Blog Sadašnjeg trenutka

Da li svi mi imamo neku svoju životnu misiju?
Nekad davno sam zaključio da imamo i od onda povremeno tražim koja bi to bila moja.
Pa razmišljam da li je moja životna misija napredovati što je više moguće, pomoći što većem broju ljudi i sl. Ili je moja životna misija nešto drugo.
Kakogod, činjenica je da još uvijek ne mogu doći i reći moja životna misija je to i to. Ili ipak mogu? Obrazloženje slijedi...

Upravo zbog toga jer ne znam svoju životnu misiju, često sam se znao osjećati krivim da gubim vrijeme na bezveze umjesto da radim na svojoj misiji. I tako, svakim danom imam još jedan manje dan za ostvariti životnu misiju. I nije baš razmišljanje o kojeg se čovjek super osjeća, zar ne?

Čitajući knjigu "Love what is" od Byron Katie u kojoj ona objašnjava metodu The Work, došao sam do jednog meni tako neobičnog i oslobađujećeg pristupa životnoj misiji.

Što ako životna misija ne postoji? Tj. što ako je naša životna misija samo to da budemo tu i sada koliko možemo biti? Razmišljajući na taj način, moram reći da se osjećam stvarno super !!! Jer ja već onda živim svoju životnu misiju. Sve mi se na kraju svodi na to da budem iskreno sretan tu i sada, i da sam u stanju prihvatiti svaki sadašnji trenutak onakvim kakvim je. A ako imam to, što mi više treba? Zar nije svo trčanje za novcem, zdravljem, rezultatima, postignućima zapravo način na koji mi želimo ostvariti nešto što će nas učiniti sretnim? A što ako možemo biti sretni odmah sada, neovisno o svemu tome? Neki traže sigurnost u količini novca kojeg žele imati - no što ako razvijem tu sposobnost da budem sretan u sadašnjem trenutku neovisno o tome koliko novca imao? To je po meni istinska sigurnost i sloboda. Jer koliko god novca imali, uvijek se može nešto dogoditi da ostanemo bez njega.

Put kojim idem će na kraju vjerojatno imati kao posljedicu da puno napredujem u ovom životu, da pomognem velikom broju ljudi, da imam natprosječne rezultate i postignuća i sl. No to je posljedica, a ne uzrok putovanja tim putem. A o tome nisam nikad prije tako razmišljao - i za mene je to vrlo oslobađajuće. Da li ja do kraja života ostao na ovoj razini, ili prosvjetlio se sljedeći tjedan - ja sam sretan. Pomogao li jednoj osobi ili tisuću ljudi, što god bude bilo - ja sam sretan. I mislim da je to moja životna misija - biti iskreno sretan i prihvatiti sadašnji trenutak onakvim kakvim je. Ništa više i ništa manje.
Jako mi se sviđa put kojim sam krenuo na početku ove godine i kojim idem i dalje - ako bi trebao dati ime tom putu to bi bilo "Put potpunog prihvaćanja sadašnjeg trenutka". Byron Katie uči kako stvarno biti Tu i sada i njezino učenje se savršeno uklapa sa Eckhart Tolleom, uostalom i on je preporuča - i kaže da ona daje ključ kako biti tu i sada. Samo učenje od Eckharta Tollea koliko god mi bilo super, ipak ne daje dovoljno praktične savjete koje je lako slijediti. Ali, Eckhart Tolle u kombinaciji sa Byron Katie je stvarno nešto prekrasno - osjećam duboku zahvalnost prema tom blagoslovu.

Razmišljao sam da li da ovaj post učinim vizualno atraktivnijim (npr. ubacim neke fore slike) pa time povećam šanse da ga netko pročita - ali sam odustao od toga jer mi je iskreno trenutno sasvim svejedno koliko ljudi će pročitati ovaj post. Bio to samo ja ili tisuću ljudi, ja sam sretan u ovom trenutku jer vjerujem da svi oni koji ga trebaju pročitati će ga i pročitati. A oni koji ne trebaju, pa zašto bi onda uopće gubili vrijeme na nešto što im ne treba?