|
|
Rainelle Madeleine Lautner (Rain, Ellie)-
,,Djetinjstvo nije od rođenja do izvjesne dobi, pa u izvjesnoj dobi dijete odraste i riješi se svega što je djetinjasto. Djetinjstvo je kraljevina u kojoj nitko ne umire.''
Edna St. Vincent Millay
Pleme Quileute:
Jacob
Sam
Embry
Billy
Građani Forksa:
Bella
Mike
Lucy
Jessica
Angela
Alexandra
Cinth
Eric
Chanell
Cullenovi:
Carlisle
Esme
Edward
Rosalie
Emmett
Alice
Jasper
| siječanj, 2009 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by XXS Girl
Ovo je Sumrak FF (Fan Fiction) blog i zato molim one koji nisu fanovi (ili mrze spomenuti serijal/film) da ne ostavljaju uvredljive komentare jer tako sami sebi troše vrijeme. Kritike su dobrodošle, kao i pozitivni komentari, ali samo od strane fanova. Lijepo vas molim da ne ostavljate nikakve lance ili štafete, neću vas prijavit administratoru al ipak... To je totalno glupo. I to je to! Uživajte!
Hannah Howell
Loredana Malfoy
Cinthany Deathlight
Alexandra Black
Starz Skrable
Elbereth Davis
Chanell Grey
Daria-osobni
Vlatka-osobni
EVO JOŠ PAR RAINELLEINIH SLIKICA:
(Sama sam ih radila :) )
THEME SONGS OVOG BLOGA:
(Preporučam da ih slušate dok čitate postove)
Bring me to life/ Evanescence feat. Paul McCoy
How can you see into my eyes like open doors
leading you down into my core
where I’ve become so numb without a soul my spirit sleeping somewhere cold
until you find it there and lead it back home
(Wake me up)
Wake me up inside
(I can’t wake up)
Wake me up inside
(Save me)
call my name and save me from the dark
(Wake me up)
bid my blood to run
(I can’t wake up)
before I come undone
(Save me)
save me from the nothing I’ve become
Now that I know what I’m without
you can't just leave me
breathe into me and make me real
bring me to life
(Wake me up)
Wake me up inside
(I can’t wake up)
Wake me up inside
(Save me)
call my name and save me from the dark
(Wake me up)
bid my blood to run
(I can’t wake up)
before I come undone
(Save me)
save me from the nothing I’ve become
Bring me to life
(I've been living a lie, there's nothing inside)
Bring me to life
Frozen inside without your touch without your love darling only you are the life among the dead
All this time I can't belive I couldn't see
kept in the dark but you were there in front of me
I’ve been sleeping a thousand years it seems
got to open my eyes to everything
without a thought without a voice without a soul
don't let me die here
there must be something more
bring me to life
(Wake me up)
Wake me up inside
(I can’t wake up)
Wake me up inside
(Save me)
call my name and save me from the dark
(Wake me up)
bid my blood to run
(I can’t wake up)
before I come undone
(Save me)
save me from the nothing I’ve become
(Bring me to life)
I’ve been living a lie, there’s nothing inside
(Bring me to life)
Before The Dawn/Evanescence
Meet me after dark again and I'll hold you
I want nothing more than to see you there
And maybe tonight, we'll fly so far away
We'll be lost before the dawn
If only night can hold you where i can see you, my love
Then let me never ever wake again
And maybe tonight, we'll fly so far away
We'll be lost before the dawn
somehow i know that we cant wake again from this dream
it's not real, but it's ours
Maybe tonight, we'll fly so far away
We'll be lost before the dawn
Maybe tonight, we'll fly so far away
We'll be lost before the dawn
William Shakespeare, Romeo i Julija
***
Posveta:
Evo, obično ne pišem posvete, ali ovaj put moram. Post je posvećen mojoj dragoj Elby koja mi je, iako je ne poznajem uživo, veća prijateljica od nekih s kojima se viđam svakodnevno. Za tebe i tvoje buduće posteke!
Također, post je posvećen HJCH koja me nagovorila da priču pošaljem u OK!, hvala stara, dužna sam ti! (Više o tome u P.S.-u)
***
Subotnje jutro. Po meni, najdosadnije jutro u tjednu. Ništa se ne događa. Ustala sam iz kreveta i krenula prema prozoru. Široko sam ga otvorila ne vjerujući svojim očima. Snijeg. Čisti, netaknuti bijeli snijeg prekrio je cijelo selo. Katastrofa. Mrzim snijeg. Ta hladna, smrznuta voda nakon nekog vremena se počne topiti ostavljajući za sobom blato i lokve, koje se kasnije smrznu i čekaju mene da se okliznem o njih i razbijem koljeno ili lakat, baš kao i svake zime. Došlo mi je da sve polijem benzinom i zapalim ili da preko cijelog sela rastegnem ogromni najlon koji bi sprječavao ovakve katastrofe. Svašta mi je padalo na pamet dok se nisam potpuno razbudila. Otišla sam do ormara i potražila najtopliju odjeću koju imam. Od same pomisli na snijeg smrznula sam se. U prizemlju se čulo hodanje.
-Rain, jesi li budna?- Viknula je Nancy.
-Da.- Tupo sam odgovorila i izbacila većinu robe iz ormara. Plava vesta, crvena vesta, zelena vesta… Pošizila sam.
-Odakle toliko vesti! Ja mrzim veste! Ja ne nosim veste!- Proderala sam se. Iako je to pitanje bilo upućeno onom liku koji je iznad svih nas, Nancy se našla obaveznom da odgovori na njega. Stala je na vrata sobe, naslonila se, prekrižila ruke i pogledala me nekim čudnim, neodređenim pogledom.
-Ja sam ti ga jučer presložila. Sva je tvoja ljetna odjeća u ormaru na tavanu.- Odgovorila je. Brzo sam zgrabila traperice i prvu majicu koja mi je pala pod ruke i navukla ih. Ostale stvari s kreveta samo sam natrag pobacala u ormar.
-To ćeš kasnije složiti.- Rekla je Nancy oštro, onim svojim zapovjednim tonom. Okrenula sam očima.
-Da, da, super.- Odvratila sam i prošla kraj nje, spuštajući se stepenicama.
-Rainelle, ne obraćaj mi se tim tonom!- Zaprijetila je. Ignorirala sam je. Sišla sam u prizemlje. Hugh je, kao i obično, bio zadubljen čitanjem novina.
-Zdravo mala.- Pozdravio me kada je primijetio da sam ušla u kuhinju. Nešto sam promrmljala umjesto pozdrava. Hugh je spustio novine i zagledao se u mene.
-Oh da, zaboravio sam. Za razliku od ostalih normalnih ljudi ti ne voliš snijeg.- Odvratio je na moje mrmljanje. Umjesto da mu glatko spustim, odlučila sam zagristi jezik i šutjeti. Imala sam osjećaj da je tako pametnije. Prekapala sam po kuhinji tražeći nešto za jelo. Bilo je svačega, ali ništa mi nije odgovaralo. Izgleda da ću preskočiti doručak.
-Slušaj, treba mi jedna usluga.- Počeo je Hugh zagledavši se u mene kroz stakla svojih debelih naočala. O-o, pomislila sam, ovo neće biti dobro.
-Embry je zvao jutros i rekao da je zabunom uzeo ključeve mog auta kada je jučer bio ovdje. To objašnjava zašto ih nisam mogao naći čitavo poslijepodne...- Počeo je objašnjavati.
-A ne, nema šanse da idem do Embryja!- Pobunila sam se prekidajući ga. Stao je na trenutak.
-Zašto? Mislio sam da ste prijatelji.- Rekao je.
-Da, jesmo, ali ti znaš kakav je on! Čim se pojavim tamo zakopat će me u snijeg, a ja ću toliko vrištati da će doći još i Quil i Jacob a onda mi nema spasa!- Izlanula sam. Hugh se počeo urnebesno smijati.
-To… nije… smiješno...- Nadureno sam odvratila naglašavajući svaku riječ.
-To je razlog? Bojiš se snijega?- Izustio je između dva napadaja smijeha.
-Ne bojim se nego će mi ući u majicu, hlače, čarape…- Počela sam se izvlačiti. Shvatila sam da me Hugh uopće ne sluša, i dalje je umirao od smijeha. Prekipjelo mi je.
-Dobro! Idem!- Viknula sam. Zgrabila sam jaknu i izašla iz kuće, tresnuvši vrata takvom silinom da se snijeg što se nalazio na krovu zamalo srušio meni na glavu. Tupo sam koračala prema Embryjevoj kući trudeći se što manje gaziti u snijeg.
-Mrzim snijeg… I zimu… I školu… I La Push…- Mrmljala sam šutirajući snijeg što dalje od sebe. Što sam se više približavala Embryjevoj kući, to sam brže hodala. Nadala sam se da će ipak biti dobre volje, pa da ću dobiti samo grudu-dvije za vrat. Na tu pomisao, stresla sam se popravljajući jaknu. Napokon sam stigla. Pozvonila sam. Iznutra su se začuli koraci i vrata su se ubrzo otvorila.
-Molim te da Embryja nema doma, molim te…- Preklinjala sam tiho uzdajući se u snagu svevišnjeg. Ništa. Baš ti hvala! Pogodite tko je otvorio vrata!
-Bok Rain, došla si po ključeve?- Upitao me Embry. Usta su mu se isti tren raširila u savršen osmijeh.
-Sakri te zube inače ćeš ostati bez pola.- Odbrusila sam strpavši ruke u džepove. Embry se maknuo s ulaza i pustio me da uđem u kuću.
-Evo, sad ću ih donijeti, u mojoj su sobi. Ti se samo raskomoti.- Rekao je i produžio hodnikom u svoju sobu. Krenula sam u dnevni boravak. Netko je gledao tv.
-Bok Rain.- Pozdravio me poznati ženski glas. Nagnula sam se preko kauča i ugledala Lucy!
-Što TI radiš OVDJE?- Viknula sam iznenađeno. Lucy je sjedila na kauču, raščupane kose svezane u rep. Na sebi je imala pidžamu.
-Prespavala sam ovdje.- Rekla je nehajno i nastavila gledati Spužvu Boba na televiziji. Sjela sam do nje.
-Opa, nisam znala da je tvoja i Embryjeva veza već na toj razini.- Promrmljala sam udubivši se u crtić. Spužva Bob je upravo hranio onog svog slinavog puža koji se glasao kao mačka. Koncentraciju mi je prekinuo Lucyn tihi cerek.
-Spavala sam u sobi njegove sestre, ako te baš zanima.- Odvratila je popravivši rep, koji je sada još više stršio na sve strane.
-A zašto, ako smijem znati?- Upitala sam nastavljajući gledati crtić. Očekivano, pomislila sam kada je puž ugrizao Spužvu za ruku. Tako debilno.
-Starci mi se sele, a ja ne želim s njima pa su Embryjevi roditelji dopustili da boravim kod njih dok je njegova sestra na koledžu. Naravno, pod uvjetom da nas dvoje nikada nismo u istoj prostoriji istovremeno.- Rekla je s dozom cinizma. Zbilja, sad mi je doprlo do mozga. Lucyni su se stvarno selili, a ona je mjesecima cviljela kako ne želi ići. Ponudila bih joj smještaj kod sebe ali jednostavno nije bilo mjesta. Naš je razgovor prekinuo zvuk hodanja.
-Izvoli.- Rekao je Embry i pružio mi ključeve. Nagnuo se nad kauč kako bi poljubio Lucy.
-Nije li uvjet bio da ne smijete biti u istoj sobi u isto vrijeme?- Upitala sam osmjehnuvši se. Oboje su me pogledali.
-Ti zbilja danas hoćeš jesti snijeg.- Rekao je Embry u šali. Ustala sam i krenula prema vratima. Embry me ispratio.
-I to je to? Zbilja me nećeš zakopati u snijeg i pozvati Quila i Jacoba?- Upitala sam u nevjerici. Embry se nasmijao.
-Ne, ja sam to prerastao…- Počeo je. Osmjeh mu je zamijenio vragolasti smiješak. Čekala sam da završi rečenicu. Odjednom, doletjela mi je gruda ravno u vrat.
-…Ali njih dvoje očito nisu.- Završio se umirući od smijeha. Vrisnula sam i okrenula se u suprotnom smjeru. Njih dvojica trčali su prema meni. Prije nego što sam se snašla, bacili su me u snijeg, dok sam ja vrištala kao luđakinja.
-Tko to ne voli snijeg?- Upitao je Jacob cerekajući se. Otimala sam se, pa sam nekako uspjela zalijepiti mu dio snijega u facu. Na moje iznenađenje, snijeg se ubrzo otopio. Ne znam zašto, no bilo mi je čak zabavno. Možda zato što sam bila blizu Jacoba…
-Dobro, dobro, predajem se!- Vrisnula sam. Istri tren su stali. Tek sam tada ugledala Lucy kako stoji na vratima, naslonjena na Embryja, i crkava od smijeha.
-Jeee, opet smo pobijedili!- Viknula su obojica istovremeno i pljesnuli se rukama. Nekako sam ustala, čisteći pritom snijeg iz kose i jakne. Traperice su mi bile potpuno mokre.
-Ti sumrak! MRZIM VAS!!! Vi ste takvi debili…- Počela sam vrištati.
-…Da vam bar ruke otpale i izrasle ponovo na guzici.- Prekinuo me Jacob završavajući moju misao. Točno tako. Ponavljala sam to svake godine. Iako sam se trudila da se ne nasmijem, nije mi uspjelo. Uskoro sam i ja prasnula u smijeh. Nažalost, dobro raspoloženje pokvario mi je snijeg u majici koji se počeo topiti.
-Daj, ja ću.- Ponudio se Jacob. Skinula sam jaknu, a on je istresao snijeg iz moje majice. Ruke su mu bile neopisivo tople, kao uvijek, makar je sada njima grabio snijeg bez rukavica.
-Dođi, možeš se osušiti kod mene.- Rekao je Embry. Krenula sam za njim, kao i Quil i Jacob. U kući je bilo neopisivo toplo, što dosada nisam shvatila. Položila sam jaknu na radijator, a Lucy me odvela u svoju sobu i dala mi suhu odjeću. Jedva sam čekala da onu hladnu i mokru skinem sa sebe. Vratila sam se natrag u dnevni boravak, dok je Lucy ostala u kupaonici kako bi se počešljala i našminkala. Dečki su gledali reprizu rukometne utakmice na televiziji pa sam im se pridružila. Sjela sam između Jacoba i Embryja.
-Stvarno mi je žao.- Rekao je Jacob pogledavši me u oči. Isti tren Švedska je dala gol.
-Pusti, navikla sam se.- Odvratila sam gledajući u njega. Nisam izdržala, pa sam već nakon nekoliko sekundi svrnula pogled natrag na utakmicu. Te njegove tople, crne oči bile su jednostavno slatke, pa nisam mogla podnijeti gledati u njih. Vrag te odnio, Bella! Uskoro su Nijemci dali tri gola za redom, što ih je izjednačilo. Dečki su poludjeli. Počeli su vrištati i psovati, govoreći pritom kako suci nemaju pojma i da bi ih sve trebalo zatvoriti. Voljela sam rukomet, ali nije bi bilo stalo da se živciram. Ionako naši nisu ni Šveđani ni Nijemci. Lucy nam se uskoro pridružila. Svi su se očito dobro zabavljali. Ostala sam do kraja utakmice. Rezultat je bio 25:27 za Švedsku, pa su na kraju dečki ipak došli na svoje. Uzela sam jaknu s radijatora i obukla je. I Quil i Jacob su ustali. Planirali su otići kući.
-Otpratiti ćemo te.- Rekao je Quil. Jacob se složio s njim. Pristala sam. Pozdravili smo se s Lucy i Embryjem i izašli van, natrag na snijeg. Dečki su se ovog puta suzdržali, pa su samo gađali jedan drugog. Stigli smo do moje kuće.
-Idi ti, ja ću doći za tobom.- Rekao je Jacob Quilu i stao do mene. Quil je produžio niz ulicu mahnuvši mi.
-Slušaj… Mislio sam te pitati… Jesi li slobodna u petak navečer?- Upitao je Jacob zastajkujući. Zbunjeno sam ga pogledala.
-Ti to mene zoveš van?- Upitala sam.
-Pa da, mislim ako želiš…- Nastavio je sada malo hrabrije. Duboko sam udahnula.
-Jacobe, znam da ti se sviđa Bella…- Počela sam. Izraz lica postao mu je ljutit.
-Ne sviđa mi se. Sviđaš mi se ti. Ona je ionako s onim glupim Cullenom.- Odbrusio je stisnuvši šake. Takva me reakcija nije iznenadila. Ljubomora, očito.
-Pa, hoćeš izaći sa mnom? Na spoj?- Upitao je ponovo široko se osmjehnuvši. Pogledala sam ga. Htjela sam to, očajnički. Ali isto tako bila sam sigurna da je on i dalje zagrijan za Bellu. Što da učinim? Ne izađem li, možda mogu propustiti nešto fenomenalno, a opet… Možda shvati da voli Bellu i povrijedi me, što bi opasno ugrozilo naše prijateljstvo i s moje i s njegove strane. Smješkao se čekajući moj odgovor. Razmislila sam i odlučila. Znala sam što ću mu reći…
TO BE CONTINUED
***(P.S., Čitaj ako baš moraš)***
Evo, nadam se da vam se postek sviđa. Meni bash i nije nešto, ubačen je, onak, bezveze. Znam da još nisam ubacila cukodlake XD i krvopije, ali to će sve biti od četvrtog posta pa nadalje. Također, vi koji ste primljeni u likove prvi ćete se puta pojaviti u tome postu jer ih već imam nekoliko unaprijed napisanih.
A sad jedna sitnica nevezana uz moj blog, a vezana uz posvetu HJCH:
LJUDI, NEĆETE VJEROVATI KAD VAM KAŽEM!
Objavili su mi priču u OK!-u!
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
AAAAAAAAAAAAAAAAAAA!
(Moram se malo hvalit, nemojte mi zamjerat)
Pa eto, ako se nekome da nek kupi i prouči ono: ,,Najljepše priče iz teen života''
Heh, kak sam glupa…
Sad ćete znati di živim i kak se zovem…
ccc…
Nemojte se iznenadit, ime mi je GLUPO na kvadrat.
Al eto, život nije fer XD
Sve vas ljubim i grlim!
Voli vas vaša
Rain-Twilight Lady
Priču započinjem jednog zimskog poslijepodneva. Možda s razlogom, no sigurnija sam da je to zbog čiste dosade. Riječi mi se motaju glavom. Ne mogu normalno razmišljati. Hladno je. Možda čak ispod nule. Ruke su mi ledene, kao da su načinjene od bijelog mramora. Gurnula sam ih u džepove pokušavajući ih tako ugrijati. Nije pomagalo. Katastrofalan dan, pomislila sam. Vjetar je zapuhao, noseći sa sobom još ono malo lišća što se krilo u granju drveća. Zadrhtala sam kao šiba.
-Rain!- Zazvao me netko iz daljine. Okrenula sam se. U daljini sam ugledala Jacoba. Brzo je dotrčao do mene ostavljajući ostale dečke po strani.
-Bok Jake.- Pozdravila sam ga tiho i bolje se stisnula u jaknu. Sjeo je na klupu, do mene.
-Opet te hvata depra?- Zacerekao se trknuvši me laktom. Nešto sam promrmljala sebi u bradu, no tako tiho da ni sama nisam bila sigurna što. Nekoliko sekundi je vladala tišina.
-Ideš s nama do grada? Mike večeras ima tulum i sve nas je pozvao.- Upitao je gledajući u mene.
-Sry, mislim da ću preskočiti. Nisam baš najbolje otkad mi je Geoffryca zaprijetila da ću pasti algebru ako ne dobijem prolaznu ocjenu na idućem ispitu. Bolje mi je da se vratim natrag doma i učim.- Odgovorila sam. Jacob se osmjehnuo pokazujući pritom savršeno bijele zube.
-Pomoći ću ti. Ionako mi se neda na taj tulum, svi Lucyni frendovi su prave krvopije…- Rekao je Jacob.
-Kako to misliš, krvopije?- Upitala sam pomalo zbunjeno. Jacob se lecnuo.
-Pa, znaš… Tolko su dosadni i ubijaju te u živac dok ne pošiziš.- Odvratio je pažljivo me gledajući. U glasu mu se osjećao oprez. Prihvatila sam taj odgovor, pa ga nisam više zapitkivala. Ustala sam s klupe i uhvatila torbu. Čovječe, kako je teška, pomislila sam. Jacob je ustao za mnom.
-Daj, ponijet ću ti ja torbu.- Ponudio je i, ne očekujući moj odgovor, uzeo torbu iz mojih ruku. Stresla sam se. Ruka mu je bila neopisivo topla.
-Ne razumijem te. Kako i po ovakvoj temperaturu možeš imati tako tople ruke! To nije fer!- Pobunila sam se. Jacob se nasmijao.
-Genetika.- Odgovorio je i prebacio torbu preko ramena. Cinično sam se osmjehnula. Krenuli smo cestom. Koliko god se Jacob trudio sporo hodati, jednostavno je radio prevelike korake, tako da sam morala gotovo potrčati. Njemu je to bilo urnebesno smiješno.
-Ajde, Palčice, nastaviš li tako zakasniti ćeš i na vlastiti sprovod.- Zacerekao je pogledavši me s visoka.
-Ne zafrkavaj, nisam ti je kriva što si s petnaest viši od gotovo svih profesora.- Odbrusila sam sa glumeći uvrijeđenost. Nije mi toliko smetalo to što je Jacob visok metar osamdeset osam, nego to da sam ja samo metar pedeset sedam. No digla sam glavu i nastavila koračati uz njega dok sam se osjećala poput patuljka. Jacob je još usporio. Nekako smo uskladili korak i nastavili hodati natrag, prema selu.
///Umetak///
U La Pushu živim otkad znam za sebe. La Push je Indijanski rezervat koji se nalazi nekoliko kilometara od grada Forksa. Moja životna priča drugim je ljudima poprilično fascinantna, iako ja ne shvaćam zašto. Istina, imala sam puno sreće, no od toga ne treba stvarati čudo. Čuda ne postoje.
Posvojena sam u dobi od dva mjeseca. Moji su se roditelji, prema priči Jacobova oca, Billyja, doselili u Forks odmah nakon vjenčanja. Bili su dobri prijatelji s njim i ostalim članovima plemena Quileute. Oboje su ubijeni dok su šetali šumom. Ubila ih je neka životinja. Ja sam uspjela preživjeti bez ijedne ozlijede. Pronašli su me Billy i još neki mještani kada su krenuli u potragu za njima. Kada su shvatili što se dogodilo, dogovorili su se da će me posvojiti bračni par koji nije mogao imati djece. Oko toga je bilo mnogo problema jer ja, kao bijelkinja, nisam imala što raditi u Indijanskom naselju. No svi su se borili za mene. Tako sam ostala. Ime mi je dao Billy; Rainelle, od engl. riječi Rain (kiša) jer su me našli dok je kišilo, a Elle jer je to bilo ime moje majke. Madeleine mu se svidjelo pa je dodao i njega. Jesam li se uklopila, to još nisam sigurna no jedna je stvar sigurna; Nigdje drugdje ne bih bila tako sretna kao što sam ovdje.
///Kraj umetka///
Stigli smo pred malu kućicu koja se izvana nije bitno razlikovala od ostalih u selu. Otvorila sam ulazna vrata ne kucajući. Nancy i Hugh, moji posvojitelji, sjedili su u dnevnoj sobi. Hugh je čitao Daily News, a Nancy gledala neku glupu meksičku seriju koju sam ja izbjegavala u širokom luku. Jacob je ušao za mnom.
-Bok.- Pozdravila sam ih odloživši reklame koje sam netom prije pokupila iz poštanskog sandučića. Planirala sam ih odmah baciti u smeće ali nije mi se dalo. Nancy je pogledala u nas, dok je Hugh nastavio zuriti u novine.
-Zdravo Rain, Jacobe. Kako je Billy?- Upitala je pogledavajući čas mene, čas Jacoba. Redovito je pitala za Billyja iako ga je svaki dan viđala.
-Dobro je, gđo. Lautner.- Odgovorio je Jacob široko se osmjehnuvši. Nancy je klimnula glavom nekoliko puta kao da potvrđuje Jacobove riječi.
-Jacob i ja ćemo učiti algebru u mojoj sobi, nemojte nas smetati.- Rekla sam tupo uzevši svoju torbu iz Jacobovih ruku. Nancy nas je oprezno pogledala. Očito se namjeravala pobuniti, no Hugh ju je prekinuo.
-Zabavite se, djeco.- Rekao je i dalje zureći u novine. Očito nije ni čuo što sam rekla. Popeli smo se na kat, šutke. U da, baš ćemo se zabaviti učeći glupu naprednu matematiku. Zabavnije bi bilo da pojedem vlastitu nogu. Otvorila sam vrata sobe i bacila torbu ravno na krevet. Jacob je svoju spustio na pod, kraj vrata. Od svih prostorija u kući, moja soba bila mi je najdraža. Zidovi su bili svijetlo plave boje, preko kojih su bili nalijepljeni posteri raznih pjevača i glumaca. Bila je dosta velika s obzirom na ostale sobe. Ne gubeći vrijeme, izvadili smo knjige iz torbi i ispružili se preko cijelog poda. Cijelo to vrijeme nismo izustili ni riječi.
-Pa, koji dio gradiva točno ne kužiš?- Upitao me.
-Od ovdje do… ovdje…- Pokazivala sam prstom listajući stranice.
-Točnije rečeno, cijelo prvo polugodište.- Rekao je. Potvrdno sam klimnula glavom. Oboje smo se nasmijali.
-Pa što si spavala na satu?- Upitao me u šali.
-Ne, markala sam.- Odgovorila sam okrenuvši očima. Jacob je otvorio svoju knjigu na istoj stranici na kojoj i ja. Odjednom su se vrata sobe otvorila. Bila je to Nancy.
-Evo djeco, mislila sam da ste žedni.- Rekla je odloživši čaše sa sokom na radni stol. Zbunjeno sam je pogledala.
-Ovaj, hvala.- Rekla sam oprezno. Još je nekoliko sekundi stajala tako, nepomično, kraj vrata, a onda se okrenula na peti i izašla van. Jacob i ja smo se pogledali i prasnuli u smijeh.
-Očito je mislila da smo algebru izmislili kako bismo se mogli ljubiti.- Kroza smijeh je izustio Jacob.
-Da, očito.- Dodala sam i zadubila se u knjigu. Osjećala sam se jadno. Sviđao mi se Jacob, zbilja je. Na moju žalost, on se bio zapalio za Bellu, kći načelnika Swana, Billyjeva dobra prijatelja. A ja se, kao dobra frendica, nisam željela petljati iako se vidjelo da Bella njega ne šljivi ni pola posto. Smijeh je ubrzo prestao. Jacob je gledao u mene.
-Rain, sve ok?- Upitao me.
-Da, je, možemo sad na tu algebru?- Brecnula sam se ni ne pogledavši ga. Moja ga je reakcija iznenadila, ali pravio se kao da se ništa nije dogodilo. Primaknuo mi se bliže i počeo objašnjavati glupu matematiku. Bio mi je tako blizu da sam osjećala toplinu njegova tijela. Osjećala sam se još jadnije. Željela sam da prestane i ode, kad već nije bilo nade da će se opametiti i poljubiti me. Odjednom me prepravila ljutnja. Stisnula sam šaku kako mi ne bi poletjela i ,,slučajno'' ga opalila posred nosa. Što to Bella ima a je ne? Ta ipak, ja sam mu frendica od prvog dana kada smo se upoznali! Imala sam osjećaj da polako tonem, tonem u očaj iz kojeg nema povratka. Crnilo me obavilo.
-Rain?- Zazvao je Jacob tiho. Trgnula sam se i pogledala u njegove tamne oči.
-Ha?- Rekla sam.
-Daj se koncentriraj. Imam osjećaj da pričam zidu.- Odvratio je i promrsio mi kosu. Ponovo sam se zadubila u knjigu. Imala sam osjećaj da je ovo početak nečeg velikog, nekog važnog događaja… Ali o tome drugom prilikom.
***(P.S., Čitaj ako baš moraš)***
Ok, da ne duljim, predomislila sam se; Umjesto nove NALC otvorila sam ovaj blogach! Objašnjenje slijedi.
Za sve su krivi HJCH i LORD koji su me totalno zarazili Sumrakom. Sve pritužbe uputite njima XD. Ne, zbilja, film je pregenijalan, knjige također tako da bih pukla da nisam otvorila ovaj blogach. Nadam se da će vam se svidjeti!
Dakle, ako ste pročitali post onda shvaćate da će glavni likovi biti Quileutei, tj. Jacob, Sam, Embry, Quil, Seth, Leah, Billy i ostali. Nancy i Hugha sam izmislila. Cullenovi i Bella će biti… Neprijatelji? Uglavnom, u mojoj priči vukodlaci i vampiri NIKADA neće biti prijatelji, tek toliko da malo začinim… Heh :) Likove primam ali samo nekoliko pa se požurite! Također molim one koji imaju HPFF blogove ili slične, neka izmisle novo ime i opis i neka napišu žele li biti vampiri ili vukodlaci ili njihovi prijatelji (samo da se zna, vukodlaci će se više spominjati). Oni koji pišu Sumrak FF blogove to ne moraju. I to je uglavnom to! Još samo zahvale!
HVALA HJCH, mojoj dragoj, ma najdražoj frendici što mi je posudila Sumrak i Praskozorje, nagovorila me da ih pročitam i natjerala me da zajedno pogledamo film u Cinestaru. Hvala što si me totalno zarazila Sumrakom i pristala biti lik u ovoj… verziji… :)
HVALA LORD-u koji mi je posudio Mladi Mjesec i Pomrčinu i kratio mi vrijeme dugih i glupih školskih sati pričajući zašto su vampiri bolji od vukodlaka (Ipak mislim da su vukodlaci bolji, sry!).
HVALA mojoj dragoj Nessici, tj. Cinth, koja me totalno oduševila svojim novim Sumrak blogachom i povratkom Nessice. Hvala, hvala, hvala! Tvoji postovi me uvijek nasmiju do suza.
HVALA Starzeku, koji se nedavno ,,preobratio'' i postao Rus, što je samo poboljšalo njegovu već savršenu priču. Samo te molim da pišeš duže postove, ja se taman uživim kad ono kraj! Al' dobro, oprošteno ti je… :)
HVALA Elby, koja već dugo nije objavila novi post (šejm on ju XD), iskreno se nadam da bude uskoro. Ajde curo, šteta da takav talent propadne!
HVALA svima onima koji su zaslužni u osnivanju ovog bloga i onima koji će to tek postati. HVALA mojoj mlađoj sisterki koja me trpjela dok sam joj uporno uvijek iznova prepričavala radnju serijala. HVALA mojim starcima koji me nisu izbacili iz kuće zbog tog istog razloga. HVALA Grupama McFly, Coldplay, Green Day, Simple Plan, Nirvani te Avril, Kate Perry, Jimi Blueu i Toši i Halidu Bešliću čija me glazba nadahnjuje da stvaram ovakve priče. I za kraj HVALA Stephanie Meyer koja je imala petlje napisati i objaviti ovakvo remek-djelo. Legendo!
Žao mi je što je ovaj P.S. ovako dug, ali eto. Morala sam objasniti situaciju i svima zahvaliti.
Voli vas vaša
Rain-Twilight Lady
