bez daha

petak, 24.02.2012.

Pjena za brijanje

Voljela je pjenu za brijanje. Ne na sebi. Na muškarcu.
Voljela je uzeti u ruke žilet. Stati iza muškarca, nasloniti mu glavu na sebe, podići mu bradu i krenuti žiletom. Preko grla.
Uvijek je žalila što se nije rodila u doba britvi.
Dan kad je izumljen brijaći aparat i onoga tko ga je izumio, proklinjala je u mislima. Mada se nikad nije potrudila da sazna ime tog tipa. Izumitelja.
Ali znala je da bi ga voljela nasapunati pjenom. I uzeti u ruke britvu.

Bila je slatkorječiva. To je bila velika prednost.

Pomagalo je što je imala i velike sise. To je bila još veća prednost.
Muškarci jednostavno vole kad im glava utone u velike sise.
Ne mogu si pomoći.
To je valjda nešto praiskonsko u njima. Taj nagon prema velikim sisama.
Tko će ga znati.

Muškarci mrze brijanje. Brijati se godinama, iz dana u dan, brijati se gotovo svako jutro.
Naporno. Dosadno.

Žene mogu nagovoriti muškarce na nevjerojatne stvari. Poslije seksa, dobrog, na skoro sve što im padne
na pamet.
Muškarci su slabija karika evolucije.
Oni to ne znaju. Misle, zato što ih je priroda obdarila jačom snagom i tjelesnom konstitucijom, i zato što je
svijet ustrojen njima u korist, da su u prednosti.
Kako pogrešno.

Dovoljna je pjena za brijanje.
Žilet.
Ženska slatkorječivost.
Velike sise.
Muška naivnost.
I ženska precizna ruka.

Ona je baš voljela pjenu za brijanje.
I žalila što se nije rodila u vrijeme britvi.
Sve bi bilo puno jednostavnije.
Gotovo jednim potezom.

Žiletom ide puno teže. Potrebno je više poteza.
To je tako nepotrebno trošenje energije, rasipanje snage i vremena.
Najgori je brijači aparat.
Pretpostavlja.
To još nije isprobala.
Čini joj se malo previše morbidno.


- 01:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.