Bešpelj

srijeda, 28.05.2008.

Međupost :)

Nema me. Radim punom parom (moram jer sam zabušavala dok sam mogla smijeh).
Treba sve ove zaostatke porješavati, a s obzirom da mi je produktivnost porasla na 300%, treba tu navalu volje za radom maksimalno iskoristiti zubo

Pa evo, dok se ja ne skockam, uživajte u pjesmi koju sam odabrala za ovaj međupost zubo.
Termin posuđen od blogerice MiniMaxine.



Naziv pjesme: "That's what friends are for"

Pjesmu izvode prijatelji:
Dionne Warwick
Stevie Wonder
Gladys Knight
Elton John

Uživajte i pa pa mah

28.05.2008. u 07:29 • 19 KomentaraPrint#

srijeda, 21.05.2008.

Spuštanje u opancima među kulturan svijet

Sad je vrijeme prve pričesti i krizme (firme). Roditelji, djedovi i bake, tete, ujaci i ostala rodbina, kumovi i prijatelji muku muče što će pokloniti prvopričesnicima odnosno krizmenicima. Hoće li to biti mobitel, MP3, MP4, sat, zlatnina, role, bicikl i tko zna što sve ne….

Svoje pričesti se slabo sjećam jer se nije ništa poklanjalo. smijeh
Sjećam se samo kako me je bilo strah da neću znati dobro što me svećenik bude pitao na vjeronauku i…da, sjećam se da smo imali svijeće i bijele vjenčiće na glavi. Bila sam drugi razred osnovne. Pričest je bila u crkvi, zapravo misa je, čini mi se, bila ispred crkve u Gornjem Bešpelju.

Krizme se sjećam puno bolje. Ipak se nešto i dobilo za poklon zubo. Nije bio običaj da svi daju poklone krizmanicima-roditelji i rodbina, već se samo kuma/kumu opelješilo zubo
Običaj je bio da kum/kuma obuče krizmanika od glave do pete i povrh toga dečku se poklanjao sat, a curici zlatni lančić ili naušnice.

Ja sam dobila suknju, majicu (T-shirt), cipele i, pošto sam već imala naušnice, dobila sam lančić kojeg u dijelovima imam i danas yes

Krizma se održavala u Podmilačju za sva okolna sela, i to jednom u tri godine!, tako da sam ja tada bila tek peti razred. (Moglo se ići na Krizmu od petog do osmog razreda)

U Podmilačje smo išli pješice spuštajući se po strmim uskim-«kozjim» stazama koje su, kad je padala kiša bile jako blatne. Znali smo se spuštat u Podmilačje u gumenim opancima zubo, pa se, malo prije crkve, preobut u druge čarape i cipele. Onaj tko nije imao cipele oprao bi blato s opanaka u vodi, pa smo tako sređeni došli među kulturni svijet cerek

Nismo si mogli priuštiti ručak pod nekim šatorom, pa smo hranu nosili sa sobom. Za takve posebne prilike mama je obavezno dan prije ispekla cijelu kokoš (to se tada smatralo vrhuncem kulinarstva i raskoši smijeh) i napravila kolač («kolač livača»-zapravo običan biskvit, ali za nas jako ukusan)
Još bi u Podmilačju, eventualno, kupili na štandu kilu paradajza i lijepo na travi posjedali u krug i jeli.

Misa se održavala vani. Oltar se nalazio u malenoj kapelici, a narod je posjedao okolo po ledini.
Mi krizmanici smo se poredali uzduž, od kapelice skroz do ceste u dva reda-lijevo i desno od oltara, a kumovi su stajali iza nas.
Sjećam se da smo ja i moja rođakinja, u želji da budemo prije gotovi, stajali na početku reda, odmah do oltara.
Međutim, biskup je krenuo od suprotnog reda, pa smo čekali da ode do kraja reda i vrati se s druge strane. Zadnje smo došle na red zubo (Poučena iskustvom, više se ne guram da budem (naj)prva cerek).

Nakon mise smo jeli, družili se, obilazili mnoštvo štandova sa raznoraznom robom i «napasali» oči znajući da si ništa od toga ne možemo priuštiti, ili ono što je nama klincima bilo najzanimljivije, išli na ringišpil (uvijek smo imali barem za jednu «turu»).

A nakon svega toga, valjalo se pomalo, uzbrdo, s noge na nogu, vraćati prema selu, dok se već počinjao spuštati mrak. Više nije bilo bitno hoćemo li ugaziti u blato.

U daljini-kapelica u Podmilačju (bila srušena za vrijeme rata)
Image Hosted by ImageShack.us

I ovdje-čisto da dobijete dojam koliko su dugački redovi bili smijeh
Image Hosted by ImageShack.us

Mrtvalj
Image Hosted by ImageShack.us



21.05.2008. u 19:46 • 21 KomentaraPrint#

nedjelja, 18.05.2008.

Evanđelje po Šimunu

Nedjelja. Evo dok razmišljam o tom danu u tjednu prva asocijacija mi je pjesma od Parnog valjka «nedjelja, prokleta nedjelja…» ( i inače su mi prve asocijacije vezane uz pjesme), pa onda Bloody Sunday, pa onda one neprekidne rasprave o radu nedjeljom-za i protiv…i tako unedogled-sve neke negativnosti vezane uz taj dan.

A kad pomislim na nedjelje u Bešpelju-ničeg negativnog se ne mogu sjetiti-sve sama pozitiva cerek

Nedjeljom se nije radilo…ali doslovce! Ove osnovne aktivnosti vezane uz čisto preživljavanje zubo-kuhanje, hranjenje životinja i sl. ne računam pod aktivnosti.

Mislim ovdje na sve one poslove koji se rade na selu-oranje, kopanje, okopavanje, košnja/kosidba ?!, kupljenje sijena, čišćenje kuće, krečenje, pletenje, heklanje i raznorazne druge aktivnosti. Sve se to ostavljalo po strani i uživalo u nedjelji kao neradnom danu.

Nedjeljom se obavezno išlo u crkvu u Gornji Bešpelj-pješke naravno. Jedino bolest je mogla nekoga spriječiti da ne ide u crkvu. Ne, nije nama bilo mrsko ići u crkvu i nije tu bilo nikakve prisile. Volili smo ići u crkvu, jer smo tada imali priliku družiti se s drugim klincima-prije i poslije mise, a često i za vrijeme mise zubo (posebno je bila misa za djecu i mlade u 10 h, a posebno za odrasle u 12 h).
Naši roditelji su, da bi bili sigurni da ćemo biti mirni na misi, znali pitati kad smo se vraćali iz crkve-po kome je evanđelje?
Znalo je onda biti došaptavanja i pogleda uprtih u pod kad nismo znali odgovor, a znalo je biti i evanđelja po Šimunu ili Jakovu zubo (eto ipak nešto negativno! cerek)

Nakon ručka smo se obično okupili svi na jednom mjestu (mislim svi klinci, bez mama i tata ) -na brdu zubo pa igrali odbojku u krug, ili smo išli na «igralište»-jedan proplanak na kojem su bili od drveta napravljeni golovi i štapom iscrtan nogometni teren tako da se na njemu mogao igrati mali nogomet.
Igrali smo se mi i raznih drugih igara kao što su: lasteža, škole, štrudle (svaka sličnost sa istoimenim kolačem je slučajna zubo ), šicanje, klisa, piljanje, tikanje….
(razmišljam o tome da napravim serijal o igrama kojih smo se igrali na Bešpelju, ali moram prvo popuniti praznine u sjećanju….do tada strpljenja ).

I danas mi je nedjelja drag dan u tjednu. To je, prvenstveno, dan kada mogu spavati do mile volje (a to nemilice koristim zubo ), dan kada odem u šetnju u prirodu ili napravim kraći izlet autom ili neki malo duži izlet preko cijelog vikenda. To je i dan kada ponekad napravim kulinarski specijalitet! ( ili bolje rečeno kulinarski eksperiment koji ponekad bude i ukusan smijeh, jer sam, stjecajem okolnosti, u vrijeme pravljenja ručka, sama doma.)

Znam, dakle, cijeniti to slobodno vrijeme, koje nemaju oni koji rade nedjeljom. Znam kako im je i iz vlastitog iskustva, jer sam radila nedjeljom. Jednom sam 6 mjeseci odradila u komadu, bez ijednog slobodnog dana.

Ipak, nedjelja mi nema onu posebnost kao nekad. (Valjda to dođe i s godinama zubo ) Ipak je to dan prije radnog ponedjeljka i dan kada, htjela ne htjela, razmišljam o tome što me sutra čeka na poslu.


Slika crkve u Gornjem Bešpelju koja je za vrijeme rata bila spaljena.
Danas je ponovo potpuno obnovljena.
Fotografirano prošle godine (13.09.2007)

Image Hosted by ImageShack.us

18.05.2008. u 16:42 • 21 KomentaraPrint#

srijeda, 14.05.2008.

Under the boardwalk

Nije da nemam o čemu pisati, nije da mi fali inspiracije, ali mi se baš neda, a red bi bio objaviti post. Nda.
Ovih dana me baš uhvatila fjaka. Bilo je lijepo vrijeme, pa sam poslije posla i na plažu! išla. Doduše nisam se još kupala, nego smočila noge zubo i sunčala se smokin...i po običaju odspavala jednu turu zijev.
I svaki put kad sam išla na plažu, vrtila mi se jedna te ista pjesma u glavi.
"Under the boardwalk" iz filma "Plaže"....kako znakovito zubo.

Kako vidim po drugim blogovima, svi stavljaju neke filmiće, pa sam odlučila da danas pokušam i ja staviti filmić.

Kako kaže stara poslovica, tako često spominjana na Bešpelju
"Vid'la žaba đe se konji kuju pa i ona digla nogu" zubo

ili ona još poznatija

"Kud svi Turci tud i mali Mujo" cerek

Eto...sad bi trebao slijediti filmić...spot od spominjane pjesme s Youtube-a



Haha...uspjelo odprve....nisam znala da je tako jednostavno!

Pjesmu sam prvi put čula u izvođenju Bette Midler. Inače mi je najbolja verzija od The Driftersa u originalu, ali kad sam vidjela da ovaj macho-die-hard-man zubo pjeva ovako nježnu i romantičnu pjesmicu....nisam mogla odoljeti.

Lijep vam pozdrav i mah mah wave

14.05.2008. u 22:21 • 18 KomentaraPrint#

subota, 10.05.2008.

Čudnih li ukrasa!

Imali smo ovih dana radove u stanu koji su uključivali bušenje i prašinu po svuda, tako da je trebalo malo detaljnije čistiti nut. I tako čisteći police s knjigama, vadeći jednu po jednu van, (to inače ne radim nego samo pobrišem prašinu koja se skupila pored knjiga) rodila se i ideja za današnji post. ( ah čudna je ta inspiracija zubo )

Sjetila sam se kako u Bešpelju nismo uopće imali policu s knjigama. Školske knjige su se posuđivale i prenosile s generacije na generaciju (tada se to još moglo, jer nisu mijenjali školski program i knjige svake godine!), a neke druge knjige, osim sanjarice, nismo imali. Da, tata je imao svoju zbirku pjesmarica o uskocima i hajducima, bibliju i druge knjige vjerske tematike koje je držao zaključane u jednom kovčegu. Zapravo ih nije morao niti zaključavati jer nikoga nisu niti interesirale. Doduše, kad se sjetim što smo radili s rijetkim knjigama (školskim udžbenicima koje nije imao tko naslijediti ili možda nekim drugim, vrijednijim knjigama, više se ne sjećam) jasno mi je zašto ih je zaključavao.

Naime, imali smo običaj, u nedostatku drugih ukrasa, vaza, posudica i tome slično, od knjiga izrađivati ukrase! bang
Stranica knjige se savije na pola, zatim se na drugoj stranici krajevi presavinu do sredine i tako naizmjenično sve do kraja knjige. Na kraju se knjiga uspravi i takav «ukras» se stavljao na ormar ili policu.

Da bih vam pokazala o kakvom «ukrasu» se tu radilo, napravila sam jedan takav. Nisam uzela knjigu nego katalog.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Danas se moj odnos prema knjigama promijenio. Volim knjige i čuvam ih i pazim. Ne volim za neki komad odjeće dati puno novaca, ali za dobru knjigu mi uopće nije žao dati i poveću svotu novaca. Jedini je problem da ih zbog nedostatka prostora nemam više kamo stavljati smijeh.
Zaista ne znam kakve smo mi to knjige pretvarali u «ukrase», ali danas mi je nezamislivo s bilo kakvom knjigom tako postupati, pogotovo zato što su knjige tamo u to vrijeme bile takva rijetkost.

10.05.2008. u 23:14 • 21 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.05.2008.

Fučija

Sjedim na plaži, okružena vodom*, a kad se vratim doma istuširat ću se. Poslije toga ću si nešto skuhati, a voda će mi biti u kuhinji, na dohvat ruke. Ubacit ću odmah prljavo rublje u veš mašinu da ga opere. I dok svakodnevno obavljam navedene i puno drugih aktivnosti vezanih uz vodu, uglavnom ne razmišljam o blagodatima i udobnosti koje pruža ta dragocjena tekućina-bez boje mirisa i okusa (kako gdje smijeh)

*ovo voda za one «morske ljude» koji špotaju nas kontinentalce….kažu cijele godine govorite more, more, idemo na more….a kad dođete na more pitate kakva je voda!.. nije voda nego more!!! cerek

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Bešpelj nije imao i još uvijek nema vodovod.
(Čitam u Strategiji razvoja Općine Jajce za razdoblje 2008-2012 da je u planu za 2008 vodoopskrba-izgradnja vodovoda MZ Bešpelj koja obuhvaća Gornji i Donji Bešpelj. Trajanje projekta: 10 mjeseci, Početak: januar 2008.g.; Znači radovi su trebali već početi-baš me zanima jesu li počeli i kako napreduju!)

Za kuhanje, pranje, ponekad pijenje i napajanje krava koristila se kišnica nahvatana u bunar. Nismo imali podzemne bunare sa onom lijepom cisternom i pumpom, već je to bila obična betonska kocka na površini, eventualno ukopana dopola u zemlju. Kišnica se hvatala olucima s krova pa usmjeravala prema bunaru. Za uzeti vodu iz bunara, koristila je česma ili pipa. Kad bi se bunar ispraznio toliko da se nije moglo natočiti s pipe ili zimi kad bi pipa toliko smrznula da su svi naši pokušaji da ju odmrznemo vrelom vodom bili uzaludni, onda smo vodu grabili kantom privezanom na konop. Zimi je trebalo prvo drvenom šipkom razbiti led pa onda nagrabiti. Bilo je važno napraviti veliku rupu na ledu da kanta može ući, jer bi ona svaki put bila sve manja, a led sve deblji i deblji. Znalo se desiti da je rupa u ledu već tako malena da kanta ne može ući, pa je trebalo ulaziti u bunar i sjekirom razbijati led da bi došli do vode.

Bunar
Image Hosted by ImageShack.us

Kupaonu nismo imali. Imali smo poljski wc. Kupali smo se u banji. Za oprati kosu trebao je «asistent» da polijeva vodom zubo. Voda se prethodno, naravno zagrijavala na šporetu.

Poljski wc u daljini zubo
Image Hosted by ImageShack.us

Za kuhanje i pranje suđa se koristila voda iz bunara. Znači svaki put si morao ići vani ! po vodu. Danas se zna desiti da po cijeli dan ne provirim glavu vani.rolleyes

Vodu za piće donosili smo sa Studenca-izvora pitke vode do kojeg se moralo ići niz strmi stjenoviti puteljak. Ne znam koliko je udaljenost do Studenca, ali za moj tadašnji pojam bio je jako udaljen, pogotovo zato što smo, u povratku morali natovareni ići uzbrdo.
Vodu smo nosili u plastičnim kanistrima (buremama), a u starije doba voda se nosila u drvenim posudama nalik buretu samo spljoštenog oblika. Posuda se zvala fučija. To «staro» doba i nije tako staro. I moja najstarija sestra je nosila tako vodu. Fučija se, kao i bešika, pukim slučajem, sačuvala. Kad sam ju probala dići, prošle godine, jedva ju dignem i praznu! cerek

Burema
Image Hosted by ImageShack.us

Fučija
Image Hosted by ImageShack.us

Rublje smo, da bi uštedjeli vodu u bunaru, nosili i prali na Studencu.
Obično smo išli u društvu, da nam ne bude dosadno. Na Studencu je znala nekad biti gužva, pa smo morali čekati da dođemo na red. Doduše znali smo mi reći da je bila gužva i onda kad nije bila zubo. Znali smo se zaigrat. U blizini je bilo kupina i malina pa smo ih brali. Jednom smo tako trčali i naganjali se, bosi, po blatu...pa sam naletjela na kamen i rasjekla taban. Ožiljak je još uvijek tu, da me podsjeti na te dane.

Bila je tu, u blizini Studenca i žalosna vrba. Kako je bila niska, grane su joj padale sve do zemlje. Tek prije par mjeseci, vozeći se po Slavoniji, ugledavši prekrasno, visoko stablo žalosne vrbe, shvatim da to nije grm cerek.

Bio je još jedan izvor, zvali smo ga Džamija. Do njega se lakše dolazilo, ravnom cestom, ali mi smo češće odlazili na Studenac. I voda je bila ukusnija tamo.

Nemam sliku Studenca, ovo je slikano na Mrtvalju u Podmilačju
Image Hosted by ImageShack.us
i ne, ova zgodna dama na slici nisam ja!

Uh dok sam ovo otipkala, evo sam se sva preznojila. Idem se istuširati smijeh, a vas lijepo pozdravljam.

05.05.2008. u 21:29 • 23 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.05.2008.

Superzmija probušila kamen!

Kao mala nisam se bojala mraka ili raznoraznih babaroga kojima su plašili malu djecu.
Ja sam se panično bojala zmija. S pravom, jer ih je bilo, a vjerojatno još uvijek ima u Bešpelju, posvuda. Bile su otrovne. Ne znam kojih sve vrsta je bilo , ali najčešće smo viđali «šarulje». (Tako smo ih zvali zbog izrazitih šara na leđima…Kratkotrajnim «googlanjem» pretpostavljam da bi se moglo raditi o riđovkama.)
Viđali smo ih posvuda. Kad smo brali jagode! smijeh, išli na Studenac po vodu, dok smo čuvali krave.…
Kad bi vidjela kako se niska trava pomiče praveći vijugavu liniju…protrnula bi i sva bi se naježila.cerek Ili kad smo znali slagati kuću od kamenja (samo tlocrt zubo ) pa uzmeš kamen da si pregradiš još jednu prostoriju, a ona stoji sklupčana ispod kamena. Ugh….
Baciš kamen i odjuriš kud te noge nose, a tvoja kuća ti ni ne pada napamet neko vrijeme.

Nije mi poznato da je itko u selu imao ikakvih posljedica od zmija…čula sam za par ugriza koji su se uspješno sanirali narodnom medicinom. zubo

Međutim, kad bi netko vidio zmiju, onda bi «kume na kavi» znale danima pričati o ovome i onome (uglavnom nepoznatim i neodređenim, a danas kad o tome razmišljam, možda i izmišljenim ljudima smijeh ) koga je zmija ugrizla pa ostao bez noge ili umro. Ili kako se zmija zavukla u postelju preko dana ušavši kroz otvoren prozor, pa noću zadavila cijelu obitelj….

Ovakve priče su, naravno, produbljivale moj ionako pretjeran strah od tih gmizavica.

Imao je netko u selu gumenu zmiju-igračku. Bez obzira što sam znala da nije prava i što sam ju uzimala u ruke da bi se uvjerila u to bezbroj puta, svaki put kad bi ju vidjela protrnula bi od straha.

Toliko sam bila opterećena tim zmijama da sam ih vidjela tamo i gdje ih nije bilo zubo

Naime, Bešpelj kao rudarsko naselje (iako rudnik nije bio aktivan u to vrijeme…o tome u nekom drugom postu), imalo je raznorazne «tragove» koje ostavljaju rudnici. Između ostalog, znalo se naći kamenja, pravilno probušenih rudarskim cijevima.
Jedan takav kamen nalazio se uz rub ceste kojom sam, gotovo svakodnevno, prolazila idući po vodu na Studenac.
Onako mala i naivna (čitaj bedasta zubo ) i u smrtnom strahu od zmija, ja sam mislila kako je tu rupu u kamenu napravila neka veeeelika i snaaažna zmija-superzmija!cerek i uvijek bi se uplašila dok bi tuda prolazila.

Te zablude iz djetinjstva postala sam svjesna tek prošle godine zubo dok sam šetala tom cestom.

Strah od zmija zadržao se do danas, iako više nije tako intenzivan. (Barem dok ih ne vidim u blizini zubo )

Tko zna koliko se šarulja tu skriva? zubo
Image Hosted by ImageShack.us

ili tu?
Image Hosted by ImageShack.us


Svima želim sretan 1. maj-praznik rada.
Oni koji idu u prirodu neka se pripaze….možda u blizini vreba neka «šarulja» cerek

01.05.2008. u 00:04 • 21 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (8)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Blog o meni, mome selu, mojim razmišljanjima, nadanjima i htijenjima :-) i mnogim drugim koještarijama

Pomozimo maloj Anji

Image Hosted by ImageShack.us

Blogerica.comKlikni


Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr

Kako do mene:

bespeljica@gmail.com



Zrnca mudrosti:

"Ono što je bilo izuzetno u životu Abrahama Lincolna nije to što je rođen u brvnari, već to što je iz nje izašao."

"Sva bića puštaju za sobom tragove svog postojanja, samo ljudska bića ostavljaju za sobom tragove svog stvaranja."

"Kad biste mogli udariti u stražnjicu osobu koja je odgovorna za većinu vaših problema, tjednima nakon toga ne biste mogli sjesti."

"U životu sam prošao kroz dosta teških situacija, od kojih su se neke zaista i dogodile."

"Sunce sija na pravedne i nepravedne jednako. Želite da vaš dobitak ne bude ničiji gubitak."

Linkovi

Ježev blog
Image Hosted by ImageShack.us

angie
catcher
čiovka
dordora2
Eurosmijeh
gogoo
gustirna
Ima jedan svijet
Ježev blog
Katja
Kneginjica
Koraljka
Marisol
Minimaxine
Mirjana
more-moje-plavo
Neolina
Saraja Azra

Biljoteka

Cvergla blog
Lika na dlanu
miljevci
Potravlje u srcu
promina


Hrvatski Web Pretraživač

counter


Google PageRank <br />
		Checker - Page Rank Calculator