Blog Sadašnjeg trenutka

srijeda, 30.05.2007.

15 sekundi

Uvod - automatizam, mehanizmi bijega

Postoji jednostavni način kako smanjiti automatizam u svojem djelovanju i unijeti više svjesnosti u svoj život. Za to je potrebno jako mala količina discipline.
Činjenica je da mnogi djeluju već po naučenim programima, i da neke stvari rade stvarno automatski. U određenim situacijama to je korisno, a u određenima nije. Situacije kada nije korisno su programi mehanizma bijega. Mehanizam bijega je program koji vam kada naiđete na nešto što vam donosi bol neke vrste govori da to pustite i idete raditi nešto što vam je ugodno i to u kontekstu kada bi bilo korisno da ostanete u situaciji koja vam donosi neku vrstu bola. Primjer takve situacije je kada želite završiti neki posao, naišli ste na neki dio koji vam je dosadan / odbojan - bitno ga je za napraviti, ali vam je tako dosadan / odbojan da posegnete za nekim mehanizmom bijega - moji omiljeni su Internet, vidjeti što ima na blogovima, popričati sa nekim i sl.
Neki od mogućih mehanizama bijega su i zapaliti cigaretu, popiti alkohola, popiti tabletu, pojesti nešto, gledati TV, odigrati igricu i sl.
Naravno postoji uzrok koji nas je potaknuo na taj mehanizam - on može biti neki konkretni uzrok ili jednostavno navika automatizma.

Tehnika 15 sekundi
Kada naiđem na neki dosadni dio, automatski mi se aktivira mehanizam bijega. Međutim, tu sam počeo primjenjivati pravilo 15 sekundi koje kaže:
Kada osjetim taj impuls za bijegom, 15 sekundi ga samo promatrati bez ikakvih uvjeravanja samog sebe, bez kritiziranja - jednostavno biti sa tim impulsom i biti promatrač sa strane koji se ne vezuje na misli koje dolaze u tih 15 sekundi. Znači, jedina moja aktivnost je ta da brojim i promatram kako će moj ostatak mog sistema odreagirati na taj impuls. Dosta često se dogodi da se unutar tih 15 sekundi aktiviraju i neki drugi programi koji mi uspiju pokazati besmisao tog impulsa i ja onda odustajem od tog mehanizma bijega i nastavljam dalje sa onim što sam radio. Ako i nakon 15 sekundi imam i dalje potrebu napraviti mehanizam bijega, onda ga i napravim, ali i dok ga radim nastojim sebe promatrati u tome. Bitno je da tih 15 sekundi smo aktivni promatrači toga, a ne da u pozadini brojimo, ali ne promatramo, već razmišljamo o nečemu sasvim desetom dok ne istekne 15 sekundi - to nije onda ova tehnika.

Koristi tehnike 15 sekundi
Sa tih 15 sekundi postižu se sljedeće korisne stvari:
- postepeno smanjujemo moć negativnog automatizma i povećavamo svjesnost
- 15 sekundi je dovoljno malo da se svatko može disciplinirati da toliko "izdrži"
- pažnja nam je usmjerena na sadašnji trenutak
- dajemo potrebno vrijeme da sistem odreagira na bolji način na problematičnu situaciju
- samim nepristranim promatranjem problema, može doći do smanjenja tog problema (o ovome će biti riječ u nekom od budućih postova)

Nastanak ovog posta
Još prije nekoliko dana pala mi je na pamet ideja o postu ovog imena i to u kontekstu slobodne volje, i nakon što mi je pala na pamet ta ideja, nekoliko sati kasnije je i moja draga čitateljica pekač wave to spomenula u komentarima i to na ovaj način:
Ako čovjek osvještava svoju nutrinu i ono što ga pokreće može uočit automatizam i svjesno mu se suprotstavljati tako da se ne ponaša više kao robot. Bilo je neko istraživanje na velikom uzorku ljudi; promatrajući impulse mozga i akcije koje zatim slijede zaključeno je da impuls recimo za pokret ruke nastaje nekih 15 sekundi prije nego se ruka pomakne. U tih petnaestak sekundi nastupa slobodna volja. Svaki čovjek je u velikoj mjeri nesvjestan sebe i svojih poriva i automatski ih slijedi baš radi toga što ih nije svjestan.
Kako sam ja došao do brojke od baš 15? Ne znam, eto došlo mi je. Moglo je biti i 9, 17, 23. Svejedno, meni je došlo 15 pa se toga držim - za vas je neka druga brojka možda bolja. Eksperimentirajte.

Pitanja
Što mislite, da li bi vam ova tehnika mogla koristiti? Da li ste zainteresirani za jedan eksperiment gdje ćete 10 dana svaki put kada se dogodi potreba za nekim oblikom mehanizma bijega prvo 15 sekundi biti neutralni promatrači tog impulsa i reakcija ostatka sistema?
Moj odgovor na ova pitanja je naravno "da" yes, a koji je vaš?

*******************
Ako vam se je na neki način svidio ovaj post i mislite li da bi mogao i nekome drugome biti zanimljiv ili koristan, imate priliku napraviti dobro djelo tako što ćete kliknuti na "Prijavi hr.digg" i time omogućiti i drugim ljudima da saznaju za ovaj post. Puno vam hvala. mah

prijavi hr.digg - 08:04 - Komentari (18) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.05.2007.

Još o modelima stvarnosti

Paradoks pomaganja drugima
Eckhart Tolle je rekao da ne možemo napraviti ništa da dođemo u kontakt sa unutarnjim Bićem, a opet on drži seminare, piše knjige gdje objašnjava kako to napraviti. Meni je sigurno pomogao, a ima i jako veliki broj ljudi u svijetu koji će potvrditi da je i njima pomogao. To je paradoks. Vjerujem da će se Biće (u ovom slučaju Duša) otvoriti točno onda kada bude htjela. I to najčešće napravi tako što iskoristi druge ljude da bi se njezin lik probudio. Tako sam se ja počeo buditi čitajući knjige od Eckharta Tollea i Byron Katie. Međutim, nisu me oni probudili, već je Duša to odlučila, a njih jednostavno iskoristila kao sredstvo izvršenja njezine odluke.

Iz istog razloga ću se i ja dalje "truditi" ostaviti pozitivan utjecaj.
Naime, na kraju je ipak duša ta koja određuje, ali na način koji njoj odgovara. Za mnoge ljude taj način je da preko nekog drugog otkriju stvari koje će dovesti do izmjene njihovih programa. Ne mogu ja nikog promijeniti, ako to duša tog lika ne želi. Međutim, ako duša želi da se taj lik promijeni i to na način da joj netko drugi kaže nešto što će ostvariti efekt klika u toj osobi, tada na scenu nastupaju svi oni koji imaju ulogu učitelja na nekoj razini. Vjerujem da je u ovom životu jedan od mojih zadataka da sudjelujem u toj igri izmjene nečijeg softvera, tj. da do neke mjere budem učitelj. Kako ću znati da li je to stvarno tako? Pa ako poduzimam akcije podučavanja, tada je, inače nije. wink

Prilagoditi se tuđim modelima
Svi mi imamo model po kojem se ponašamo. Većina ljudi će imati drukčiji model nego što ga ja imam. I ako netko ne vjeruje u postojanje Duše, a ima životnih problema koji ga dosta muče - ne mogu toj osobi pomoći tako što ću joj reći "Daj, ne brini, to je ionako sve tvoja duša izabrala." jer za nju to u tom trenutku nije stvarnost. Znači, u toj situaciji ja bi trebao za povećati šansu pozitivnog utjecaja ući u model te osobe i djelovati iz njega, ako je to moguće.

Informatička analogija:
To je kao da ja koristim WindowsXP, a vi Linux i imate problem sa npr. printerom, a ja vam dođem i kažem: "problem je taj što koristiš Linux, prijeđi na Windows". Vi u tom trenutku želite samo da vam printer proradi, sa svim ostalim ste u tom trenutku sasvim zadovoljni - ne želite tako drastične promjene. Znači, ako vam želim pomoći oko vašeg problema, na meni je da prihvatim privremeno Linux i prilagodim se njemu. I riješim vam problem, i nastavim dalje koristiti WindowsXP, a vi Linux i svi sretni i zadovoljni. I ovdje uopće nije bitno koji je OS bolji - Windows ili Linux, već kome više odgovara u tom trenutku. Tako je i u stvarnom životu - iako ja imam model po kojem funkcioniram, to ne znači da neću moći voditi ovaj blog pišući kao da djelujem po drukčijem modelu.

Zaključak
Sigurno ću pisati i o stvarima kao što su povećanje slobodne volje, svjesnosti, smanjenje automatizma, zdravlju, povećanju mentalnih sposobnosti, inuticiji, postavljanju ciljeva, kako izmijeniti neke ograničavajuće programe i sl. Iako vjerujem da je na kraju Duša ta koja mijenja samog Čovjeka, a ne ja, moja Duša meni govori da sudjelujem na taj način u ovoj prekrasnoj igri. I dok god mi to govori, ja ću tako i raditi. Jer i ne mogu drukčije.

*******************
Planirao sam za danas objaviti post 15 sekundi, ali eto opet ću ga odgoditi. Jednostavno imam tu situaciju da me nešto iznutra pritišće da napišem post, i onda ga napišem i stavim kada će se objaviti, a u međuvremenu se pojave novi postovi koje imam potrebu napisati i oni su bitniji u tom trenutku. Što se tiče materijala koji mi dolazi, bez ikakvih problema mogao bi pisati 7 dana u tjednu, ali ipak ću do daljnjega ostati na 3 tjedno jer mi se sviđa ta mogućnost da ljudi imaju još jedan dan slobodno da odreagiraju na post. Jedino što mi se sada stvara gužva među postovima. :) Na kraju ću možda i neke od već napisanih postova izbrisati jer neće biti tako aktualni od silnog čekanja da dođu na red.
*******************
Ako vam se je na neki način svidio ovaj post i mislite li da bi mogao i nekome drugome biti zanimljiv ili koristan, imate priliku napraviti dobro djelo tako što ćete kliknuti na "Prijavi hr.digg" i time omogućiti i drugim ljudima da saznaju za ovaj post. Puno vam hvala. mah

Pa eto ljudi, prilika je tu pa možete kliknuti! yes

prijavi hr.digg - 08:04 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 25.05.2007.

Slobodna volja - zaključak

Svima koji su sudjelovali u razmjeni mišljenja o tematici slobodne volje zahvaljujem jer mi je to pomoglo da poboljšam svoj model stvarnosti.

Prvo trebam dati odgovor na pitanje: tko sam ja?
Berix se sastoji od dvije razine: Berix čovjek (u daljnjem kontekstu Čovjek) i Berix duša (u daljnjem kontekstu Duša).
Čovjek se sastoji od fizičkog, energetskog, mentalnog i još nekih tijela i ima programe po kojima funkcionira.
Duša je dio Boga (kao uostalom i sve) i ona upravlja Čovjekom.

Analogija, igre i igrice
Osobno volim ponekad zaigrati igricu Unreal Tournament. Za one koji ne znaju, upravljate likom na ekranu i trebate pobiti ostale likove određeni broj puta. Zaigram jedno pola sata i to me opušta i zabavlja. Ono što sam ja prema tom liku na ekranu, to je Duša prema Čovjeku. Gledajući tu analogiju, i svakodnevni život je zapravo jedna prekrasna igra Svemira u kojoj Duše upravljaju svojim likovima. Vjerujem da Duše međusobno surađuju u savršenom skladu na način koji nadilazi sposobnosti intelektualnog poimanja i najinteligenijih ljudi na našoj planeti. Sve Duše su na kraju dio istog organizma - a to je ono što ja vjerujem da je Bog.

U igrici lik na ekranu nema slobodnu volju, nego kako će se kretati i što će poduzeti je potpuno zavisno o igraču koji njime upravlja. Tako vjerujem da je i u 3D zemaljskoj razini, tj. u našim svakodnevnim životima.

Patnja i sve negativnosti postoje samo na toj površinskoj razini igre. Isto tako i sva moguća iskustva postoje na toj razini igre. Zašto Duše upravljaju tim likovima? Ne znam, iz nekog razloga ih to veseli. Jedan od mogućih odgovora je i "A zašto ne?". I ta igra ponekad može izgledati vrlo okrutna (kao što bi nekome mogao izgledati i Unreal Tournament) - međutim na razini Duše, to je samo igra. I vjerujem da se svi događaji u Svemiru (npr. ratovi vanzemaljaca, stvaranje i uništavanje svijetova, itd.) mogu promatrati na taj način.

I to je moj konačni odgovor na pitanje slobodne volje:
Naravno da postoji na razini Duše, ali ne postoji na razini Čovjeka. Postoji iluzija slobodne volje na razini Čovjeka zato jer je Duša htjela da njezin lik prođe kroz to iskustvo te iluzije. Također, vrlo je često to da Duše žele da njihov lik prođe kroz iskustvo dubokog uvjerenja da on nije ništa drugo nego običan čovjek i da ako postoji duša, da je to nešto imaginarno.

Ne znam da li je sve predodređeno ili u nekom trenutku Duša odluči da će promijeniti smjer putovanja lika sa kojim upravlja. Međutim, meni kao Čovjeku to ionako znači da će biti ono što bude (što Duša želi), a ne što Čovjek razina misli ili želi da bude. Ponekad Duša odluči svojem liku dati iskustvo da zna u kojem smjeru će ići i što će u životu ostvariti (pokazati mu viziju), a ponekad želi da njezin lik živi u stalnom propitkivanju što on treba da napravi sa svojim životom. Primjera mogu dati puno, no mislim da ste shvatili poantu.

Kako se to manifestira u mom životu?
Nemam se oko čega brinuti. Jer ja sam ta Duša. A ujedno i taj lik. Napraviti ću ono što napravim. Ponašati ću se kao da sam Čovjek slobodne volje, iako je nemam. Redovito ću donositi odluke i prihvatiti posljedice tih odluka. Prihvaćam što god bude. Donositi ću odluke jer ih ne mogu ne-donositi, iako mislim da onaj tko odlučuje je Duša, a ne Čovjek. Sasvim je ispravno da ja (Čovjek) prihvatim sve te posljedice jer sam i ja (Duša) donio te odluke. I Duša i Čovjek su "ja" i tu leži odgovor paradoksa da nemamo slobodnu volju, da imamo slobodnu volju, da moramo prihvatiti odgovornost iako je nemamo. Kako ću znati da sam nešto trebao napraviti gledano iz perspektive Duše? Pa ako sam napravio, znači da sam trebao napraviti. Jednostavno, zar ne?
Netko će reći, ako ionako nemamo utjecaja pa zašto onda da se mi (Čovjek) trudimo? Iz jednostavnog razloga jer se nećete moći ne-truditi ako to vaša Duša želi. Sumnjam da moja Duša želi da provedem život u naslonjaču neaktivno gledajući TV. Naprotiv, vjerujem da želi da napravim velike stvari u životu, ali ne zbog nekog kozmičkog strašno bitnog razloga, već isključivo for the beauty of the game. Ionako ću napraviti što Duša želi, pa zašto da se u ovom trenutku opterećujem sa time?

Moj model, a vaše mišljenje
Eto, to je moj model koji je meni jako stvaran, naravno za vas možda neće biti niti 1%. Unutar mojeg modela stoji da duša bira model za svog lika jer na temelju toga njezin lik prolazi kroz drukčija iskustva. Ako vama trebaju drukčija iskustva nego li meni, ovaj model vam neće imati smisla. I naravno, to je sasvim OK.

Baš me zanima što će vaša Duša vama reći da napišete kao komentar na ovaj post. Ja (Čovjek) bih rekao da ako sada ne dobijem nekih negativnih komentara, čini mi se da nikad ni neću. Isti taj ja (Čovjek) će reći: ako mislite da sam ja lud, tko je onda luđi - ja ili vi koji imate želju čitati postove takve osobe? zujo

Ne znam da li će mi moja Duša reći da napišem još neki post o ovoj temi ili ne, vidjet ćemo...

Inače, za danas sam planirao napisati post imena 15 sekundi, ali zbog dužine ovog posta to sam odgodio za ponedjeljak.

*************
Pala mi je na pamet danas ideja kako povećati promet na ovom blogu. Ispod svakog posta će pisati sljedeći tekst:
Ako vam se je na neki način svidio ovaj post i mislite li da bi mogao i nekome drugome biti zanimljiv ili koristan, imate priliku napraviti dobro djelo tako što ćete kliknuti na "Prijavi hr.digg" i time omogućiti i drugim ljudima da saznaju za ovaj post. Puno vam hvala. mah

Pa eto ljudi, prilika je tu pa možete kliknuti! yes

prijavi hr.digg - 08:07 - Komentari (28) - Isprintaj - #

srijeda, 23.05.2007.

Slobodna volja

Eto, nastavljam se na zadnji post oko najdiskutabilnijeg dijela modela kojeg trenutno slijedim.

Ovdje mi treba vaša pomoć, pa vas molim da i ovaj put komentirate i iznesete svoje mišljenje.

Znači, imam više pitanja na koja bih volio vaše odgovore... U najboljem slučaju poslije obrađenog ovog posta, imati ćemo kvalitetniji (čitaj argumentiraniji) pristup tematici slobodne volje. U najgorem slučaju ostati će ovako kako je, što znači da možemo samo dobiti. party

Što je to uopće slobodna volja?
U kojoj mjeri je ona prisutna kod čovjeka?
Zašto tako mislite? Da li postoji mogućnost da to nije tako, kako vi mislite? Ako da, kolika?


Pa da pojasnim gdje su nejasnoće u svemu tome i kako ja vidim tu problematiku. Iznosim svoje viđenje, a zanima me vaše.

Mi svi imamo neki softver po kojem funkcioniramo. Taj softver se sastoji od raznih programa koje smo na ovaj ili onaj način skupili kroz život. Ti programi nam govore što mislimo o ljudima, uspjehu, sreći, sebi samima i sl. Neki od tih programa su očiti, a neki su u podsvjesti - i ti su i najsnažniji. Često se dogodi da ljudi imaju konfliktne programe - jedan program osobi govori jedno, a drugi suprotno o nečemu i onda osoba najprije ide u jednom smjeru, pa zatim u drugom, ponekad misli da je ljudi vole, pa da je ne vole i sl. Ukratko, u MOJOJ stvarnosti, činjenica je da se ljudi ponašaju na temelju svojih programa.
Ti programi su i pod utjecajem kemijsko-energetske slike tijela, pa kada je čovjek umorniji/pod stresom, određeni programi negativnosti će imati tendenciju da budu aktivniji od nekih drugih. Naravno, vrijedi i obrnuto - mijenjamo li programe mijenja se kemijsko-energetska slika tijela.
Osim toga, postoji i vanjski zemaljski/kozmički utjecaji koji utječu na tijelo i programe. A u mojoj stvarnosti i postoje duhovne sile koje barem ponekad utječu.

Svaka odluka do koje dolazimo slijedi iz djelovanja tih programa. Ono što mene zanima gdje je tu ta slobodna volja kada smo uvjetovani sa našim programima i svih ostalim utjecajima? Naši programi nama govore što je stvarnost za nas. Ne zavaram se, pa zato ne govorim da je moj trenutni model apsolutna istina jer znam da je moj model isto ništa drugo nego skup programa. Da taj skup programa zamijenim sa nekim drukčijim, moja perspektiva stvarnosti bi se značajno izmijenila.

OK, ja mogu doći do nekog raskrižja i donesti odluku da ću krenuti smjerom A, a ne smjerom B. I naizgled, to je bila moja slobodna volja. Ali opet, ta odluka je bila ništa drugo nego rezultat djelovanja mojih programa i opet sam bio podsvjesno prisiljen na taj izbor. Da li tu utječu samo moji programi ili na njih utječe i neka više sila na način da aktivira točno potrebni program za taj trenutak, to ne mogu tvrditi sigurno. Naravno, u tom trenutku čovjek vjeruje da je on donio odluku, ali zapravo su u mojoj dubini programi donijeli odluku.
Ono što ja vjerujem da na te programe utječe viša sila zbog nekog svog kozmičkog plana koji mi nije još uvijek jasan.

Ako i slobodna volja postoji, tada je to samo u prostoru između dva života kada vidimo sve što se može dogoditi i kada nismo pod utjecajem programa. Vjerujem da u tom međuprostoru biramo naš softver i krećemo kroz život. Većina duša izabere takav softver u kojem će biti aktivan program koji im govori da oni imaju slobodnu volju.

Ukratko, postavljam temeljno pitanje - u kojem je to prostoru i na koji način izražena naša slobodna volja?

prijavi hr.digg - 08:03 - Komentari (32) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.05.2007.

Model ovog bloga

Što je prava stvarnost? Da li postoji Bog i u kojoj mjeri je prisutna slobodna volja, a u kojoj determinizam? Koji je smisao svega? Što je ispravno djelovanje?
To su samo neka od meni bitnih pitanja. Netko o tome nikad ne razmišlja i smatra da su to gluposti, ali ja očito nisam u toj kategoriji. Zadnjih 10 godina tražim model stvarnosti kojeg će prihvatiti cijeli moj sistem.

Jer, sve vrijeme ja imam neki model, ali moj sistem je uvijek bio u stanju pronaći kontradikcije u tom modelu i zato sam bio u stanju kao da jedan dio mene vjeruje u nešto, a istovremeno drugi dio mene ne vjeruje. A to i nije baš ugodno - jer najprije idem u jednom smjeru, a onda odjednom idem u suprotnom smjeru. Ako postoje takvi konflikti unutar modela, znači da taj model nije dovoljno dobar.

Došao sam u točku gdje napokon imam model stvarnosti koji za mene nema nikakvih konflikata, koji je savršeno u skladu sa mojom životnom misijom i koji mi omogućava zdraviji pristup životu od svih dosadašnjih modela.

U zadnjih nekoliko postova sam zapravo objasnio temeljne postavke mojeg modela.
1. Ono što se dogodilo, iz perspektive Svemira je zapravo najbolja moguća stvar koja se trebala dogoditi.
Kako znam da li se je nešto trebalo dogoditi? Ako se dogodilo, trebalo se dogoditi. Inače nije.
2. Duhovni determinizam - slobodna volja je iluzija, a zapravo je sve savršeno koordinirano od strane Beskonačne Inteligencije.
3. Jedino postoji Sadašnji trenutak. Sve ostalo (prošlost, budućnost) su mentalne konstrukcije.
4. Moja životna misija je prihvatiti sadašnji trenutak onakav kakav je i biti iskreno sretan. Ništa više i ništa manje. Ako se stvarno prepustim vodstvu sadašnjeg trenutka tada ne mogu ne djelovati ispravno iz perspektive Svemira.
5. Cijeli Svemir je zapravo pokretan i sastavljen isključivo od Beskonačne Inteligencije. Detalje kako je to napravljeno ne znam, niti me ne zanima.
6. Ne znam što je apsolutna istina, niti me ne zanima do daljnjega. Ovo je MOJ model, i sasvim je OK ako netko ima potpuno drukčiji. Štoviše, očekuje se da ćete imati neki drukčiji model.
7. Ovaj model ću slijediti sve dok ga ne promijenim sa nekim drugim.

Eto, to je MOJ model po kojem ja do daljnjega mislim živjeti svoj život. Za nekoga će on biti totalna glupost, za nekog nešto mudro. U ovom trenutku mi je svejedno kako će ga bilo tko doživjeti.

Vjerujem da se ljudi najviše neće složiti sa time da je slobodna volja iluzija. Mogu to razumjeti i prihvatiti. Ali opet, u ovom trenutku svog postojanja to iskreno vjerujem i to ne mislim mijenjati. A ono što je najljepše je to da je to jako pozitivan aspekt cijele priče i da meni pomaže da budem puno sretniji.

Svima vama koji vjerujete u to da imate slobodnu volju poručio bih: iskoristio sam svoju slobodnu volju da počnem vjerovati da ona uopće ne postoji, pa se nadam da ćete to poštovati. Ja poštujem vaš izbor da i dalje vjerujete u nju i ne preporučam vam da odbacite to uvjerenje, osim ako vam ne dođe, kao što je meni došlo. Isto vrijedi i za ostale točke mojeg modela.

Iskreno, trenutno mi je jedina nejasnoća ta da li ima smisla da nastavim dalje voditi ovaj blog. Zanimljivo da mi to dolazi sada kada se je napokon nešto počelo događati na mom blogu, kada je promet i broj komentara u porastu.

Međutim, radi se o sljedećem:
Ja ću živjeti po tom modelu, a to znači da bi i pisanja proizlazila iz tog modela. Da li je na meni da ja ikoga u bilo što uvjeravam, ja koji i sam priznajem da ne znam što je to apsolutna istina? Ili je ispravnije da u tišini živim taj model? Jer ako nije apsolutna istina, koji je smisao u tome da ja dajem svoje odgovore na pitanja koja mi nisu ni postavljena? To što sam ja pronašao odgovore za sebe, kakve veze to ima sa odgovorima kojima drugima trebaju?

Jedini razlog zašto bi nastavio je taj da ovakav model kada se stvarno živi omogućava puno pozitivniji i sretniji pristup životu. I iskreno vjerujem da nam omogućava da budemo puno lakše u direktnom kontaktu sa Bogom. I tu je sasvim nebitno da li je taj model blizu apsolutne istine ili nije. Bitno je jedino kakav efekt ima na nas u sadašnjem trenutku. Upravo zbog tog jako pozitivnog efekta postoji mogućnost da redovito pišući iz te perspektive možda mogu biti posrednik u tom pozitivnom efektu i na nekog drugog.
Znači, blog bi se bazirao na jednoj perspektivi koja je možda totalno lažna, ali kao rezultat ima pozitivniji i sretniji pristup životu i lakše ostvarivanje direktnog kontakta sa Bogom.

Da li je na meni da vodim blog takve vrste? Ne znam. Da me netko pita imam li ja nepobitne dokaze za moj model - iskreno bih rekao da nemam. Da me netko pita zašto bi on čitao moje postove, jedini odgovor koji bih mogao dati je taj da vidi zašto sam ja tako sretan sa svojim životom u ovom trenutku kada objektivno jako puno stvari ne funkcionira kako bi ljudi htjeli. A i taj odgovor je trenutno isto tek djelomično točan, jer je trenutno moj sistem u procesu integracije tog modela što znači da ja još uvijek ne živim u potpunosti taj model, ali biti će uskoro.

Kada uzmem u obzir pitanja sumnje i razloge koji mi padaju na pamet za nastaviti, dolazim do trenutnog rješenja:
Nastaviti ću pisati još neko vrijeme (npr. dva tjedna ili mjesec dana). U tom periodu ću vidjeti kako to izgleda i koliki je smisao voditi blog koji počiva na gore navedenom modelu. Ako zaključim da nema smisla, objavit ću post Smrt i zaključiti ovaj blogerski eksperiment, inače nastavljam dalje.

Kako god bilo, vjerujem da će biti točno ono što treba biti pa zato nisam vezan za rasplet situacije oko ovog bloga. Ako trebam prestati voditi blog, rado ću to napraviti. Ako ga trebam nastaviti pisati, rado ću to napraviti. Sviđa mi se ovaj test gdje i mene iskreno zanima, ima li ovaj blog uopće neku važnost.

******************

Za danas sam bio napisao drugi post, ali njega sam premjestio za srijedu. Ovaj tjedan ću objaviti postove u srijedu i petak jer iako imam materijala za pisati, ne mogu pratiti brzi tempo koji je trenutno prisutan u blogerskim vodama pozitivnog utjecaja pa nastojim malo usporiti na svom.

prijavi hr.digg - 08:32 - Komentari (73) - Isprintaj - #

petak, 18.05.2007.

Neka bude volja Tvoja - zaključak

Ovo je malo duži post, pa onima kojima je predug neka pročitaju pola danas, pola sutra. wink
Nakon nekoliko postova na ovu temu, i ponekim komentarom na te postove, i dosta unutrašnjeg istraživanja što je za mene trenutno istina došao sam do ovog posta u kojim iznosim trenutni zaključak. Taj zaključak vrijedi za mene, a vi pročitajte pa sami vidite da li vrijedi i za vas.

Ajmo mi od početka... Postoji li uopće Bog?

Da li mogu biti apsolutno siguran da Bog postoji? Iskreni odgovor je ne.
Da li mogu biti apsolutno siguran da Bog ne postoji? Iskreni odgovor je ne.
I zato je to pitanje vjere - ne mogu tvrditi da je 100% tako, ali mogu vjerovati. Na temelju informacija i iskustva kojeg imam, puno, puno mi logičnije da Bog u nekom obliku postoji, pa zato i vjerujem u njega. Pozitivno je to da ne mogu 100% tvrditi da je tako jer će mi to pomoći da ne dođem lako u napast da ono što ja vjerujem predstavljam drugima kao neupitnu apsolutnu istinu. Znam da mnogi imaju tu potrebu da svoje vjerovanje u nešto (što ne mogu 100% dokazati) smatraju kao apsolutnu istinu i onda se na temelju toga tako i ponašaju prema drugima i imaju snažnu potrebu da i drugi moraju vjerovati isto što i oni. Razumijem i prihvaćam to i nemam potrebu da drugi prestanu to raditi, jedino znam da ja ne želim biti više takav.


OK, sada kada sam prihvatio da vjerujem u Boga, da li onda mogu slijediti načelo "Neka bude volja Tvoja"?

Pogledajmo izjavu "Sve se događa sa nekim razlogom."
Iza ovoga stoji pretpostavka da postoji nešto što koordinira sve te događaje da se dogode na pravilan način. Opet se i tu može postaviti pitanje "Da li mogu biti apsolutno siguran da je to tako?" Ne mogu.

Ali pošto nemam niti jedan dokaz da nije tako, mogu u to vjerovati.

Ako se sve događa sa nekim razlogom, da li to znači da postoji neka predoređenost? Ako da, zašto bi se ja ionako trudio kada će biti onako kako bude? E ovo je za mnoge tricky dio. zujo

Kao što kaže moj omiljeni pjesnik u jednom od meni omiljenih stihova
Da li čovek išta rešava ili smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama...?

Pravu istinu stvarno ne znam. Nemam argumentirani odgovor za nekoga tko želi takav odgovor. Pokušavao sam doći do njega, ali jednostavno u ovom trenutku života ne ide. Međutim, nije ni bitno da ga imam. Ono što je bitno koji odgovor ću ja izabrati za sebe - jer to određuje smjer mojeg putovanja. Bitno je napomenuti da je taj odgovor moj izbor, a ne apsolutna istina. Za neke od vas taj odgovor uopće neće biti istina - i to je savršeno u redu.

Ukratko, moj odgovor je nešto što ja zovem duhovni determinizam. Stvari su predodređene i prekrasno koordinirane od Više sile i sva sloboda volja koju mislimo da imamo je zapravo privid. Rekli bi neki "Maktub" - tako je zapisano.

Neki će se sada pitati, ako je sve predoređeno zašto bi se onda trudili?

Iskreno, ne znam zašto bi se vi trudili ako je sve predodređeno. Znam da ako ne budete apsolutno ništa poduzimali oko nekih stvari svakodnevni život će vas udariti po prstima, pa ćete na kraju opet nešto poduzeti.
Osobno, idem za to da slijedim taj neki unutarnji osjećaj - ako osjećam da je ispravno, to napravim. Ako ne osjećam, ne napravim osim ako me svakodnevni život ne prisili, a ako se to dogodi tada mi je to znak da se je to trebalo dogoditi. Što god bilo, OK sam sa time. Prihvaćam SVE posljedice moje aktivnosti i neaktivnosti. Što god se dogodilo, upravo to se je trebalo dogoditi. I to je to. I nije neka mudrost, zar ne? smijeh
Ali to je ono što meni donosi unutarnji mir i sreću neovisno o vanjskim okolnostima, a to je što bi rekli na reklami "neprocijenjivo." A za sve ostalo, ionako imam karticu. greedy

Zašto se događaju globalne negativnosti ako je na djelu duhovni determinizam?

Moj odgovor je taj da se svo "sranje" u svijetu događa jer je to nešto potrebno za evoluciju čovječanstva što znači da koliko god bilo bolno za pojedinca (pa i veliku grupu ljudi), u jednoj višoj svrsi to je izuzetno pozitivno. Zato me uopće ne živcira jako puno stvari koje neke moje kolege blogere zna uzrujati (teme kao što su tajna društva, chemistralis, gubitak slobode preko čipiranja, mogućnost da ovaj prekrasan planet ode u propast itd.). To što me to ne uzrujava, ne znači da neću poduzeti neku akciju oko toga - ako osjetim da je to ispravno ili ako me život dovede u takve okolnosti da je najprirodnije da poduzmem akciju. Ako je moj zadatak da budem dio neke priče, bit ću - inače neću. Kako znam da sam trebao biti? Jednostavno - ako sam bio, znači da sam trebao biti. Inače nisam.

Ne vjerujem da je za mene zapisano da neću cijeli život poduzimati apsolutno ništa što znači da unatoč tome što čvrsto vjerujem u duhovni determinizam ću se možda "truditi" i puno više od drugih ljudi. Ali nisam opterećen rezultatom - a zašto i bi, kada je ionako sve kako treba biti?

prijavi hr.digg - 08:43 - Komentari (31) - Isprintaj - #

utorak, 15.05.2007.

Interview

Na moj post "Neka bude volja Tvoja" blogerica Cvjetići je napisala da ona "živi ono što ja pokušavam". To me je zainteresiralo i zato sam došao na ideju interviewa sa njom u kojem ću postaviti povezana pitanja i ona je odgovorila na njih i dala nam na uvid način na koji ona živi to načelo i zahvaljujem joj se na tome.


Moja pitanja:
************************************************************
Što za tebe znači "Neka bude volja Tvoja"?

Od kada živiš tako? Što te je potaknulo na to? Da li je to bio neki događaj ili je do toga došlo postepeno?

Da li smatraš da pripadaš nekoj religiji?

Što je za tebe Bog?

Kako se to manifestira u tvom životu?
a) da li postavljaš ciljeve i planiraš svoj život ili puštaš da to ide nekom spontanošću? Ako spontanost, da li ti ljudi oko tebe prebacuju da si nemarna?
b) da li postoje stvari koje te mogu uzrujati i izbaciti iz takta? Ako da, kako njih vidiš iz perspektive "neka bude volja Tvoja"?
c) koji je tvoj stav na patnju i nesreću u svijetu? Zašto se događaju loše stvari? Da li bi mi trebali poduzeti nešto oko toga?
d) ako se nekome tebi jako bliskom dogodi nešto loše, da li te to potrese ili i to prihvaćaš kao "volju Njegovu" pa si OK sa time?

Koje su pozitivne stvari koje smatraš da imaš zato jer tako pristupaš životu?

Što misliš da bi bilo još dobro reći čitateljima, a da nije pokriveno ovim pitanjima? Koja je tvoja poruka njima?
*********************************************************

Odgovori od Cvjetića:

Neka bude Volja Tvoja za mene znači živjeti ovdje bez opterećenja .

Imala sam sreću,rodila sam se u takvoj kući.Moja je obitelj živjela tako.Bila sam okružena ljudima koji su uvijek davali sve,vrata su uvijek bila otvorena,svatko tko je ušao dobio je pomoć,stručnu,samo lijepu riječ ili hranu.

Bilo je to u vrijeme kada su mnogi okretali glavu,zaključavali svoja vrata i svoja srca.

Da ,moja obitelj i ja smo katolici.Ali za nas je nedjelja onda kada učiniš nešto dobro.

A kada učiniš dobro djelo i poslije o tome govoriš,isto je kao da ga nisi učinio.

Bog je Stvoritelj.

Neka bude Volja Tvoja nije isprika za nerad i nemar.

Postavljam ciljeve i planiram .Ostvarujem onoliko koliko mi je dano .Zadovoljna sam.Ako su jedna vrata zatvorena ,ne gledam u njih,ne očajavam,lijevo ili desno neki od putova će biti otvoren za mene.Tako postižem više.Povjerenje u sebe i u druge me ubrzava.Ne trošim ništa nepotrebno.I uvijek dajem.To je pitanje koncentracije na cilj.

A onaj koji daje strostruko mu se vraća.

Ne,ne može me ništa uzrujati.Mir je u meni.

A ako se dogodi nešto loše,nije nam uvijek dano da razumijemo značenje.

Mi smo samo ljudi.Mogu to prihvatiti.

Što nam je dano? Izbor.

Što trebamo poduzeti: činiti dobro.Poput kamenčića koji bacamo u vodu šire se krugovi.

Da li je tvoj blog jedno takvo mjesto?

*******************************************************

Molim vas vaše mišljenje. S obzirom da vam želim dati vremena da odreagirate na ovaj post, narednih dva dana neću pisati novi post iako mi je inače praksa svaki radni dan napisati novi post.

prijavi hr.digg - 08:04 - Komentari (47) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.05.2007.

Životna misija - napredak

Želim sa svima vama iskreno podijeliti zadovoljstvo oko toga kako napredujem u ostvarenju svoje životne misije (vidi sa desne strane). Ide mi odlično! party
Jako puno stvari koje su mi smetale prije samo mjesec dana sada mi više ne smetaju, već ih iskreno prihvaćam takve kakve jesu bez ikakve negativne emocije. Još nisam u stanju prihvatiti apsolutno sve - ali kako mi je krenulo bit će i to. Samim time što sam prihvatio koristan belief i načelo "Neka bude volja Tvoja" velika količina stvari koja bi me prije zasmetala, sada kada se dogodi na nju odreagiram "aha, to je dio sadašnjeg trenutka - to se je dogodilo jer se je trebalo dogoditi. Super. Što je tu je. Što da napravim dalje?" Primjera u kojima sada reagiram tako je puno - od svakodnevnih sitnica pa do onoga što bi neki rekli velike životne stvari. Ne brinem se više ni za budućnost, niti za svoje zdravlje, niti da li ću umrijeti za jednu minutu ili poživjeti još 100 godina. Svejedno - sretan sam sada.

Opet s druge strane, nisam još potpuno usvojio takav stav pa zato ima još dosta toga što tek trebam prihvatiti.
Neki veliki primjeri:
- osjetljiv sam jako na mirise: npr. ne podnosim miris češnjaka,kapule i octa, baš mi je gnjusno. A to je dosta otežavajuće kada živiš u svijetu u kojem su to sasvim prihvatljivi mirisi. A to nisu jedina tri mirisa koji me smetaju - ima ih još dosta drugih.
- prilično sam kompliciran u prehrani: ponekad to "blago" iritira ljude oko mene (pogotovo one koji kuhaju)
- smeta mi ako je preglasno, a neki zvukovi posebno
- smeta mi ako je pretoplo ili prehladno
- još uvijek se ne osjećam ugodno u društvu ljudi: ta nekakva iracionalna neugoda od ljudi me prati od kad znam za sebe. Zadnjih 10 godina sam se je pokušavao riješiti, ali bez nekih većih uspjeha.
- ne osjećam se emotivno dobro kada doživljavam fizičku bol (znam da će mnogi reći da je normalno da se čovjek ne osjeća emotivno dobro kada je bolestan, ali to što skoro svi tako misle, to ne znači da tako i treba biti u praksi)
- određeni postupci drugih ljudi još uvijek su me u stanju isprovocirati i pobuditi u meni negativne osjećaje
- još uvijek ponekad osjećam otpor prema određenim stvarima koje treba napraviti - rekli bi onako laički "baš mi se neke stvari ne da napraviti" - to nije loše ako nisu nužne, ali ako jesu tada to i nije baš dobro

Dokle god su mi te stvari u kategoriji "smeta mi" nisam ostvario svoju životnu misiju. Znači trebam ugasiti unutarnji otpor koji imam prema tim stvarima da bi mogao stvarno reći "što god se dogodi ja sam OK sa time". Zato jer sada očito nisam OK ako moram biti u prostoriji gdje će mi smrditi po kapuli. burninmad
Dobra vijest je ta da ću sav taj otpor u narednom periodu uspjeti ugasiti i da mi to više neće smetati.
Mirise i prehranu će mi od svega gore navednog biti najteže riješiti. Drugo mi se čini prilično lako.

U ovom trenutku nisam u stanju pokazati vam kako bi i vi mogli ugasiti vaše otpore - ali možda se i to kroz neko vrijeme promijeni.

Nije mi najljepše to što vjerujem da ću u relativno kratkom roku (do 1 godine) riješiti se apsolutno svih otpora, već da kad se to dogodi to neće biti kraj, već početak još divnijeg putovanja. Ne uzbuđuje me previše činjenica da kad se riješim svih otpora da ću biti stvarno jedan od rijetkih kojima je to uspjelo jer unatoč tome što je to tako rijetko ne smatram kao neko postignuće, već kao nešto stvarno prirodno. To što su ljudi izgubili kontakt sa tom prirodom u sebi, e to je već neka druga tema.
*******
Jedna zanimljivost: moj counter mi pokazuje i sa kojih stranica je netko došao na moj blog tako da redovito vidim da je netko došao tako što je u tražilicu starware (nikad prije čuo za nju) upisao: "besplatne slike seksa". Ovo je zabavno jer ovaj blog definitivno nema nikakve veze sa time (mada znam da bi neki voljeli da ima. wink) Pretpostavljam da se ta osoba ne zadrži predugo na ovom blogu, ali svejedno je zanimljivo da se to dosta često dogodi. Evo linka.

prijavi hr.digg - 08:17 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 11.05.2007.

Neka bude volja Tvoja

Moj stav od sada pa na dalje kojeg namjeravam živjeti je "Neka bude volja Tvoja". Moj dojam je da će mi sa takvim pristupom ego se morati povući u drugi plan i ne biti više dominantan kao što je kod većine ljudi. I zato koristim ovaj post da se obratim svom egu:
Sve ima svoje vrijeme - pa tako i ti, dragi moj ego. Služio si me najbolje što si znao kroz mnoge živote i zato ti puno hvala na tome. Bio si prekrasan učitelj i pomogao mi da dođem ovdje gdje sam sada. Međutim, došlo je vrijeme da se pomalo rastanemo... Od sada na dalje idem putem predaje volji Božjoj.

Odričem se zasluga oko mojih rezultata, bili oni pozitivni ili negativni. Isto tako, prihvaćam sve - neovisno o tome bilo "dobro" ili "zlo". Jer kažem: neka bude volja Tvoja u dobru i zlu.

Trebati će mi neko vrijeme da mi se sistem nauči na novi pristup životu, tako da sam sada u nekoj prijelaznoj fazi.

Jednom kada to bude završilo što mogu očekivati kao posljedicu?
- unutarnju sreću
- fearless stanje - znači, ničega se ne bojim zato jer što god bude od Boga je. Ovo je drukčije od hrabrosti, jer hrabrost znači djelovati unatoč strahu. Ovdje nema straha - slijediti unutarnji poriv i prihvatiti koje god posljedice bile.

Ako sam spreman prihvatiti i da će možda posljedice biti da ću biti u velikoj fizičkoj boli, da ću doživjeti gubitak (materijalni, nekog bliskog i sl.) itd. tada čega se mogu bojati? Jer strah nije ništa drugo nego li osjećaj da će biti nešto što ne želimo. Ako ne postoji takva stvar koju "ne želimo" tada strah ne može postojati.

Ne znam što mi život nosi, prepuštam Bogu da on odluči - da li ću biti učitelj Sadašnjeg trenutka i pomagati drugima da ostvare prisustnost u Tu i Sada ili ću biti anononimi programer ili nešto totalno deseto, ne znam i u ovom trenutku iskreno mi i nije toliko bitno. Što god bude, prihvaćam da je od Boga i zahvalan sam na tome. I to je moj stav sa kojima sam spreman živjeti iz trenutka u trenutak.

Nitko iz moje okoline nije donio ovakvu odluku - i o ovakvom pristupu sam uglavnom čitao od raznoraznih gurua. Možda je ovo luda stvar što sam odlučio, ali u ovom trenutku mi se to čini kao najispravnija odluka koju mogu donijeti. Lakše mi je donesti ovakvu odluku nego li nastaviti putem ega. Pa što god se izrodilo iz toga - potpuno prihvaćam.

A koga bude zanimalo kako se to sve skupa razvija u bližoj budućnosti, može svratiti do berix.blog.hr. wave

prijavi hr.digg - 08:13 - Komentari (31) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.05.2007.

Unutarnja inteligencija

Postoji jako mali broj ljudi koji nisu pod utjecajem ega. Kod svih nas ostalih on je izražen više ili manje. Alternativa egu je unutarnja inteligencija, Bog, viša sila ili kakogod to već nazvali.

Majka Tereza je primjer osobe koja je bila potpuno prepuštena vodstvu te više inteligencije - ona sama je rekla da je ona samo "olovka u Božjim rukama". Iako je imala velike rezultate u svom životu, potpuno se je odrekla zasluga za te rezultate i prepustila ih Bogu.

Napisao sam više postova o produktivnosti. U tim postovima sam se bavio sa pitanjima kako održati sve što nam je bitno u životu u određenoj ravnoteži. Naime, sve zahtjeva svoje vrijeme - i ako se posvetimo jednom području, onda nećemo imati vremena za neko drugo područje. I u postu Produktivnost i duhovno vodstvo sam došao do toga da je meni jedini način da stvarno živim uravnoteženim životom taj da imam duhovno vodstvo koji vidi širu sliku i koji me usmjerava da pravilno djelujem jer jedno takvo planiranje nadilazi moje sposobnosti.

Na mojem putu Sadašnjeg trenutka očekujem da se u nekom trenutku ego ugasi i kontrolu preuzme unutarnja inteligencija. Dok se to ne dogodi, znači da još nisam ostvario svoju životnu misiju. To će se možda dogoditi za tjedan dana, možda za nekoliko godina. Poslužiti ću se ratnom metaforom iako ona nije najprikladnija za sadašnji trenutak, pa ću reći da sam dobio nekoliko vrlo važnih bitaka u eliminaciji onoga što me ometa da budem Tu i Sada. Još ih imam za dobiti, ali sam prilično samopouzdan da ću i to ostvariti bez nekih većih problema jer ima nešto u meni što se je probudilo i što je prilično moćnije od svih otpora i bugova u mojem softveru. To nešto mislim da mi samo ostavlja privid da sam ja taj koji je dobio te bitke, iako mislim da zasluge idu tomu nečemu.

Kada se to dogodi tada to znači sljedeće:
- prepušten sam Bogu i njegovom vodstvu: to znači da ako i postignem velike rezultate, zasluge idu njemu, a ja sam samo olovka u njegovim rukama. Ali to znači da sam i završio sa ciklusom karme - jer što god da napravim, nije moja namjera iza toga i karma se ne vezuje na mene.
- zbog vodstva Više sile mogu biti miran da ću akciju koju poduzmem biti ona najbolja za opće dobro
- ja iz svega toga imam unutarnju sreću neovisno o vanjskim okolnostima - i to je jedino što mi stvarno treba.

Stvarno vjerujem da je najbolja usluga koju mogu napraviti svijetu ta da budem u Sadašnjem trenutku i da se prepustim unutarnjoj inteligenciji. Bilo što drugo nema ni približno sličan učinak.

Ako ja dobro razumijem Isusa, tada i on kaže "Neka bude volja Tvoja." - i to je ono što sam ja spreman do kraja mojeg života živjeti.

Dok pišem ovaj post, svjestan sam da će svaki od čitatelja imati neku svoju projekciju mene i ovoga što pišem. Nekome će se to učiniti kao fantaziranje, nekome kao jako smisleno, nekome kao hrpa gluposti... Ljepota je u tome da vaša projekcija nema nikakvog utjecaja na moj put, već jedino što je bitno je da idem njime. yes

prijavi hr.digg - 08:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 09.05.2007.

Transformacija

Zadnjih 10 godina istražujem načine da napredujem kao osoba. U tih 10 godina imao sam određene napretke - riješio sam neke svoje velike mane, razvio neke kvalitete. Međutim, to nije bila ona temeljna promjena. Iskoristiti ću metaforu softvera - mijenjao sam neke programe sa boljima, ali operativni sustav je ostao isti. Međutim, nedavno, čitajući knjige od Byron Katie dogodio mi se klik - kao da je netko uključio prekidač sa kojim je započela moja transformacija. Kao da sam se počeo buditi iz jednog dosta dubokog sna. Još uvijek sam dosta pospan, ali sve više se budim.
I prije kada bih čitao tuđa iskustva slična onima kroz koje ja sada prolazim, dolazile bi mi misli:
"Ah, to se nekome drugome događa. Meni se to nikad ne događa."
"Oni umišljaju, uh kako ne volim te ljude koji umišljaju da im se nešto događa, a ne događa." i sl.
Sada, kada se meni to događa, to mi se čini tako normalno - i dolazi mi misao "Pa naravno da mi se to događa, pa to je tako prirodno". Koliko će još trajati da se potpuno probudim? Ne znam. Možda tjedan dana, možda nekoliko godina. Ali nije ni bitno jer znam da ću se probuditi točno onda kada se budem trebao probuditi.

Sada kada pogledam na razne stvari koje sam isprobao i ideje koje sam imao prije transformacije, čini mi se kao da sam prije proučavao bižuteriju, a sada radim sa dijamantima. Ne želim omalovažavat niti jednu tehniku, jer svaka od njih pomaže nekome, i zato napominjem da iznosim svoj trenutni osjećaj, a ne nikakvu kozmičku istinu. Dok nisam bio spreman na buđenje, vjerojatno bi mi knjiga od Byron Katie bila bižuterija. Svatko ima neki svoj put i nije na meni da ja nikoga silim da oni krenu točno određenim putem jer nemam ja tog znanja da bih mogao znati koji put je za nekoga najbolji.

Međutim, ono što mogu je pisati i pričati o svom putu. A ja sam svoj dijamantni put otkrio. I osjećam stvarno duboku zahvalnost zbog toga.

prijavi hr.digg - 08:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 08.05.2007.

Koristan belief - drugi dio

Ovaj post je nastavak jučerašnjeg posta, pa ako niste svakako prvo pročitajte jučerašnji post.

drugi dio
Stara narodna kaže "SVAKO zlo za neko dobro". Ponekad nam je očito što je to dobro u nečemu lošemu, a ponekad ne. Osobno, ne želim sebe zamarati i ograničavati potrebom da prepoznam što je to dobro u nečemu "lošemu" - dosta mi je da vjerujem da u nekoj široj šemi stvari postoji dobro i da je to i ujedno i razlog zašto se je nešto trebalo dogoditi.

Jučer sam rekao da što mi prihvaćamo činjenicu ne znači da nećemo ništa poduzimati oko nje.

Npr. ako dečko prevari curu, to što se je to trebalo dogoditi, ne znači da je to znak da se cura treba oprostiti dečku i jednostavno nastaviti dalje sa odnosom. Možda i znači u nekim situacijama, ali opet u nekima to može značiti i da je za tu curu napokon došao čas da shvati da ona i taj dečko nisu jedan za drugog. Nema ovdje jedinstvenog ispravnog odgovora - već dečko i cura dolaze do toga što je ispravni odgovor za njih.

Npr. idemo planinariti i ugrize nas zmija - možemo gubiti vrijeme i energiju na ljutnju zašto smo uopće išli planinariti ili se možemo potpuno posvetiti sadašnjem trenutku u kojem tražimo što da napravimo sa trenutnom situacijom. To što se je iz nekog razloga trebalo dogoditi da nas zmija ugrize, ne znači da moramo i umrijeti. Ali ako napravimo sve što smo mogli/znali i svejedno umremo, tada se to i trebalo dogoditi.

Ili muž pretuče ženu. Što je tu pozitivno? Pozitivno je to da je to ono što može ženi dati onaj potrebni poticaj da napusti taj nezdravi odnos.
Netko nam ukrade torbu sa dokumentima i novcem - nije optimalno živcirati se zašto nam je netko ukrao torbicu, kakvih sve to ljudi ima, zašto je nismo bolje pazili i sl. Međutim, ako to prihvatimo da se to iz nama neznanog razloga trebalo dogoditi, tada se možemo fokusirati na ono što možemo napraviti sa time - npr. odmah javiti policiji, banci da nam stopira kartice i sl.

U svakom slučaju na stvari možemo gledati na način A (svađanje sa činjenicama) ili na način B (da zaključimo da se to trebalo dogoditi iz nekog razloga i prihvatimo činjenice). Način A nas čini nesretnim i zablokiranim, način B smirenijima i sposobnim da napravimo ono što se može u tom trenutku.
Netko će možda ovakav pristup životu kojeg ovdje objašnjavam okarakterizirati kao istočnjački bullshit (štoviše, već sam imao jednu takvu reakciju). Nekome će možda ovo imati smisla, ali neće biti u stanju to primjeniti jer su njegovi programi uvjetovanosti načinom A još uvijek presnažni. A nekome će sigurno dati poticaj da napravi onaj dodatni korak i počne stvarima pristupati na način B.

prijavi hr.digg - 08:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.05.2007.

Koristan belief - prvi dio

Ovo je zbog dužine prvi od dva dijela ovog posta. Drugi dio slijedi sutra.

prvi dio
Definitivno sam pod utjecajem učenja Byron Katie. Čitajući njezine knjige može se vidjeti u koje stvari ona vjeruje i što joj to donosi u životu.

Jedna od tih je (objašjeno mojim rječima):
Sve je onako kako treba biti - a dokaz da je tako, je to da tako je. Da nije tako, ne bi bilo tako.
Realnost je uvijek u pravu. Mogu se svađati oko toga, ljutiti i sl. ali uvijek je na kraju realnost u pravu.
Uvijek bude kako treba biti.


I krenuo sam u analizu da li to ima smisla za mene...

Kako se osjećam oko toga? Koje implikacije to povlači sa sobom?
Možda ću imati ideje zašto se je nešto dogodilo, a možda i ne... Činjenica ostaje da se je nešto dogodilo. Samo je pitanje da li ja mogu vjerovati da je to upravo savršeno ono što se je trebalo dogoditi? Da bi dao odgovor na to pitanje, prvo trebam sebi definirati što to znači "savršeno".

Ako je "savršeno" ono što je u skladu sa onim što ja mislim da bi trebalo biti, tada se to jako često ne poklapa. Međutim, tada je posljedica ta da osjećam na neki način negativnu emociju - to može biti ljutnja, iritiranost, tuga i sl. zato jer stvari nisu onakve kakve ja mislim da bi trebale biti. I to sigurno nije savršeno stanje za mene. S druge strane, ako krenem od pretpostavke da ja ne znam što je to "savršeno" u nekoj višoj slici jer vidim tek jedan mali djelić, a i taj djelić vidim iskrivljeno kroz moje filtere kojih sam pokupio po putu, tada mogu prihvatiti kao moguće da je ono što se je dogodilo savršeno ono što se je trebalo dogoditi. U svakom slučaju nemam dokaz da nije tako.

A ako prihvatim da je ono što se je dogodilo savršeno ono što se je trebalo dogoditi - koji je efekt koji dobivam od tog prihvaćanja?
Unutarnji mir jer znam da su stvari uvijek savršene. Umjesto da gubim energiju na borbu sa činjenicama koje ne mogu promijeniti (npr. prošlost) dobivam osjećaj zahvalnosti koji mi pomaže da kvalitetnije djelujem u sadašnjem trenutku. A to je savršeno u skladu sa mojom misijom.

Znači, ukratko - nema dokaza da je belief lažan (znači nema otpora u mom sistemu da ga prihvati), a ako ga imam osjećati ću se puno bolje nego li da ga nemam. Na temelju toga donosim svjesnu odluku da ću taj belief prihvatiti kao istinit u svom životu. S obzirom da ću od sada na dalje stvari gledati na taj način, pronalaziti ću sve više dokaza da je to stvarno tako sve dok to za mene ne postane apsolutna istina. Tako to ide sa nekim beliefovima - u početku vjeruješ nešto djelomično, pa onda zbog toga jer to vjeruješ vidiš stvari na taj način i zato po putu pronalaziš sve više dokaza da je to tako i zato stvari još više vidiš na taj način. Na kraju imaš toliko dokaza da čovjek počne stvarno vjerovati da je došao do "apsolutne" istine iako to ne mora imati nikakve veze sa apsolutnom (što god to bilo) istinom. U ovom slučaju svjesno se predajem procesu integracije tog beliefa u moj sistem jer to je ono što će mi jako pomoći u ostvarenju moje misije.

Inače, moj drugi mentor Eckhart Tolle kaže:
Life will give you whatever experience is most helpful for the evolution of your consciousness. How do you know this is experience you need? Because this is the experience you are having at this moment.

Ono što je vrlo važno je da takav način gledanja na ono što se je dogodilo ne isključuje akciju u sadašnjem trenutku. Naprotiv - omogućuje kvalitetniju akciju. O tome sutra.

prijavi hr.digg - 08:19 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 04.05.2007.

Knjiga

Danas neću pisati o nekoj postojećoj knjizi, već o jednog mogućoj knjizi.
Naime, već jako dugo mi se postavlja pitanje da li ću ja nekad napisati knjigu ili čak i više njih?
Pitao sam prije nekoliko dana i moju ženicu što ona misli o tome, a ona je rekla da iskreno misli da neću. S druge strane, meni je nekako logičnije da hoću. Volim pisati, imam o čemu pisati i mislim da bi moja knjiga mogla određenim čitateljima biti jako korisna.
O čemu će se raditi u toj knjizi? Ne znam. rolleyes Najvjerojatnije će biti nešto tipa "Sadašnji trenutak u svakodnevnom životu - kako biti tu i sada unatoč svemu". Kada će biti? I ovdje bih iskoristio jokera "Ne znam".
Ako i napišem tu knjigu, to neće biti prije nego što stvarno budem živio ono o čemu ću pisati. Jer napisati knjigu, a da 100% ne stojim iza nje sa svojim životom kao primjerom - to mi se čini (blago rečeno) glupo.
Motiv pisanja te knjige ne bi bio slava, novac i sl. Ne, motiv mora biti neki drugi - osjećaj da će to stvarno imati neki pozitivan utjecaj. Inače, zadnjih godina sam skupio ideja za više knjiga. Neke od njih bi bili romani, ali to nisam siguran da ću uspjeti jer za to treba imati i talenta kojeg ja baš i nemam. Ali zato napisati neku knjigu popularne psihologije ili nešto tog tipa, to bih teoretski mogao i sada. Ali neću sada, jer još uvijek nisam na toj razini da bih bio pravi primjer.

*****************
S obzirom da je broj posjetitelja vikendom manji za cca. 50%, do daljnjega neću više pisati post subotom.

prijavi hr.digg - 08:50 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.05.2007.

Propitkivanje o dobrotvornim aktivnostima

O dobrim djelima već sam pisao - postove te vrste su unutar kategorije "Dobrotvorne aktivnosti i ekologija" pa pogledajte ako još niste. Inače u jednom od postova "Dobro je činiti dobro" sam rekao da vjerujem da u naslov tog posta iako ne mogu argumentirati zašto. Takvo stanje je i dalje - a ovdje su neka pitanja na koje nemam potpunog odgovora. Zanima me što vi mislite, pa kome se da molio bih komentar...

Što ja uistinu mislim o dobrotvornim aktivnostima?

Da li mi je žao ljudi, ako da koliko i zašto?
Koga mi je najviše žao?
- invalidi
- roditelji djece sa posebnim potrebama
- gladna djeca koja žive u jako teškim uvjetima
- ljudi koji trebaju novac za medicinsku pomoć da bi preživjeli ili živjeli kako tako normalno

Tko više pati - invalid koji je sretan ili potpuno funkcionalna osoba koja je nesretna? Da li gladno dijete koje je sretno ili dijete bogataša koje je razmaženo i nesretno?
Kome treba više pomoć? A tko kažu da mu uopće treba pomoć? Možda su stvari točno onakve kakve trebaju biti i nije na meni da se miješam u to.

Zašto jednostavno ne gledati svoja posla i pustiti druge da žive onako kako žive?
Gdje tu ide sažaljenje? Suosjećanje?
Da li je potrebno da ja osjećam tugu zbog nekoga da bi mu pomogao? Ako nije potrebno, što je onda ono što bi mene moglo motivirati da idem pomagati?

Koja je to motivacija koja pokreće ljude da pomognu drugim ljudima?

Nemam nekih čvrstih odgovora na ova pitanja, već samo intuitivni osjećaj da "Time što dajem drugima, zapravo dajem sebi." I to je onda OK - jer na kraju postojim samo ja. Trenutno mi je to samo intuitivni osjećaj, i ne mogu ga potkrijepiti sa nekim argumentima jer nisam još na toj razini razumjevanja.

prijavi hr.digg - 08:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 02.05.2007.

O prosvjetljenju

U zadnjih deset godina često sam u literaturi, pričanju i druženju sa ljudima iz područja alternative naišao na riječ "prosvjetljenje". Najčešće su ljudi toj riječi pridavali značenje tipa "savršena osoba, osoba koja je potpuno u skladu sa Bogom, osoba posebnih moći" i sl.

Proučavajaći to područje otkrio sam da se uz prosvjetljenje vežu neopisiva sreća i ljubav, posebne moći, apsolutno znanje i intuicija, moći kreacije i sl. Mnogi vjeruju (a i ja sam među njima) da je Isus bio prosvjetljen. Vjerujem da je i imao posebne moći - npr. jedna korisna je ta da je mogao iz vode napraviti vino. party

Jako puno puta sam rekao da mene ne zanima prosvjetljenje i da to nije razlog zašto se bavim sa proučavanjem alternative već zato jer želim poboljšati kvalitetu mene kao osobe i kvalitetu mojeg života. Međutim, sada se je to počelo mijenjati.
Mislim da sam nadišao tu fazu kada mi je bilo bitno da imam posebne moći, aspolutno znanje i intuiciju, moći kreacije i sl. Ali postalo mi je bitno nešto o čemu prije nisam razmišljao tako često: a to je neopisiva sreća.

Po meni (a i po nekima puno mudrijima od mene), ta sreća dolazi iz potpunog prihvaćanja sadašnjeg trenutka. Ako nismo u stanju prihvatiti sadašanji trenutak, tada to znači da imamo neku grešku u našem razmišljanju (najčešće podsvjesnom). Neprihvaćanje dolazi iz toga da vjerujemo pogrešnoj misli koju imamo - o tome ću nekom drugom prilikom više pisati.

Za sada bi samo htio reći da onaj najvažniji aspekt prosvjetljenja (sreća i prihvaćanje sadašnjeg trenutka) je lakše ostvariti nego li npr. završiti fakultet. Ne znam da li je to istina za vas, ali za mene je. Oni koji me poznaju znaju da ja po mnogo čemu nisam ništa posebno - nisam nešto posebno pametan, volim sve što vole mladi: muziku, seks, filmove, zabavu itd. Svejedno poseban sam zbog samo jedne stvari - a to je da vjerujem i vidim načina kako ostvariti prihvaćanje sadašnjeg trenutka i biti iskreno sretan. I srećom za mene, to je jedina stvar i koju trebam da bih ostvario ono što zanemarivo mali broj ljudi ostvari. Kada bih rekao da svi to mogu ako promijene način razmišljanja, bio bih teoretski u pravu. Kažem teoretski, jer većina ljudi nije u stanju promijeniti svoj način razmišljanja iz ovog ili onog razloga. Na meni je samo da ostvarim ono što pišem, a onima koji budu spremni možda će pomoći to da vide mene i kažu si stvarno iskreno "ako je mogao jedan Berix, zašto ne bih mogao i ja". I bit će u pravu. yes

prijavi hr.digg - 00:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

My web office's WebRing
Ring Owner: Toni Anicic Site: My web office
Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet Free Site Ring from Bravenet
Get Your Free Web Ring
by Bravenet.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se