Bešpelj

srijeda, 26.03.2008.

Zemljo otvori se!

Gledajući ovih dana šarenilo jaja što na blogu, što u stvarnom životu, sjetila sam se jednog šarenog jajeta iz mog djetinjstva, ali ne makar kakvog…..bilo je to drveno jaje. yes
Ali okolnosti uz koje je vezano to drveno jaje sasvim su drugačije od ovih blagdanskih.

Naime, mi doma ( a i rijetko tko u selu) nismo imali igračke- nikakve barbike, autiće, puzzle…i štotigajaznamšto. Mi smo se lijepo igrali u blatu zubo…od blata smo znali raditi kruh i kolače smijeh-konzerve od paštete i narezaka bile su nam posuđe, a od daščica i kamenčića smo slagali vitrine….i onda smo, kopirajući starije, išli jedni drugima na kavu i kolače party.

Ali…bilo je u selu par imućnijih obitelji. Kod jedne od njih voljela sam otići jer su imali raznih pravih igračaka o kakvima smo većina nas mogli samo sanjati. Između ostalog, imali su i to nesretno drveno jaje…šareno, s cvjetićima ili s neki medvjedićima ne sjećam se više, ali znam da mi se sviđalo to šarenilo i ta pravilna izrada oblika jajeta (Igračke koje su nam znali izrađivati od drveta bile su grube i nisu imale tu finoću i pravilnost).

Uglavnom, provela sam ja veći dio dana kod njih igrajući se vani ispred kuće, ne samo jajetom…bilo je tu i drugih, zanimljivijih igračaka, a jaje su nezainteresirano bacili u travu. Bilo mi je žao što su to jaje tako odbacili, možda bi ga bili i zaboravili i ostavili vani izloženog kiši i drugim vremenskim uvjetima.
Nisam mogla dozvoliti da se to desi. Uzela sam jaje i stavila ga u džep od veste, namjeravajući ga unijeti u kuću da se ne izgubi vani. Međutim, u igri sam zaboravila na jaje, pa sam ga donijela kući. Iskreno, primijetila sam ja putem da mi je jaje u džepu, ali sam se nadala da nitko neće primijetiti rolleyes

Čim me je mama ugledala, vidjela je da nešto imam u džepu. Kad je vidjela jaje…nisam ja stigla ništa reći…prvo sam dobila pljusku, a onda me je za uši dovukla do kuće u kojoj sam se igrala, naravno cijelim putem nabrajajući i vičući….kako to samo ona zna. smijeh
Morala sam im doći u kuću i reći da sam došla vratiti jaje koje sam ukrala! i da neću više nikada ništa ukrasti. Pokušala sam staviti jaje vani gdje sam ga i našla i neopaženo otići kući, ali nije bilo šanse….mama je grmila da je cijelo selo čulo, a ja sam molila Boga da se zemlja otvori pa da propadnem u nju.rolleyes headbang

I sad me obuzme nelagoda kad se sjetim toga, ali je lekcija naučena smijeh


Nemam sliku od drvenog jajeta smijeh, ali evo par sličica Donjeg Bešpelja, blizu moje kuće, slikano prošle godine.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

26.03.2008. u 21:43 • 21 KomentaraPrint#

subota, 22.03.2008.

Uskrs u Bešpelju

Uskrs, uz Božić, predstavljao je najvažniji dan u godini.
Cijeli tjedan prije Uskrsa trajale su pripreme za taj veliki dan.
Sve se temeljito čistilo. Zidovi su se farbali jer se cijelu zimu ložilo pa su bili žuti. smijeh
Subotom, dan prije Uskrsa, mama bi ispekla uskršnji kruh, koji smo onda mi klinci nosili u crkvu posvetiti, jer su odrasli imali pune ruke posla.
Nije to bio običan kruh-ne znam točne sastojke- ali je bio žut od jaja i bio je sladak.
Na sam Uskrs smo jeli taj kruh. Mama bi nas probudila rano. Nismo smjeli ništa jesti prije toga kruha.
Svi bi se skupili, oprali ruke, pomolili se i narezali tog posvećenog kruha-malo...tek, toliko da svatko od nas pojede zalogaj, dva.
Poslije toga smo mogli pojesti doručak-obično kajganu.

Kruha smo zatim davali i svim životinjama koje smo imali -kravi, svinjama, kokošima.
Taj ritual jedenja posvećenog kruha ponavljao se i na uskršnji ponedjeljak i na Mladi Uskrs.

Jaja smo farbali korom od crvenog luka. Da bi bili šareni stavljali smo na njih gumice, pa kad su se skuhali gumice su ostavljale trag na jajima. Ponekad smo stavljali listiće djeteline ili nekih drugih biljaka na jaja te ih "obukli" u ženske čarape.
Znam da smo ponekad farbali jaja u žuto pomoću nekog drveta, ali ne znam koje je drvo bilo u pitanju.

Na Uskrs smo svi išli u crkvu. Za nas klince je misa bila ranije. Sa sobom smo nosili i jaja, pa smo se nakon mise s tim jajima tucali smijeh (kad smo bili klinci ovo je bila sasvim obična sintagma !!!)
Onaj čije jaje nije puklo, imao je pravo dobiti i ono jaje koje se razbilo. Tako se znalo desiti da odeš s jednim jajetom, a vratiš se s cijelim tucetom.

Nakon svečanog ručka, svi bi se iz sela okupili u jednoj kući i nastavljali sa slavljem do navečer.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

SVIMA ŽELIM SRETAN USKRS !!!

22.03.2008. u 23:01 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 19.03.2008.

Ukrasi za Uskrs

Ovih dana je čiovka bila kreativna... inspirirana jajima smijehi uskrsnim ukrasima... pa sam odlučila i ja podijeliti s vama svoju kreativnost zubo
Zapravo, ideja nije moja....ovo sam vidjela u nekim novinama prije par godina....učinilo mi se jednostavnim...pa od tada svake si godine dam malo truda da ukrasim uskršnji stol, kad mi već ne ide pečenje kolačasmijeh

Pa idemo redom...

Uzmete kartonsku kutiju od jaja.
evo ovakvu...

Image Hosted by ImageShack.us

i razrežete ju na dijelove

Image Hosted by ImageShack.us

zatim te dijelove obojite u žuto (ja sam koristila vodene boje)

Image Hosted by ImageShack.us

Onda...uzmete narančasti papir u boji i izrežete potrebne dijelove

Image Hosted by ImageShack.us

dijelove nalijepite....evo ovako

Image Hosted by ImageShack.us

nacrtate okice.....i malo ukrasite....

Image Hosted by ImageShack.us

i eto ga.....kokice-držači za jaja zubo su tu!

Image Hosted by ImageShack.us

Uživajte ! cerek

19.03.2008. u 07:40 • 14 KomentaraPrint#

nedjelja, 16.03.2008.

Krave se ne muzu povlačenjem za rep ! :-)

Krave….čuvanje krava… prilično je obilježilo moje rano djetinjstvo. Imali smo jednu kravu. Kad bi se otelila tele smo prodali, a za taj novac kupili jedno ili dvoje praščića-ovisno koliko se uspješno mama cjenkala zubo
Praščiće smo othranili i pred zimu zaklali te se tim mesom, uz ostalu ljetinu hranili manje-više cijelu zimu. Uglavnom, tako nekako je išao taj ciklus.

A čuvanje krava podrazumijevalo je:
-prvo-napasanje krave, ujutro ili popodne, ovisno koja sam smjena bila u školi. Napasala sam ju u Dolini-našoj njivi gdje smo sijali krumpir, grah, repicu, kupus i dr.
-drugo-cjelodnevno čuvanje krave s drugim klincima iz sela u šumi-na ničijoj zemlji sretan. Bilo je to vikendima i za vrijeme školskih praznika.

Napasanje krave nije bilo baš zanimljivo i izbjegavala sam to koliko sam mogla smijeh
Prednost je bila to što je krava bila u zagrađenom pa se nije mogla izgubiti, ali zato su znali stradati krumpiri i grah smijeh
Pošto sam većinom bila sama, vrijeme sam kratila čitajući, pletući ili najčešće samo pjevajući.
Čitanje je bilo najzanimljivija opcija, ali tada su najviše stradali krumpiri jer sam se znala zadubiti u čitanje i potpuno zaboraviti na kravu zubo
Pletenje mi nije toliko odvlačilo pozornost od krave, ali previše sam igala izgubila zubo, tako da je pjevanje, bez obzira na nedostatak sluha, bila najprihvatljivija opcija cerek.
U šumi, sama, u sumrak….morala sam pjevati da ne čujem srce kako mi lupa, pogotovo kad bi nešto u blizini šuškalo. Nakon jedne otpjevane pjesme zaboravila bih da me strah zubo

Osim toga, nisam imala sat i nisam znala kad se treba vratiti kući. Kad je bilo sunčano, onda sam znala…kad se sunce počne spuštati iza stabala borova da je vrijeme da idem kući. Ali kad je bilo oblačno, onda sam imala jednu bilježnicu s riječima pjesama. Kad sam ispjevala sve pjesme od početka do kraja, onda sam mogla mirne duše ići kući. Kad se desilo da dođem doma prije vremena, onda sam morala kravu još napasati u bašči kod kuće, a to je bila najgora opcija. Najmanje je bilo mjesta gdje je krava smjela pasti, a tu je bila i mama koja je mogla odmah vidjeti ako je krava pojela nešto što nije smjela. Za Dolinu sam se mogla pravdati da krava nije pojela krumpire dok sam ju ja čuvala naughty.

Zato je cjelodnevno čuvanje krave s ostalim klincima iz sela bilo jako zanimljivo i uzbudljivo. Krave su išle slobodno po šumi…zajedno, a glavna među njima imala je zvono, pa smo se mi mogli opustiti i po cijeli dan igrati i samo povremeno provjeriti gdje su krave.
Kad je bilo hladnije ili kad je padala kiša onda smo znali naložiti vatru. Ne znam zašto, ali to sjedenje uz vatru bilo mi je stvarno nešto posebno. Čak smo si znali ispeći šljive ili krumpire i onda to jesti .njami

Jedini problem je bio što su nekad krave, kad im je bilo dosta, odlučile se vratiti same kući.
Onda je trebalo objasniti kako mi to čuvamo krave, a one dođu kući prije nas. Pogotovo je bio problem ako su došle, a nikog nije bilo kod kuće pa su napravile štetu po bašči.
Kod mene je bio drugi problem.
Naša krava nikad nije sama dolazila kući. Kako smo je kupili od strine, uvijek kad bi se sama vraćala, nije išla pred našu štalu nego pred strininu. Kako ju nitko nije zatvorio, ona bi produžila putem i otišla u šumu.
Sjećam se puno puta kad sam ju išla tražiti, kako sam umirala od straha….od straha što je nema i od straha što idem sama kroz šumu, a već je padao mrak.cry

Nekad sam ju znala brzo naći, ali desilo se par puta da je nije bilo niti nakon dugotrajne potrage, kad je mrak već potpuno pao. Vraćala sam se doma sa strahom, noge su mi bile teške kao olovo. Kad sam prolazila pored štale, onda sam vidjela da je krava u štali, vezana! Tada sam se od silnog olakšanja znala rasplakati, ili bi me uhvatio bijes pa bi ju i koji put udarila.puknucu

Zimi nije bilo čuvanja krava, ali za vrijeme zimskih praznika smo morali goniti krave na studenac-na izvor da se napiju vode, a usput smo i donijeli vode za piće. S obzirom da je to bila jedna od rijetkih aktivnosti koje smo radili zimi, osim igranja zubo to i nije bio problem već pravo zadovoljstvo.

I tako nakon godina i godina provedenih uz krave i nakon raznoraznih dogodovština vezanih uz njih …dođem tu gdje sam sad i moram objašnjavati da se krava ne muze povlačenjem za rep no, da mlijeko ne nastaje u tetrapaku i da nema ljubičastih krava na kojima piše Milka cerek

Ove su dame slikane prošle godine kad sam bila u Bešpelju
.....ne nisam ih ja čuvala zubo

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


16.03.2008. u 15:35 • 10 KomentaraPrint#

srijeda, 12.03.2008.

Bršljan

Kad sam nedavno tražila neku pjesmu o proljeću da stavim u post, sjetila sam se svoje prve pjesmice koju sam naučila napamet.

(Naravno poslije one:
Ja i drug Tito se poznajemo lično
i šta vam u tome ima neobično
družimo se lijepo kao stari znanci
u mome je srcu i mojoj čitanci.

Ova je pjesmica stajala na prvoj stranici čitanke za prvi razred,
odmah ispod Titove slike smijeh)

Pjesma koje sam se sjetila zove se Bršljan.
Bila je u čitanci za 5. razred, a naučila sam ju zato jer sam pratila brata dok ju je ponavljao učeći. Prije sam ju naučila od njega smijeh (sorry brate, ali moram se malo pohvaliti smijeh)

Pjesmica ide nekako ovako:

Bršljan

Kad se prve košare
zanjišu put pekare
kad zabijeli _______
zamiriše ulica

Bršljan sjedne kraj kuće
s dvije igle pleteće
Plete mrežu zelenu
za ogradu kamenu
I mekani tvid
za visoki zid

Iglicama bez kuke
Plete šal za oluke
i šator od pliša
za slijepog miša

Duge su mu vitice
đerdani za litice
Svaki mu je ogranak
kamenčić i opanak

Kad god prođem kraj kuće
pletivo mu odmiče.


U pjesmi su ostale neke praznine....i ne znam da li je sve točno što sam napisala, da li je pravi redoslijed stihova....i što je najgore ne znam tko ju je napisao, pa da mogu potražiti.

Ako netko slučajno zna dopuniti pjesmu ili tko ju je napisao-bilo bi mi jako drago.

Sjećate li se vi prve pjesme koju ste naučili?


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je već pravo odijelo od bršljana smijeh

Image Hosted by ImageShack.us

12.03.2008. u 10:35 • 13 KomentaraPrint#

subota, 08.03.2008.

Dan žena-nekad i sad

Evo vratila sam se, ali s gripom.tuzan
Baš sam htjela biti poletna i raspoložena za ovaj naš dan, ali na žalost, ne ide.
Iscrpila me visoka temperatura, grlo me peče, sve me boli na dodir…i naravno ništa mi se ne da.

Ipak, s obzirom da me nije bilo neko vrijeme i da je danas ipak poseban dan, odlučila sam vam se javiti...a osim toga, prije nego me ulovila gripa uspjela sam djelomično pripremiti post o današnjem danu.

Osmi ožujak ili da budem precizna osmi mart zubo je u Bešpelju bio prilično poseban dan.
Nije tu bilo specijalnih poklona i nisu žene taj dan bile oslobođene svojih svakodnevnih poslova, zapravo se ne sjećam da su muškarci svojim suprugama uopće kupovali poklone, barem nisam vidjela da je tata kupovao mami ikakav poklon na taj dan. Niti mi djeca nismo kupovali poklone (s obzirom da novac gotovo nismo ni viđali, to se nije niti očekivalo od nas), ali smo u školi crtali cvijeće i donosili svojim majkama.
Ono što je u Bešpelju bio običaj je da "kume koje su zajedno kavendisale" smijehpoklanjaju jedna drugoj: vazicu, nekakvu zdjelicu, čaše, đezvu za kavu smijeh ili ono što mi se čini da je bio hit među poklonima smijeh posudicu za šećer=šećernicu.
( To je bila ustvari obična zdjelica za sladoled, ali mi smo znali samo za sladoled u kornetu i to u vrlo vrlo rijetkim prilikama fino)

Bili smo stvarno siromašni i lakše bi bilo nabrojati što smo imali nego što nismo, ali uvijek smo imali lijepe šećernice i čaše. Bilo je važno pokazati se kad netko dođe na kavu.

Ovo kuma ne znam da li je zbog toga što nas ima jako puno pa smo imali/imamo jako puno kumova (krštenje, krizma, vjenčanje) ili zato što je bio takav običaj, ali znam da je svatko tko je dolazio kod nas na kavu bio kum/ kuma.smijeh

Taj je dan znalo biti i kolača, mame su bile dobre volje pa su manje vikale nego inače zubo, a i proljeće je dalo svoj doprinos tako da se stvarno osjećalo nešto posebno u zraku….i osmi mart u meni budi lijepa sjećanja.

Znam da više dan žena nije tako popularan, ali ja ipak svim ženama i djevojkama želim SRETAN DAN ŽENA

Ja se vraćam u krevet-ispijanju čaja, lijekova i izvoljevanju…donesi mi ovo, daj mi ono, napravi mi to i to…hm hm…nije tako ni loše biti bolestan kad se ovako lijepo brinu o tebi cerek

Image Hosted by ImageShack.us

08.03.2008. u 20:57 • 11 KomentaraPrint#

subota, 01.03.2008.

Partenza

Evo i mene je ulovio virus proljetnog fjakitisa, glupitisa i bezidejnosti. Ma zapravo mi se dosta ideja vrti po glavi, ali niti jednu ne uspijevam pretočiti u smislenu rečenicu, a kamoli u smisleni tekst. bang
Kao što je Old bat savjetovala...obrisala sam prašinu i počistila sve zubo, ali i spakirala kofer!....Put putujem wave i vraćam se za 8 dana. Nadam se da će do tada ovaj virus proći zubo

Image Hosted by ImageShack.us


Lijepo vas pozdravljam uz stihove Zrinke Kundić

Proljetna igra boja

Dogodilo se u proljeće
- što manje, što veće, po zraku,
po travi i mojoj glavi -
- boja se šeće.
" Što radiš ti ovdje?" upitah je ja,
a ona od srama pocrvenila.
"Oprosti, zar ne vidiš da šetam"- reče
"Osim toga, čekam prijateljicu žutu
da se igramo po putu. A
ne mogu mirno stajati jer nisam
drvena - ja sam CRVENA.
Uto je doletjela žuta na krilima vjetra.
Došla je sva vesela i kraj crvene je sjela.
Začas je zelena doskočila,
a plava ih preskočila.
S naranče preko puta dopuzala je
narančasta brže nego ljubičasta.
Njoj se kroz noge provlačila
žuta, a plava joj se čas amo,
čas tamo sklanjala sa puta.
Ovu je ludu igru promatrala bijela
i veselo doskakutala, pa se
malo sklonila i uz žutu priklonila.
Zagrlila je zelena i kapnula na crvenu.
Začas je uhvatila plavu i narančastoj
dopuzala na glavu.
Sad sve su boje pomalo bile
svjetle, al' bijela se još uvijek
željela igrati i nije ih prestala
loviti.
Crvena, crvenija, najcrvenija
- bila je svuda ta boja
jedna luda.
Zelena je od sreće zaplesala
i svoje svijetle tonove posvuda
istresala.
A žuta je sada zasjala
k'o prije i silno se
umorila od ove ludorije!

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

01.03.2008. u 22:51 • 7 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (8)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Blog o meni, mome selu, mojim razmišljanjima, nadanjima i htijenjima :-) i mnogim drugim koještarijama

Pomozimo maloj Anji

Image Hosted by ImageShack.us

Blogerica.comKlikni


Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr

Kako do mene:

bespeljica@gmail.com



Zrnca mudrosti:

"Ono što je bilo izuzetno u životu Abrahama Lincolna nije to što je rođen u brvnari, već to što je iz nje izašao."

"Sva bića puštaju za sobom tragove svog postojanja, samo ljudska bića ostavljaju za sobom tragove svog stvaranja."

"Kad biste mogli udariti u stražnjicu osobu koja je odgovorna za većinu vaših problema, tjednima nakon toga ne biste mogli sjesti."

"U životu sam prošao kroz dosta teških situacija, od kojih su se neke zaista i dogodile."

"Sunce sija na pravedne i nepravedne jednako. Želite da vaš dobitak ne bude ničiji gubitak."

Linkovi

Ježev blog
Image Hosted by ImageShack.us

angie
catcher
čiovka
dordora2
Eurosmijeh
gogoo
gustirna
Ima jedan svijet
Ježev blog
Katja
Kneginjica
Koraljka
Marisol
Minimaxine
Mirjana
more-moje-plavo
Neolina
Saraja Azra

Biljoteka

Cvergla blog
Lika na dlanu
miljevci
Potravlje u srcu
promina


Hrvatski Web Pretraživač

counter


Google PageRank <br />
		Checker - Page Rank Calculator


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se