bez daha

subota, 03.03.2012.

Uravnoteženi

Djelovala je tako obično.
Kad biste ju vidjeli na ulici, u trgovini, kinu, kafiću, nikad ne biste pomislili to o njoj.

Išla je na posao, crnčila cijeli dan u nekoj kancelariji, jela govna kao i svi ostali jadnici u toj ogromnoj korporaciji, smješkala se ponizno šefu i šefovim šefićima.

Davili su ju svi redom. Tko god je htio.

Od starih baba u liječničkim ordinacijama koje su nekako uvijek baš njoj željele ispričati sve o svojim preslatkim unucima do obiteljskih davitelja koji su na raznim svadbama, krstitkama, karminama uvijek njoj objašnjavali svoj smisao života.

Muž ju odavno više nije doživljavao kao ženu. Ženu u pravom smislu riječi. Doživljavao ju je samo kao nekoga s kime dijeli prostor i vrijeme. Netko tko se brine da je stan čist, rublje oprano i ručak skuhan. Jednom mjesečno, ako je baš bio dobro raspoložen, velikodušno joj je priuštio seks. Mada nije pravilo da je bilo čak i jednom mjesečno.

Podstanari joj nikad nisu plaćali na vrijeme a kad bi odlazili redovno su ostali dužni za režije uz obećanje da će platiti. Nikad ne bi.

Stare školske prijateljice su već odavno znale da je ona ta koju će pozvati na kavu i satima joj plakati na ramenu zbog nekog jebača koji ih je tako grozno izgazio, upropastio im brak, potrošio pare i nestao bez pozdrava.

Nikad nikome nije bilo jasno kako je sve to podnosila.
Uvijek bezbrižna, nasmiješena, uvijek s tom lepršavom lakoćom postojanja.
Uvijek tako postojano sretna i staložena. Uvijek tako blaga, nježna, osjećajna i obazriva.
Nevjerojatno uravnotežena osoba.
- Blago tebi. Ti imaš taj neki urođeni unutarnji mir, tu nevjerojatnu ravnotežu.- govorili bi joj.
Samo se blago smješkala. Svojim blaženim ravnotežnim osmjehom.

*****

Kad je ušla u njihov tajno unajmljen ljubavnički stan, on ju je već čekao spreman. Sjedio je gol na podu.
Prišla mu je brzo i zagledala se u njegove oči.
Trajalo je to možda minutu a onda su joj ruke poletjele.
- Đubre! Gade! Gnjido! Govno jedno!
Njeni šamari su padali po njegovom licu jedan za drugim.
- Svinjo odvratna! Kretenu! Ljigo!
Svakim novim udarcem, osjećala je kako se bijes u njoj oslobađa sve više i više.
Udarala ga je sve jače, glava mu je letjela lijevo pa desno.
Dlanovi su je pekli a to ju je još više razbjesnilo.
Počela ga je šutati nogama.
- Ti smeće jedno ogavno! Crve! Pederčino! Smradu obični!
Dahtala je od bijesa. On je na podu dahtao od bolnog zadovoljstva.
Zgrabila ga je za kosu i pljunula mu u lice.
- Marš u sobu, stoko!
Podigao se s poda. Odvalila mu je strašnu šamarčinu.
- Na koljenima! Puzi, gnjido!
Puzao je do spavaće sobe dok ga je ona šutala nogama.

U sobi, na krevetu, spremno je čekao bič.
Zgrabila ga je dok se on potrbuške bacio na krevet.
Počela ga je bičevati bez milosti.
Najgore psovke i vulgarnosti izlazile su iz njezinih usta.
Osjećala se tako dobro. Tako jebeno oslobađajuće.

*****

Sjedili su na podu pokraj kreveta i dijelili jednu cigaretu.
- Danas ti je duže trebalo. Duže nego inače. - otpuhnula je dim u plafon.
- Loš dan na poslu. Ustvari loš cijeli tjedan. - rekao je mirno uzimajući cigaretu iz njezine ruke.
Pogledala ga je iskosa. Leđa su mu bila sva u crvenim prugama. Kako je uopće sjedio na dupetu?
- Sranja se samo gomilaju i ne vidi im se kraja.- povukao je dim duboko u pluća.
Šutjela je. Nije imala volje za razgovorom o sranjima.
Osjećala je spokojstvo i htjela je uživati u njemu.
U tom predivnom osjećaju oslobođenja i smirenosti uslijed izbačenog bijesa, frustracije, nervoze i stresa.
U toj savršenoj ravnoteži.

- Znaš, htio bih da probamo nešto novo.
- Rekla sam ti da neću ništa bolesno. Samo normalno. Meni treba da te mlatim, tebi treba da te se mlati.
- Znam. Ali to mi više nije dovoljno.
- Zašto? Zbog čega?
- Stigla je direktiva odozgo. Drugi tjedan moram otpustiti 100 ljudi.
- Kvragu.
- Želim da mi se pokakaš u usta.
- Molim? Ne dolazi u obzir. Prebolesno je!
- Među tih 100 si i ti.

- U redu. Učiniti ću to.

To će biti savršena ravnoteža za oboje, pomislila je.
- 01:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se