Kada sam prije nekoliko godina čitao kako neki predviđaju u skoroj budućnosti razvoj i korištenje različitih online aplikacija koje će zamijeniti MS Office i slične alate nisam bio toliko skeptičan prema takvim najavama koliko sam bio uvjeren da ja neću imati neke osobite potrebe za takvim stvarima. Konstatirao sam kako volim svoje aplikacije imati na računalu i kako mi neće pasti na pamet 'ići' online da bih pisao dokumente, tablice ili mailove. Dobro, to je bilo prije više godina, svakako prije pojave DSL-a u našim krajevima. Dodajte tome još hrpu reinstalacija OS-a, a zatim reinstalacija svih tih aplikacija koje volim imati na računalu. Sve to mijenja perspektivu. Kako je DSL jedno vrijeme bio tek nešto što se iščekivalo, sada je pristupačni flatrate ista stvar. Ali već i bez flatrate-a pomalo iskušavam na vlastitoj koži prednosti online usluga, osobito onih besplatnih. Jedna od prvih stvari kojih sam se odrekao je svakako bio e-mail client. Dosta mi je bilo isprobavanja raznih programa za čitanje i slanje pošte, dosta mi je i stalnog vraćanja poruka koje sam htio uvijek imati sačuvane, ili igranja sa import - export mogućnostima kada bih prelazio na novi client sa novim mogućnostima. Sve mi je to jednostavno dosadilo. Prešao sam na g-mail. Nema više instalacije, nema backup-a, nema prebacivanja poruka, nema provjere jesu li možda poruke u inbox-u postale toliko brojne da samo e-mail client zauzima pola GB podataka. Sve je u g-mailu, na serveru i imam pristup svojoj pošti novoj i staroj ne samo sa svog računala, već sa svakog računala koje je online.
Google je dodao još jednu zgodnu stvar svojim uslugama, a to je kalendar. Uvijek sam koristio programe u koje sam mogao puknuti podsjetnike za događaje koje ne smijem zaboraviti, bilo rođendane, bilo jednokratne stvari. Pogađate, programe bih s vremenom mijenjao ili reinstalirao nakon reinstalacije Windowsa, a nakon toga je uvijek slijedilo dosadno upisivanje datuma u iste. Google calendar mi je riješio i tu muku. Kalendar je online, a o događajima me podsjeća u određeno vrijeme slanjem maila. Takav mail se lijepo proslijedi na mobitel i nema zaborava.
Sljedeća stvar koja mi je uvijek bila na brizi jest backup. Valja ga raditi, ali i tu je išla ista priča uz dodatnu brigu da se prilikom neke moguće havarije može dogoditi da ode i laptop i vanjski disk na koji radim backup. Dobro, može sve to ići i na neki DVD medij, ali ni oni nisu vječni. Čovjek ne može biti posve miran ukoliko mu važni podaci nisu još negdje, na nekom udaljenom sigurnom mjestu, a opet dostupni u svako doba. I ovdje mi je rješenje došlo s Interneta. Postoji sve veći broj servisa koji nude pozamašnu količinu prostora uređenu baš za backup i to posve besplatno. Najviše mi se svidio Drive Headquarters koji daje 1 GB prostora besplatno. Uz to moguće je automatizirati backup, a moguće je podacima pristupiti kao što se pristupa bilo kojem disku polazeći od mape My Computer. Idealno. Dovoljno je biti online, a sve ostalo radi Drive Headquarters. Time su podaci na sigurnom, ali istovremeno i dostupni (uz zaporku, dakako) od bilo kuda.
Jasno mi je da ne pišem o nečem novom, ali eto, pronalaskom ovog zadnjeg servisa počeo sam razmišljati o tome što bih sve još mogao imati online. Vjerojatno će doći vrijeme kada ćemo umjesto kupovine novog HDD-a kupiti određenu količinu prostora na nekom online servisu te će biti moguće na takve "online diskove" raditi i normalne instalacije, kao da instaliramo na vlastito računalo. Što ja znam? Nisam toliki freak, pa ne znam, a možda je i to već moguće?
Sve u svemu, za razliku od prije nekoliko godina, danas mi se izuzetno sviđa ideja korištenja Interneta kao ne tek prostora prikupljanja podataka, već kao prostora za rad. Svatko može imati svoj "dio zemlje" na Internetu na kojem će raditi i graditi, a ono što će tamo staviti bit će mu dostupno bez obzira na to gdje se nalazio. Radi se o vrsti mobilnosti koja u nekim segmentima nadilazi i nošenje laptopa sa "svime što mi treba" sa sobom.
Još kad nam dođe taj wimax sa svojom bežićnošću i pristupačnim flatom gdje će nam kraj biti.