Blog Sadašnjeg trenutka

Uvod
Ovaj vikend sam nakon dugog perioda opet zaigrao nekoliko partija biljara. Ako se ne varam, zadnji put sam igrao prije cca. 4 godine, a ni tada nisam bio baš neki dobar igrač zbog malog iskustva u biljaru. Igrali smo u parovima, prve dvije sam igrao sa jednim partnerom, druge tri sa drugim.

Za one koji ne znaju, u biljaru (barem onog kojeg ja igram) dva su načina preko kojih se može doći do pobjede:
1. Da ubacimo sve naše kugle i zatim ubacimo crnu kuglu tamo gdje je ušla naša zadnja kugla i to bez da pri tome upadne bijela kugla.
2. Da protivnik direktno pogodi crnu kuglu prije nego li je ubacio sve svoje kugle ili da je ubaci u rupu koja je drukčija od one u koju je upala zadnja njegova kugla.

Zaplet
Moj stil igre u biljaru je defanzivni - i to sam zapravo shvatio igrajući tih 5 partija. Naime, svjestan sam toga da su moje tehničke mogućnosti ograničene i u skladu sa time ono što bi nekom solidnom igraču biljara bilo normalni potez mene ne bi približilo pobjedi, već udaljilo - i zato postavljam najčešće cilj da kuglu približim rupi koliko je god moguće, a ako uđe super, ali to nije nužno osim ako mi je to stvarno u kategoriji "jako je teško promašiti". Također i pazim koje su posljedice mojeg poteza i to u smislu da pokušavam skužiti gdje će završiti bijela kugla nakon mojeg poteza, tj. u kakvoj će poziciji biti protivnik nakon mojeg poteza - naravno, nastojim odigrati tako da bude u što težoj. U svakom slučaju, moja defanzivnost se prvenstveno temelji na tome da protivniku što bolje stvorim prostor da on pogriješi, a da u tome ne prekršim ipak neka nepisana pravila fair playa i odigram npr. neke kukavičke poteze (koji su isto mogući, a da se ne krše pravila). Otvoren sam i prema mogućnosti da ću pobijediti na 1. način, ali s obzirom da to da nisam baš nekih velikih tehničkih mogućnosti ponekad definitivno imam više šanse na 2. način.

Rasplet
I u trenutku igranja biljara, zapravo sam shvatio da je to moja strategija i oko nekih drugih područja života - a ne samo biljara i da se zapravo temelji na sljedećim pravilima:
1. Znati svoje trenutne mogućnosti i u skladu sa time postavljati ciljeve - ponekad je bolje strpljivo postavljati manje ciljeve da bi se ostvario konačni cilj, pa makar nekome ti mali ciljevi izgledali premali ili čak u kontradikciji sa glavnim ciljem - ali ako nešto vodi prema ostvarenju cilja (a nije "nepošteno" prema mojim kriterijima"), tada je to za mene "pozitivno".
2. Raditi na stvaranju prostora gdje će okolnosti postati takve da je zapravo spontana posljedica ta da se ostvari cilj, pa makar ja u tome sudjelovao samo indirektno i makar način na koji će se ostvariti cilj nije zapravo nekako najlogični put iz očiju drugih ljudi.

I da, ako nekog zanima kako su završili onih 5 partija: u 4 od 5 partija smo moj partner i ja ostvarili pobjedu, a onu jedinu izgubljenu izgubili smo zato jer je moj partner ubacio crnu kuglu u krivu rupu. Da mu se to nije dogodilo, uvjeren sam da bi pobijedili i u toj partiji. Nije loše, zar ne?