


Ne znam povoda
nazirem opomenu odnekud,
kroz sušu,
raspuklu zemlju,
požare.

14

srijeda

lipanj

2017

Šta fali Rumunjskoj?

Letimično sam, na po uva preslušala vijesti u nas i
oko nas, ne znaš za koje bi se čeljade mašilo, sve
pršti optimizmom, lipotom, a mi stalno ronjamo..., sramota.
Evo, kažu da smo po osobnoj i ličnoj potrošnji sašli skalin
ispod Rumunja. Šta udi, šta fali Rumunjin, ko da oni ne mogu
bit troškali, naši su potrošili i crno pod noktima, ne moreš
vazda bit prvi. Kanta je prazna, kako ćeš trošit, oklen?

Pravo suđe se jopet pokazalo, ne smi sudac ni regnit kad mali
od cilokupnog baluna drekine, oni šta su ga branili (od čega),
pokunjili se i dali se na glavni izlaz, a dobro znademo da se
izlazi jedva naziru.

Oni barba s crvenon kapicom nije više moga držat u sebi nego je
drito udrijo po kojaliciji adzeans, kako se bijo naoštrio, koda je ota
kojalicija protivprirodni blud božemiprosti.
Ne znan, nisan ni sritna ni nesritna šta su se oni ukalupili, a bila
bi sritna da vidin kako naši ugostitelji neće morat uvozit radnu
snagu izvanka ko jaja iz Poljske. Lipo bi imali manji trošak, a šta
će sve u turizmu počet smrdit na pokvarena jaja, eto ministrin od
turista i gospodara neka to riješu, ja san u pensiji.

Je da trošin manje i od Zanzibaraca, a u šta ću trošit, tako meni
uopće ne reste jalni adrenalin zbog radi Rumunja, neka narod troši,
a ja ću čekat kišu da koji kubik vode manje iscuri.

Triba vodu šćedit, kako je počelo nećemo se ni morske moć dokopat,
šta koncesije, šta zamijene "dobara" jedino da mi se kojemu tajkunu
ušlepat na jahtu ko ćoravi putnik, a zato triba imat peklju.

Iđen ća, sutra me čeka praznik pa jopet neću ništa radit.

06

utorak

lipanj

2017

Evo je konačno

Prođoše skoro dvije godine od odlaska mojih pjesmuljica
u MH. Danas konačno držim primjerak knjižice u rukama,
sretna ko da sam upalila mlažnjak i poletjela pod oblake.

Izlazak iz zapećka mojih skromnih uradaka doživjela sam
danas kao nagradu za sve ružno što mi se dogodilo u proteklom
periodu. Hvala Matici, hvala svima onima što su mi pomogli.

Svjesna sam da će moja knjižica kao i prethodne tri mjesto naći
tek na policama prijatelja, možda će je neki pročitati iz čiste
znatiželje, možda se nekomu i svidi, nevažno, osjećam da sam
isplatila dug samoj sebi. To bi valjda trebalo biti dovoljno, naravno,
nešto u meni priželjkuje da netko povremeno prelista i potraži me
u stihu ili proznom tekstu.

Moja "tkanica snova" je istkana, tu je i radujem se njenom izlasku
na svjetlost ovog vrućeg dana.

05

ponedjeljak

lipanj

2017

Nikakve veze s aktualnim stanjem

Kažu neki kako je bolje imati nego ne imati, a drugi
da je bolje pobijediti nego biti pobijeđen. Meni tu ima
neka poveznica..., imati, pobijediti, švorc, izgubiti.

Kad čovjek ima: novac, moć, ljude, a ovo zadnje možeš
lako imati kad imaš dvije prve, jer su ljudi (uglavnom), roba,
a roba ima cijenu. Dakle, robu se lako premješta s police
na policu, sa štanda na štand, podliježe sortiranju i mijenjanju
svojstava, o tomu dakako ovisi i cijena.

Znamo da srdela i losos nisu isti ni po cijeni ni po kvaliteti, isto
tako, obje vrste posluže u određenom trenutku za zadovoljenje
potreba. Potrebe su različite, onaj tko ima novac i moć postavlja
uvjete, on "lososa" ustoličuje prema podstolnom dogovoru, to
se zovu viši interesi. Srdele se kupuju jeftino ali ih ima, njihova
uloga je druge naravi, važno je da su na broju.

Dogodi se također da oni što puuuuno imaju odjednom nemaju...,
nema noćnih mora ni ovrha, samo zvizne i oni što pobjeđuju (a
i on je potpomogao) pomoći će njemu, "ruka ruci, nismo... sitne ribe".

I tako srdelice ostaju u uvjerenju kako su obavile povijesni zadatak,
dok losos čeka novu priliku, samo promjena "plitice".

Ako dođe do izlova korisnih primjeraka, velike promjene se odgađaju,
ili se poseže za alternativnim rješenjima. Tko ima i pobjeđuje taj bi
valjda trebao i znati?

30

utorak

svibanj

2017

Je li svanulo?

Svježa svitanja
nova nadanja
čim oči otvoriš nadaš se
svaki pogled nova želja
ničega osim želja
a puna vreća veselja

Raduješ se dozreloj trešnji
murvi
kosteli
raduješ se svakoj travčici
srce ti puno
nade

Kad jednog dana odem
obujem nove cipele
obučem haljinu na točke
čekat će me otvorena vrata neke nove škole
a ja ću učiti
imati nova saznanja
čekat ću ispruženu ruku
i mi
ruku pod ruku
odosmo
u nova
sretnija svitanja

1965.


Nova lica

Ulazim sramežljivo
promatram nova lica
izgledaju sigurni
bar oni iz grada
a mi ostali...
promrmljamo svoja imena
sjedimo skrušeno na drvenoj klupi
s mišlju da nam se smiju
našoj skromnoj odjeći
brđanskom govoru
hodu savijenih koljena

Nije mi puno trebalo
vedar duh pobjeđuje razlike
uklopila se
ne vidim razliku
osim u pristupu
onih što stalno strše
bez pokrića

Ništa mi više nije važno
osim hoda naprijed
radosti koju ponesoh
iz svježih svitanja

1965.

29

ponedjeljak

svibanj

2017

Empatija i kriva procjena

U mom malom gradu ima ljudi koji su na rubu egzistencije,
ali to nekako skrivaju, tek oni koji ih pobliže znaju diskretno
pružaju pomoć. Ponosit je naš "kameni čovjek", toliko da će
radije skapavati nego li pomoć zatražiti. Ne želi svojim susjedima,
sugrađanima, dati do znanja da im nešto manjka.

Često sam u Splitu, vrtim se uglavnom oko bolnica jer su trgovački
centri odavno za mene prošlost, nemam tamo što tražiti, "sve imam".
Omakne mi se tek poneka kava s nekim iz mladosti ili slučajnim
posjetiteljem iste adrese.

Primijetila sam da se baš oko bolnica skupljaju mlade majke s malim
bebama u naručju i traže pomoć, uglavnom su to Romkinje, ili barem
tako izgledaju. Tko to može vidjeti malu bebu, još ako plače, a ti misliš
da baš zbog gladi plače, a da ne udijeliš neki sitniš što su ti vratili u
kusuru od brzinski ispijene kave. Za vas ne znam, ja ne mogu.

Prošlog tjedna, prolazim oko zgrade bolnice, kad na jednom kutu stoji
skroz mlada Romkinja s djetetom u naručju. Lijepa, čak uredna, tiho
moli za pomoć, kaže da je za hranu tom istom djetetu. Ovako "procjenjiva"
kakvu me Bog da, idem ja nju malo testirati. "Evo curo, možemo li se nas
dvi dogovorit, iđeš sa mnom, pomoć ćeš mi sredit kuću, ja ću ti čuvat dite,
ručat ćeš i platit ću ti". Ona poskoči i pristade na prvu: "Može teto, uradit
ću šta god mi daš, možemo odma". Zaskočila me, nema što, ja se malo
lecnem, kažem da uopće ne stanujem tu, ali kad je tako reagirala zaslužila
je i pomoć. Žao mi bilo što nisam imala nego zvonećih i jednu papirnatu,
pa, neka mi je to bilo jedino u novčaniku dam joj.

Moj supatnik sve to prati sa strane i onako, poluposprdno mi se obrati: "Je li
moja dobročiniteljica izvršila zadatak, koliko si joj dala". Malo preračunam u
sebi i kažem: "imala sam sam jednu od deset i nešto zvonećih, ža mi šta
nisam imala više". On me gleda, pazi da "ne ugrizem", svejedno mi kaže:
"Di ti je mobitel..., ne moraš ga vadit, samo da znaš, ti imaš oni prastari, a
mlada gospoja u ruci drži oni najpametniji šta postoji, neka si joj dala, nema
veze i ja bi', samo bi ti do kuće cilu mirovinu iskeširala, zato, sidaj u auto i
gibajmo dok ti se još neka nije natakarila".

Šutimo, ja u svojim mislima, a njemu nešto krivo što mi je spočitnuo moju
procjenjivačku odliku, a i višak onoga što empatijom zovemo.

Ma neka, mislim u sebi, znam ja sebe, a opet, nije ni ugodno tražiti milostinju.
Premda svjesna da se u tim krugovima kriju i organizirane prosjačke skupine,
meni je duša na mjestu kad posegnem barem za zvonećim.

26

petak

svibanj

2017

Tišina u zasjedi

Pakiram tišinu
u kovitlac misli
opstanak neizrečenog
u sudaru sa željom
reći i preživjeti
ostajem u tišini
dok samo laži krune glave
plivajuće
što pliva preživi
do prvog kovitlaca
neoznačenih puteva
razljućenih očajnika
što ciljaju iz tišine


24

srijeda

svibanj

2017

Dojam vara

"Zašto ne zatvaraš ta vrata, posebno kad si sama", uputa
je koju primam od svojih potomaka i supatnika na odlasku.
"Ma, šta meni more bit, ko će meni doć na vrata, a da i dođe...,
uteće glavon bez obzira kad snimi stanje." Nikad nisan bila
osobito plašljiva, čini mi se da bi na groblju mogla prispavat
bez primisli kako bi me neko od "stanovnika" pomilkijo po glavi.

Vrata su bila blago oškrinuta, ja nešta raduckala, zvono se nije
oglasilo, a dobila san neki nagli osjećaj kako nisan sama.
Izlazin, naglo otvaran vrata, a ON se ukipijo, ne trza. Brzinski
san ga "snimila", savršena elegancija, šuti on, šutin ja, ositila
san opasnost od nepozvana gosta. Ne pamtin da me je neko
tako oborijo s nogu, ono, da san ostala brez riči, to se meni baš
ritko događa. "Šta ću sad, da li da zazoven nekoga", opet, ako
šta poduzmen nekontrolirano ne znan kakva će bit reakcija...
Oružja u kući neman, a i da iman..., dok ja dovatin obrambeno
srestvo, ko zna šta ovi more napravit...
Naglo zalupin vratima, okrenen dvaput ključon i brže bolje za
telefon. Drćuć ko prut zovnen susida da itno dolazi, prikućon
mi je nepozvan gost, ne znan mu namjera. Čovik, šta je, je, odma
dotrči i čujen ga prid vratin kako je sasujo arsenal psovki..., "Benti
neću toga, šta nisi rekla ko je da se naoružan, evo saće mi uteć."

Malo san se okuražila i otvorila vrata, vidin samo susida, nepozvani
je zamaka, al' neće daleko oboje smo zaključili. Cili naš trud da mu
snimimo putanju nije urodijo plodon, meni je osta prisutan stra da bi
se opet moga vratit, ako je svatijo da san sama i ne zaključajen vrata.

"Ajde lipo, sad zatvori ta vrata, a ako se slučajno pojavi samo ti zovi,
eto mene pod punon ratnon spremom." Zafalila se ja čoviku, ponudila
mu piće, a u meni je osta nemir i otvoreno pitanje: "Kako neko onako
lip, elegantan more bit opak ako samo okon nespretno trepneš". Stoji
ona da dojam zna bit vrlo varljiv, stoga, dupla brava i dvaput okrenit ključon.

23

utorak

svibanj

2017

Povijesna odluka

Jednom sam vam dala na uvid prezimena moga rodnog kraja
i tu se stvarno može naći puno znakovitosti. Sada mi je u glavi
nešto drugo, jednim dijelom vezano i za prezimena. Nisam baš
previše bila uključena u izborne startove i trke, ne vidim tu ništa
što bi mojoj i vašoj djeci promijenilo živote. "Srećom", uvijek mogu
zavežljaj na rame i u šareni svijet (više nema bijelog).

Dok sam ja spremala ručak, (ipak mi je jedina živuća strina u posjeti),
moj "su" čita glasno izborne rezultate. U jednom trenutku ušutkam ga
i tražim da mi ponovi tko to ide u drugi krug u mom rodnom Imotskom.
"Budalić i Kukavica..., je, baš ko šta san reka, Budalić i Kukavica, šta si
zinila..." Poznata meni prezimena, Budalić je bio matičar sve do odlaska
u mirovinu, a prvi rodni list mi je s njegovim potpisom. Strina me isto
gleda, njoj preko glave izbora, rekla sam joj ako ovaj pobjedi što mislim
da bi mogao, barem neće oskudijevati u janjetini i pršutu. "Neka tebe, ja
ću rađe postit do kraja, ali nije do mene, jedan glas gori, doli".

Objasnila sam svojoj dvočlanoj ekipi da moj rodni kraj, sad ili nikad čeka
blistava budućnost, za koga god se opredijele ne mogu falit. Ostaje im
molit se Bogu sv. Anti i Gospi od anđela da prezimena ostanu samo kao dekor.
Svakako su pred odlukom stoljeća, možda i dalje, neka im je sa srećom.

22

ponedjeljak

svibanj

2017

Izgubljene boje

Blaga sumaglica muti pogled
ne razaznaje boja
sve je crno- bijeli svijet
u mojoj viziji živjele su boje
polako se rasplinjuju
kao kad neiskusna domaćica
jednim crnim komadom oboji odjeću u ništa
stoji ojađena pred hrpom nemara
uzaludan pokušaj vraćanja svježine
daltonizam oka i uma



II

Revitalizacija propalih objekata
nikad započeta
tek prerezana vrpca škarama krojača
koji tek rezati znade
a šavovi raspuknuti
namještena osmijeha napušta teren
rastući od infuzija aplauza
nemislećih sljedbenika


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se