|
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
29.06.2007., petak
(OS) Proklete narodne definicije
tj. Kako društvo pakosti bolesnim ljudima kao da im bolest nije dovoljna sama po sebi
Prvo, isprika Nekome - nije da mi se desilo prvi put (kad zovem frendice, Ivu i Iskru poimenice, u 5% slučajeva mi kroz usta izađe krivo ime  ). Stalno sam u nekim svojim mislima zapletena, pa mi de desi takva greška.
Inaće, nemam vremena za pisanje postova, opet furam svojih 5.0 pa sam zapela u učenju... al me nešto s frendovog bloga i komentara na tom blogu bocnulo pa sam morala napisati ovaj post.
Ovo je svojevran apel većini populacije, i u neku ruku ima veze samnom (koliko god se pokušavala maknuti od te teme).
Ovo je post o rečenici : "Ja sam u depri."
Nekoliko činjenica:
- 16% svjetske populacije doživi stanje depresije barem jednom u životu
- do 2020. depresija će postati druga vodeća bolest koja uzrokuje nesposobnost rada (nakon srčanih problema)
Hm, 16% morate priznati da je veliki bro...
npr na 6,5 milijardi=1 040 000 000 ljudi
Dakle, preko milijardu ljudi. no ono što većina zanemaruje jest da je to broj ljudi koji bare JEDNOM imaju fazu depre...dakle znaći da ima preko 5,5 milijardi ljudi koji nemaju depru nikada, a dobar dio od one milijarda ju nema cijeli život nego samo kroz jednu situaciju u životu (često povezanu uz neki tragičan slučaj).
Moje pitanje je onda: Na koji prokleti način svaka 1,5 osoba pada u depru svako malo???
Odogovor--> narodna definicija depre.
Pošto "samo" 16% ljudi ima "depru" zanimljivo je kako nas gotovo svi obasipaju s tim opisom svojeg stanja.
Naravno, to me nimalo nečudi, pošto su ljdu poznati po svojoj egocentričnoj umšiljenosti i ne razmišljanju o drugima oko sebe.
Što po narodnoj definiciji spada u depru?
(ak se tko sjeti još nek mi slobodno napiše pod komentare):
->"joj, nemrem van radi škole pa sam u depri"
->"joj, nikak da smršavim 2kg, pa sam u depri"
->"joj, cura/dečko s kojima želim biti me neće ni pogledati, pa sam u depri" (najčešći, kolko ja znam)
->"danas je tak tmurno vrijeme da sam u depri"  -> te ljude treba streljati
->hpra sitnica: "joj, propao je izlazak, joj nemam dečka, joj blah ovo joj blah ono"
I svi su ti jadni jadni ljudi u depri  Poor them, ponekad mi dodje da nadjem kako "zaraziti " nekoga depresivnim stanjem pa da vide kak je to biti u "depri".
Netko treba sve te egocentrične ljude upitati kak bi se osjećali da su u onih 16% (tj. manje) koji fakat boluju od tebpresije a od tih umišljenih budala svako malo moraju slušati da su u depri...
Recimo da imaš barem 2-3 simptoma(ovisno o tipu):
doslovno se ne možeš ustati iz kreveta, znaš da moraš al ti se tijelo jednostavno neće pokrenuti, s vremenom progresije bolesti povećava se razina važnosti koju mora imati ono zbog čega se trebaš ustati da bi se uopće mogao ustati iz kreveta
desi vam se nešto lijepo, super
-POST U DORADI (inaće neće nikad završiti postan)-
|
|
|
| < |
lipanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|
