Bešpelj
subota, 05.04.2008.
Moja muška košulja
Ovih dana pokušavam malo napraviti reda na kompjutoru, pa sam tako sređivala slike, preslagivala, odvajala one koje mogu ići na blog….i naravno ponovo ih pregledavala. Ah koliko sam ideja dobila za pisanje 
.
Između ostalih, pronašla sam i ovu sliku šivaće mašine-Singerice koju smo slikali u jednoj posjeti.
Sjetila sam se, naravno, svoga djetinjstva i naše singerice. Starija sestra nam je na njoj znala porubljivati hlače, zašiti i zakrpati ono što smo poderali, proširiti, suziti…sve što je trebalo. Mi manji smo nosili odjeću od onih stariji, pa je sve to trebalo prepraviti da bude odgovarajuće veličine. Eto još kao mala imala sam modnog kreatora 
Sjećam se jednog neugodnjaka baš vezanog za odjeću.
Kako sam ja dobivala odjeću od brata, sestra mi je od njegove muške košulje znala napraviti žensku . Odrezala bi vrhove kragne i lijepo je oblikovala tako da je stvarno izgledala kao ženska, osim jedne vrlo bitne stvari koje tada nisam bila svjesna. Nosila sam ja tu svoju «novu» košulju ponosno u školu, sve dok jednog dana nismo učili razliku između muške i ženske košulje. Učitelj nam je naravno htio to i demonstrirati primjerom, pa je tražio po razredu tko nosi košulju. Muškog kandidata je našao i sve je bilo u redu, gumbi su bili na pravoj strani. Tada je ugledao mene i pogledao gumbe na košulji i onda razočarano i s podsmjehom uzviknuo, naravno da cijeli razred čuje, pa ovo je muška košulja! Gumbi su na desnoj strani! A ja sam gledala u pod i suzdržavala se da ne zaplačem. Odjednom je meni najdraža košulja, postala najnepoželjniji odjevni predmet.
Nije bilo šanse da je više obučem u školu.
Nakon sestrine udaje, mašina nije više bila u upotrebi. Skupljala je prašinu i eventualno poslužila da se na nju nešto odloži. Nitko drugi nije znao šivati. Mlađa sestra se jednom igrala, valjda je htjela učiti šivati. Okretala je kolo, a prstić je stavila ispod capice…i …iglom je prošla kroz prst, kroz nokat. 
Onako u panici još je vukla prst vani, dok nije došao brat pa okrenuo kolo i oslobodio prst. Više joj nije padalo na pamet šivanje 
Naše singerice više nema. Kao i mnoge druge stvari uništena je za vrijeme rata, ali mi je drago da imam jednu fotografiju na kojoj se nalazi i ona (s obzirom da se na fotografiji nalaze i moje dvije sestre, rođakinja i moja malenkost ….moram prvo tražiti dozvolu da ju objavim na Internetu ).
