Blog Sadašnjeg trenutka

Ovo je treći i završni post iz ove serije. Prva dva posta se nalaze na post1 i post2.

Ono što je još bitno za napomenuti je sljedeće:
1. Kombinacija tijela/uma je ona koja se duhovno razvija. Ono što stoji iza tog tijela/uma je savršeno onakvo kakvo je. I po mojem uvjerenju nepromjenjivo. Posljedice duhovnog razvoja prvenstveno osjeća tijelo/um.
2. Promjena i napredak postoje samo na razini sna. Karma, samorazvoj i slično postoji na razini duše koja po meni nije ništa drugo nego li još jedan nivo u snu koji se događa unutar apsoluta. Ova analogija sa snom je jedna od temeljnih u Advaita učenju i kaže: koliko god nam se nešto činilo stvarnim kad sanjamo, kada se probudimo znamo da je to bio samo san - i bili budni ili sanjali, mi smo i dalje ono što jesmo.

Zbog ovih dva razloga mislim da nije ključno napredovati. Kažem to, svjestan da bi me mogao dobar dio duhovnjaka razapeti jer "bogohulim" ili mi nalijepiti svakakve etikete tipa "treba se probuditi, ne razumije osnovne pojmove i sl." Bah, sve što mi netko može prišiti već sam ili čuo ili sam se sam dosjetio, tako da I don't care...

Unatoč gore navedenih dva razloga, moje tijelo/um će i dalje biti vrlo zainteresirano za povećanje duhovnog intenziteta, iz jednostavnog razloga jer upravo tijelo/um ima glavne posljedice. Tijelo/um osjeća emocije, fizičku bol/ugodu i sl. Pa je onda i razumljivo da je zainteresirano za pojačavanje tog duhovnog intenziteta koji mu dugoročno može donesti samo dobre posljedice. I tako dolazim do paradoksa - istovremeno mi je sasvim OK da ostatak života proživim na ovoj razini jer u apsolutnoj stvarnosti je to ionako samo dio sna, a s druge strane moje tijelo/um će i dalje spontano poduzimati akcije koje će kao posljedicu imati i to da se pojačava duhovni intenzitet.
Either way, I win. A isto tako i vi.

Moje tijelo/um može biti nervozno, fizički bolesno, zabrinuto, prestrašeno i sl. No i u svemu tome, ja i dalje vjerujem da je to samo dio sna. Ponekad to što to duboko vjerujem ne ublažava bol ili emociju, ali mi je znakovito da više ni u trenucima krize, ne dovodim u pitanje uvjerenje o tome da smo mi Jedno unutar kojeg se događa san sa puno različitih likova. I tako mi se događaju situacije da nekako paralelno imam dvije suprotne emocije (mir i npr. nervozu).