Što ne valja s hrvatskim obrazovanjem?

u prvom prilogu SkriptaTV, o obrazovanju govori:

prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš

Studentska kripta
emisija o obrazvozanju


epizoda 1: "Što ne valja s hrvatskim obrazovanjem?"

prvi dio



drugi dio



treći dio


25.11.2008. u 18:00 | Komentiraj (1) | Print | # | ^

mediji o prosvjedu

net.hr: Studiranje mora biti besplatno za sve
hrt.hr: Obrazovanje nije na prodaju
dnevnik.hr: Studenti prosvjedovali tražeći besplatno visoko školstvo
regionalexpress.hr: Studenti na ulici: Besplatno studiranje za sve
h-alter.org: Novac u školstvo, a ne u vojsku!'
vecernji.hr: Pula i Zagreb: Studenti zahtijevaju besplatno studiranje
slobodnadalmacija.hr: Zagreb: studenti prosvjedovali tražeći besplatno visoko školstvo
totalportal.hr: Pula: prosvjedovalo oko 400 studenata
net.hr: Prosvjed studenata
javno.com: FOTO: Glasan prosvjed studenata bubnjao Zagrebom
h-alter.org: Obrazovanje nema cijenu
index.hr: Studenti traže besplatno studiranje
jutarnji.hr: 'Besplatno školstvo nije mit'
zamirzine.net: Za besplatno školstvo... i sve ostalo!


Iz blogova:
gosponprofesor: gospon profesor na prosvjedu
zoranostriczelenalista: Jučerašnji studentski prosvjed - fotke
amata: 5. 11. :))

07.11.2008. u 13:02 | Komentiraj (1) | Print | # | ^

Studentski prosvjed 5. 11. - FAQ

P: Čemu ovaj prosvjed?
O: Ovaj prosvjed je izraz nezadovoljstva studenata diljem svijeta zbog katastrofalne politike koja se sistematski provodi na globalnoj razini, ne samo u obrazovnom sustavu nego i u svim segmentima društva. Iako joj uzroke smještamo u mnogo širi kontekst, izravan povod za akciju pronalazimo u skrivenim i neskrivenim namjerama vladajućih struktura za postupnom privatizacijom/komercijalizacijom školstva. Pravo na obrazovanje je temeljno pravo svakog građana ove zemlje. Pravima se ne licitira, niti ih se nudi tržištu.

P: Zašto smatrate da je to loše, zar ne bi tržište trebalo nalagati kriterije izvrsnosti?
O: Loše je zato što takva politika vodi prema dodatnom raslojavanju i polarizaciji društva. Stvara se sve veći jaz između bogatih i siromašnih, privilegiranih i zanemarenih. Smatramo također da su obrasci stvaranja radnih odnosa na temelju tržišne logike posebno pogubni za akademski svijet. Država ne smije prepustiti svoju ulogu privatnim poduzetnicima jer privatizacijom sveučilište postaje ustanova primarno orijentirana na stvaranje profita. To nije i ne smije biti funkcija obrazovnih ustanova. Država je ustavom ograničena na mentorsku ulogu u smislu financiranja, a prelaskom na privatni kapital ta ograničenja više ne bi postojala između npr. sveučilišta i njegovog - vlasnika.

P: Spominjete privatizaciju, kakve to ima veze sa MZOŠ-om?
O: Ima veze sa MZOŠ-om utoliko što je ovaj prosvjed usmjeren primarno prema Vladi RH budući ona raspolaže državnim proračunom. Pitanje da li postoji novac za besplatno obrazovanje za sve nije prvenstveno knjigovodstveno nego političko pitanje. Onoga trenutka kada se pravo na obrazovanje shvati kao neupitno, postavlja se i potpuno drugo pitanje: ne da li novca ima ili nema, nego kako ga osigurati. To je onda pitanje fiskalne politike na kojemu ljudi kojima je javnost povjerila mandat za skrb o javnim interesima mogu i moraju dokazati svoju vjernost tim interesima i sposobnost da ih zajamče.

P: Je li ovaj prosvjed ispolitiziran?
O: Ne, ovaj prosvjed nije organiziran niti je potaknut od ijedne stranke. Inicijativa za održavanje prosvjeda je nastala kao projekt pojačane suradnje s kolegama studentima iz cijelog svijeta, a za organizaciju na lokalnoj razini većim je dijelom zaslužna Bolonjska sekcija Kluba studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

P: Koji su vaši ciljevi, za što se zalažete?
O: Zahtijevamo da se novci poreznih obveznika, nas i naših roditelja, upotrijebe u svrhe koje služe javnim interesima. Zahtijevamo da dame i gospoda iz Vlade RH počnu održavati svoja obećanja o tzv. društvu znanja, koje se sigurno ne može ostvariti ignoriranjem države i prebacivanjem odgovornosti na zakon tržišta. Zahtijevamo da se održi temeljno pravo svih građana na javno besplatno obrazovanje i državnu zaštitu s ciljem očuvanja autonomije obrazovnih institucija. Zahtijevamo da se navedeni problemi shvate ozbiljno i da ih se ne percipira kao izolirani slučaj, jer ova situacija je samo odraz šireg društvenog problema u kojemu ljudi i njihova znanja i usluge bivaju svedeni isključivo na funkciju. Zahtijevamo besplatna sveučilišta, u koje će država ulagati više a ne manje. Zahtijevamo zapošljavanje broja profesora na sveučilištima koji su predviđeni bolonjskim standardima, koji se međutim ne provode. Zahtijevamo proširenje smještajnih kapaciteta u studentskim domovima. Zahtijevamo veći broj stipendija, veći broj adekvatnih i funkcionalnih nastavnih prostorija i veće i relevantnije knjižničke fondove. Sustav bi tu trebao biti radi nas, a ne obratno!

P: Zar nije prekasno za sve to, zar neće plaćanje studija služiti kao poticaj za njegovo svršavanje u roku?
O: I bajunet u leđima je dobar poticaj za svršavanje posla u roku, ali to ne smije poslužiti kao opravdanje za cilj jer metoda je izrazito nedemokratska i kompromitira svaki deklarativno demokratski sustav koji se njome služi. Također, ne postoji nikakva znanstvena potpora tezi o postojanju veze između samostalnog plaćanja studija i akademskih dostignuća. Štoviše, upravo suprotno kaže Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u intervjuu za Novi list u kojemu iznosi podatke o studiji koju su naručili, a "iz koje proizlazi da ne postoji korelacija u uspješnosti među onima koji plaćaju i onima koji besplatno studiraju. Dakle, oni koji plaćaju nisu ništa brži od onih koji ne plaćaju." (Novi list, 11. ožujka 2007. - http://www.nsz.hr/admin/imagemanager/images/novi_list/novilist110307.JPG)

P: Ali, zar neće nametanje obveze plaćanja služiti kao lekcija nesavjesnim studentima?
O: Već postoje kontrolni mehanizmi koji sprečavaju ovakve zloupotrebe obrazovnog sustava, a naš angažman u borbi za pravednije društvo ne uključuje poticanje studiranja samo zbog studentskih prava ili bilo koji drugi oblik nesavjesnog odnosa pojedinaca prema budućnosti ove zemlje. Također, nema empirijskih podataka o efikasnosti takve pedagogije. Zatim, ako se ovakav trend poskupljivanja nastavi imamo vrlo snažne razloge vjerovati da će to dovesti do uskraćivanja prava na visoko obrazovanje za obitelji s niskim prihodima te generiranja efekta dužničkog ropstva za srednju klasu.

P: Mislite li da sve treba biti besplatno (uključujući i postdiplomske studije)?
O: Da. Samo tako možemo u "društvo znanja". Dosadašnje iskustvo pokazalo je da uvođenje školarina nije podiglo ionako nisku kvalitetu (humanističkih) postdiplomskih studija. Potrebno je dubinsko restrukturiranje načina njihova izvođenja. Za upisivanje postdiplomskih studija trebali bi biti dostatni prijemni ispiti, a tako i na preddiplomskim i diplomskim studijima (a da ni ne spominjemo tendencije koje vode u smjeru privatizacije primarnog i srednjeg školstva te zdravstva i ostalih javnih službi).

P: Kako sve to financirati? Jeste li zaboravili nedavni krah svjetskih ekonomija?
O: Nismo zaboravili, upravo se na tu krizu i osvrćemo budući je ona direktna posljedica politike na kojoj države diljem svijeta i dalje inzistiraju. Burze su krahirale zbog neoliberalne kapitalističke doktrine koja propagira nedodirljivost privatnog biznisa kojemu je osnovni cilj akumulacija profita. Profit sam po sebi nije sinonim za progres, napredak društva diktiraju daleko šire sastavnice, među njima i odnos prilikom raspodjele tog profita. U neoliberalnom sustavu (ne dajte da vas ime zavara, ovaj sustav nema nikakve veze s građanskim slobodama) preferiraju se potrebe krupnog kapitala, a glavno je oružje kojim se vlasnici tog kapitala služe u zadobivanju političke i ekonomske prevlasti u društvu – tržišna logika. Svi svjetski analitičari, i s pozicija takozvanih ljevica i desnica priznaju što je uzrokovalo nedavni kolaps, što je nemoguće zanemariti budući je i sam predsjednik SAD-a priznao što se dogodilo kad je zatražio intervenciju države za pomoć posrnuloj ekonomiji. Iako su mnoge zemlje na taj način izbjegle bankrot, problem nije riješen nego pometen pod tepih. Privatni kapital je temeljna odrednica neoliberalnog kapitalističkog poretka i nerealno je za očekivati da će privatni ulagači samoinicijativno odustati od kontrole svojih privatnih prćija koje mi naivci nazivamo državama. Vratimo se malo unazad, oni novci kojima su države izbjegle bankrot su ustvari novci poreznih obveznika, tj. naši novci. A privatni kapital je ostao zaštićen i dobiva uvijek iznova novu šansu za akumuliranje novog profita. Metaforički, narodu ostaje soc s dna džezve, dok tajkuni ubiru sav šlag. Novci postoje, ali na narodu (koji ga zarađuje) ostaje odluka kamo će s njima te da prisili države na ravnopravniju distribuciju.

P: Mjesto i vrijeme?
O: Ispred muzeja Mimara, okupljanje je 5. 11. 2008. u podne, a od tamo se kreće prema Katarininom trgu.

04.11.2008. u 09:26 | Komentiraj (1) | Print | # | ^

umjesto uvoda

Jedan svijet - jedna borba - obrazovanje NIJE na prodaju!



Pridružite nam se 5.11.2008. u prosvjedu za besplatno visoko školstvo!

Organizator prosvjeda je Bolonjska sekcija Kluba studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Okupljanje je pred Filozofskim fakultetom u 11h, pridružujemo se PMF-u u 12h ispred muzeja Mimara, zajedno idemo pred Sveučilište. Plan je da se nakon toga ide Frankopanskom, Ilicom, Mesničkom i Strossmayerovim stubama do Katarinina trga.

Katarinin trg udaljen je više od 100 metara od Markova trga te je stoga naše okupljanje ondje dopušteno zakonom. S obzirom na to da su naši zahtjevi upućeni izravno Vladi i Hrvatskom saboru, Katarinin trg odabran je kao zamjena za Markov trg. Dozvolu za okupljanje na Katarininu trgu čekamo od poglavarstva grada Zagreba.

Jedan svijet - jedna borba - obrazovanje NIJE na prodaju!

01.11.2008. u 12:28 | Komentiraj (21) | Print | # | ^

Zašto prosvjedovati?

„Društvo znanja“ je razvojni cilj kojemu su se medijski zavjetovale sve političke stranke u hrvatskoj. U ime države blagostanja, čije bogatstvo i razvoj bi se trebali temeljiti na velikom broju visokoobrazovanih stručnjaka, svake četiri godine od nas se traži da dajemo svoj glas jednoj od parlamentarnih stranaka. Po kriteriju minimalne dosljednosti s vlastitim programskim proglasima, očekivalo bi se da će oni kojima su izborima dodijeljeni mandati izvršne i zakonodavne vlasti raditi na sustavnom podizanju postotka visoko obrazovanih s vrlo niskih 7% stanovništa. Očekivalo bi se i da će politika kojom će se to pokušati ostvariti slijediti osnovna načela socijalne uključivosti, sukladno razvojnom cilju države blagostanja, kojemu navodno teže sve parlamentarne stranke u ovoj državi.

Međutim, ono što se događa je nešto sasvim drugo: uvođenjem školarina prag dostupnosti visokog obrazovanja socijalno se pomjerava u suprotnom smjeru. Od ustavom zajamčenog prava, visoko obrazovanje se prešutno pretvara u robu koja se prodaje na tržištu onome (i samo onome) tko si ju može priuštiti.
Logika po kojoj se demokraciji i društvenoj dobrobiti najbolje služi time što se sve društvene odnose pretvara u komercijalne – od onih između učitelja i učenika do onih između liječnika i bolesnika – zove se tržišnim fundamentalizmom.

To je ista ideologija koja je ove godine svjetsko gospodarstvo gurnula na rub financijskog sloma i prisilila vlade velikog broja zemalja svijeta da žrtvuju neviđene količine poreznih sredstava u pokušajima paničnog spašavanja svijeta od gospodarskog samourušavanja. Ta ideologija već desetljećima vrši snažan institucionalni pritisak da oblikuje svijet po mjeri prvenstva prava na profit na račun svih ostalih, uvjeravajući nas pritom da je to najpouzdaniji, ako ne i jedini način da nam ih osigura. Kada eksponirani medijski stručnjaci i pripadnici političke elite u hrvatskoj govore o 'reformama', o 'efikasnosti' i o 'modernizaciji' u pravilu nas pokušavaju uvjeriti da će najbolji način da se zaštite prava većine biti njihovo prešutno ukidanje. Uzdizanje tržišta do statusa jamca interesa javnosti u praksi znači da se sve institucije koje su izgrađene javnim novcem i naporima biti pretvorene u mehanizme za proizvodnju privatnog profita. Uvođenje školarina na visoko obrazovanje nedvosmislen je korak u tom smjeru.

U Republici Hrvatskoj je pravo na visoko obrazovanje propisano ustavom, u članku 65., dok se u članku 77. zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju navodi da sva visoka učilišta moraju osigurati upis "na način koji jamči ravnopravnost svih pristupnika bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, društveni položaj, invalidnost, seksualnu orijentaciju i dob."

U trenutku kada su političke elite jedne demokratske države spremne direktno kršiti ili zanemarivati temeljna prava zajamčena njezinim ustavom, one iznevjeravaju svoj mandat javnih službenika i izdaju javni interes. U takvom trenutku je od presudne važnosti vršiti direktni demokratski pritisak odozdo i podsjetiti ih čije interese su po zakonu dužni zastupati. Političari su mandatari javne volje. Gdje to prestaju biti, prestaje i demokracija.

01.11.2008. u 12:27 | Komentiraj (1) | Print | # | ^

Protiv komercijalizacije visokoga školstva!


Od 1991. do 2004. se u Hrvatskoj broj studenata povećao za 82%, dok se broj studenata koji plaćaju svoj studij povećao za 814%. Broj studenata koji plaćaju za studij svake se godine sve više povećava – trenutno svoj studij plaća oko 57% hrvatskih studenata, a svjedoci smo i toga da se svake godine uvodi sve više sve skupljih školarina.

50-ak je godina visoko školstvo bilo besplatno za sve. A onda nas je odjednom država počela uvjeravati da novaca za besplatno visoko školstvo za sve više nema, a fakultetima odjednom više država tobože ne može osigurati ni novce za osnove potreba poput WC-papira. Uvode se školarine. „To je neizbježno“. Javljaju se savjeti da se trebaju tražiti izvori financiranja iz privatnoga sektora, studiji trebaju postati profitabilni i uključiti se u tržište. Pritom je jasno da se odustaje od neovisnosti fakulteta (tko daje pare traži i da se predaje kako on hoće), dok nije jasno kako se misli da će studiji poput povijesti postati profitabilni i kako se sve uopće može svesti na profitabilnost i tržište. Naravno, za besplatne studije odjednom više nema novaca, ali zato za ratove po Afganistanima ima...

Međutim, teško je odjednom studentima koji besplatno studiraju uvest plaćanje. U toj bi se situaciji svaki student pobunio. Pa se to radi lukavo, po načelu „zavadi pa vladaj“. Shema ide ovako. Recimo da neki studij ima 80 studenata koji svi besplatno studiraju (nakon što prođu razredbeni ispit). Onda se uvodi princip da oni koji se nisu mogli upisati na studij, odnosno proći prijemni ispit, ipak mogu studirati „za svoje potrebe“, tj. o svom trošku. Pa recimo bude dodatnih desetak studenata koji plaćaju za svoje studiranje. No onda se dogodine smanji ipak taj broj od 90 studenata na 80 studenata od kojih 10 njih plaća. Pa ih dogodine plaća 15. Pa ih na kraju za 10-ak godina plaća polovica. Profesori se i odsjeci na faksu ne bune jer pola novaca od školarina dobiva njihov odsjek (a pola fakultet). Država se ne buni jer fakultetima mora slati manje novaca. Jedino su na minusu studenti i njihovi roditelji koji, iako im već izdvajaju od plaće porez za visoko obrazovanje, ipak fakultet moraju plaćati. I tako dolazimo do situacije da pola ili više studenata koji plaćaju faks. Pa onda donose odluku da nove bolonjske, dvogodišnje, diplomske studije plaćaju svi. Kako će se studenti buniti kad je za polovicu njih to uvođenje plaćanja, ali za polovicu je to smanjenje školarine jer su dosad npr. plaćali 5000 kn po semestru, a sad će svi plaćati po 2500 kn. I to je onda još tobože i pravedno jer neće više njih 40 plaćati po 5000 kn nego će svih 80 plaćati po 2500 kn. Nitko se ne buni i uvodi se opće plaćanje za diplomske studije. (Tu smo sad otprilike u današnjoj situaciji, osim što nisu svi studenti ipak ludi i bune se.) Nakon par godina se zatim uvodi plaćanje i na dodiplomskom, trogodišnjem, studiju jer „nema smisla da se samo dio studija plaća“, a to je „i trend u svijetu“, a nakon toga se školarine i povećavaju, pa s 2500 kn dolazi na 5000 kn pa na 8000 pa na 10 000 kn. Dakako, državnih stipendija ima 2000 i iznose 500 kn. Jasna je posljedica ovoga da samo imućni mogu studirati ili oni koji će dići studentski kredit u američkom stilu (koji su se već počeli obilato reklamirati). No kvaliteta se studija neće dići s cijenama pa će ti imućniji koji studiraju na „državnim“ fakultetima koji se plaćaju postati nezadovoljni – lako je istrpjeti loš studij besplatno, ali za 10 000 kn po semestru ili više? Dakako, takva je situacija kao stvorena za otvaranje novog unosnog biznisa – privatnih fakulteta, što je i bio krajnji cilj toga svega. Toliko o Bolonji i „društvu znanja“...

Recite DOSTA!

5. 11. će se održati prosvjed za besplatno fakultetsko obrazovanje u Hrvatskoj. Prosvjedujemo na isti dan kao i drugi studenti širom svijeta - u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Liberiji, SAD-u, Argentini, Kolumbiji, Bangladešu i drugim zemljama.

01.11.2008. u 12:25 | Komentiraj (2) | Print | # | ^

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



podržite nas na svom blogu

Kopirajte kod i zalijepite na mjesto na vašem blogu gdje želite da se pojavi link ili banner.

Za besplatno školstvo





5. 11. za besplatno školstvo



linkovi

Pridružite se Facebook grupi!Facebook grupa

Peticija za besplatno školstvo: potpišite!

Međunarodna inicijativa studenata za besplatno školstvo: International Students' Movement

kontakt

Ako se želite podržati ovu akciju na bilo koji način (volonteri, novinari i slično), možete nas kontaktirati na: 5.11.protiv.komercijalizacije
@gmail.com

(kliknuti za mail)






Komentari da/ne?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se