Blog Sadašnjeg trenutka

utorak, 22.04.2008.

O kapitalizmu

Baš ovih dana pričam s jednom jako dragom frendicom ( wave ) o iskustvima u kapitalističkom sustavu i palo mi je na pamet da bi ta neka svoja razmišljanja mogao pretvoriti u post.
Ukratko, unutar kapitalističkog sustava ja sam se trenutno najbolje našao u tome da budem zaposlenik. Nemam ideje, a ni nekih ambicija trenutno za voditi svoj privatni biznis. S obzirom da je sustav uređen tako da trebam imati određenu količinu novca da bih mogao normalno živjeti kada zbrojim i oduzmem sve minuse najbolja opcija mi je raditi za nekog drugog, u mom slučaju to je jedna privatna firma. Cijena koju ja moram platiti je ta da poštujem određena pravila firme i da proizvedem više nego što me plaćaju. Firma nastoji izvući što više iz mene i ostvariti što više u svojem poslovanju, što je i razumljivo jer je to temeljni cilj u kapitalizmu - zaraditi što više. To samo po sebi i ne bi bilo tako loše da zbog toga društvo i naša planeta ne plaćaju određenu cijenu - pretjerano iskorištavanje prirodnih resursa, stvaranja sve većeg jaza između bogatih i siromašnih i sl.
S druge strane, mislim da je kapitalizam najprirodniji sistem za trenutno stanje svijesti na kojem se nalazi čovječanstvo. Volim vjerovati da svijest čovječanstva evoluira (iako nažalost niti približno brzo kao što evoluira tehnološki - i to može biti opasno). Po meni je kapitalizam bolji sistem od npr. nekad davno prisutnog feudalizma, ili ponegdje još uvijek prisutnog nametnutog komunizma i sl. jer omogućava čovjeku više slobode - iako je ta sloboda i dalje sa određenim ograničenjima, ja imam tu slobodu da biram da li ću raditi za trenutnu firmu ili ću osnovati svoju vlastitiu ili ću biti prosjak ili ću ići raditi za neku drugu firmu. Mogu se i bogato oženiti i živjeti na ženin račun, ali pošto sam već oženjen to mi se ne čini kao idealna opcija. fino

Kakav će netko imati dojam o kapitalizmu jako ovisi i o tome u kakvim se okolnostima nalazi. Ponekad su gazde i šefovi prilično korektni prema radniku, ponekad nimalo nisu. Ponekad je radna atmosfera jako OK, ponekad nije. Koja god vaša bila iskustva sa tim to je ipak trenutno najdominantniji sustav na planeti i tako će i biti dok se nešto ne izmijeni u kolektivnoj svijesti čovječanstva.
Trenutna kolektivna svijest je ispunjena sa mnogim šumovima - iskrivljenim vrijednostima i programima oko toga što je to uistinu bitno u životu. I to je OK, kao što će biti i OK kada se to promijeni - nadam se na bolje, a ne na propast uzrokovan prevelikim tehnološkim napretkom. Šum na kolektivnoj razini je na neki način superpozicija šumova svih pojedinaca koji čine kolektivnu razinu. A pojedinac, gledano u prosjeku, prvenstveno misli na sebe i eventualno svoje najbliže - i mogu i to razumjeti jer nisam ni ja puno drukčiji od toga. Pojedinac živi u brigi kako da preživi, ili ako ima siguran izvor prihoda tada razmišlja kako da ima još više. Govorim u prosjeku, naravno da nisu svi takvi - svijet je ujedno i jako šaroliko mjesto gdje opet ima određeni broj ljudi koji na to gledaju drukčije.
Što možemo uistinu napraviti da bi svijet bio bolji? Ne znam, osim toga da budemo bolji mi sami, ako to ikako možemo.

Moje je uvjerenje da kada kolektivna svijest dalje evoluira da će uređenje biti neka vrsta prirodnog komunizma koji je po svom predznaku potpuno suprotan od nametnutog komunizma. Svatko će imati dovoljno jer pojedincu neće biti prihvatljivo da neki drugi pojedinac nema dovoljno za preživjeti, niti da gomila toliko da bi na taj način oštetio druge - bio to pojedinac ili sama planeta. Kada će do toga doći i da li će uopće čovječanstvo preživjeti do toga dana, sam Bog zna.

prijavi hr.digg - 09:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 15.04.2008.

O tijelu boli

Već je postao i kliše - "nije problem u stvarnosti, već u načinu na koji mi vidio tu stvarnost". Kliše ili ne, ali to je tako.
Kada se ljudi osjećaju tužno, nesretno, ljuto ili kada je prisutna neka četvrta neugodna emocija zapravo je prisutan neki program koji potiče tu emociju. Moje uvjerenje je da iza svakog neugodnog osjećaja stoji na nekoj razini sistema pogreška u razmišljanju koje kad ne bi bilo, ne bi bilo ni neugodnog osjećaja. Npr. za nekog je možda izuzetno bolno da ga napusti partner. Ali, neka druga osoba će takvu istu situaciju dočekati s osmijehom sretna jer će njezin bivši partner biti u vezi sa nekim tko će joj više odgovarati.

Svatko od nas ima ono što Eckhart Tolle naziva "tijelo boli" - nakupinu programa koja kad se aktivira kod nas može pobuditi neugodne osjećaje. Ja mogu reći sa sigurnošću da dio mojeg sistema čini tijelo boli.
Osoba koja je duboko prisutna u Sadašnjem trenutku (npr. Eckhart Tolle) više neće biti pod utjecajem tijela boli i npr. bol kod drugih će biti u stanju prepoznati kao dijelovanje tijela boli. Eckhart Tolle će vjerojatno prepoznati i razumjeti zašto neka osoba doživljava bol, ali neće se zbog toga osjećati loše - ostati će iznutra jednako miran (a po meni i sretna). Nije stvar u tome da je ET bezosjećajan, već da nije pod utjecajem programa koji se temelje na pogrešci u razmišljanju. I mislim da će ET puno prije pozitivno utjecati na nekog tko je pod utjecajem tijela boli jer njegova akcija nastupa iz Prisutnosti, nego li netko tko se trudi pomoći, ali zapravo dijeluje iz svojih unutarnjih programa tijela boli.

I zato, odgovor na komentar Kate (koja je BTW, za one koji ne znaju, moja supruga) iz prošlog posta:
" Drugim riječima, želiš biti iskreno sretan kad uspiješ duboko rastužiti vlastitu suprugu?! " je sljedeći:
0. Netko bi mogao pomisliti na temelju ovog pitanja da je potencijalni uzrok moje sreće taj da nanesem nekome bol?!!?
1. Ne rastužujem ja nikog - već programi te osobe ju rastužuju. Kao što ni mene nitko ne rastužuje već moji unutarnji programi. Ako nemam te programe, neću biti rastužen - što znači da nije problem u vanjskoj osobi nego u mojim programima.
2. Ako me rastuži to da je neka moja akcija rastužila nekog drugog - tada se je kod mene aktivirao neki od programa mojeg tijela boli. Mogu to razumjeti i ne osuđujem to, ali to ne znači da to nije moj program koji se temelji na pogrešci.
3. Ako sam duboko u Prisutnosti, tada to što je moja spontana akcija aktivirala nečiji neugodni unutarnji program, neće uzrokovati aktivaciju mojeg tijela boli - i time me ostaviti jednako iskreno mirnim (a time i sretnim) kao i da se to nije dogodilo.
4. Samim time ako moj mir (i sreća) dolazi iz Prisutnosti, tada ću biti u puno boljoj poziciji i da utječem na to da osoba kod koje se je aktivirao program duboke rastuženosti lakše izađe iz njega.
5. Na temelju točaka od 1. do 4. zaključujem "Da, želim biti iskreno miran (sretan), pa i ako se dogodi da su se aktivirali neki od neugodnih programa meni bliske osobe. Pa makar toj osobi njezini programi govorili da sam ja krivac njezinog stanja."

Za većinu ljudi će u ovom životu ovo što pišem u ovom postu biti neostvarivo - nikad im neće ni pasti na pamet da su pod utjecajem programa, a kamoli da se oslobode utjecaja svojeg tijela boli i duboko povežu sa Prisutnošću. I to mi je razumljivo. Možda će tako biti i za mene - možda i ako poživim još 70 godina još uvijek ću biti pod njegovim utjecajem. Ne mogu to znati.
Ali znam da moj sistem na nekoj razini želi da se duboko poveže sa tom Prisutnošću... I to mi je u ovom trenutku i više nego dovoljno da mi izmami osmjeh na lice. yes

prijavi hr.digg - 05:58 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 11.04.2008.

O kutijama

Kutije. Korisna stvar, zar ne?
Osim što su korisne, mogu biti i vrlo lijepe. Ponekad su kutije tako lijepe da nam kraju postanu važnije od onoga što je u njima.
Što su za mene kutije u mom životu? Manje više sve što se može vidjeti - posao, sva moja materijalna imovina, odnosi koje imam u svom životu. Težim tome da te kutije budu što veće i ljepše. Međutim, prava vrijednost nije u kutijama, jer to je nešto što je itekako podložno uništenju, nego onome što se nalazi u toj kutiji. Sadržaj svih tih kutija je zapravo isti - želja da prihvatim Sadašnji trenutak i da budem iskreno sretan. Za mene je to neuništivi dijamant i jedina prava vrijednost - sve ostalo je podložno uništenju ovisno o vanjskim ili unutarnjim okolnostima.
Ljudi su uglavnom potpuno zaboravili da kutije zapravo i služe samo da budu prostor koji će sadržavati onu istinsku dragocjenost i počeli samo razmišljati o kutijama. I to je isto OK, kao što je i OK i da se i ja itekako zaboravim i počnem biti strašno zabrinut jer je neka od mojih silnih kutija izgubila djelomično na atraktivnosti, ili se je smanjila ili nešto treće...

Ovaj post je zapravo odgovor na prošli post i na to koliko bi mi se uistinu život izmijenio kada bi imao toliko novaca da ne moram raditi - kutije bi postale ljepše i ugodnije, ali zapravo i dalje bi ostalo pitanje da li držim u rukama onu pravu vrijednost ili ne? Za mene je to smisao mojeg života - prihvatiti Sadašnji trenutak i biti iskreno sretan jer ako imam to onda imam svu vrijednost koja mi treba. Tada više nije važno da li radim za nekog, da li putujem, da li sam sam ili ispunjen divnim odnosima s drugim ljudima...

P.S.
Nekako ćutim da ovaj post i neće baš polučiti pregršt komentara. ;-)

prijavi hr.digg - 00:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 08.04.2008.

Kada novac ne bi bio problem...

... što biste onda radili?

Neki govore da je odgovor na to pitanje zapravo i odgovor na to što bi trebali raditi u životu. Osobno, ne znam, nisam baš siguran u to. I zato ću u ovom postu prikazati svoja razmišljanja što bih ja radio kada ne bih morao raditi. Pišući o tome, shvatio sam da ja i nemam baš neke prevelike želje, niti previše njih.

Prvo što mi pada na pamet je to da bi se bavio istraživanjem ljudskog potencijala i kako ga što bolje iskoristiti - npr. kako što bolje iskoristi potencijal mozga, kombinacija tehnologije, tehnika i učenja. Stvari o kojima sam pisao na početku ove godine, ali na jednoj puno ozbiljnijoj razini. Dugoročno bih tražio način da se što više ljudi uključi u to iz razloga jer bi se na taj način mogla stvoriti sinergija - neke stvari su ipak puno lakše kad postoji grupni rad, nego kada se pojedinac mora nositi sam sa svim mogućim izazovima (kako vanjskima, tako i unutarnjim). U sklopu toga bi i bio i dio posvećen dobrotvornoj aktivnosti.

Možda bih ponešto putovao, ali to je to... Više vremena bi se posvetio onome što okolina smatra beskorisnim, ali mene zabavlja pa onda sigurno nije baš tako beskorisno. (npr. uobičajne stvari koje mladi vole - igranje igrica, čitanje nekih knjiga, gledanje filmova itd.)

I da, ono od čega trenutno živim (informatika), sa time bi se bavio i dalje, ali samo iz hobija.

Znam što sigurno ne bi...
Ne bi završio nikakav faks. dead
Ne bi radio za nekog drugog, osim ako to ne bi bilo u skladu sa onim što me interesira.

Da li sada ovo znači da bi ja zapravo u životu trebao se baviti istraživanjem ljudskog potencijala? Hm, možda, ali kao što sam već rekao, pomalo sam skeptičan oko toga - ako je to stvarno moj životni put onda sam duboko uvjeren u to da će se i vanjske i unutarnje okolnosti urotiti da se to i dogodi. Naravno, moguće je da sam totalno u krivu - ne bi bilo prvi put. wink Ono što znam da mi ni unutarnje ni vanjske okolnosti nisu trenutno naklonjenje oko toga (što ne znači da se možda već sutra neće potrefiti)...

Hm, ima još jedan komadić ovog posta kojeg sam namjerno izostavio pošto će to vjerojatno biti sljedeći post... (hint: pisat ću o kutijama)

Po vama, da li je odgovor na pitanje "što bi radili kada novac ne bi bio problem" uistinu i odgovor na pitanje što bi trebali raditi u životu? Zašto da/ne?

prijavi hr.digg - 08:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 04.04.2008.

Zablokiranost

Zadnjih tjedan dana i nisu mi bili baš neka uživancija. (osim rijetkih stvari kao npr. "djetinjasto igranje" na Facebooku wink). Blokiran san i odsječen od svojih unutarnjih resursa. Redovito mi na površinu izlaze neugodni programi. Istina, vanjske okolnosti su znale biti i bolje, ali i da su bolje vjerojatno bi bilo slično. Kad se zbroji djelovanje tih programa sa ne baš idealnim vanjskim okolnostima jedna od posljedica je bila i ta da sam prekinuo 30 dnevni program nakon jedno dvadesetak dana. S obzirom da sam faks trenutno stavio u kategoriju "važno" krenut ću sa novih 30 dana tog programa.

U svakom slučaju, kad sam u stanju blokiranosti, teško mi je napisati post koji bi bio u skladu sa ostalim postovima. Mogao bih napisati post, ali tada bih morao ulagati dosta veliki napor. A ako moram ulagati napor za napisati post, tada je to meni znak da ni ne moram napisati post u tom trenutku. Da li ću u utorak objaviti novi post, iskreno u ovom trenutku ne znam - ako popusti dio blokova i dotaknem se opet dijela unutarnjih resursa, moguće je i da hoću. Inače neću sve dok mi unutarnji uvjeti ne postanu povoljniji. Sve je to dio Sadašnjeg trenutka i to prihvaćam kao takvo, onoliko koliko mogu u određenom trenutku.

S obzirom da ovaj post ne spada među mojih najpametnijih 170 postova očekujem jako puno komentara na njega. nut

Šaljem vam lipi pozdrav do sljedećeg puta pa kad god to bilo... mah

prijavi hr.digg - 20:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

My web office's WebRing
Ring Owner: Toni Anicic Site: My web office
Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet
Get Your Free Web Ring
by Bravenet.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se