Blog Sadašnjeg trenutka

petak, 28.09.2007.

Rak(bolest), misli i sudbina

Ovaj post pišem potaknut time da je mom tati prije nekoliko dana dijagnosticiran rak prostate i mora ići na operaciju 12.10. Nakon što mu je doktor rekao tu dijagnozu, znate kako je on reagirao? Otišao je kopati vrt, kao što i inače radi. Kada sam ga pitao kako se osjeća - rekao je dobro fizički i nije uopće davao dojam previše zabrinute osobe. Rekao je "što bude, bit će". Prema toj dijagnozi se za sada odnosi prilično staloženo - rekao je da jedino što više neće raditi je ići loviti lignje navečer jer zna biti hladno, pa se ne bi htio prehladiti. Nije nikada bio osoba koja se boji bolesti i prilično je aktivan u dobi od 67 godina - po cijeli dan radi oko kuće, u polju i sl. I svejedno je dobio rak. S druge strane moja mama je jako prestrašena osoba, od kad znam za sebe ona se boji da će dobiti rak. Taj njezin konstantni strah me je znao prije prilično iziritirati, sada ju prihvaćam sa tim strahom i vjerujem da ga se nikad neće riješiti jer ne može. Ona je tip osobe koja stalno govori o bolestima. Ona, srećom nema rak iako se već dugi niz godina boji da će ga dobiti. U našoj kući (živio sam sa mamom i sestrom, roditelji rastavljeni cijeli moj životni vijek) nikad se nije na glas govorila riječ "rak", već bi se to izbjegavalo kao da ako se spomene da ćemo se isti čas svi razboljeti i umrijeti u strašnim mukama.

Često se govori o snazi misli i da naše misli kreiraju našu stvarnost - pa tako i zdravlje. To je jako popularna teorija na području samorazvoja i duhovnosti. Međutim, moje iskustvo oko zdravlja i ono što vidim nije u skladu sa tom teorijom, već je u skladu sa onim što sam počeo vjerovati unutar zadnjih nekoliko mjeseci, a to je da će biti ono što treba biti, pa kakve god mi misli imali po putu. Jer po teoriji da naše misli kreiraju našu stvarnost moja mama je već odavno trebala napustiti ovaj svijet, a tata poživiti još barem 30 godina.
U periodu života koji je meni bio izuzetno psihički težak - ponekad i neopisivo, nisam imao niti jednom napadaj astme. Kasnije, kada mi je život bio točno po mjeri, kada je sve išlo u smjeru u kojem sam htio da ide - imao sam problema sa astmom. Dapače, i sada ih ponekad imam. Zar ne bi bilo logično da kada mi je bil full teško psihički da sam imao i problema sa astmom i obrnuto? Ili to ili možda teorija snage misli i nije baš najpreciznija...

OK, pustimo sa strane moje roditelje i mene, mi smo obični ljudi. Ali što je sa Oshom, Katie Byron, Sri Ramana Maharshijem, Sri Nisargadatta Maharajem? Osho je cijeli život imao dosta problema sa zdravljem. Katie Byron je imala jako teških problema sa očima. Maharshi i Maharaj su umrli od raka. A sve ih smatram prosvjetljenima. Svi su živjeli u stanju konstantne sreće. Oni su savršeni primjer ljudi koji nisu imali negativnih misli. Kako to objašnjava teorija snage misli? Mislim da i nema nekog dobrog objašnjenja. S druge strane, teorija sudbine to može bez problema prihvatiti. Ispada da kada se prosvijetlim ulazim u rizičnu grupu za dobiti rak ili imati barem ozbiljnih fizičkih problema. nut

I ako mi dođe netko sa pričom da mi svojim mislima kreiramo svoje zdravlje, neću mu ništa reći - već samo u sebi potvrditi da svatko vjeruje ono što treba vjerovati u tom trenutku. Očito, ja u ovom trenutku vjerujem u sudbinu i model koji nam govori o neopisivoj snazi naših misli mi i nije baš tako prihvatljiv jer ima previše izuzetaka.

Oko određenih stvari je očita veza između belief systema i naše stvarnosti - i o tome sam i sam pisao, a pisati ću i dalje. Naša tijela su na neki način upravljana sa belief systemom (svjesnim i podsvjesnim). Međutim, za mene je i belief system koji nam se događa još jedan alat Sudbine preko kojeg se ona pobrine da bude ono što treba biti. Očito nije jedini alat, ali je jedan od najmoćnijih.
Naravno, da ne bi netko krivo shvatio ovaj post - ako možete, živite zdravim životom i imajte pozitivne misli, ako ništa drugo jer će vam biti ugodnije po putu. Ali to nije garancija da ćete i stvarno biti zdravi. Ako ste bolesni, probajte biti zdravi - što je prava sudbina znati ćete tek kada se pokušate izliječiti.

Namaste svima.

prijavi hr.digg - 09:21 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 25.09.2007.

Dva mini posta

Intezivni proces razmišljanja

Trenutno sam u fazi gdje imam jako puno misli u toku dana vezano za tematiku ovog bloga. Te misli mi dolaze spontano i to nije nešto o čemu odlučujem da ću misliti, već dapače - moram uložiti napor da bih mislio o nečemu drugome (npr. poslu).
Povući ću jednu analogiju sa onim što mi je najbliže - a to su kompjuteri. Kada se izvršava neki zahtjevni proces tada je procesor potpuno okupiran sa time i kompjuter zna biti neko vrijeme zablokiran ili raditi jako usporeno. Tako je i sa mnom - ponekad moj um (ili što god već) toliko intezivno obrađuje te misli da mi pažnja ode sa onog što radim u tom trenutku. To sa sobom povlači određene posljedice - npr. smotanost. Međutim, to me ne brine jer nakon što taj proces završi um će biti puno mirniji - to je posljedica koja se ne može izbjeći. Mirniji um znači i da je puno lakše biti Tu i Sada sa svojom pažnjom. U mojem slučaju nije ispravna stvar da se borim sa umom ili da ga pokušavam utihnuti na ovaj ili onaj način, već ga jednostavno pustiti da završi proces koji je započeo. S obzirom na sadržaj sa kojim se bavi moj um, definitivno bih to stavio u kategoriju "jako korisne misli". Ovih dana i intezivnije pišem u svoj privatni dnevnik - nešto od toga i bude materijal dovoljno koncizan da završi na ovom blogu, nešto i ne.

++++++++++++++++++++++++++++
Steve Pavlina i Advaita
Kada sam počinjao sa ovim blogom bio sam na jednoj razini razumjevanja stvari i života. U tom trenutku moj glavni mentor je bio Steve Pavlina. Međutim, s vremenom sam se izmijenio i počeo stvari gledati na drukčiji način. Ono što mi je bilo bitno na početku pisanja ovog bloga, sada mi i više nije toliko bitno, a stvari o kojima prije nisam razmišljao sada o njima intezivno razmišljam. Steve Pavlina je izvrsni bloger i nije bez razloga najpoznatiji svjetski bloger na području samorazvoja. Ima preko milijun posjeta mjesečno (to je "ponešto" više od ovog bloga :-) Piše jako inteligentno, argumentirano, iskreno i o bitnim temama. Međutim, u nekom trenutku sam prestao redovito ga čitati jer nije pisao o meni u tom periodu najbitnijem interesu. Međutim, sada se to mijenja - i nanovo mi je njegov blog interesantan. Naime, priča o svojem modelu Subjektivne stvarnosti o kojem je i prije pisao, ali na jedan složeniji način i zato mi nikad nije bio jasan taj model. Sada ga je pojednostavio i sada vidim da je to točno ono kako i ja vidim stvari - školski primjer Advaita modela, mada Steve Pavlina nikad ne piše o Advaiti i mislim da to nije područje njegovog interesa. Preporučavam vam ovaj post. Njegov blog je vezan i na forum gdje prilično inteligetni ljudi iznose svoja razmišljanja o njegovim postovima - svakako i to preporučam.

Namaste svima.

prijavi hr.digg - 09:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 21.09.2007.

Paradoksi i Advaita

U kratko vrijeme pročitao sam dosta materijala o Advaiti. Posljedica toga je da sam u nekom trenutku bio u tako konfuznom stanju, više ni sam nisam znao što vjerujem, što mislim i što je ispravno, a što nije. Razlog tome je da zbog onoga što podučava Advaita ima dosta paradoksa, koji su i za očekivati s obzirom da se istovremeno bavi Apsolutnom i Relativnom stvarnošću. S jedne strane postoji samo Jedno i ništa se ne događa, ne postoji dobro i zlo, već je sve savršeno, a s druge strane je relativna stvarnost u kojoj vrijede značajno drukčija pravila. Iako relativna stvarnost nije stvarna, opet se smatra važnom sve do onog trenutka kada se potpuno ne predamo Apsolutnoj stvarnosti (npr. prosvjetljenje).

Istovremeno ništa nije potrebno raditi da bi bili Ono što jesmo, a s druge strane je potrebno raditi razne stvari da bi bili Ono što jesmo. Za mene je Advaita jako veliko područje i zato sam i napisao u prošlom postu da ću je proučavati kroz više godina. Niti ne očekujem neki značajan napredak u razumjevanju kroz neki kraći rok - meni ju nije lagano proučavati, ali s druge strane uživam pa je ipak lagano. Sve je prepuno paradoksa pa tako i moj pristup Advaiti.

Kao i kod svih vrsta učenja o religiji i samorazvoju, tako i na području Advaite ima svega. Od "gurua" koji iskorištavaju svoje učenike(ice) seksualno i novčano, pa do stvarno autentičnih Gurua koji isijavaju ljubavlju Jednog i istovremeno probuđuju tu ljubav i kod drugih. Svatko sa teoretski dobrim razumjevanje Advaite može napisati knjigu o tome na Advaita način. Međutim, jedno je pisati, a drugo je živjeti ono što pišemo. S obzirom da i na području učitelja Advaita učenja (od čega su to neka samo na papiru) ima svega, meni i dalje ostaje da konačnu odluku donosim ja sam što je meni prihvatljivo, a što nije pa koje god posljedice bile toga. Ponekad je potrebno i poduzeti čin vjere - i krenuti sa povjerenjem u riječi nekog od svojih mentora, što ću i napraviti oko mentora koje sam ja i puno drugih doživjeli kao autentične.

Svaka razina ima neka pravila i alate koji nam pomažu da dođemo do jedne više razine iskustvenog razumjevanja. I to sve dok ne dođemo do razine gdje zapravo vidimo da razine uopće ne postoje jer je sve Jedno. Paradoksi.
Upravo zato preuzimam do daljnjega identitet "Advaita studenta" jer vjerujem da će me to dovesti do toga da iskustveno spoznam da preuzimanjem bilo kakvog identiteta zapravo činim jednu dualističku akciju i da je upravo identifikacija ono što me udaljava od iskustvene spoznaje Jednog.

Ne moram poduzimati ništa da bih bio ono što Jesam, ali mi dolazi da poduzimam i to poštujem.
Upravo zato jer postoji samo Sadašnji trenutak, imam svo vrijeme ovog svijeta da postanem ono što stvarno već Jesam. Zato mi nije ni toliko važno da li će to biti za 5 minuta, 5 godina, 5 života,...

Ako vam ovaj post i nema baš previše smisla, ne brinite se, bit će još takvih postova. wink Da mi se ne sviđa toliko sadašnje ime bloga, ovaj blog bih nazvao Duhovni paradoksi jer putem kojim sada idem (a putevi ne postoje) vidim ih jako puno...

prijavi hr.digg - 09:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 18.09.2007.

Advaita

Advaita je filozofsko-religijsko učenje non-dualizma. Njegovi počeci idu unatrag 5000 godina. Zašto je Advaita značajna za mene? Upravo zato jer je njezino učenje savršeno u skladu sa mojim belief systemom. Već prije sam naišao na taj pojam, ali na jednom siteu koji je bio dosta dosadan pa sam to ignorirao. (Očito nije bilo pravo vrijeme) Međutim, ovih dana sam ponovo naišao na taj pojam u sklopu jednog drugog sitea i ukratko oduševio sam se.
To je to - za mene je to vrhunac učenja i ništa poslije toga mi i nema tolikog smisla. Za mene je Advaita učenje moj dom - sa otkrićem tog učenja, osjećam se kao da sam napokon došao kući. To je nešto što ću vjerojatno narednih godina proučavati, čitati knjige Advaita učitelja i sl. Npr. među mojim mentorima Sri Ramana Maharshi i Sri Nisgdardatt Maharaj su jako cijenjeni Advaita učitelji.
Veseli me da moj belief system nije moja izmišljotina već da iza njega stoji 5000 staro učenje. Vrlo vjerojatno će Advaita biti ponekad tema mojih postova tako da je ovaj post zapravo tek najava toga i prilika da sa vama podijelim link na site Advaita.org koji je za mene pravo blago. Ima jako puno materijala, i vjerojatno ću kroz kratko vrijeme pročitati sav dostupan materijal.

I za kraj dati ću vam jedan odgovor u Advaita stilu:
"Tko je Berix?
Berix je istovremeno lik koji ne postoji, osim u snu , ali i Onaj koji sanja taj san. Taj lik u snu se veseli da je otkrio Advaita učenje, dok Onaj koji sanja zna da ne postoji ništa što se može otkriti jer postoji samo On." wave

prijavi hr.digg - 13:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 14.09.2007.

Još o prosvjetljenju

Na putu do prosvjetljenja ljudi se služe raznim alatima: raznim vrstama meditacija i tehnika, proučavanja svetih spisa, kontemplacije, slijeđenje nekog Gurua, korištenje raznih simbola, prehrane, povlačenje u tišinu - pustinjački život, odlazak u neku zajednicu u kojoj je sve podređeno nekom cilju i sl. Ako nekome neki alat pomaže, tada je to korisno za tu osobu i neka ga i dalje koristi. Ponekad je neki alat toliko učinkovit, pa osoba dobije dojam da je to ultimativni alat kojeg bi svi trebali koristiti. Jedine alate koje ja trenutno koristim su čitanje knjiga mojih mentora i pisanje o mislima koje mi se događaju u toku dana na tematiku prosvjetljenja. To je to. Nije potrebno da mijenjam svoje životne okolnosti (npr. posao), da sam obučen kao neki Swami, da koristim neke simbole ili da mijenjam svoje ime (pozdrav svim numerolozima). Zapravo sasvim je moguće da će moje životne okolnosti ostati sasvim iste jer one ionako nemaju utjecaja na stanje osobe koja je prosvijetljena.

Trenutno imam 6 mentora: Sri Ramana Maharshi, Sri Nisgardatt Maharaj, Byron Katie, Eckhart Tolle, Osho i Gangaji(učenica od Maharshijevog učenika). Vjerojatno će s vremenom u toj kategoriji biti i Tony Parsons i Krishnamurti.
Da sretnem bilo kojeg od trenutno živućih mentora (npr. Eckhart Tolle) ne bih imao neko konkretno pitanje - na sva moguća pitanja već su dati odgovori u knjigama mojih mentora. Jedino što bih volio provesti neko vrijeme u zajedničkoj tišini sa takvom osobom. Vjerujem da bi to imalo puno jači učinak nego li bilo kakvo pitanje. Srećom, nije uopće potreban fizički susret sa bilo kojim mojim mentorom da bih bio Ono što Jesam. Nije potrebno ništa izvana da bih se sjetio onoga što ja Jesam. Svejedno, činjenica je da su mi moji mentori trenutno od velike pomoći. Oni mi kroz svoje knjige daju jako puno smjernica pri čemu sve smjernice pokazuju prema istom smjeru. Čak i da neke smjernice shvatim krivo, čak i da me u nekom periodu preuzmu stari programi dovoljno mi je samo otvoriti neku njihovu knjigu i opet idem spontano prema tome da potpuno osvijestim ono što Jesam.

To što ću u nekom trenutku potpuno osvijestiti svoju pravu prirodu ne mijenja mi previše sadašnji trenutak, tj. ne opterećujem se previše sa nečim što će biti u budućnosti. Važniji mi je Sadašnji trenutak, onakav kakav je nego li to što ću jednom biti prosvjetljen. Kada bi bilo obrnuto, vjerojatno se i ne bi prosvijetlio tako brzo. Puno mi više vrijedi Sadašnji trenutak sa svim slabostima i kvalitetama, nego li neki budući savršeni trenutak.

BTW, svoje postove pišem iskreno i smatram da nema potrebe da se ispričavam zbog toga što je moja istina takva kakva je i što će vjerojatno većini ljudi biti neprihvatljiva. Ovo je moj blog i na njemu ću pisati o svojoj istini. Ako se to nekome ne sviđa, neka ignorira ovaj blog - ionako postoji na milijune drugih blogova. Ako vam je to zanimljivo čitajte blog i dalje. Dosta jednostavno.

Volim ovu prijelaznu fazu, dosta je uzbudljiva i zanimljiva. Mislim da ima neku svoju vrijednost podijeliti sa drugima što se događa u toj fazi. Postoji dovoljan broj knjiga mentora koji su prosvjetljeni. Kada se to meni bude dogodilo, kroz svoje pisanje ću izražavati iste poruke kao i gore navedeni mentori. Jedino što će možda stil biti drukčiji. Ukratkom, pisanog materijala prosvjetljenih Učitelja ima dovoljno. S druge strane, na pisani materijal o posljednoj fazi prije prosvjetljenja i nisam baš nailazio. Sigurno ga ima, samo što ja trenutno ne bih mogao reći koji je pa je s toga ovaj blog sitan doprinos tome.

prijavi hr.digg - 08:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 11.09.2007.

Prosvjetljenje

Spomenuo sam u prošlom postu da imam tek jedan glavni "cilj" - prosvijetliti se. I to će se vjerojatno i dogoditi unutar narednih nekoliko godina. To nije nešto oko čega ću se ja truditi, već ću samo poduzimati one aktivnosti oko tog "cilja" za koje mi spontano dođu da ih poduzmem. Za mene postoje dvije vrste prosvjetljenja: osnovno i ono uz koje dolaze posebne moći.

Osnovno prosvjetljnje vs. Prosvjetljenje s moćima
Osnovno prosvjetljenje za mene znači da smo u stanju živjeti potpuno u Sadašnjem trenutku, biti konstantno u stanju koje je mješavina unutarnje sreće i mira, uz duboko iskustveni osjećaj da smo svi mi Jedno. Ne samo to vjerovati i ne znati to samo mentalno, već iskustveno. Stanje svijesti koje nije na nikoji način ovisno o vanjskim okolnostima - pa koliko god one bile dobre ili loše mjereno iz uobičajene ljudske perspektive. I to je to - ako je to zadovoljeno smatram da se je dogodilo osnovno prosvjetljenje. Ako uz to dolaze i neke posebne moći kao što su: materijalizacija nečega iz ničega (npr. kao što radi Sai Baba), mogućnost da se bude na dva različita mjesta, mogućnost iscjeljivanja, kozmičko znanje, javljanje svojim učenicima u snovima, pretvaranje vode u vino (pozdrav Isusu wave) itd. tada je to "pojačana" vrsta prosvjetljenja. Te dodatne moći me uopće ne zanimaju jer jedino što mi je bitno je osnovno prosvjetljenje. I najvjerojatnije će se to meni dogoditi unutar narednih nekoliko godina. Da li sam u pravu ili sam falio, vrijeme će pokazati. Inače, ova moja izjava je vjerojatno prilično hrabra ili luda, ovisno kako gledate na to - jer koga znate da je tako nešto rekao o sebi? Ponekad ni sam ne mogu vjerovati u to i pojavi mi se pitanje "Zašto baš ja?", ali eto - ako je to sudbina što ja tu mogu? wink

Sudbina?
Prije nekoliko godina jyhotish astrolog mi je rekao: "Planete su ti savršeno postavljanje od tog i tog datuma pa do kraja života." I ja sam mu rekao: ma ne znam baš, meni je to malo presavršeno, a on je rekao "A čuj, ja tu ništa ne mogu - planete su ti tako postavljene, nekome mora biti i savršeno". Inače, taj datum se je već dogodio i iako neke stvari nisu bile onakve kako mi je bilo zapisano u jyhotish analizi osnovni smisao je isti. Između ostalog mi je i rekao da ću nakon tog datuma biti u takvom stanju da neću imati više nikakve karmičke lekcije za svladati. I kada se dogodi osnovno prosvjetljenje to će biti istina - nema više karmičkih lekcija. Koliko god sam uzeo tu jyhotish analizu sa velikom rezervom na kraju će se vjerojatno pokazati da je osnovna poruka te analize bila itekako točna - jedino što je taj datum došao nekoliko godina kasnije.
Prije 10 godina kada sam krenuo na put samorazvoja i duhovnosti, redovito sam govorio - "ne zanima me prosvjetljenje, ne gnjavite me pričama o tome, želim samo da se razvijam kao osoba i da sam u stanju imati bolju kvalitetu života." A sada je obrnuto - jedino me zanima prosvjetljenje, a sam razvoj kao osobe mi i nije više toliko bitan. Zašto takva promjena? Pa eto, za sve postoji pravo vrijeme - prije 10 godina nije bilo pravo vrijeme za moje prosvjetljenje, sada očito je.

Prijelazna faza
Trenutno sam u prijelaznoj fazi i to je vjerojatno zadnja faza za mene prije prosvjetljenja. Započela je u nekom trenutku čitanja jedne knjige od Byron Katie kada mi se je dogodio neki klik. I od onda promatranjem vidim da se taj klik nekim svojim tempom nezaustavljivo širi kroz cijeli moj sistem. Još uvijek je većina mojeg sistema "uobičajena", ali s obzirom na moć onoga što se širi taj "uobičajeni" dio postaje svakim danom sve manji. Sada i da želim više se ne mogu vratiti na staro - previše toga sam osvijestio, previše sam se izmijenio da bi to bilo moguće. Pretpostavljam da se u dubini moje podsvjesti kriju još uvijek razni negativni programi i koliko god sam još uvijek ranjiv u ovaj prijelaznoj fazi ne bojim ih se, dapače, jer sam svjestan da me u najboljem slučaju mogu uzdrmati kada izađu na površinu, ali nakon toga će se i oni transformirati. Znam da je tako jer je nemoguće odoliti bilo kojem negativnom programu moći svjesnosti koja se širi u meni. Stvarno više ne znam što bi me moglo zaustaviti - možda fizička smrt ili neka jako velika nesreća, no i to mislim da bi me samo eventualno usporilo, ali ne i zaustavilo u potpunom prisjećanju onoga što Jesam.

Eto, ja sam sa vama iskreno podijelio moj "cilj" svjestan toga da će me netko od vas možda okarakterizirati kao ludom osobom, ego manijakom, budalom, zaluđenim, u zabludi i sl. To mi je sasvim OK, čak nekako i očekivana reakcija - jer doći sa izjavom "najvjerojatnije ću se prosvjetliti kroz narednih nekoliko godina" i nije baš uobičajena izjava i to od osobe koja trenutno ne prakticira redovito nikakvu tehniku ili meditaciju. Čak nije trenutno ni vegetarijanac i ponaša se često prilično zemaljski.
Inače, kako stvari stoje prije ću se prosvjetliti nego li završiti faks. zujo

Vrijednost?
Ne smatram se nešto posebno vrijednim zbog tog prosvjetljenja - zašto ni bih? Svatko ima neku svoju sudbinu i vjerujem da svih kad tad čeka i sudbina u kojoj će se prosvjetliti. S obzirom da iz perspektive Jednoga ne postoji vrijeme, što onda znači da li to bilo u ovom životu ili kroz 150 života? Meni je puno lakše prosvjetliti se nego li npr. izgraditi financijski jako uspješnu firmu koja bi imala barem 10 zaposlenika - očito mi takva firma nije sudbina, barem ne u ovom periodu.
Toliko o tome u ovom postu, vjerojatno ću i u sljedećem postu pisati o prosvjetljenju...

prijavi hr.digg - 09:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 07.09.2007.

Napredak

Uvod
Određeni broj ljudi želi sebe poboljšati i postati bolji, pa čak ako su i već sasvim OK. I dalje ih tjera nešto iznutra da i dalje napreduju u svojem razvoju - to je po meni jedan zdravi oblik evolucije. Na tome putu samorazvoja otpadaju određena ograničenja, dobivaju se nove kvalitete, razvija se jedan zdraviji način razmišljanja i pogleda na život. Sve je to jako OK. Po meni pravi samorazvoj treba biti vidljiv jer ako nije postoji solidna mogućnost da se radi o samozavaravanju, a ne i stvarnom napretku. Ne nužno vidljiv drugima, ali vidljiv osobi koja se razvija. Iako više ne razmišljam o sebi na način da sam na putu samorazvoja, niti mi je više u prvom planu da budem bolji kao osoba, danas su mi došle neke misli o tome koji su moji napretci u zadnjih mjesec - dva kao osobe mjereno po nekim uobičajnim kriterijima.

Konkretni napredak
Iako i dalje postoje stvari koje me mogu iziritirati i učiniti nervoznim, takvih stvari je dosta manje. Također, kada mi se i dogodi isprovociranost, traje vrlo kratko - možda nekoliko minuta. Prije je znala trajati po cijeli dan i dogoditi se puno češće. Prije su mi se puno češće znale dogoditi negativne misli o drugim ljudima. Sada je to dosta rijetko. Ne sjećam se kada sam zadnji put imao osjećaj grižnje savjesti ili da sam se brinuo oko nečega što bi se moglo dogoditi u bližoj ili daljoj budućnosti. Znate ono famozna pitanje "Ajoj, a šta ako bude ovo?" - e pa ja više skoro i ne znam to pitanje. :-) Prije me je znalo uzrujati (eto koja je moć ega) ako se netko ne bi slagao sa nekim mojim uvjerenjima. Moja tolerancija je na puno boljoj razini nego što je ikada bila. Prije sam znao vrtiti u glavi filmove koje sam znao zvati "glupi filmovi drame" - ne sjećam se kada sam zadnji put imao neki takav film. I znate što mi je najbolje u svemu tome? Upravo to što mi ništa od toga nije više previše bitno. Da netko ne bi dobio krivi dojam, imam i ja i dalje puno mana po nekim uobičajnim kriterijima. Oko nekih stvari sam definitivno ispod prosjeka i imam neke probleme koji ljudi uobičajno nemaju. Eto, to napominjem da ne bi netko stvorio krivu sliku o meni. No moje mane nisu tema ovog posta, već je to moj napredak.
Ako će netko moje iskreno iznošenje mojeg napretka okarakterizirati kao hvalisanje, neka slobodno to napravi - ja sam OK sa time. Moja namjera je sa svojim čitateljima (od koje neke smatram prijateljima iako ih nisam nikad vidio uživo) podijeliti koja je nuspojava moje zainteresiranosti za teme o kojima pišem na ovom blogu. Iako meni to više nije previše bitno, nekome od čitatelja bi možda moglo biti - jer ipak će nas nešto prije privući ako vidimo da postoje neki vrlo zanimljivi konkretni rezultati. Jer ako nema nikakvih rezultata, onda postoji mogućnost da se radi o samozavaravanju, a ne stvarnom napretku. Naravno, uz pretpostavku da je prošlo dovoljno vremena da se ti rezultati stignu manifestirati.

Što je ipak najbitnije? (Da ne kažem jedino bitno...)
No ono što je najbitnije da mi napredak više nije toliko bitan iako se on događa brže nego ikad do sad iako ne meditiram, ne primjenjujem neku tehniku, ne trudim se i sl. To već prihvaćam kao zdravo za gotovo i zapravo jedini pravi "cilj" kojeg imam je osvijestiti osjećaj Jedinstva duboko u sebi. Ne ga znati teoretski, već iskustveno. To je zapravo sinonim moje životne misije. Svi ovi napretci po putu imaju svoju vrijednost, no ona je beznačajna u odnosu na vrijednost dubokog osjećaja Jedinstva. Upravo zato i ne razmišljam više o tim naprecima, jer ako imam duboki osjećaj Jedinstva imam sve, a ne samo rješenje neke negativne emocije ili razvoj neke konkretne pozitivne emocije. To je moj "cilj" - stavio sam navodnike jer to nije klasičan cilj koji od mene očekuje trud da bi se ostvario. Ne, naprotiv - trud bi u ostvarenju tog cilja mogao biti samo smetnja. No to je ipak tema za neki drugi post...

prijavi hr.digg - 08:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 04.09.2007.

Maharaj, dualizam i Jedno

Ovaj post je inspiriran sa Toma Judinim postom koji je ispiriran mojim bivšim postom. wink

I danas ću sa vama podijeliti neke citate od Sri Nisgaradatta Maharaja iz knjige "I am That". Maharaj je prosvjetljeni učitelj i znam da ga mnogi stavljaju u kategoriju "autoritet". Sami procijenite da li vam ovi njegovi citati imaju smisla ili ne i da li on za vas spada u tu kategoriju ili ne. Poboldao sam ono što se je meni učinilo posebnim važnim. Na kraju slijedi moj komentar.

"Questioner: There is suffering and bloodshed in East Pakistan at the present moment. How do you look at it? How does it appear to you, how do you react to it? What is your attitute to what is happening?
Maharaj: No attitude. Nothing is happening. In pure conciousness nothing ever happens.
Death is natural, the manner of dying is man-made. Separateness causes fear and aggression, which again cause violence. Do away with man-made separation all this horror of people killing each other will surely end. But in reality there is no killing and no dying. The real does not die, the unreal never lived. Set your mind right and all will be right. When you know that the world is one, that humanity is one, you will act accordingly. But first of all you must attend to the way you feel, think and live. Unless there is order in yourself, there can be no order in the world.
In reality nothing happens. Onto the screen of the mind destiny forever projects its pictures, memories of former projections and thus illusion constantly renews itself. The pictures come and go - light intercepted by ignorance. See the light and disregard the picture.
Questioner: How can I find peace when the world suffers?
Maharaj: The world suffers for very valid reasons. If you want to help the world, you must be beyond the need of help. Then all your doing as well as not doing will help the world most effectively.
Q: How can non-action be of use where action is needed?
M: Where action is needed, action happens.
Man is not the actor. His is to be aware of what is going on. His very presence is action.
Q: There is not enough time to sit and wait for help to happen. One must do something.
M: By all means - do. But what can you do is limited; the self alone is unlimited. Give limitelessly - of yourself.
...
Q: Here is a picture of a child killed by soldiers. It is a fact - staring at you. You cannot deny it. Now, who is responsabile for the death of the child?
M: Nobody and everbody. The world is what it contains and each thing affects all others. We all kill the child and we all die with it. Every event has innumerable causes and produces numberless effects. It is useless to keep accounts, nothing is traceable.
Q: Your people speak of karma and retribution.
M: It is merely a gross aproximation: in reality we are all creators and creatures of each other, causing and bearing each other's burden."

----------

Moj komentar:
Možemo težiti jednom od dva stanja: ili dualizmu ili stanju Jednoga. Ako nastupam sa stavom "ovo sam ja, a ovo si ti" tada je to dualizam. Ali ako sam ja i ti jedno, tada više nema dobra ni zla već samo ono što Je. Čak je i moj belief system trenutno povezan sa dualizmom: postoji moja Duša i postoji nečija tuđa Duša. Svjestan sam toga da je to tek jedan međukorak prema tome da u potpunosti osvijestim to stanje Jedinstva. Taj međukorak je meni svakako potreban. Svatko od nas na nekoj razini donosi odluku prema čemu će težiti - dualizmu ili Jednome. I jedna ili druga odluka je sasvim ispravna iz očitog razloga što ne postoji ispravno i neispravno. Ja sam vjerojatno kroz mnoge živote nanovo i nanovo birao dualizam. Čak to i radim i dalje. Ali eto, počelo me je sve više privlačiti Jedno i zato sve više i više stvari promatram na taj način.
Ja sam ujedno i Hitler i Majka Tereza i svi oni ubijeni od strane Hiltera i svi oni kojima je Majka Tereza pomogla. To je iz pozicije Jednoga. Smatrati da je Hitler ubio druge i da su oni žrtve i da su oni odijeljeni je perspektiva dualizma jer to znači da postoji agresor i postoji žrtva. I to je istina iz ljudske perspektive. I ako se smatrate prvenstveno ljudima, tada je to definitivno i istina za vas. I to je savršeno OK.
Činjenica je da koliko god neka moja uvjerenja bila čudna većini ljudi (pa iskreno i meni ponekad), postoje prosvjetljeni ljudi koji kroz svoje učenje daju takve poruke koje su u skladu sa onim što ja vjerujem. Ionako sam samopouzdan oko svojih uvjerenja, a ovako to postaje i puno lakše. Teško da mogu shvatiti previše ozbiljno kada mi onda netko dođe sa stavom "probudi se, u zabludi si i sl.". (a vjerujte ima i takvih rofl)

prijavi hr.digg - 09:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #

My web office's WebRing
Ring Owner: Toni Anicic Site: My web office
Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet
Get Your Free Web Ring
by Bravenet.com