Uz cigaretu sam pročitao članak o najnovijem "istraživanju". Radi se samo o blesavom istraživanju "stručnjaka" koji najprije postave tezu, a potom je idu dokazivati. Cilj je ovoga puta bio još jedan napad na cigarete i alkohol kao neprijatelje društva broj jedan. I dok zapadna civilizacija u najboljoj tradiciji raskalašenog Rimskog carstva mahnita u ozakonjivanju nemorala, odnosno proglašavanju dobra zlom, a zla dobrim (pobačaj, pornografija, sve vrste promiskuiteta, seksualna (dez)orijentacija, sustavno uništavanje školstva, degradacija svake vrste...), znanstveni se umovi slažu da je pušenje jedan od najvećih problema suvremenog društva. Malo pretjerujem, ali manje nego ovi što tvrde kako su marihuana i ecstasy bezopasniji od alkohola i cigareta.
Volio bih kada bi se ponajprije kao o problemu govorilo ne o alkoholu općenito, već o alkoholizmu. Ne vidim nikakvog problema u tome da odrastao čovjek popije čašu vina dnevno ili pivicu, ili čašicu rakije i tome slično. Mnogo puta je potvrđeno kako različita alkoholna pića imaju doista pozitivne zdravstvene učinke. Valja se dakle okomiti na alkoholizam, a ne na sam alkohol.
Cigarete neću previše braniti, jer je jasno da nisu zdrave, a ukoliko i imaju neki pozitivan učinak, zanemariv je u usporedbi sa štetom koju nanose. Pa ipak mislim da je usporedba cigarete sa drogama spomenutima u članku posve nebulozna. Problem jest prije svega u tome što u najboljoj tradiciji naše dekadentne civilizacije prvo mjesto kao i uvijek zauzima novac i užitak. A pošto cigarete uzrokuju državi u okviru izdataka za zdravstvo puno više problema negoli različite droge, jasno da su iz tog ugla neprijatelj broj jedan. Tu je dakle veza s novcem. Što se užitka tiče, ovdje ga gledam malo šire uzimajući u obzir prenaglašavanje vrijednosti zdravlja u odnosu na sve druge životne vrijednosti. Koliko puta sam samo čuo one: "Zdravlje je najvažnije. Samo nek' je dijete zdravo." i tome slične krilatice. Od njih dobivam proljev. Povraća mi se. Toliko smo se napenalili na to zdravlje da više ne nalazimo nikakva smisla u bolesti. Bolest je u prošlosti bila prilika za čovjeka da se sagleda u pravom svjetlu, da okusi ljubav Božju i u trpljenju. Prilika je to bila i za njegovu okolinu da pogleda na bližnjega u potrebi. Dakako da je bolest uvijek nešto nepoželjno, no ne znači i da je nešto besmisleno. Valja je liječiti, ali je valja znati i nositi i prihvatiti kada se otegne ili kada lijeka nema. No, naša je civilizacija došla do samih granica apsurda. Trpljenje tek što nije postala zabranjena stvar. I ako trpiš, onda je život besmislen, ne vrijedi ga živjeti. Tako i eutanazija sve više dolazi kao rješenje na pitanje trpljenja. Rješenje koje to nije. Riješene prije za one koji su u blizini onoga koji trpi, negoli za samog bolesnika. Vrlo ekonomično rješenje. I naravno, u tom kontekstu, moguće je prodati priču u kojoj je cigareta gora od ecstasy-ja ili marihuane. Jer to što marihuana čovjeku mijenja svijest do te mjere da može doći do trajne promjene osobnosti, a ecstasy u nepovrat odnosi moždane stanice i moždane funkcije, manje je važno ukoliko tijelo funkcionira i ne treba liječenja. I tako sve više i više idemo k apsurdnoj situaciji u kojoj će svatko moći kupiti legalno marihuanu ili ecstasy, a ako bi tko htio popiti pivicu ili čašu vina, to će biti nezakonita radnja. Kako će se održavati katolička euharistija u kojoj se obavezno mora koristiti vino, zaista ne znam. Znam da katolici u islamskim zemljama gdje je posve zabranjen alkohol s time uvijek imaju muka. No to je već jedna druga priča.
Ovdje zaključujem samo toliko da se sve više bavimo marginalnim stvarima kao stvarnim problemima, a stvarne probleme društva ne samo da ne primjećujemo, nego ih ozakonjujemo i malo po malo sve izvrćemo naglavačke. Dokle tako?
Ako ništa drugo barem je sve jasnija ona Isusova riječ: "Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!" (Mt 23, 24)

Ma idem si popušiti još jednu!