Bešpelj
ponedjeljak, 02.02.2009.
Preživjeti nedjelju :)
Od kada je zakon o zabrani rada trgovinama nedjeljom stupio na snagu, redovito nam se dešava da u subotu navečer ustanovimo da nemamo kruha. Tako je bilo i ove subote.
Kad sam vidjela da nema kruha, odlučila sam napraviti palačinke. Napravila sam malo više smjese pa da bude i za sutradan.
Nakon dvije ispečene palačinke....nestade plina!
Odkad živim tu, nije se desilo da je plina nestalo u neko normalno vrijeme, odnosno radnim danom. Uvijek ga nestane subotom uvečer i nedjeljom. Jedini drugi dan kad ga je nestalo, bio je neradni-pa se ipak u našem malom mjestu nije mogao nabaviti isti dan.
Što ću - morala sam na struju ispeći palačinke. Istina da su bili malo deblji nego inače
i da sam poprilično zadimila u kuhinji, ali pojelo se. Istu večer.
Nema kruha. Nema plina. Što smisliti za nedjeljni ručak?
Ok...tu je uvijek as iz rukava-pizza.
Ali kad sam ustanovila da nema niti kvasca, nije mi više bilo svejedno, i stvarno sam se počela brinuti-što ćemo jesti?!
Kad sam već odlučila ići na Internet i pitati pametnije što da radim?-sinulo mi je -napravit ću pitu!
Lakše je bilo smisliti, nego napraviti, ali što je tu je.
Sutradan zamijesila tijesto.
Ogulila krompir i naribala. Za izrezati krompir na kockice, kako je uobičajeno, trebalo bi mi pola dana.
i već prema poznatom postupku razvaljala koliko tanko sam uspjela.
Savijanje i stavljanje pite u tepsiju ćemo preskočiti.
Unatoč očiglednim nedostacima sredstava s kojima sam radila-četvrtasti stol, četvrtasta tepsija-uspjela sam napraviti nešto što liči na pitu.
Kad se ispekla
trebalo je svega 10-ak minuta da ju pojedemo.
Naravno da nije bila ukusna kao mamina, ali poslužila je svrsi-preživjesmo nedjelju- i bez kruha i bez plina!
Inače, ovih dana (točnije 31.01.) navršila se godina dana od mog ulaska u blogosferu. Kako je običaj da se za rođendan pišu razni statistički podaci, a ja se sa svojom statistikom baš ne mogu pohvaliti nisam htjela pisati poseban post o tome.
Običaj je i da se za rođendan prave torte, a ja niti tome nisam vična pa evo par komadića pite sa slike.
Skromno je, ali je od srca , a i u skladu sa sveprisutnom recesijom.
