U BRLOGU

Nakon jučerašnje utakmice naših protiv Irana (najbezveznija utakmica hrvatske reprezentacije nakon dugo vremena), jučer je na televiziji bila športsko-zabavno-humanitarna emisija Derby. Jedna fenomenalna ideja koja može zadovoljiti većinu gledatelja usrala je jedna žena. I nije nikakav problem što se radi o ženi već što je ta žena Danijela Trbović. Ja ne znam kako vi, al ja je ne mogu vidit više ni nacrtanu. Toliko frustraciija, nametljivosti i lošeg humora odavno nisam vidio. Inače, moram reći da sam sudjelovao na kvizu "Najslabija karika", pa sam imao (ne)priliku vidjet uživo te njene pizdarije s kojima misli da zabavlja svijet oko sebe. Vjerujte mi ljudi, da veće kuje nema na ovim našim prostorima. Barem ne od javnih osoba. A tek koliko je nesposobna. Cilo vrime je griješila. Tijekom snimanja falila je 12-15 puta. Zagrca se, pruguta slogove, pogleda u krivu kameru ili jednostavno falije pročitat pitanje. Mene je pitala: Koja se rijeka nalazi na granici između Srbije, BiH i Slovenije? Ja odgovorim u čudu: Nijedna. A ona onda režiji: "Prekini, prekini, ponovit ćemo" - i baci mi neki šugavi osmijeh. Promislim - glupačo.
Ne znam jel se netko od vas sjeća Latinice o pobačaju, u kojoj je Trbovićka bila i zastupala pravo ženina izbora na pobačaj i sl. Taman malo prije snimanja te emisije je pukla njena veza s Vlajkijem.
Mržnja, frustracija i želja za osvetom isijavalo je toj ženi iz očiju. Upadala je drugima u riječ samo da ga prekine, a bez argumenata. Svađala se bez prestanka bljujući otrov i zlo prema svim nazočnima pogotovo ako su bili muškarci. Da se razumijemo, bilo je tu i drugih osoba koji su bili za pobačaj, ali nitko tako nervozno, osvetnički i na kraju krajeva destruktivno za emisiju, nije branio svoje mišljenje. Ta frustracija traje evo do današnjih dana. Jučer su joj lipo zvijezde napisale ime na ploču iz "Karike". "Zbogom Danijela" - bravo Ćiro. Nek ide zbogom i nek se liječi u nekoj ustanovi, a ne na javnoj televiziji. Gubi se u povijest.

Evo par izjava nekih ljudi:

"Danijela je loša. Dok je bila Violićka zaista sam povjerovao da je onako drska....
Ova ima neke "fore" koje nit su smiješne, nit zajedljive, nit ništa. Puno puta se dogodi da mora i po 5 puta pitati nešto natjecatelja da bi ga "cimala" i još joj to ne uspije. Jebiga...neki ljudi jednostavno nisu za to."

"Danijela vi ste najgluplja karika dok ostavljate ključ u bravi" - povodom pljačke njezina stana

"Onako mršava i "nejebozovna" mora da je prava vatra u krevetu.
Kaze i stalno forsira "pamet".Pa barem je ona mogla birati muža.Svaka tica jema svoga orla."

Danas u nas Sveti Dujam. Iako je bija solinski biskup mi smo in ga vazeli jer su ga tu, kod nas u Split, i ubili. Izgubija je glavu zbog vire. Zato i je svetac. Bravo Duje. U gradu šušur, gužva, prodaje se drvenarija, kuvače, lonci, daske za tuć meso i rizat kruv, sir i salam te oni klepetavi leptirići ča mi mozak popiju svaki put na dan našega svetoga sveca zaštitnika. Posli podne tombula. Nisan nikad ništa dobi, pa ove godine nisan ni kupija tiket. I tako se ja danas lipo dignen, vazmen Slobodnu ča me uvik tako lipo čeka na stoliću za kavu isprid kauča i gren š njon na WC. Kako uvik štijen novinu od zadnje strane, tako san i ovi put. Prvo mi je u oči upala slika divojke u donjen desnon kantunu, ča je koji put gola, a koji put ima jedva nešto malo robe na sebi. Kad san napasa oči, pogledan malo livo kad ono naslov "Dalmacija -novi gay raj". Ča je sad ovo? Ko to moju lipu Dalmaciju uvlači na neke crne liste i to za ne falit na svetoga Duju. Da neki tamo iz texas pp-a, oli ti ga peder-portala, napisa da Dalmacija nudi za nji nešto specijalno zanimljivo, i to ka ono baš za nji. Ma nemoj, baš Dalmacija i baš za nji. Sveti naš Duje sačuvaj nas ovega i ovakih. U zadnje vrime ne more proć nijanci jedna šetimana, a da nekog od ovih naših lokalnih, rvackih pedera ne vidin na TVu. Ča je reka naš pridsidnik, iskačedu deboto kad otvoriš paštetu. Dosta je toga više. U svakoj emisiji na TVu dojde jedan od nji i oćedu njegovo mišljenje jer kao da ne bude diskriminacije i ča ti ga ja znan. Ajte ća. Evo da osnivaju neki radio ča bi bija samo za nji, pa TV samo za nji, pa stani malo, ko tu koga diskriminira. Radio, TV, magazini... samo za nji. Kako to? Ako to nije diskriminacija, judi moji, onda neznan ča je. I da se vratin na oni texsas pp. Totalno je falija ča se tiče Dalmacije. Dalmacija je raj za sve jude ovoga svita, i nikako nije specijalno za nji, jer na svu sriću u Dalmaciji nima nikakvih "posebnih" sadržaja ča bi baš pedere privuklo. Fala ti Bože i naš sveti Duje da nije tako i molin Vas da nikad tako i ne bude. Naši pederi neka se uvuku u posteju i rade ča oće i neka se malo manje deru po ulicaman i emisijaman, a oti strani ča mislidu doć nek ne dolaze, nek idu ća.

Evo cijeli vikend sam bio na selu sa svojom dragom. Nije bilo loše. Draga je spremala spizu uz moju usputnu pomoć, a ja sam sa svojom zračnom puškom okolo po šumarcima glumio hranitelja obitelji. Naravno svelo se na gađanje plastičnih poklopaca, boca, kamenčića i ptica u letu. Ne brinite se nisam toliko dobar, mislim ptice su ostale žive i zdrave. Dobro ne znam jesu li zdrave (gripa, ovo-ono), ali žive sigurno jesu. Ubrzo mi je dopizdilo pa sam se bacio na cipanje drva. Nedilja je, pa san to odradio onako ko trening, a ne rad. Nakon dakle dva dana prežderavanja, upijanja pivice i upcavanja mrtve prirode te par zamaha sjekirom, vratio sam se doma i evo odmah sjeo za tipkovnicu. Umoran sam ko žirafa nakon oralnog seksa. Zato čim s ovim svršim idem leć. Prije neki dan sam malo švrljao po webu i vidio neke stranice o zaradi putem interneta. Čuo sam nešto o tome i prije al mi se činilo ko nepotrebno gubljenje vrimena. Ovaj put malo me više zainteresiralo pa sam baš odlučio vidit jel to funkcionira. Ako netko ima nekakva iskustva s tim nek mi kaže. Ukoliko vas zanima pogledajte u desnom stupcu dolje. EEEEEEe da, naša sam i jedan zanimljiv i nevjerojatan test. Ja sam ostao paf. Evo prenosim ga i vama:

Pokus za Genijalce:

Prvo pročitajte a zatim potražite odgovor ispod na stranici. U protivnom
ništa od fore. Isplati se. Slika je odijelnica od odgovora.
Prebrojite koliko slova "F" ima u sljedecem tesktu:

FINISHED FILES ARE THE RESULT OF YEARS OF SCIENTIFIC STUDY
COMBINED WITH THE EXPERIENCE OF YEARS













Koliko? Tri?????





Koliko? Tri?


Potpuno krivo, ima ih 6 - nije vic - pročitaj još jednom!
FINISHED FILES ARE THE RESULT OF YEARS OF SCIENTIFIC STUDY COMBINED WITH THE EXPERIENCE OF YEARS


E sad slijedi priča: mozak navodno ne može probaviti riječ "OF". Tko 6 iz prvog puta skuži taj je genije - 3 je normalno, 4 je dosta rijetko.

Ja se moram pohvalit da sam ih vidio 4, a vi????
Sretan vam praznik rada i pozdrav od Bere!!!

Evo da vidim jeste li od riječi. Ljubav prema domovini, nogometnoj reprezentaciji i općenito nogometu me nagnala na ovaj nadasve nesebičan potez. Ukoliko mi pomognete bit ćete sa mnom u mojim mislima i molitvama tijekom nečega što će, nadam se, bit jedno od navećih doživljaja u mom životu. Želim i ja biti jedan od momaka na snimci dolje.
POMOZITE MI DA ODEM U NJEMAČKU NA SVJETSKO PRVENSTVO!!!
BROJ RAČUNA U SPLITSKOJ BANCI: 40282950001
ZA UPLATE PREKO NEKE DRUGE BANKE ŽIRO RAČUN BANKE : 2330003 – 3201895057
PA BROJ RAČUNA: 40282950001

Evo me nazad. Svako malo se kao nešto opravdavam zašto nema dugo novog posta i slično, zato ovaj put neću. Vratio sam se svijetu bloga i blogoovisnika jer nakon pregršt poruka o prijetnji samoubojstvom, o zapadanju u depresivna sr(t)anja i pumpanja mojih najmilijih odlučih da je to ipak prevelik pritisak na moj literalni intelekt i kao što vidite nastavio sam s pisanjem. Nego da pređem na temu.
Prije dva dana ostvario sam dobitak na kladionici u "nevjerojatnom" iznosu od okruglih 167.53 kn u jednoj i 187.45 kn u drugoj kladionici. Bilo je to lijepo jutro. Adrenalin dobitka probudio me već u 10 sati. Na moju veliku žalost kladionice ponedjeljkom otvaraju tek u podne, pa sam dva sata gladao dalekozorom dva galeba kako zvrkaju po moru i deru se jedan na drugoga. PODNE odzvonilo!!!. Ostavljam sve, nabijam kapu na glavu (jer se ne šišam već par mjeseci tako da mi je griva ko u stogodišnjeg mamuta) i odlazim u prvu kladionicu (167.53), podižem lovu, spremam u džep i hitam do druge. I tamo dižem novce i smješkam se slatko kako sam "zajeba kladionicu jer od danas počinjem igrat prelukavo i samo sigurice". sjedam u obližnji kafić gdje me čekaju prijatelji Del-rey i Dekan. Naravno, spremam kurčenje zbog dobitka, posežem u džep.... "Jebote di mi je lova!!??" Gledaju me čudno moja dva "levata" i kad im objasnim o čemu se radi i konačno zaključim da mi je cijela prva dobit (167.53) ispala negdi putem - počne prestrašna zajebancija na moj račun. Predlažu mi neka poluretardirana rješenja i ideje samo da bi se mogli rugat i smijat na moj mertek. "Idi u kurac klokane netobolčare, vidiš da sam sjeban, odjebi i pusti me na miru" - kažem kroz zube. Od muke, jada i čemera sjedam za poker aparat i počinjem igrat odlučivši igrat do jaja. "Levati" umiru od smija na moju muku, proglašavaju me najgorim momkom u gradu i šire, prišivaju mi nadimke koji spadaju u rubriku "novotkrivna bogatstva hrvatskog jezika". Od sveukupne love ostane mi 60 kuna i u tom trenutku. PLJAS, TRAS, BUM, CUM, KUM, PLJES, ŽBAK, ŽAK. Upadne mi Flash royal. Vratim sve nazad. Dakle nekih 300 i nešto kuna. Pretvaram se u slobodoumnog tvorca novih psovki i uvreda na njihov račun. Plaćam konobarici piće njih odjebem za isto. Nije im smetalo jer su skužili da su zaslužili takav tretman i radovali su se sa mnom na kraju svega. Iz ove cijele štorije izvodim zaključak da odjebem poker aparate, jer ovo me posralo jednom i više neće nikad i ostajem vjeran kladionici uz moto "Sitno za sitno, jer i sitno je bitno kad je hitno". Naime skupljam lovu za odlazak u Njemačku, pa gledam svaku kunu di ću i kako ću s njom. Eto lipi moji. Veliki pozdrav svima i živili.
P.S. Silno želim otić i Njemačku i stoga sam otvoren za svakojake donacije, pa ako ima neko od vas dobra srca nek se javi putem komentara, pa ćemo se dogovorit.
P.S.S. prodajem rožnicu, livi bubreg, 40% kože, grivu, koštanu srž, 90% jetre, plućno krilo, 3 metra vena i 10 metara criva. Povoljno!!! Rok 40 dana.

ODLUČIO SAM NEPISAT NEKO VRIME NOVE POSTOVE, MOŽDA I ZA STALNO. TRENUTNO MI JE GLAVA PUNA DRUGIH PROBLEMA I BRIGA, PA ILI NE STIGNEM ILI MI SE NE DA ILI JEDNOSTAVNO NEMAM INSPIRACIJE ZA NEŠTO INTERESANTNO. UVIJEK KVALITETA IZNAD KVANTITETE. MOŽDA SE JAVIM KOJI PUT MOJIM DOSADAŠNJIM KOMENTATORIMA I TO JE OTPRILIKE TO - ZA SADA. U NADI DA ĆU SE VRATIT PUNIM BLOGOVSKIM ZAMASIMA U NEKO SKORO BUDUĆE VRIJEME POZDRAVLJA VAS bero.

Malo sam se odmaka od bloga i općenito od interneta, al evo me nazad. psihičko stanje nakon događaja opisanog u prošlom postu je u potpunosti zadovoljavajuće i opuštajuće. I dalje mi pokoji leptirić zelepeta krilcima u trbuhu kad se sjetim tih šugavih ispita, ali onda dođem sebi i pogledam se u ogledalo. Vidim totalno zapuštenu osobu kojoj je prije svega potrebno brijanje te šišanje kose, noktiju i dlaka iz nosa. Neka! Posljednji trzaji slobode prije ozbiljnosti očituju se kroz pretvaranje mene u ofucanog majmuna s daljinskim u jednoj i pivicom u drugoj ruci. Naravno harmonika od listića kladionice posložena je ispred mene ko origami.
Nego, nešto mi već dugo upada u oči čitajući sve ove naše blogove. ima ih raznih vrsta, drugačijih dizajnova, razne teme se obrađuju... ipak nevjerojatan je broj nekakvih mračnih, depresivnih, i poluokultnih blogova i to sve napisanih od mladih ljudi ispod 18 godina. Ne razumin. Sve im je neki crnjak, pa pišu sve nešto crno. Čak sam naiša na slike i simbole sotonizma na blogu na kojem osoba piše neke svoje doživljaje, priče... dakle ništa usmjereno izravno na to. Mogu shvatit da je čovik ponekad u kurcu i osjeća se loše i onda sve crni oko sebe, sve mu smeta, ali da je taj osjećaj depresije, ljutnje, sumraka konstantno prisutan, to mi je neshvatljivo. Ja sam proša kroz tako neke faze i radija san samo takve gluposti sa 15-16 godina ali, jebote te led, uvik san bija više-manje zadovoljan sam sa sobom. Ne znam, ne znam. Ne miriše mi to sve skupa na dobro. Kad to onda povežem s napadima na profesore, širenjem video clipova preko mobitela koji prikazuju odsijecanja glave i slične stvari, zabrinem se. Pa jebote moja generacija je provela djetinjstvo u vremenu rata i uglavnom smo stasali dobro. Možda malo mentalno okrznuti (više-manje. ja na sreću manje), ali mislim da smo OK. Što će bit od ovih danas ostaje nam za vidjeti.
Pozdrav od bere - zabrinutog.