Bešpelj

nedjelja, 27.04.2008.

Malo šećera u jagode promiješati i namazati na kruh. Mmmmm….nema ukusnijeg kolača!

U prošlom postu sam spomenula da mi je prvi crtež bio jagoda- što je i red jer je to moje omiljeno voće iz djetinjstva.
Iako smo živjeli u neimaštini i puno si toga nismo mogli priuštiti-toga bobičastog voća sa specifičnom aromom i okusom imali smo, doslovce, na svakom koraku.
Naravno, tu mislim na šumske jagode. Iako sitne, tako su bile mirisne i imale predivan okus da mi, evo i sad, sline cure cerek.
Imali smo i jagode u vrtu, ali one se po okusu i mirisu nisu mogle usporediti sa šumskima.
Zato smo ih tako rado i skupljali. Obično bi to bilo za vrijeme čuvanja krava, ali znali smo i samo zbog jagoda dobro se nahodati. I uvijek je vrijedilo svakog koraka. smijeh
Kad smo tako planirano išli u jagode, sa sobom smo nosili plastične čaše u koje smo ih skupljali. Kad nismo imali ništa pri ruci u što bi mogli staviti jagode, onda smo ih znali nanizati na vlati trave i donijeti kući.
Naravno, uvijek smo usput i jeli netom ubrane jagode i bili musavi od njih zubo, ali ih je bilo bolje donijeti kući.
Stavili bi malo šećera u jagode, dobro promiješali i namazali na kruh. Mmmmm….nema ukusnijeg kolača cerek

Kad već nismo bili u mogućnosti kupovati raznorazne slastice, priroda se potrudila da nam priušti te fine delicije u kojima smo itekako uživali.

Danas baš i ne jedem jagode, ne zato što ih više ne volim, već zato što ove koje se mogu kupiti u trgovinama nemaju ni mirisa niti okusa.
Nedavno sam kupila kompot od jagoda u želji da se malo podsjetim na okus tog divnog voća. Koje li zablude!!!
Nešto tako odvratno nisam odavno probala. no

Mislim da ću ipak pričekati da odem u Bešpelj pa da se lijepo, kao nekad, najedem pravih jagoda.

Nažalost, nemam slika šumskih jagoda pa vam stavljam slike ovih GMO zubo.
Ali, s obzirom da se internetom ne može prenositi miris i okus, možda je i bolje da vam stavim slike ovih jagoda, jer što je je….ovako krupne izgledaju bolje od onih majušnih šumskih. ( Ali pametni znaju da nije sve u izgledu, zar ne? smijeh )

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

27.04.2008. u 18:00 • 29 KomentaraPrint#

petak, 25.04.2008.

Nikad nije kasno za...

Kao mala nisam nikad doma crtala kao što to klinci imaju običaj. U vrtiću nisam bila, a prvi crtež u školi – jagodu smijeh nacrtala sam posuđenim bojicama. Međutim, nedostatak interesa za ovakav način izražavanja nije uzrokovan neimaštinom. Imala sam kasnije i drvene i vodene bojice, ali interesa, a bome niti talenta, za to nije bilo. Iz likovnog sam, zbog dobrih ocjena iz drugih predmeta, naravno uvijek dobivala petice. Pa ne može odlikašica dobiti četvorku, ili ne daj Bože dvojku!

Međutim, na fakultetu sam upoznala prijateljicu koja me zarazila. Izrađivala je, i još uvijek izrađuje prekrasne čestitke koristeći se raznim tehnikama-od crtanja, kolaža, izrade figurica…kreativnost joj je nepresušna. Brižljivo čuvam sve čestitke koje mi je poslala/dala i već sada mislim što li će smislit za moj skori rođendan. zubo

Svidjela mi se ta njezina kreativnost, pa sam ju počela kopirati. Malo pomalo sam počela koristiti i vlastite idejezubo. Nisam talent i ne stvaram umjetnička djela cerek, ali to me opušta i volim se igrati s tim (valjda nadoknađujem propušteno u djetinjstvu zubo)
Osim toga, nastojim se oduprijeti sveopćem konzumerizmu koji danas vlada, pa želim u posebnim prilikama dragim ljudima pokloniti nešto svoje, a i ono što mi je najdragocjenije-vrijeme.

Zašto sad pišem o tome?
Pa danas imam tri rođendana!!! Prijatelj i dvije prijateljice.
Sinoć sam izrađivala čestitke, tako da nisam stigla napisati nešto drugo.
Dragi moji sretan vam rođendan!!!

Naravno, u nastavku slijede moje rukotvorine zubo

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Kvaliteta fotografija je loša jer su napravljene nabrzinu.....ne mogu naći stare fotke na kompu headbang

A sad pa pa wave....idem feštati party

25.04.2008. u 00:59 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 21.04.2008.

Dud Babe Šime

Kad imam priliku za pravu šetnju po Bešpelju, onda obavezno, uz obilazak naše kuće, prošećem do Velikog griča s kojeg puca onaj prekrasan pogled prema Vrbasu iz prethodnog posta.
Tako je bilo i prošle godine. Nakon što smo pretresli neka sjećanja vezana za Veliki grič, uputila sam se s braćom i nećakom cestom koja vodi prema studencu-izvoru pitke vode, da obiđemo i donji dio sela. Usput smo se zaustavljali i popričali s kim god smo se sreli, ubrali malo jabuka i krušaka, a ja pokušavala pogoditi koje je čija kuća.
I tako u razgovoru i prisjećanju dođosmo i do ovog drveta.

Image Hosted by ImageShack.us

Stajala sam neko vrijeme bez riječi, pokušavajući dokučiti zašto mi je tako poznato. I onda mi je došlo u glavu.
Pitala sam «Je li to…?»
A brat nije ni čekao da dovršim, rekao je «Da to je dud Babe Šime. Je l' se sjećaš…?»
«Da, da, sjećam se!» odgovorila sam, isto ne čekajući da dovrši.

Sjetila sam se Babe Šime i njezinog duda, tog zabranjenog voća iz djetinjstva.
To je, koliko mi je poznato, jedino stablo duda u selu. Kao klinci znali smo doći i popeti se na stablo, krišom, da nas baba Šime ne bi vidjela. Baba Šime je bila starica, ne znam uopće koliko je godina mogla imati. Bila je pognuta i hodala je pomoću štapa. Čini mi se da je i loše vidjela. Glas joj je bio hrapav, ali i prilično prodoran. Čim bi čula šuštanje među granama, počela bi vikati i mahati štapom. Kako je dud bio okružen kanalom i samo je jedan putić vodio do njega na kojem je, naravno, stajala Baba Šime sa štapom, nije nam bilo svejedno gore među granama i morali smo izvoditi poprilične vratolomije da izbjegnemo taj njezin štap. Ali što je ona više vikala i protivila se, mi smo bili uporniji u svom nastojanju da dođemo do tih famoznih dudova. Ne kaže se uzalud-zabranjeno voće, najslađe je voće. Čak smo namjerno čekali sumrak da idemo po vodu na studenac, dud nam je bio usput, jer smo onda lakše uspijevali umaći Babi Šimi.

«A sjećaš li se što je govorila?» pitao me brat. Ne-odmahnem glavom.
Odjednom obadvojica braće u glas počnu otezati:

«Juuuure( tako joj se zvao suprug),
došle one k….
da poberu murve(dud)»

Čak se i rimuje zubo

Nema više Babe Šime, niti njezinog Jure. Već tada trošna drvena kuća, sada je potpuno nestala, kao i kućar (pušnica). Bašča je sva zarasla. Jedino još dud stoji postojano i nudi svoje plodove kao i prije, ali oni nisu više nikome tako primamljivi i poželjni kao što su bili nama.

21.04.2008. u 19:05 • 21 KomentaraPrint#

srijeda, 16.04.2008.

U virtualnoj šetnji prema Bešpelju

Danas sam se malo igrala u programu Google Earth u želji da vam malo približim Bešpelj. Moram priznati da i nemam nekog velikog pojma o navigaciji kroz taj program, ali se nadam da će i ovo poslužiti.

O Bešpelju sam, ono malo što znam, već pisala, ali u ovom postu vam želim to dočarati i slikovito (da poboljšam statistiku smijeh).
Dakle, Donji Bešpelj se nalazi na ovoj točki : geografska širina 44.4128 i geografska dužina 17.2964.

Prvo makrolokacija smijeh

Image Hosted by ImageShack.us

Donji Bešpelj smješten je u centralnoj BiH.... ovaj znak sa vrijednostima geografske širine i dužine označava njegovu lokaciju.

Ovo sam slikala s karte....tako da vidite da je čak i upisan na kartu (molim lijepo smijeh, nek se zna)

Image Hosted by ImageShack.us

A ovdje je isto to, prikazano u Google Earth-u.

Image Hosted by ImageShack.us

Ova žuta linija prikazuje put od Jajca prema Banja Luci koji prati tok rijeke Vrbasa.
Put prema Bešpelju nije ucrtanzubo, ali se može prepoznati na pojedinim mjestima.
Putujući od Jajca prema D. Bešpelju prolazi se kroz Divičane, Kuprešane, Seoce i Gornji Bešpelj (Vjerojatno ima još neko mjesto, ali ne mogu se sjetiti, a na karti nije upisano smijeh).
Od Donjeg Bešpelja još vodi put prema Podovima-zaselak Donjeg Bešpelja (u kojem smo čuvali krave). Podovi su smješteni na ušću rijeke Ugra u Vrbas.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovdje se vidi i Podmilačje, poznato svetište Sv. Ive koje je smješteno na putu između Jajca i Banja Luke. U Podmilačje smo pješačili iz D. Bešpelja, ali o tome nekom drugom prilikom (ne znam koliko vam slika dočarava nagib terena-brda i doline.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovdje je reljefnost izraženija.

I na kraju...

Image Hosted by ImageShack.us

Vrbas i selo Zdaljevac...

Image Hosted by ImageShack.us

A preko Vrbasa selo Barevo, slikano sa Velikog griča.

16.04.2008. u 21:28 • 22 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.04.2008.

Zaljuljana bešika

Image Hosted by ImageShack.us

Jedna od rijetkih stvari koje su se sačuvale i ostale od rata je ova zipka, ili kako smo mi u Bešpelju govorili bešika.

Zanimljivo je da se uopće ne sjećam da smo ju mi imali i gdje je bila dok smo živjeli na Bešpelju. Vjerojatno je bila negdje skrivena na tavanu, pa kad se strop srušio-došla je u prvi plan.

S obzirom da je kuća bila srušena, bešiku su braća stavili u kućar (pušnicu) koji je ostao čitav.
Za potrebe fotografiranja iznijeli smo bešiku vani na travu, prošle godine za vrijeme posjete Bešpelju.

U bešiku se, u starija vremena, stavljao jastuk od slame, a u novija smijeh jastuk od perja ili vune.
Glava djeteta se stavljala na stranu na kojoj je izrezan križ.
Djetetu se, da mu ne bude dosadno, znalo objesiti na konac nanizane perlice ili čak dugmad koja su zveckala.

Mame, bake ili tko je već čuvao bebe, obično bi plele ili radile neki drugi ručni rad, a kad bi djete zaplakalo dovoljno je bilo samo nogom zaljuljati bešiku i umiriti dijete. Djetetu su se, naravno, i pjevale razne uspavanke.

Starija sestra mi je rekla za ovu:

Lila buba
Nema (ime djeteta) zuba
Jedan bio
Pa se izgubio

A ja se sjećam ove, općepoznate zubo

Tašun, tašun tanana
I svilena marama
Buji, paji malena
Pjeva mala Jelena

Ili mala varijacija iste:

Tašun, tašun tanana
I svilena marama
U marami šećera
Za (ime djeteta) večera.

Kad su mame trebale obaviti neki posao, onda su znale nama klincima reći da pripazimo na djete.

Sjećam se jedne zgode (ne znam uopće koje je djete bilo u pitanju i s kim sam bila u društvu) da smo ja i još netko trebali čuvati nečije djete. I tako on/ona s jedne, a ja s druge strane bešike ljuljali smo i ljuljali….tko će više i bolje-sve dok dijete nije ispalo iz bešike.

Ne znam što je jadno dijete tada doživljavalo i da li danas ima kakve posljedice cerek, ali znam da smo nas dvije/dvoje dobili svoje.

Evo bešike još jedanput iz drugog kuta

Image Hosted by ImageShack.us

13.04.2008. u 22:45 • 22 KomentaraPrint#

utorak, 08.04.2008.

Odokativno heklanje :-)

Preko blogerica Mirjane i Lorne došla sam do brda informacija i slika o pletenju, heklanju, izradi nakita, šivanju... i naprosto se oduševila viđenim. Nisam znala da ima toliko kreativnih blogerica. Jako mi je drago da sam ih/vas «otkrila».

To otkriće, naravno, u meni je izazvalo želju da i ja nešto pokušam napraviti vlastitim rukama...koristeći i konac i heklaricu…naravno. zubo

Kao mala sam si znala isheklati torbicu koju sam nosila preko ramena u školu. Negdje do petog osnovne nosila sam naslijeđenu bratovu «tašnu» na leđima, a od petog razreda sam već mogla biti frajerica sa torbicom preko ramena. Knjige bi prvo stavila u najlon vrećicu pa onda u torbicu tako da sam bila pripremljena za sve vremenske uvjete. smijeh
Koristila sam vunu u raznim bojama…obično ono što je ostalo od navlačaka (naglavaka..lud…ustvari ne znam kako to prevesti, ali posvetit ću jedan post pletenju pa će biti i slika smijeh) koje su sestre plele ili od neke stare majice koju smo isparali.
Neke finije stvari-stolnjake, tabletiće (medaljončiće !) nisam nikad radila. Konac je bio preskup da bi se ja s tim mogla igrati, a koliko me sjećanje služi i sestre su puno više plele nego heklale.

Unatrag par godina, prijateljica Slavonka, u želji da me potakne na heklanje, kupila mi je konac i heklaricu, koji su uredno spremljeni na policu nakon jednog neuspješnog pokušaja. cerek
Međutim, kad sam vidjela po blogovima brojnih kreativki sve te maštovite kreacije…morala sam se ponovo okušati.

Uz pomoć Enciklopedije ručnih radova, autorice Judy Brittain iz 1980. g. napravila sam ova tri mala medaljončića….
Doduše, upute su mi bile malo prekomplicirane, pa sam ja to napravila odokativno zubo, pa vi ocijenite koliko sam bila uspješna.

Enciklopedija

Image Hosted by ImageShack.us

Mojih ruku djelo zubo

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us




08.04.2008. u 23:03 • 26 KomentaraPrint#

subota, 05.04.2008.

Moja muška košulja

Ovih dana pokušavam malo napraviti reda na kompjutoru, pa sam tako sređivala slike, preslagivala, odvajala one koje mogu ići na blog….i naravno ponovo ih pregledavala. Ah koliko sam ideja dobila za pisanje smijeh.

Između ostalih, pronašla sam i ovu sliku šivaće mašine-Singerice koju smo slikali u jednoj posjeti.

Image and video hosting by TinyPic

Sjetila sam se, naravno, svoga djetinjstva i naše singerice. Starija sestra nam je na njoj znala porubljivati hlače, zašiti i zakrpati ono što smo poderali, proširiti, suziti…sve što je trebalo. Mi manji smo nosili odjeću od onih stariji, pa je sve to trebalo prepraviti da bude odgovarajuće veličine. Eto još kao mala imala sam modnog kreatora zubo

Sjećam se jednog neugodnjaka baš vezanog za odjeću.
Kako sam ja dobivala odjeću od brata, sestra mi je od njegove muške košulje znala napraviti žensku smijeh. Odrezala bi vrhove kragne i lijepo je oblikovala tako da je stvarno izgledala kao ženska, osim jedne vrlo bitne stvari koje tada nisam bila svjesna. Nosila sam ja tu svoju «novu» košulju ponosno u školu, sve dok jednog dana nismo učili razliku između muške i ženske košulje. Učitelj nam je naravno htio to i demonstrirati primjerom, pa je tražio po razredu tko nosi košulju. Muškog kandidata je našao i sve je bilo u redu, gumbi su bili na pravoj strani. Tada je ugledao mene i pogledao gumbe na košulji i onda razočarano i s podsmjehom uzviknuo, naravno da cijeli razred čuje, pa ovo je muška košulja! Gumbi su na desnoj strani! A ja sam gledala u pod i suzdržavala se da ne zaplačem. Odjednom je meni najdraža košulja, postala najnepoželjniji odjevni predmet.
Nije bilo šanse da je više obučem u školu.

Nakon sestrine udaje, mašina nije više bila u upotrebi. Skupljala je prašinu i eventualno poslužila da se na nju nešto odloži. Nitko drugi nije znao šivati. Mlađa sestra se jednom igrala, valjda je htjela učiti šivati. Okretala je kolo, a prstić je stavila ispod capice…i …iglom je prošla kroz prst, kroz nokat. cry Onako u panici još je vukla prst vani, dok nije došao brat pa okrenuo kolo i oslobodio prst. Više joj nije padalo na pamet šivanje cerek

Naše singerice više nema. Kao i mnoge druge stvari uništena je za vrijeme rata, ali mi je drago da imam jednu fotografiju na kojoj se nalazi i ona (s obzirom da se na fotografiji nalaze i moje dvije sestre, rođakinja i moja malenkost smijeh….moram prvo tražiti dozvolu da ju objavim na Internetu ).

05.04.2008. u 17:29 • 20 KomentaraPrint#

utorak, 01.04.2008.

...

Evo malo za opuštanje....jedan kopi pejst da ne gledam više onaj naslov .....zato će ovaj post biti bez naslova....ugodan vam dan želim.

Biseri američkih odvjetnika cerek

Službeni odvjetnički glasnik iz savezne države Massachusetts
(Massachusetts Bar Association Lawyers Journal), početkom ove godine
objavio je dvadesetak autentičnih pitanja postavljenih svjedocima
tijekom sudskih rasprava. Što su pitali odvjetnici . . . .

1."Kažite nam doktore, je li istina da kad čovjek umre u snu, toga nije svjestan do jutra ?"

2. "Vaš najmlađi sin, dvadeset i jednogodišnjak, koliko je on star ?"

3. "Jeste li bili nazočni kada su vas fotografirali ?"

4. "Da li ste bili sami ili nije bilo nikoga ?"

5.  "Da li ste vi ili vaš mlađi brat ubijeni u ratu ?"

6.  "Da li vas je ubio ?"

7. "Koliko su vozila bila udaljena u trenutku sudara ?"

8. "Bili ste tamo dok niste otišli, zar ne ?"

9. "Koliko puta ste izvršili samoubojstvo ?"

10. "Dakle vaša beba je začeta
8.kolovoza ?
DA.
A što ste Vi radili u tom trenutku ?''

11. ''Ona ima troje djece, zar ne ?
         DA.
Koliko dječaka ?
Nijednog.
A djevojčica ?''

12.''Kažete da stepenice vode dolje u podrum ?
         DA.
 A, može li se tim stepenicama popeti gore ?''

13.Gospodine Slatery, bili ste na prilično dugom medenom mjesecu, zar ne ?
Da, boravio sam u Europi gospodine.
A jeste li sa sobom poveli i mladu ?''

14. ''Kako se završio vaš prvi brak ?
        Smrću.
        Čijom smrću ?''

15. ''Kako biste opisali tu osobu ?
       Bila je srednjeg rasta, s bradom.
       Da li je to bio muškarac ili žena ?''

16. ''Doktore, koliko ste obdukcija obavili na mrtvacima ?
Sve moje obdukcije obavljam na mrtvacima ! !''

17. ''Svi vaši odgovori moraju biti usmeni, razumijete? U koju ste školu išli ?
       Usmenu.''

18. ''Sjećate li se, koliko je bilo sati kada ste pregledali tijelo?
 Autopsija je započela oko pola devet ujutro.
 A gospodin Dennington je u to doba bio mrtav?
 Ne, sjedio je na obdukcijskom stolu i čudio se zašto mu treba autopsija.''

19. ''Da li ste kvalificirani da date uzorak mokraće ?
      Kvalificiran sam od malih nogu.''

20. ''Doktore, prije nego što ste pristupili autopsiji, jeste li provjerili puls?
        NE.
Jeste li provjerili krvni tlak?
        NE.
Jeste li provjerili disanje?
        NE.
Dakle, moguće je da je pacijent bio živ kada ste započeli obdukciju.
        Nije moguće.
Kako možete biti tako sigurni doktore?
Zato što je njegov mozak bio u staklenci s formalinom na mom stolu.
Ali, zar nije moguće da je pacijent i pored toga ipak bio živ ?
Moguće je da je živ . . i da se danas negdje bavi advokaturom.

01.04.2008. u 12:32 • 25 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (8)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Blog o meni, mome selu, mojim razmišljanjima, nadanjima i htijenjima :-) i mnogim drugim koještarijama

Pomozimo maloj Anji

Image Hosted by ImageShack.us

Blogerica.comKlikni


Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr

Kako do mene:

bespeljica@gmail.com



Zrnca mudrosti:

"Ono što je bilo izuzetno u životu Abrahama Lincolna nije to što je rođen u brvnari, već to što je iz nje izašao."

"Sva bića puštaju za sobom tragove svog postojanja, samo ljudska bića ostavljaju za sobom tragove svog stvaranja."

"Kad biste mogli udariti u stražnjicu osobu koja je odgovorna za većinu vaših problema, tjednima nakon toga ne biste mogli sjesti."

"U životu sam prošao kroz dosta teških situacija, od kojih su se neke zaista i dogodile."

"Sunce sija na pravedne i nepravedne jednako. Želite da vaš dobitak ne bude ničiji gubitak."

Linkovi

Ježev blog
Image Hosted by ImageShack.us

angie
catcher
čiovka
dordora2
Eurosmijeh
gogoo
gustirna
Ima jedan svijet
Ježev blog
Katja
Kneginjica
Koraljka
Marisol
Minimaxine
Mirjana
more-moje-plavo
Neolina
Saraja Azra

Biljoteka

Cvergla blog
Lika na dlanu
miljevci
Potravlje u srcu
promina


Hrvatski Web Pretraživač

counter


Google PageRank <br />
		Checker - Page Rank Calculator


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se