subota, 25.02.2012.
Ako budem imao sreće
|
Moje ime je Metak. Prezime Kalibar.
Moja priča je jedna sasvim obična priča. Moj svijet se ne razlikuje od ljudskog iako nisam od krvi i mesa već od olova. Iako nisam od krvi i mesa, ja osjećam. Osjećam da sam drugačiji od drugih. Od moje vrste. Moj život je predodređen. Zna se koja je moja zadaća. Ja sam stvoren da nanesem bol i ubijem. Ako budem imao sreće. Ako ne, ispaliti će me u zrak. Mada, i to je bolje od najgore solucije. Da me ispale u zid. To je vrlo bolno. Kažu stariji koji znaju o čemu pričaju. Otkad sam napravljen, ja čekam. Čekam da dođe moje vrijeme. Živim u jednoj kutiji, u jednom tvorničkom skladištu. Na zalihi. To čekanje me ubija. Ta neizvjesnost. Ne znam zašto je to tako. Situacija u svijetu je i više nego povoljna za mene. Gazde se uvijek pobrinu da za moju vrstu ima posla. Gazde su ljudi. Oni su čudni. Nekad mi se čini da nas iskorištavaju. Bespotrebno nas rasipaju. Nekad mi se čini da smo sami sebi svrha. Mislim da to nije u redu. Nije etički ispravno. Pogotovo prema nama. No, tko sam ja da brinem o etici. Moje je da ubijem. Ako budem imao sreće. Previše razmišljam. U zadnje vrijeme sve više i više. Kao što rekoh, imam previše vremena. Imam vremena za rasipanje a to nikad nije dobro. Nije dobro za Gazde, još manje za nas. Drugovi koji su samnom u istoj kutiji kažu da više ne mogu slušati moje lamentacije o smislu postojanja. Pa sam počeo lamentirati u sebi. Nakon dugo vremena shvatio sam koji je moj problem. Ja želim biti netko. Ne želim biti samo neki bezimeni broj, jedan od milijuna ispaljenih u nekom glupom ratu. Moj cilj je viši. Želim da me se pamti. Da se pamti moj čin, moje djelo. Želim ostaviti trag iza sebe. Lincoln, Kennedy, Lennon.. To je slava. To je savršena ostavština. O tome bi se pričalo bezvremenski. Ako me ispale u tamo nekog NN, što mi to vrijedi. Pa tko još priča o tome. Neki glupi ratovi za naftu, za razne interese. To je tako obično. Nitko me se neće sjećati. Samo kad bi me odabrali. Da budem izabran. Za neku posebnu misiju. Da ostavim trag. Treba samo biti odabran za pravi cilj. O kojem će se uvijek pričati. Sve ostalo je potrošno. Nije vrijedno spominjanja. Biti ću samo potrošna roba u potrošnom mesu. Gazde odlučuju. Možda me i prodaju. Suprotnoj strani. Drugim Gazdama. Možda me upotrijebe u nekoj revoluciji. Uvijek netko želi promijeniti svijet. Uvijek ima nezadovoljnih. Onih koji žele ljepši, bolji i pravedniji svijet, kako kažu. Da, možda završim u nekoj revoluciji. Bilo kako bilo, samnom ne mogu pogriješiti. Moja zadaća se zna. Da ubijem i nanesem bol. Biti će tako. Ako budem imao sreće. Ali, dopustite mi da sanjam. Ja želim biti netko. |
