Govorim da bih stvarnost vratio u san
|
krevet je bio negdje drugdje iznad ili sa strane otoka koji nije na moru nego u nekom kvartu bilo je ugodno toplo nigdje nam se nije žurilo nisam mislio o tom trećem čovjeku muškarcu koji te volio i kraj mene te ljubio ti si bila između njega i mene nisam se ni trudio da pogledam tko je on nisam imao nikakvu potrebu da vidim kako te ljubi osjećam samo da je tu da si s njim da ćeš ga uskoro kao bogomoljka jednostavno potrošiti odjednom ga više nije bilo okrenuli smo se jedno prema drugome naš se dodir širio na svu našu jednotijelnost jednako nas je prianjao tebe u mene mene u tebe zapravo sam samo po osjećaju ugode koja je dolazila od tebe znao gdje je razlika između naših tijela nisam ulazio u tebe nego su se naše stanice libidinoznom adhezijom upijale jedna u drugu a po nama se penjao osjećaj potpunog pripadanja udisali smo užitak govorili prijenosom bez ikakvih riječi osjećanje golemog tvorenja snovite ekstaze počinjem u sebi opisivati što se dogodilo sad već znam da si bila tu samo u snu iako te osjećam kraj sebe znam da je stvarnost dio sna još su izmiješani san i java ne mičem se da ne bih ubrzao odljepljivanje sna naglas ti govorim a znam da nisi kraj mene govorim ti a znam da si daleko, u gradu na moru govorim ti i znam da me ne možeš čuti govorim ti da bih promijenio stvarnost da bih stvarnost vratio u san znao sam da neću zaspati ali da još satima moram čuvati pronicanje dvaju duša u tijelima koja su zamalo ostala jedno jesmo li uvijek u zasebnim, dvjema stvarnostima? ima li stvarnosti u kojoj se susrećemo jednako kao u snu? na koji planet odlazi stvarnost koja je u snu potpuno stvarna? |
