Betanija

ponedjeljak, 11.08.2008.

Susresti Boga nije nikakav intelektualni čin. To je predanje Životu, Izvoru svakog života. Ja sam ga susreo.
Katkad je došao tako blizu da sam ga mogao vidjeti i osjetiti svojim srcem. Bio sam tada oduševljen. Trenuci zaljubljenosti. Više nije bilo granica, ni zemlje, ni neba. Satovi više nisu otkucavali. Vrijeme je stalo. Sav je svijet stao.
Htio sam sve i svakoga zagrliti, jer sam htio zagrliti samog Boga. Trenuci velike sigurnosti i rajske sreće. Najčešće nisu trajali dugo. Ali mogao sam dalje. Samoća pustinje nije me više smetala. Doživio sam "oazu".

Phil Bosmans

- 14:35 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se